Protestna Muzika

[WhiskeyPete]

Serj Tankian protestira protiv odnosa čovjeka naspram prirode, odnosu čovjeka, naspram drugog čovjeka... Što mi to djeci ostavljamo?
Istina... Kako soc navodi u uvodnom postu, nije dovoljno alibi slušanje, pa eto smiris savjest... Ako te konkretno ova pjesma ne motivira, da se zamisliš, pa uradiš nešto prema svojoj moći... Malo drukčije tretiras otpad, drukčije tretiras ljude druge vjere i nacije, ako već nemaš talenta za politiku, onda barem odaberes opciju širokih svjetonazora... Dzaba si slušao...
Isto tako nećeš postati dobar ljubavnik slušajući Željka joksimovica, a ni romantičan slušajući Balaševića...

Čitav niz pjesama, pa i onih ranijih koje je snimio sa bendom, obiluju socio-političkim porukama.

[storm]

Serj Tankian protestira protiv odnosa čovjeka naspram prirode, odnosu čovjeka, naspram drugog čovjeka... Što mi to djeci ostavljamo?
Istina... Kako soc navodi u uvodnom postu, nije dovoljno alibi slušanje, pa eto smiris savjest... Ako te konkretno ova pjesma ne motivira, da se zamisliš, pa uradiš nešto prema svojoj moći... Malo drukčije tretiras otpad, drukčije tretiras ljude druge vjere i nacije, ako već nemaš talenta za politiku, onda barem odaberes opciju širokih svjetonazora... Dzaba si slušao...
Isto tako nećeš postati dobar ljubavnik slušajući Željka joksimovica, a ni romantičan slušajući Balaševića...

Čitav niz pjesama, pa i onih ranijih koje je snimio sa bendom, obiluju socio-političkim porukama.

Ja volim angažirane muzičare....vidim sad i da sam ga ponovio

[WhiskeyPete]

Čitav niz pjesama, pa i onih ranijih koje je snimio sa bendom, obiluju socio-političkim porukama.

Ja volim angažirane muzičare....vidim sad i da sam ga ponovio

Definitivno jedan od rijetkih koji se bavi i muzikom i poezijom, uglavnom pišući o svojoj kulturi, politici, sjećanju na genocid počinjen nad Jermenima. Recimo da je System od a down imao strašnih problema sa onim albumom Toxicity, koji je izdat samo par dana prije napada na blizance 11.sept.2001.god. Jer se u jednom spotu (ne sjećam se koja je pjesma u pitanju) pojavljuje kadar u kojem dijete baca avion u pravcu dvije zdgrade sačinjenih od kockica (a koje podsjećaju na WTC zgrade) nakon čega se ruše. Nedugo zatim sve radio stanice u SAD.u su prekinule sa emitovanjem pjesama sa dotičnog albuma.

[storm]

Ja volim angažirane muzičare....vidim sad i da sam ga ponovio

Definitivno jedan od rijetkih koji se bavi i muzikom i poezijom, uglavnom pišući o svojoj kulturi, politici, sjećanju na genocid počinjen nad Jermenima. Recimo da je System od a down imao strašnih problema sa onim albumom Toxicity, koji je izdat samo par dana prije napada na blizance 11.sept.2001.god. Jer se u jednom spotu (ne sjećam se koja je pjesma u pitanju) pojavljuje kadar u kojem dijete baca avion u pravcu dvije zdgrade sačinjenih od kockica (a koje podsjećaju na WTC zgrade) nakon čega se ruše. Nedugo zatim sve radio stanice u SAD.u su prekinule sa emitovanjem pjesama sa dotičnog albuma.

Malo prije sam je stavio....Empy walls

[Heidi]

Strange Fruit’’: elevating protest songs to the level of art
Lynching of African-Americans had become so common in parts of the States since the turn of the century that, as Bob Dylan expounded in his powerful 1965 epic, “Desolation Row,’’ “They’re selling postcards of the hangings,” referencing the distribution of photographs of three hanged black men in his hometown in 1920. When the New York songwriter and poet Abel Meeropol saw a similar photograph, this time of the bodies of Thomas Shipp and Abram Smith hanging from a tree in Marion, Indiana, in 1930, it inspired him to write a work that Time magazine would call the Best Song Of The Century.

“Strange Fruit’’ was most notably sung by Billie Holiday in 1939. So powerful was its message that her record label, Columbia, refused to record it. They did, however, allow her to record it for another label, Commodore; it would go on to sell over a million copies.

The song arrests the listener from the off: “Southern trees bear strange fruit/Blood on the leaves and blood at the root/Black bodies swinging in the southern breeze/Strange fruit hanging from the poplar trees.” When Holiday first began performing in the clubs of New York, it was always the last song of the set (nothing could follow it); the room would be plunged into darkness, save for a single spotlight on her face, and the waiters would halt service for the duration of the performance.

[East_side]

Kao i ostale pjesme nastale od bendova novog vala, na jedan polu-upakovan način kritički govori o tadašnjem socijalizmu.



Off-topic:

Ehhh da su oni znali šta će sve uslijediti (i trajati do danas) nakon toga :face I ne, to uopće ne znači da sam de facto jugonostalgičar. Nisam.

[Socrates]

Sljedeca tri posta od mene bice pjesme Milana Mladenovica. Samo jedna od njih je EKV pjesma, pa zato ne kazem EKV.

Prva je vjerovatno najupecatljivija mirovna pjesma sa prostora bivse Jugoslavije, u vrijeme kada se drzava vec raspadala u krvi. Nije samo njegova pjesma, ucestvovali su i Partibrejkers I Elektricni Orgazam.





Odbio je da svira u ratnoj Banja Luci.

“Neću da sviram u gradu u kojem je srušena džamija”, čuvene su riječi muzičke legende koje su ga zajedno sa njegovima pjesmama učinile besmrtnim.

Milan Mladenović je 1994. godine preminuo od raka gušterače, kad mu je bilo tek 36 godina. Bio je hrabar i principijelan i borac za mir tokom agresije Srbije i Crne Gora na BiH i Hrvatsku tokom devedesetih godina.

Mir je najlepsa devojka

Koju ne moze imati svako

[Socrates]

EKV "obracun" sa Milosevicem. Sa albuma Dum Dum.



ja cu mrzeti ledeno hladno

srcem sa sedam kora

ja cu pucati pravo u ledja

ja sam roden da vladam

[Socrates]

Treca je mozda i najkompleksnija. Snimljena neposredno pred smrt Mladenovica, kao dio projekta koji se zvao Angel's Breath, pjesma je sveobuhvatna kritika citavog srpskog drustva koje se valjalo u blatu Miloseviceve politike devedesetih.

Video sve govori. Tekst jos vise.



Vi slepi
Vi gluvi
Vi sebični ljudi
što pravite buku
Bez reda i smisla
Bez zašto i zato
Za koga i kako

Bez pitanja koje bi možda osušilo
Ponosni osmeh na licu bez suza
Na licu što nikada obraz okrenulo nije

Brazgotina sanduk i crv
Obrazi dlaka i krv

Vi nemi igrači svog obrednog plesa
Vi srećni u transu u svetu što postoji
Samo u glavama ljudi bez skrupula
Ljudi bez milosti
Ljudi bez secanja

Vi što ne znate pljuskove zvuka
Boje i mirisa
Vi ljudi bez pameti

Brazgotina sanduk i crv
Obrazi dlaka i krv

[laga-nini]

...pošto je on po nacionalnosti hrvat ništa nije bilo sporno da dobije ulicu u zagrebu...i dobio je al bilo je debila koji su pljuvali po tome i iskreno ne sjećam se jel ostala il n...inače ga više volim iz ere sharlo..

[storm]

BOB MOULD
‘Blue Hearts‘: Protestni album godine o svijetu razdijeljenom Trumpovim lažima
Mouldova slika nekoć "obećane zemlje" je apokaliptična i samo je budale mogu negirati, a stihovima opominje da bi moglo biti još gore
Piše: Aleksandar Dragaš
‘Sloboda govora, ukradena od bande lopova, ova američka kriza, drži me budnim već noćima‘

Sredinom lipnja u Magazinu Jutarnjeg lista pisao sam o pjesmi "American Crisis" u kojoj se Bob Mould, otac američkog alternativnog rocka, gnjevno i bijesno obrušio na Trumpovu Ameriku. Bila je to dvoipolminutna protestna punk-rock pjesma u kojoj je bivši član kultnih Hüsker Dü, jednog od najvažnijih i najboljih bendova 80-ih, povezao današnje socijalne i političke posljedice s ekonomskim uzrocima iz Reaganove vladavine.

Nije to prva kriza u Mouldovom životu, ali je i na nju zarežao stihovima "sloboda govora/ukradena od bande lopova/ova američka kriza/drži me budnim već noćima" da bi uz feedback pojačala tu megabučnu i ultrabrzu, ali ipak fantastično melodičnu pjesmu dokusurio stihovima "šutnja je smrt/nemoj nikada zaboraviti/šutnja je smrt/šutnja".

Osjećaj margine
U jednom je intervjuu pojasnio da ga je na takvu pjesmu nagnao "osjećaj osobne marginaliziranosti u doba Reagana" koji se "vratio tijekom administracije Trumpa kao čovjeka koji se smatra izabranim da propovijeda najgoru sortu evangelizma". Napisao ju je dvije godine prije objave, a kako mu se nije uklapala u prilično vedar album "Sunshine Rock" (2019), objavio ju je usred Black Lives Matter prosvjeda i u jeku prvog vala pandemije korone te njome najavio nedavno izdani album "Blue Hearts".



Hrvatski prijevod naslova tog albuma mogao bi biti "Tužna srca", no točniji je "Plava srca" jer njime Mould poziva glasače da na skorašnjim izborima u Americi glasaju za Demokrate. Doduše, Demokrati su za svog predsjedničkog kandidata odabrali ne baš gorljivog, definitivno prestarog i pomalo senilnog Joea Bidena pa je pitanje koliko on može animirati glasače da na izborima sruše Trumpa, no nije se teško složiti da bi još lošija opcija za Ameriku i svijet bila da u Bijeloj kući i naredne četiri godine ostane poduzetnik osebujne frizure koji je u ekspresnom roku čudotvorno ozdravio od korone.

Trump nije Ameriku odveo u još jedan rat preko ovog ili onog oceana, ali ju je zbog svog svjetonazora u kojem nema mjesta za druge i drugačije doveo do otvorenih konfrontacija po vjerskoj, rasnoj, socijalnoj, političkoj i bilo kojoj drugoj liniji. Takve rasjede, posljedično, vidimo i diljem Europe, EU-a i NATO-a pa nije čudno što europski iliberalni demokrati autokratskih i diktatorskih sklonosti otvoreno navijaju za novi Trumpov mandat u Bijeloj kući. Našla krpa zakrpu, reklo bi se. Svi oni lože istu vatru.

Mouldova pak misija je da Trumpu, i svima koji ne mogu trpjeti one koji razmišljaju i govore drugačije od njih, skreše u brk što ih ide. Stoga i njegov obračun s radikalnim evangelistima, homofobima, ultradesnim konzervativcima, rasistima, fašistima i predatorskim kapitalistima ni nama nije nerazumljiv jer, nažalost, takve su podjele podjednako prisutne i u hrvatskom te nizu drugih europskih društava.

Svjedoči tome ideološka i svaka druga pozadina koja je onog radikaliziranog mladića iz okolice Kutine navela da puca iz kalašnjikova po Markovom trgu. To nije bio čin mladenačkog bunta, ali možda jest bio akt terorizma s ovim ili onim predznakom. Daleko smisleniji način iskazivanja neslaganja s nečijom politikom je ovo što poduzima Bob Mould.

Briga za društvo
Uz na jedanaest odvrnuto gitarsko pojačalo, iz kojeg kulja zvuk njegove zaglušujuće zujave gitare i brzometne rafale ritam-sekcije koju čine basist Jason Narducy i bubnjar Jon Wurster iz alter-rock kvinteta Superchunk, ukazuje na probleme i iskazuje brigu za društvo i pojedince koji trpe nepravde, a mori ga i što će biti s narednim generacijama, najrječitije u pjesmi "Next Generation".

Ne srami se nositi srce na reveru, kao u uvodnoj, akustičnoj "Heart On My Sleeve" u kojoj poručuje da "ide u rat", ali ne mecima i strojnicom iz kojih bi pucao na koga mu se prohtije nego riječima, gitarom, argumentima. Jasno mu je da je Amerika već u plamenu i nekoj vrsti građanskog rata koji bi uskoro mogao eskalirati na ulicama tamošnjih gradova od Istoka do Zapada i od Sjevera do Juga.

Njegova slika nekoć "obećane zemlje" je apokaliptična i samo je budale mogu negirati. Njegovi stihovi opominju da bi sutra moglo biti još gore. I sve to uz glazbu koja u sjećanje priziva zasljepljujuću i zaglušujuću frenetičnost Hüsker Dü iz vremena kad je Reagan ponovo osvojio vlast.

[WhiskeyPete]

According to Graffin, the song is about the band's central theme, not to blindly follow any leader. There are too many rabble rousers in politics, religion, and the medi

Inspiration

Graffin wrote the song after seeing a news report about an attack on an American abortion clinic, where two employees were killed by an anti-abortionist. None of the doctors had the courage to intervene because they feared another attack. According to Greg, everyone who doesn't have the courage (out of comfort or fear) to stand up will become an opportunist, like a herd of rats or voles.

[Heidi]

[mentalist]

Cijeli album Chaos Ad

[Socrates]

Da ponovim Edu iz inicijalnog posta.

Nikad nije bio bolji od ovoga. Nikad. Pjesma aktualna i danas. Svaka čast.

[medvjed23]

Ren Gill je najsjajnija zvijezda koja se u zadnje dvije il tri decenije pojavila na muzičkom nebu. On kroz dosta pjesama provlači tu nit protesta.

Koju, ovom prilikom, izdvojiti. Zašto ne ovu?


Devet i kusur minuta kvalitetnog bunta protiv pohlepe.

[medvjed23]

I feel like it's not me, it's the world that's sick
We're given everything we need and we commoditize it
We consume, we destroy, like we're parasitic
Science tells us that it's suicide and still we commit
I'm not sick, we are sick, we are standing on a cliff
In the name of progress, we jump off the precipice
I'm not sick, I'm the virus, you're the virus, hypocrite
How can you sit there with that smile on and tell me that I'm sick?