Univerzalni jezik, itekako...Nekad ne trebaš znati ni razumjeti tekst, pa te dotakne.
Osobne preferencije su mi dosta široke, i ima tu zbilja svega.
Nekad me trzne pjesma, žanra, grupe, koje nikad nisam slušao, ali su moji roditelji...recimo novi fosili, pa te frkne u djetinjstvo, odmah sam u nekoj sceni

tako doživim...
Muzika, mirisi, često su jači od samih sjećanja, tj okidač su za ista....hodam gradom (živio sam u staroj jezgri do svoje desete godine)...zapuhne te strujanje zraka iz nekog haustora, i prepoznaš točno taj miris...tako je i sa muzikom.
Klasika mi je u školi bila nužno zlo...nabubaš nešto o Lisztu, Haydenu, Čajkovskom, Mozartu.....sve do filma Amadeus.
Taj je film baš u mojoj generaciji dobro sjeo u akceptiranju klasike, vidio sam to i po drugima. Daleko sam od poznavatelja i ljubitelja, ali dobar komad rado čujem.
Dolazak u srednju školu, značio je napuštanje mainstreama

Krivac je školski, metalac s kojim sam se počeo družiti, ali usporedo počinju i druženja po kvartu, gdje se zbog exyu populacije furaju čorba, prljavci, merlin, bajaga, dugme, jabuka, itd itd a zalutalo se i na narodnjački dernek...Izlasci opet treća priča...do ponoći alterscena, punk...kasnije se to zatvara, i nemaš druge opcije (a doma se još ne ide, jel

) disko
Pa prva polovina devedesetih kreću rave party, uz to elektronika, tehnopunkk the Prodigy...putem čestih odlazaka na tekme, zg hip hop scena...svašta je prošlo kroz moje uši.
Volim sve što je dobro...eto
