BeHaR forum

U BPK Goražde danas su obilježili 29. godišnjicu oslobođenja ovog grada, a uz to 18. septembar je datum koji se slavi kao dan grada i BPK Goražda.
Položeno je cvijeće na spomen obilježja i šehidska mezarja u čast poginulim pripadnicma Armije RBIH. Goražde je prvi put oslobođeno 18. septembra 1992. godine kada su okončanjem operacija "Krug" i "Drina" pripadnici Armije RBiH postigli najveći uspjeh u prvoj godini rata oslobodivši veliki dio teritorije grada pod opsadom.
Bio je to najveći uspjeh Armije RBiH u prvoj godini rata, kada je oslobođeno više od 600 kvadratnih kilometara teritorije pod opsadom. Goražde je tada nazvano "Gradom heroja". U akcijama "Krug" i "Drina" živote su izgubila 64 borca.
Učesnici svečane akademije upriličene ovim povodom podsjetili su na značaj događaja u prošlosti u kojima je izdejstvovana jedna od najsjajnijih pobjeda u odbrani BIH, a predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti BPK Goražde kantona i grada posebnu zahvalnost uputili su braniocima ovog područja, porodicama šehida čiji su sinovi i očevi položili živote za slobodu ovih prostora, te njihova hrabrost snaga entuzijazam trebaju biti putokaz mlađim generacijama.
Na akademiji su uručena brojna priznanja, između ostalih priznanje počasnog građanina BPK Goražde uručeno je Nijazu Hastoru, osnivaču i vlasniku kompanije Prevent. Priznanje je preuzeo Vedin Klovo, jedan od najboljih stipendista Fondacije Hastor.
Štit Kantona, priznanje za doprinos odbrani Goražda od agresije uručeno je Mensuru Ćuroviću-Roki, pripadniku 43. Drinske udarne brigade, borcu i vrhunskom sportisti. Priznanje mu je uručio Abduselam Sijerčič-Pelam ratni komandant, dok je Plaketa kantona posthumno dodjeljena Jusufu Hubjeru, bivšem direktoru Ginexa, koji je ovu kompaniju podigao iz pepela, a preuzela je njegova kćerka Elma Hubjer.
Priznanje Povelja humanosti grada Goražda dodjeljeno je Mersihi Pecikoza, medicinskoj sestri Kantonalne bolnice Goražde i predsjednici Udruženja oboljelih od karcinoma dojke i drugih malignih oboljena "Biser" Goražde, za nesebičan rad i humanost.

Klix


Ponosna sam na svoga brata

Malena je napisao/la: ↑20 sep 2020, 18:23

Podrinjac je napisao/la: ↑20 sep 2020, 00:43
Grebak je bio spas, u protivnom bi umrli od gladi. Grebak je jedno 15 do 20 km udaljen od Gorazda. I zamisli pješke su išli, nosili vrecu brasna od 30 kg.

Mislim da si se malo prešao, Goražde - Grebak je oko 50ak km u jednom pravcu. S tim da je uz Kacelj uspon ko uz nos.
Znam jer sam isti prešla.

U pravu si. Samo do Ustikoline ima 20 km, a Grebak je dosta dalji.

Podrinjac je napisao/la: ↑20 sep 2020, 00:43
Grebak je bio spas, u protivnom bi umrli od gladi. Grebak je jedno 15 do 20 km udaljen od Gorazda. I zamisli pješke su išli, nosili vrecu brasna od 30 kg.

Mislim da si se malo prešao, Goražde - Grebak je oko 50ak km u jednom pravcu. S tim da je uz Kacelj uspon ko uz nos.
Znam jer sam isti prešla.

Podrinjac je napisao/la: ↑20 sep 2020, 14:05 Goražde bi bila druga Srebrenica da se nismo branili.

Recimo ja sam rođen u aprilu, a agresija je pocela u maju. U to vrijeme majka mi je bila u bolnici u Foči, trebala da se porodi. A tad je vec krenulo u Foči da se puca. Nekim čudom je stari došao s kombijem po majku i prevezao je u bolnicu u Gorazde, i rodila mene.
Mrvica je falila da i ja budem Fočak.

Mrvica je falilo da tebe ne bude nikako.

Branila se Srebrenica i Žepa ali džaba im bi.

Goražde bi bila druga Srebrenica da se nismo branili.

Recimo ja sam rođen u aprilu, a agresija je pocela u maju. U to vrijeme majka mi je bila u bolnici u Foči, trebala da se porodi. A tad je vec krenulo u Foči da se puca. Nekim čudom je stari došao s kombijem po majku i prevezao je u bolnicu u Gorazde, i rodila mene.
Mrvica je falila da i ja budem Fočak.

Fatih je napisao/la: ↑20 sep 2020, 13:17

Ommadawn je napisao/la: ↑20 sep 2020, 13:05 Najgore je bilo tamo negdje u proljeće 1994, tad je bio napad da smo stalno pratili i ovdje preko vijesti šta će biti.

Sjecam se kao da je bilo prosle godine. Priznajem, bio sam pesimista. Mislio sam da je "to to". Hvala Bogu, pa ne bi.

Mislili smo i mi. Nena je tad bila tu, stari noćima nije mogao spavati... Kad kasnije se smirilo sve.

Ommadawn je napisao/la: ↑20 sep 2020, 13:05 Najgore je bilo tamo negdje u proljeće 1994, tad je bio napad da smo stalno pratili i ovdje preko vijesti šta će biti.

Sjecam se kao da je bilo prosle godine. Priznajem, bio sam pesimista. Mislio sam da je "to to". Hvala Bogu, pa ne bi.

Najgore je bilo tamo negdje u proljeće 1994, tad je bio napad da smo stalno pratili i ovdje preko vijesti šta će biti.

Podrinjac je napisao/la: ↑20 sep 2020, 00:43

Ommadawn je napisao/la: ↑19 sep 2020, 20:36 Jednom davno bio tamo kao mali, ne sjećam ga se, pa kao da i nisam.

Nena rahmetli razmijenjena tamo iz Foče, bila u bolničkom smještaju zbog ranjavanja, malo se oporavila i bila u izbjegličkom smještaju.
Pričala mi je kako je pored mosta vidjela jednu granatiranu Folciku i sjela pored nje i počela plakati. Naišao neki vojnik i pitao je zašto plače. Ona mu tad rekla “Moj sin je ovakvo auto imao prije rata. Ko zna je li živ... je li mu porodica živa...”. Kad je pitao gdje joj je sin ona rekla “U Banjaluci...”. I kaže da je taj vojnik sjeo kraj nje i počeo plakati.
Kasnije je saznala da smo živi i zdravi a ona je prebačena helikopterom za Sarajevo i vrlo brzo prešla je ovamo.
Pričala mi je kako se za hranu išlo preko Grebka, kako je Goražde oskudijevalo hranom...

Grebak je bio spas, u protivnom bi umrli od gladi. Grebak je jedno 15 do 20 km udaljen od Gorazda. I zamisli pješke su išli, nosili vrecu brasna od 30 kg.

Nista to nije bilo za onaj vakat, Podrinjac. Valjalo je prezivjeti. Nista nije bilo tesko da bi se to postiglo. I dok sam ja ovamo isao po raznim ratistima, uvijek sam strepio za Gorazde. Uvijek smo slusali radio, koji nam je nazalost, ponekad prenio i mnogo tuzne vijesti.

Podrinjac je napisao/la: ↑20 sep 2020, 00:43

Ommadawn je napisao/la: ↑19 sep 2020, 20:36 Jednom davno bio tamo kao mali, ne sjećam ga se, pa kao da i nisam.

Nena rahmetli razmijenjena tamo iz Foče, bila u bolničkom smještaju zbog ranjavanja, malo se oporavila i bila u izbjegličkom smještaju.
Pričala mi je kako je pored mosta vidjela jednu granatiranu Folciku i sjela pored nje i počela plakati. Naišao neki vojnik i pitao je zašto plače. Ona mu tad rekla “Moj sin je ovakvo auto imao prije rata. Ko zna je li živ... je li mu porodica živa...”. Kad je pitao gdje joj je sin ona rekla “U Banjaluci...”. I kaže da je taj vojnik sjeo kraj nje i počeo plakati.
Kasnije je saznala da smo živi i zdravi a ona je prebačena helikopterom za Sarajevo i vrlo brzo prešla je ovamo.
Pričala mi je kako se za hranu išlo preko Grebka, kako je Goražde oskudijevalo hranom...

Grebak je bio spas, u protivnom bi umrli od gladi. Grebak je jedno 15 do 20 km udaljen od Gorazda. I zamisli pješke su išli, nosili vrecu brasna od 30 kg.

Znam.
A i tu je bilo svakakvog šverca i malverzacije na račun gladnog naroda...

Moj amidža je pješke došao iz Sarajeva do Goražda kad je čuo da je nena razmijenjena tamo, baš preko Grebka.

Ommadawn je napisao/la: ↑19 sep 2020, 20:36 Jednom davno bio tamo kao mali, ne sjećam ga se, pa kao da i nisam.

Nena rahmetli razmijenjena tamo iz Foče, bila u bolničkom smještaju zbog ranjavanja, malo se oporavila i bila u izbjegličkom smještaju.
Pričala mi je kako je pored mosta vidjela jednu granatiranu Folciku i sjela pored nje i počela plakati. Naišao neki vojnik i pitao je zašto plače. Ona mu tad rekla “Moj sin je ovakvo auto imao prije rata. Ko zna je li živ... je li mu porodica živa...”. Kad je pitao gdje joj je sin ona rekla “U Banjaluci...”. I kaže da je taj vojnik sjeo kraj nje i počeo plakati.
Kasnije je saznala da smo živi i zdravi a ona je prebačena helikopterom za Sarajevo i vrlo brzo prešla je ovamo.
Pričala mi je kako se za hranu išlo preko Grebka, kako je Goražde oskudijevalo hranom...

Grebak je bio spas, u protivnom bi umrli od gladi. Grebak je jedno 15 do 20 km udaljen od Gorazda. I zamisli pješke su išli, nosili vrecu brasna od 30 kg.

Malena je napisao/la: ↑19 sep 2020, 20:00 A zašto se kupac službrno nr obrati i skrene pažnju, mislim da bi to imalo više efekta

Kupac je veliki dobavljac. Cisto sumnjam da i znaju za taj problem. Amerikanac proba, ne svidi mu se, ode dalje. Jer ima izbor.

Jednom davno bio tamo kao mali, ne sjećam ga se, pa kao da i nisam.

Nena rahmetli razmijenjena tamo iz Foče, bila u bolničkom smještaju zbog ranjavanja, malo se oporavila i bila u izbjegličkom smještaju.
Pričala mi je kako je pored mosta vidjela jednu granatiranu Folciku i sjela pored nje i počela plakati. Naišao neki vojnik i pitao je zašto plače. Ona mu tad rekla “Moj sin je ovakvo auto imao prije rata. Ko zna je li živ... je li mu porodica živa...”. Kad je pitao gdje joj je sin ona rekla “U Banjaluci...”. I kaže da je taj vojnik sjeo kraj nje i počeo plakati.
Kasnije je saznala da smo živi i zdravi a ona je prebačena helikopterom za Sarajevo i vrlo brzo prešla je ovamo.
Pričala mi je kako se za hranu išlo preko Grebka, kako je Goražde oskudijevalo hranom...

A zašto se kupac službrno nr obrati i skrene pažnju, mislim da bi to imalo više efekta

Fatih je napisao/la: ↑19 sep 2020, 13:25

Podrinjac je napisao/la: ↑18 sep 2020, 18:40 Najgore što obilježavaju oni koji su se krili za vrijeme rata, i ratni profiteri. Dok oni koji su dali zadnju krv za grad zarađuju za hljeb.

Prekjucer gledam neke snimke. Pomenuo sam te u jednom od njih. Pravili smo video o oruzju, municiji (i mnogo pucanja naravno) U jednom segmentu o municiji, pred kraj, na nasem jeziku sam te pomenuo (mislio sam snimak staviti na BF), da kazes ovima u Pobjedi da prave bolje metka od Filipinaca, Italijana i nekoliko americkih kompanija, ali da dolaze u "trash ambalazi", koja puca i mnogi Ameri nece da ih kupuju jer im onda treba poseban kontejner za metke. Naizgled, fino slozeni u plasticne cilindre po 100 u svakom. Ali, narucis 3000, najmanje 1000 ih je u kutiji u kojoj su poslani jer pakovanja (cilindri) pucaju kao da su od leda. Obicna kruta plastika, a ljudi ne uzimaju samo radi toga. Pa sam te pomenuo, da im preneses to, da im udvostrucis posao, posto su im meci (ne u BiH!) medju najboljim u USA. Rekoh, mozda te nagrade ako krenu milioni...

Neko je meni to spominjao na BFu. Mislim da je Salahudin. Nisam ni znao da si ti dosad, majke mi.

Ne radim ja oko tih municija, ja sam u skroz drugom pogonu i razvoju. Mozda jedino da prenesem nekom ko radi tu.

Podrinjac je napisao/la: ↑18 sep 2020, 18:40 Najgore što obilježavaju oni koji su se krili za vrijeme rata, i ratni profiteri. Dok oni koji su dali zadnju krv za grad zarađuju za hljeb.

Prekjucer gledam neke snimke. Pomenuo sam te u jednom od njih. Pravili smo video o oruzju, municiji (i mnogo pucanja naravno) U jednom segmentu o municiji, pred kraj, na nasem jeziku sam te pomenuo (mislio sam snimak staviti na BF), da kazes ovima u Pobjedi da prave bolje metka od Filipinaca, Italijana i nekoliko americkih kompanija, ali da dolaze u "trash ambalazi", koja puca i mnogi Ameri nece da ih kupuju jer im onda treba poseban kontejner za metke. Naizgled, fino slozeni u plasticne cilindre po 100 u svakom. Ali, narucis 3000, najmanje 1000 ih je u kutiji u kojoj su poslani jer pakovanja (cilindri) pucaju kao da su od leda. Obicna kruta plastika, a ljudi ne uzimaju samo radi toga. Pa sam te pomenuo, da im preneses to, da im udvostrucis posao, posto su im meci (ne u BiH!) medju najboljim u USA. Rekoh, mozda te nagrade ako krenu milioni...

Podrinjac je napisao/la: ↑18 sep 2020, 18:40 Najgore što obilježavaju oni koji su se krili za vrijeme rata, i ratni profiteri. Dok oni koji su dali zadnju krv za grad zarađuju za hljeb.

Tako ti je svugdje jarane...