Al Jazeera je prva globalna medijska kuća koja je došla na ove prostore, postajući prvi regionalni news kanal. Osim svjetskih, donosi i svoje veoma visoke standarde, između ostalog, tačno, brzo i objektivno izvještavanje. Al Jazeera donosi i reputaciju beskompromisnog i hrabrog izvještavanja, po kojem je poznata u svijetu.
Ovdje mozemo postati najbolje i najzanimljivije sadrzaje sa AJB
Al Jazeera
Re: Al Jazeera
Nemoralna pobožnost, šta je to?
Fikret, Fadil i Asim, minorni su i nebitni naspram bogohuljenja Božijeg imena i pozdrava – Selam.
Mirnes Kovač
29 Apr 2021
Presretnuta i objelodanjena komunikacija ilustrativno govori o kakvoj je vrsti nemorala riječ (Fena)
„Kako smo izgubili moral?“ – jedno je od poglavlja najnovije knjige turskog novinara i angažiranog muslimanskog intelektualca Mustafe Akyola koja hrabro pokušava prodrijeti u srž današnje krize islamskih vrijednosti i njihove bizarne zloupotrebe, posebno u politici. Knjiga je naslovljena ambiciozno Ponovno otvaranje muslimanskih umova, a u podnaslovu autor kao da sugerira put za rješavanje gorućeg problema muslimanskog mišljenja današnjice: povratak razumu, slobodi i toleranciji. Knjiga je početkom aprila izašla u Sjedinjenim Državama, a uskoro će se pojaviti i na bosanskom jeziku.
Spomenuto poglavlje autor otpočinje citatom iz Evanđelja u kome Isus, ili Isa Pejgamber, kako ga zovu muslimani, prijeti pismoznancima, odnosno učiteljima zakona, ili prostije, današnjim intelektualcima: „Teško vama pismoznanci… Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe!“ (Matej, 23:25) Čemu ova prijetnja, neka ostane za kraj. Autor Akyol tretira fenomen koji je u posljednjih dvije decenije zadesio njegovu zemlju Tursku, a koji sve više vidimo u našoj zemlji Bosni i Hercegovini. Riječ je o „nemoralnoj pobožnosti“ ili na turskom „ahlaksız dindarlık“ na koju upozoravaju suvremeni turski teolozi. Ukratko, ova pojava je zapravo usud koji prati suvremeni islam u pokušaju svog društvenog ostvarenja, stvaranju jednog, odgovornog, pravednog i poštenog društva, a koja je na površinu izbacila gotovo sve sušte suprotnosti od onoga čemu islam naučava. Odnosno, taj usud koji nam je pokazao sve njegove nemoralne zloupotrebe od strane ljudi koji su pomiješali lični i opći interes.
U našoj javnosti se ta nemoralna pobožnost manifestirala mnogo puta, ali krajnje bizarne su situacije kada se u prljavoj političkoj svakodnevici afera i suđenja dođe do svetih riječi, zakletvi, vjerskih osjećaja i pozdrava. Posljednjih dana bosanskoj javnosti je zaparala uši informacija koju su mediji objavili sa suđenja oko respiratora. Tužilaštvo je prezentiralo prvu telefonsku komunikaciju između optuženih premijera Fadila Novalića i vlasnika kompanije „Srebrena malina“ Fikreta Hodžića: “Selam gospodine Novaliću. Fikret Hodžić je. Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s respiratorima, pa kad budete imali minutu”. Ovdje su imena Fikret, Fadil i Asim, minorna i nebitna naspram bogohuljenja Božijeg imena i pozdrava – Selam!
Selam, kao riječ je sinonim islama
Samo ćemo se ovdje kratko zadržati: „Selam“ kao riječ je zapravo sinonim islama. Božije lijepo ime je „Selam.“ Kur’an u stotinama svojih redaka spominje ovu važnu svetu riječ. Suština učenja islama je riječ mira „Selam“, a njena vrijednost je tolika da „Selam“ nije samo pozdrav na Ovom, već i na Budućem, Vječnom svijetu. Kada se pokušaju dokučiti dimenzije ove zloupotrebe, onda zparavo postaje jasnije zašto su se neki totalitarni režimi potpuno okretali protiv religije u javnosti. Ovdje smo samo naveli jednu vjersku riječ, pozdrav, a koliko je tek vjerskih koncepata, simbola i manifestacija čiju čistotu prlja korumpirana dnevna politika?
„Koji je tačno problem ovdje? Za neke, problem je bio uobičajena korupcija koja dolazi sa vlašću. To je također bio vjekovni problem licemjerja. Vjerski konzervativci, prema ovom stajalištu, jednostavno nisu uspjeli ispuniti svoje najviše ideale – što je problem koji se može vidjeti u svakoj tradiciji, u svakom društvu. Za one koji su mogli čitati između redova, dočim, problem je uključivao nešto drugačije, nešto dublje. Jer za sve nemoralne stvari koje su činili, konzervativci su pronalazili vjerska opravdanja.
Poslanik Muhammed je navodno kazao: „Rat je varka,“ a budući da su oni u političkom ratu – sa sekularistima, suparničkim skupinama, „imperijalistima,“ ili „cionistima“ – mogli su se služiti svim vrstama prevara, laži i kleveta. Jedan ajet u Kur’anu kaže: „Srodnici su preči jedni drugima,“ pa je popunjavanje birokracije vlastitim rođacima sasvim uredu. Ili, premda je šerijat osudio riba ili kamatu, nema jasnih pravila o javnim nadmetanjima ili tenderima, koje su vjerski konzervativci na vlasti više puta naštimavali – nevjerovatnih 186 puta u razdoblju od šesnaest godina – radi neposredne koristi svojih prijatelja. Drugim riječima, problem nije bio u tome što vjerski konzervativci nisu bili dovoljno pobožni. Problem je bio u tome što ih njihova pobožnost nije učinila moralnim ljudima,“ izvanredno primjećuje autor Akyol u svojoj novoj knjizi.
Ovaj autor nije jedini koji u okvirima islama upozorava na savremeni problem u muslimanskim društvima o „izvanjskoj religioznost bez moralne svijesti.“ O religioznosti koja je lišena etike u muslimanskim društvima u kojima su „džamije pune, ali je korupcija jako raširena.“ upozoravaju danas rijetki savjesni muslimanski umovi, ali oni nakon ovakvih poziva obično bivaju proskribirani, zabranjivani, protjerivani ili na različite načine šikanirani. Hrabri muslimanski glasovi koji upozoravaju na ove pojave detektiraju probleme u dubljim teološkim problemima u koje su muslimani zapali zbog slijepog slijeđenja tradicije koja izjednačava etičke vrijednosti sa božanskim zapovjedima, koja poistovjećuje moral sa vjerskim zakonom.
Pandemija prilika da se testira sposobnost političara
Ova pandemija je bila prilika da se testira koliko su naši političari odgovorni i sposobni. Tu odgovornost je najbolje je pokazala upravo nabavke preskupih i krajnje upitnih respiratora, dok se sposobnost još uvijek manifestira u totalnom krahu nabavke vakcina. Ipak, odgovornost nije samo na političarima i zato ćemo se vratiti na onu prijetnju Isusa iliti Isa Pejgambera, prijetnju koju je uputio pismoznancima, dakle, intelektualcima! Šta je sa glasovima naših intelektualaca čija gostovanja pratimo u ovo blagoslovljeno ramazansko vrijeme na brojnim televizijskim kanalima i emisijama?
Dok nam pričaju o vjerskim temama i vrijednostima i čiste čašu i zdjelu izvana, možda je vrijeme da ukažu i na korupciju i zloupotrebu vjere koje iznutra nagaraju naše društvo grabežljivošću i pohlepom, da upitaju i sebe i nas: Kako smo izgubili moral?
Fikret, Fadil i Asim, minorni su i nebitni naspram bogohuljenja Božijeg imena i pozdrava – Selam.
Mirnes Kovač
29 Apr 2021
Presretnuta i objelodanjena komunikacija ilustrativno govori o kakvoj je vrsti nemorala riječ (Fena)
„Kako smo izgubili moral?“ – jedno je od poglavlja najnovije knjige turskog novinara i angažiranog muslimanskog intelektualca Mustafe Akyola koja hrabro pokušava prodrijeti u srž današnje krize islamskih vrijednosti i njihove bizarne zloupotrebe, posebno u politici. Knjiga je naslovljena ambiciozno Ponovno otvaranje muslimanskih umova, a u podnaslovu autor kao da sugerira put za rješavanje gorućeg problema muslimanskog mišljenja današnjice: povratak razumu, slobodi i toleranciji. Knjiga je početkom aprila izašla u Sjedinjenim Državama, a uskoro će se pojaviti i na bosanskom jeziku.
Spomenuto poglavlje autor otpočinje citatom iz Evanđelja u kome Isus, ili Isa Pejgamber, kako ga zovu muslimani, prijeti pismoznancima, odnosno učiteljima zakona, ili prostije, današnjim intelektualcima: „Teško vama pismoznanci… Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe!“ (Matej, 23:25) Čemu ova prijetnja, neka ostane za kraj. Autor Akyol tretira fenomen koji je u posljednjih dvije decenije zadesio njegovu zemlju Tursku, a koji sve više vidimo u našoj zemlji Bosni i Hercegovini. Riječ je o „nemoralnoj pobožnosti“ ili na turskom „ahlaksız dindarlık“ na koju upozoravaju suvremeni turski teolozi. Ukratko, ova pojava je zapravo usud koji prati suvremeni islam u pokušaju svog društvenog ostvarenja, stvaranju jednog, odgovornog, pravednog i poštenog društva, a koja je na površinu izbacila gotovo sve sušte suprotnosti od onoga čemu islam naučava. Odnosno, taj usud koji nam je pokazao sve njegove nemoralne zloupotrebe od strane ljudi koji su pomiješali lični i opći interes.
U našoj javnosti se ta nemoralna pobožnost manifestirala mnogo puta, ali krajnje bizarne su situacije kada se u prljavoj političkoj svakodnevici afera i suđenja dođe do svetih riječi, zakletvi, vjerskih osjećaja i pozdrava. Posljednjih dana bosanskoj javnosti je zaparala uši informacija koju su mediji objavili sa suđenja oko respiratora. Tužilaštvo je prezentiralo prvu telefonsku komunikaciju između optuženih premijera Fadila Novalića i vlasnika kompanije „Srebrena malina“ Fikreta Hodžića: “Selam gospodine Novaliću. Fikret Hodžić je. Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s respiratorima, pa kad budete imali minutu”. Ovdje su imena Fikret, Fadil i Asim, minorna i nebitna naspram bogohuljenja Božijeg imena i pozdrava – Selam!
Selam, kao riječ je sinonim islama
Samo ćemo se ovdje kratko zadržati: „Selam“ kao riječ je zapravo sinonim islama. Božije lijepo ime je „Selam.“ Kur’an u stotinama svojih redaka spominje ovu važnu svetu riječ. Suština učenja islama je riječ mira „Selam“, a njena vrijednost je tolika da „Selam“ nije samo pozdrav na Ovom, već i na Budućem, Vječnom svijetu. Kada se pokušaju dokučiti dimenzije ove zloupotrebe, onda zparavo postaje jasnije zašto su se neki totalitarni režimi potpuno okretali protiv religije u javnosti. Ovdje smo samo naveli jednu vjersku riječ, pozdrav, a koliko je tek vjerskih koncepata, simbola i manifestacija čiju čistotu prlja korumpirana dnevna politika?
„Koji je tačno problem ovdje? Za neke, problem je bio uobičajena korupcija koja dolazi sa vlašću. To je također bio vjekovni problem licemjerja. Vjerski konzervativci, prema ovom stajalištu, jednostavno nisu uspjeli ispuniti svoje najviše ideale – što je problem koji se može vidjeti u svakoj tradiciji, u svakom društvu. Za one koji su mogli čitati između redova, dočim, problem je uključivao nešto drugačije, nešto dublje. Jer za sve nemoralne stvari koje su činili, konzervativci su pronalazili vjerska opravdanja.
Poslanik Muhammed je navodno kazao: „Rat je varka,“ a budući da su oni u političkom ratu – sa sekularistima, suparničkim skupinama, „imperijalistima,“ ili „cionistima“ – mogli su se služiti svim vrstama prevara, laži i kleveta. Jedan ajet u Kur’anu kaže: „Srodnici su preči jedni drugima,“ pa je popunjavanje birokracije vlastitim rođacima sasvim uredu. Ili, premda je šerijat osudio riba ili kamatu, nema jasnih pravila o javnim nadmetanjima ili tenderima, koje su vjerski konzervativci na vlasti više puta naštimavali – nevjerovatnih 186 puta u razdoblju od šesnaest godina – radi neposredne koristi svojih prijatelja. Drugim riječima, problem nije bio u tome što vjerski konzervativci nisu bili dovoljno pobožni. Problem je bio u tome što ih njihova pobožnost nije učinila moralnim ljudima,“ izvanredno primjećuje autor Akyol u svojoj novoj knjizi.
Ovaj autor nije jedini koji u okvirima islama upozorava na savremeni problem u muslimanskim društvima o „izvanjskoj religioznost bez moralne svijesti.“ O religioznosti koja je lišena etike u muslimanskim društvima u kojima su „džamije pune, ali je korupcija jako raširena.“ upozoravaju danas rijetki savjesni muslimanski umovi, ali oni nakon ovakvih poziva obično bivaju proskribirani, zabranjivani, protjerivani ili na različite načine šikanirani. Hrabri muslimanski glasovi koji upozoravaju na ove pojave detektiraju probleme u dubljim teološkim problemima u koje su muslimani zapali zbog slijepog slijeđenja tradicije koja izjednačava etičke vrijednosti sa božanskim zapovjedima, koja poistovjećuje moral sa vjerskim zakonom.
Pandemija prilika da se testira sposobnost političara
Ova pandemija je bila prilika da se testira koliko su naši političari odgovorni i sposobni. Tu odgovornost je najbolje je pokazala upravo nabavke preskupih i krajnje upitnih respiratora, dok se sposobnost još uvijek manifestira u totalnom krahu nabavke vakcina. Ipak, odgovornost nije samo na političarima i zato ćemo se vratiti na onu prijetnju Isusa iliti Isa Pejgambera, prijetnju koju je uputio pismoznancima, dakle, intelektualcima! Šta je sa glasovima naših intelektualaca čija gostovanja pratimo u ovo blagoslovljeno ramazansko vrijeme na brojnim televizijskim kanalima i emisijama?
Dok nam pričaju o vjerskim temama i vrijednostima i čiste čašu i zdjelu izvana, možda je vrijeme da ukažu i na korupciju i zloupotrebu vjere koje iznutra nagaraju naše društvo grabežljivošću i pohlepom, da upitaju i sebe i nas: Kako smo izgubili moral?
1
1
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: Al Jazeera
Kad žrtve fašizma proglasiš žrtvama komunizma
Tridesetak godina neprestanog revizionizma i rehabilitacije kvislinga neminovno su morali da ostave svoje gorke posljedice koje upravo gledamo.
Tomislav Marković
30 Apr 2021
Simpatije prema fašistima i njihovim kolaborantima su svuda van pameti, ali su ipak najapsurdnije među pripadnicima slovenskih naroda, piše autor (Al Jazeera)
U Novom Sadu 19. aprila održan je antifašistički skup u znak podrške novinaru Dašku Milinoviću kog su par dana pre toga nasred ulice, u ranu zoru, fizički napala dvojica mladića, zadavši mu nekoliko udaraca metalnom šipkom. Nekoliko hiljada antifašista okupilo se na Trgu Slobode odakle su, nakon održanih govora, produžili u protestnu šetnju do Keja žrtava racije, gde je skup završen.
Dok su se antifašisti sabirali na Trgu, njihovi protivnici, desničari okupljeni oko grupe “Tradicionalisti” organizovali su paralelni skup, takoreći kontramiting. Njih pedesetak okupilo se upravo kod spomenika žrtvama racije, gde su položili venac sa cvećem, na prvi pogled bi se reklo u znak pijeteta. Ko bi rekao da protivnici antifašizma imaju potrebu da izraze sućut prema Jevrejima, Srbima i Romima koje su mađarski fašisti pobili u januaru 1942. godine? Već na drugi pogled, čim se kamera približi vencu i ukaže se komemorativni natpis, utisak se menja iz korena. Naime, desničari su na vencu ispisali poruku koja bi mirno mogla da se nađe u rubrikama “Verovali ili ne”, “Jeste li već čuli da”, “Neverovatno, ali istinito” ili “Najveće svetske misterije”. Poruka glasi: “Novosadskim žrtvama komunističke racije u Rajinim šumama 1944-te.”
Fašistička racija u Južnoj Bačkoj
Nakon što su hrvatski parnjaci ovih naših tugomira u Jasenovcu postavili tablu sa uklesanim ustaškim pozdravom “Za dom spremni”, izgledalo je da se ne može otići dalje u cinizmu prema žrtvama fašizma, ali revizionisti i simpatizeri kukastih ideologija umeju da iznenade, đavo perverzije im prosto ne da mira. Tako su cvetnim performansom nevini ljudi koje su pobili fašisti mirno proglašeni žrtvama komunizma. Skoro osam decenija znali smo za fašistički pogrom u Vojvodini pod imenom “Novosadska racija”, “Racija u Južnoj Bačkoj” ili “Januarska racija”, a sada, zahvaljujući kreativnoj mladeži, odjednom se pojavila i nekakva “komunistička racija”. Kako je krenulo, na kraju će se ispostaviti da su jugoslovenski komunisti odgovorni i za masovno istrebljenje Indijanaca u Americi, genocid nad Jermenima, Vartolomejsku noć i masovni pokolj Kineza i komunista u Indoneziji. A ne bi me čudilo i da Kain bude proglašen članom Komunističke partije Jugoslavije.
Racija je bila najveći pokolj počinjen na području okupirane Vojvodine tokom Drugog svetskog rata. Fašisti Mikloša Hortija započeli su raciju 4. januara u Čurugu, a potom su nastavili sa ubijanjem u Gospođincima, Šajkašu, Đurđevu, Mošorinu, Titelu, Loku, Gardinovcima, Vilovu, Žablju i drugim mestima. Prema podacima koji su nam dostupni, u 17 mesta Južne Bačke, odnosno Šajkaške oblasti, fašisti su ubili 2.345 ljudi. Racija je nastavljena u Novom Sadu, gde je ubijeno još 1.246 nevinih ljudi, a okončana je u Bečeju gde je stradalo još 215 žrtava. Sveukupno, broj žrtava racije se procenjuje na preko 3.800, koliko su fašisti pobili u tim “hladnim danima”.
Vijenac za dželate na spomeniku žrtava
Kao i u svim drugim krajevima koji su se našli pod okupacijom Sila Osovine, i ovde su fašistima pomagali domaći kolaboranti. Kada su partizani oslobodili zemlju od okupatora, u oktobru 1944. godine formiran je Vojni sud Vojne oblasti za Bačku i Baranju koji je sudio zločincima i kvislinzima. Na to je podsetila Antifašistička akcija Novog Sada u saopštenju izdatom povodom pomenutog polaganja venca na spomenik žrtvama racije.
Oni su podsetili da je narečeni sud na smrt streljanjem osudio 250 ratnih zločinaca mađarske nacionalnosti, jer su “tokom okupacije učestvovali u zločinima nad civilnim stanovništvom tokom ulaska mađarske okupacione vojske u Bačku i Novi Sad aprila 1941, kao i zbog zločina u novosadskoj raciji januara 1942, slanja u logore i zlostavljanja civilnog stanovništva i drugih nedela počinjenih u periodu 1941 – 1944“. Na smrt je osuđeno i 35 Srba koji su sarađivali sa fašistima, između ostalih i „Milan Popović, poslanik u mađarskom parlamentu koji je za potrebe okupatora sastavljao spiskove za streljanje održano januara 1942”.
Novosadski desničari su upravo ove saradnike okupatora, ljude koji su učestvovali u fašističkom pokolju svojih sugrađana – proglasili za nevine žrtve komunizma. Venac posvećen dželatima postavili su na spomenik njihovim žrtvama. Nešto sumanutije teško je čak i zamisliti. Otprilike kao da su otišli u Aušvic i tamo položili venac sa natpisom “Nevinim žrtvama Pokreta otpora i Saveznika”. Usput budi rečeno, zapadnu Evropu nisu oslobodili komunisti, pa su i tamo posle rata saradnici okupatora i ratni zločinci masovno osuđivani na smrt i doživotne robije, a često se dešavalo i da ljudi uzmu pravdu u svoje ruke. Nije Jugoslavija tu nikakav izuzetak, slično se dešavalo i u Francuskoj, Belgiji ili Holandiji, o čemu je pisano ko zna koliko puta. Samo, ko će to da čita, neće valjda oni koji sebe nazivaju tradicionalistima, misleći da je tradicija nešto što se automatski dobija u nasleđe, a ne stiče teškim i napornim radom.
Ropstvo pod fašističkom čizmom kao ideal
Simpatizerima hortijevaca i nihovih saradnika nije bilo dovoljno što su oskrnavili spomenik “Porodica” najsramotnijim vencem koji je tu ikada položen, već su napali Daška Milinovića koji je taj izrugivački venac bacio, rekavši da tu nisu pale žrtve komunizma, nego fašizma. O tome je portal Vidovdan.org ovako pisao: “Ovim činom je pljunuo ne samo na žrtve fašizma u Novom Sadu, nego i u čitavom svetu pokazujući svoje pravo lice skriveno iza ANTIFA parola”. Jedino su “zaboravili” da napišu šta je na vencu pisalo, kome je bio posvećen, kome se to mlađahni “tradicionalisti” klanjaju. Slučajno su “zaboravili” da spomenu kako je dotični venac položen da bi se rugao žrtvama fašizma.
Tridesetak godina neprestanog revizionizma i rehabilitacije kvislinga neminovno su morali da ostave svoje gorke posljedice koje upravo gledamo.
Tomislav Marković
30 Apr 2021
Simpatije prema fašistima i njihovim kolaborantima su svuda van pameti, ali su ipak najapsurdnije među pripadnicima slovenskih naroda, piše autor (Al Jazeera)
U Novom Sadu 19. aprila održan je antifašistički skup u znak podrške novinaru Dašku Milinoviću kog su par dana pre toga nasred ulice, u ranu zoru, fizički napala dvojica mladića, zadavši mu nekoliko udaraca metalnom šipkom. Nekoliko hiljada antifašista okupilo se na Trgu Slobode odakle su, nakon održanih govora, produžili u protestnu šetnju do Keja žrtava racije, gde je skup završen.
Dok su se antifašisti sabirali na Trgu, njihovi protivnici, desničari okupljeni oko grupe “Tradicionalisti” organizovali su paralelni skup, takoreći kontramiting. Njih pedesetak okupilo se upravo kod spomenika žrtvama racije, gde su položili venac sa cvećem, na prvi pogled bi se reklo u znak pijeteta. Ko bi rekao da protivnici antifašizma imaju potrebu da izraze sućut prema Jevrejima, Srbima i Romima koje su mađarski fašisti pobili u januaru 1942. godine? Već na drugi pogled, čim se kamera približi vencu i ukaže se komemorativni natpis, utisak se menja iz korena. Naime, desničari su na vencu ispisali poruku koja bi mirno mogla da se nađe u rubrikama “Verovali ili ne”, “Jeste li već čuli da”, “Neverovatno, ali istinito” ili “Najveće svetske misterije”. Poruka glasi: “Novosadskim žrtvama komunističke racije u Rajinim šumama 1944-te.”
Fašistička racija u Južnoj Bačkoj
Nakon što su hrvatski parnjaci ovih naših tugomira u Jasenovcu postavili tablu sa uklesanim ustaškim pozdravom “Za dom spremni”, izgledalo je da se ne može otići dalje u cinizmu prema žrtvama fašizma, ali revizionisti i simpatizeri kukastih ideologija umeju da iznenade, đavo perverzije im prosto ne da mira. Tako su cvetnim performansom nevini ljudi koje su pobili fašisti mirno proglašeni žrtvama komunizma. Skoro osam decenija znali smo za fašistički pogrom u Vojvodini pod imenom “Novosadska racija”, “Racija u Južnoj Bačkoj” ili “Januarska racija”, a sada, zahvaljujući kreativnoj mladeži, odjednom se pojavila i nekakva “komunistička racija”. Kako je krenulo, na kraju će se ispostaviti da su jugoslovenski komunisti odgovorni i za masovno istrebljenje Indijanaca u Americi, genocid nad Jermenima, Vartolomejsku noć i masovni pokolj Kineza i komunista u Indoneziji. A ne bi me čudilo i da Kain bude proglašen članom Komunističke partije Jugoslavije.
Racija je bila najveći pokolj počinjen na području okupirane Vojvodine tokom Drugog svetskog rata. Fašisti Mikloša Hortija započeli su raciju 4. januara u Čurugu, a potom su nastavili sa ubijanjem u Gospođincima, Šajkašu, Đurđevu, Mošorinu, Titelu, Loku, Gardinovcima, Vilovu, Žablju i drugim mestima. Prema podacima koji su nam dostupni, u 17 mesta Južne Bačke, odnosno Šajkaške oblasti, fašisti su ubili 2.345 ljudi. Racija je nastavljena u Novom Sadu, gde je ubijeno još 1.246 nevinih ljudi, a okončana je u Bečeju gde je stradalo još 215 žrtava. Sveukupno, broj žrtava racije se procenjuje na preko 3.800, koliko su fašisti pobili u tim “hladnim danima”.
Vijenac za dželate na spomeniku žrtava
Kao i u svim drugim krajevima koji su se našli pod okupacijom Sila Osovine, i ovde su fašistima pomagali domaći kolaboranti. Kada su partizani oslobodili zemlju od okupatora, u oktobru 1944. godine formiran je Vojni sud Vojne oblasti za Bačku i Baranju koji je sudio zločincima i kvislinzima. Na to je podsetila Antifašistička akcija Novog Sada u saopštenju izdatom povodom pomenutog polaganja venca na spomenik žrtvama racije.
Oni su podsetili da je narečeni sud na smrt streljanjem osudio 250 ratnih zločinaca mađarske nacionalnosti, jer su “tokom okupacije učestvovali u zločinima nad civilnim stanovništvom tokom ulaska mađarske okupacione vojske u Bačku i Novi Sad aprila 1941, kao i zbog zločina u novosadskoj raciji januara 1942, slanja u logore i zlostavljanja civilnog stanovništva i drugih nedela počinjenih u periodu 1941 – 1944“. Na smrt je osuđeno i 35 Srba koji su sarađivali sa fašistima, između ostalih i „Milan Popović, poslanik u mađarskom parlamentu koji je za potrebe okupatora sastavljao spiskove za streljanje održano januara 1942”.
Novosadski desničari su upravo ove saradnike okupatora, ljude koji su učestvovali u fašističkom pokolju svojih sugrađana – proglasili za nevine žrtve komunizma. Venac posvećen dželatima postavili su na spomenik njihovim žrtvama. Nešto sumanutije teško je čak i zamisliti. Otprilike kao da su otišli u Aušvic i tamo položili venac sa natpisom “Nevinim žrtvama Pokreta otpora i Saveznika”. Usput budi rečeno, zapadnu Evropu nisu oslobodili komunisti, pa su i tamo posle rata saradnici okupatora i ratni zločinci masovno osuđivani na smrt i doživotne robije, a često se dešavalo i da ljudi uzmu pravdu u svoje ruke. Nije Jugoslavija tu nikakav izuzetak, slično se dešavalo i u Francuskoj, Belgiji ili Holandiji, o čemu je pisano ko zna koliko puta. Samo, ko će to da čita, neće valjda oni koji sebe nazivaju tradicionalistima, misleći da je tradicija nešto što se automatski dobija u nasleđe, a ne stiče teškim i napornim radom.
Ropstvo pod fašističkom čizmom kao ideal
Simpatizerima hortijevaca i nihovih saradnika nije bilo dovoljno što su oskrnavili spomenik “Porodica” najsramotnijim vencem koji je tu ikada položen, već su napali Daška Milinovića koji je taj izrugivački venac bacio, rekavši da tu nisu pale žrtve komunizma, nego fašizma. O tome je portal Vidovdan.org ovako pisao: “Ovim činom je pljunuo ne samo na žrtve fašizma u Novom Sadu, nego i u čitavom svetu pokazujući svoje pravo lice skriveno iza ANTIFA parola”. Jedino su “zaboravili” da napišu šta je na vencu pisalo, kome je bio posvećen, kome se to mlađahni “tradicionalisti” klanjaju. Slučajno su “zaboravili” da spomenu kako je dotični venac položen da bi se rugao žrtvama fašizma.
0
Re: Al Jazeera
Ko može neka pogleda sutra u 20 h dokumentarni film o silivanim ženama ..koje su ostale u drugom stanju i rodile djecu nakon silovanja..
1
1
Re: Al Jazeera
Gledam njihove info..i kad vidim da imaju neki doc.f. zanimljiv, volim pogledati...
1
1
Re: Al Jazeera
Iz programa KontekstKontekst: Opasnosti vršnjačkog nasilja
Policija istražuje slučaj vršnjačkog nasilja u Jajcu, čija je žrtva, kako se vidi na snimku objavljenom na društvenim mrežama, bila djevojčica osnovne škole u tom gradu.
Policija istražuje slučaj vršnjačkog nasilja u Jajcu, čija je žrtva, kako se vidi na snimku objavljenom na društvenim mrežama, bila djevojčica osnovne škole u tom gradu, potvrđeno je iz MUP-a Srednjobosanskog kantona u Bosni i Hercegovini.
Kako je potvrđeno Al Jazeeri, uprava osnovne škole u Jajcu osudila je nasilje koje se dogodilo na igralištu škole i poduzela, kako navode, sve potrebne mjere i uključila nadležne.
Šta su uzroci nasilja kod maloljetnika, šta ih potiče, kako ih spriječiti, za Kontekst govore Bojan Janković, otac dječaka Alekse Jankovića, žrtve vršnjačkog nasilja, Alma Mahmutović, psihologinja, i Mićo Letić, penzionisani inspektor za maloljetničku delinkvenciju u MUP-u Kantona Sarajevo.
0
Re: Al Jazeera
Arhiepiskop Hanna na barikadama: Naše patnje su zajedničke
Za Al Jazeeru je pored barikada govorio Theodosios Atallah Hanna, arhiepiskop grčko-pravoslavnog patrijarhata u Jerusalemu.
Hanna: Ovo je politika etničkog čišćenja koju ne može prihvatiti čovjek koji drži do moralnih i ljudskih vrijednosti
14 May 2021
Delegacija kršćanskih velikodostojnika uspjela je ući u naselje Sheikh Jarrah uprkos blokadi izraelskih snaga sigurnosti. Izraelske snage su na ulazu u naselje postavile barikade kako bi spriječile dolazak Palestinaca koji se solidarišu sa stanovnicima tog jerusalemskog kvarta.
Ipak, delegacija kršćanskih vjerskih poglavara, čelnika i predstavnika kršćanskih organizacija, uspjela je ući kako bi izrazila solidarnost sa stanovnicima tog naselja, izvijestila je reporterka Najwan Samri.
Tenzije su porasle u tom naselju od prošle nedjelje, nakon što je izraelski sud naložio deložaciju palestinskih porodica.
Za Al Jazeeru je pored barikada govorio Theodosios Atallah Hanna, arhiepiskop grčko-pravoslavnog patrijarhata u Jerusalemu.
„Kao kršćanska delegacija koja je došla danas, željeli smo ovom posjetom potvrditi naše nacionalno, ljudsko, palestinsko, kršćansko-islamsko jedinstvo. Ovo nije samo posjeta solidarnosti, već smo željeli naglasiti da su naše patnje zajedničke, boli zajedničke… Mi smo jedan narod koji se bori za slobodu i dostojanstvo i povratak otete slobode“, istakao je on.
„Ovo je politika etničkog čišćenja koju ne može prihvatiti čovjek koji drži do moralnih i ljudskih vrijednosti“.
Nema zastave predaje
Arhiepiskop se osvrnuo i na represiju izraelskih snaga koja je usmjerena jednako na kršćane i muslimane.
“Naša rana je zajednička, bez obzira radi li se o Jerusalemu, naselju Sheikh Jerrah, ili o Gazi, opkoljenoj Gazi koja je izložena neprijateljstvu i s kojom se solidarišemo. Palestinski narod je u svakom mjestu istrajan je u ovoj borbi i izražavanju pripadnosti ovoj svetoj zemlji“, rekao je pravoslavni poglavar.
Reklama
“Palestinci neće podići zastavu predaje. Mi smo kršćani, Palestinci, pripadamo istočnom kršćanstvu koje se pojavilo na ovoj svetoj zemlji. Pripadamo Palestini, kao zemlji, pitanju, narodu, identitetu, porijeklu. Svi smo Palestinci, vjera nas ne razdvaja. Naše jedinstvo u odbrani Jerusalema je jako.“
Dalje je Hanna kazao kako se mora istaknuti da oni „koji su upali u džamiju Al-Aksa isti oni koji su napali kršćanske vjernike koji su se uputili u Baziliku Svetoga groba kako bi se molili i obilježili Uskrs“.
„Naša bol je zajednička, naša patnja je zajednička. Okupator se bori protiv svih nas bez izuzetaka. Zato moramo unaprijediti naše jedinstvo, naše kršćansko-islamsko bratstvo… Otkako je počela kriza u naselju Sheikh Jerrah obratili smo se svim kršćanskim autoritetima u svijetu, pa i islamskim, kako bi se čuo glas nas Palestinaca, a to je glas istine i pravde. Apelovali smo na sve te institucije da se solidarišu sa palestinskim pitanjem“, naveo je Theodosios Atallah Hanna, arhiepiskop grčko-pravoslavnog patrijarhata u Jerusalemu.
Za Al Jazeeru je pored barikada govorio Theodosios Atallah Hanna, arhiepiskop grčko-pravoslavnog patrijarhata u Jerusalemu.
Hanna: Ovo je politika etničkog čišćenja koju ne može prihvatiti čovjek koji drži do moralnih i ljudskih vrijednosti
14 May 2021
Delegacija kršćanskih velikodostojnika uspjela je ući u naselje Sheikh Jarrah uprkos blokadi izraelskih snaga sigurnosti. Izraelske snage su na ulazu u naselje postavile barikade kako bi spriječile dolazak Palestinaca koji se solidarišu sa stanovnicima tog jerusalemskog kvarta.
Ipak, delegacija kršćanskih vjerskih poglavara, čelnika i predstavnika kršćanskih organizacija, uspjela je ući kako bi izrazila solidarnost sa stanovnicima tog naselja, izvijestila je reporterka Najwan Samri.
Tenzije su porasle u tom naselju od prošle nedjelje, nakon što je izraelski sud naložio deložaciju palestinskih porodica.
Za Al Jazeeru je pored barikada govorio Theodosios Atallah Hanna, arhiepiskop grčko-pravoslavnog patrijarhata u Jerusalemu.
„Kao kršćanska delegacija koja je došla danas, željeli smo ovom posjetom potvrditi naše nacionalno, ljudsko, palestinsko, kršćansko-islamsko jedinstvo. Ovo nije samo posjeta solidarnosti, već smo željeli naglasiti da su naše patnje zajedničke, boli zajedničke… Mi smo jedan narod koji se bori za slobodu i dostojanstvo i povratak otete slobode“, istakao je on.
„Ovo je politika etničkog čišćenja koju ne može prihvatiti čovjek koji drži do moralnih i ljudskih vrijednosti“.
Nema zastave predaje
Arhiepiskop se osvrnuo i na represiju izraelskih snaga koja je usmjerena jednako na kršćane i muslimane.
“Naša rana je zajednička, bez obzira radi li se o Jerusalemu, naselju Sheikh Jerrah, ili o Gazi, opkoljenoj Gazi koja je izložena neprijateljstvu i s kojom se solidarišemo. Palestinski narod je u svakom mjestu istrajan je u ovoj borbi i izražavanju pripadnosti ovoj svetoj zemlji“, rekao je pravoslavni poglavar.
Reklama
“Palestinci neće podići zastavu predaje. Mi smo kršćani, Palestinci, pripadamo istočnom kršćanstvu koje se pojavilo na ovoj svetoj zemlji. Pripadamo Palestini, kao zemlji, pitanju, narodu, identitetu, porijeklu. Svi smo Palestinci, vjera nas ne razdvaja. Naše jedinstvo u odbrani Jerusalema je jako.“
Dalje je Hanna kazao kako se mora istaknuti da oni „koji su upali u džamiju Al-Aksa isti oni koji su napali kršćanske vjernike koji su se uputili u Baziliku Svetoga groba kako bi se molili i obilježili Uskrs“.
„Naša bol je zajednička, naša patnja je zajednička. Okupator se bori protiv svih nas bez izuzetaka. Zato moramo unaprijediti naše jedinstvo, naše kršćansko-islamsko bratstvo… Otkako je počela kriza u naselju Sheikh Jerrah obratili smo se svim kršćanskim autoritetima u svijetu, pa i islamskim, kako bi se čuo glas nas Palestinaca, a to je glas istine i pravde. Apelovali smo na sve te institucije da se solidarišu sa palestinskim pitanjem“, naveo je Theodosios Atallah Hanna, arhiepiskop grčko-pravoslavnog patrijarhata u Jerusalemu.
0