Sastanak na groblju

[grunf]

Photo didn’t match the girl


Imam prijatelja-zove se Bob. Otmeni i postariji gospodin, veoma inteligentan, uspjesan u svemu cime se bavio. Svaka iz njegovih usta je ko u vlasnika svih mogucih venericnih bolesti i lorda rijeci – Oskar Vajlda. On je kolekcionar, sudionik mnogih istorijskih dogadjaja i ljubitelj zeljeznice kao i ja, i uvijek imamo o cemu da razgovaramo.


Necu pretjerati ako kazem da se cesto dosadjujem gdje ima puno laznog sjaja i bljestavila;komotnije se osjecam u buregdzinici na Al’pasinu, nego u skupim restoranima sa Michelin zvijezdicama punim idiota i jela koja lice na pticije g.ovno u tanjiru.



Blizu naseg stola koji je bio krcat otmjenim vinima i najukusnijom hranom smjestilo se dvoje mladih ljudi u svojim kasnim dvadesetim. Mladic je bio obucen kao dosadni akademik - tako se i ponasao, klasicni preskolovani idiot koji je najvjerovatnije spavao sa sestrom u istom krevetu do svoje osamnaeste godine, dok je djevojka solidnije gradje(120kg.) i krestavog glasa zabacivala svoju kosu unazad, na nacin kako to rade filmske zvijezde i zene koje znaju sta hoce u zivotu.

Prijatelj mi je skrenuo paznju da djevojka jede svoje jelo iz tanjira predvidjenog za hljeb i puter, dok je veliki tanjir bio gurnut na ivicu stola, kao visak. Vidio sam ljude da jedu sa obadva lakta na stolu, cak i da jedu desert i glavno jelo u isto vrijeme, ali moram priznati da jos nikad nisam vidio da neko jede glavno jelo iz malog tanjira predvidjenog za mazanje.



Robert mi je nekad davno pricao kako su ga kao vecinu djece tih ratnih godina (Bitka za Britaniju) poslali iz Londona na selo, te da je od tada razvio sesto culo svojstveno samo istraumiranoj djeci, tajnim agentima i ilegalnim migrantima. Zahvaljujuci naucenim vjestinama i neocekivanom priznanju djevojke, poceo je da nize recenice, jednu za drugom.



Objasnio mi je da je glavni pingvin u restoranu prisao stolu i upitao za povratnu informaciju u vezi jela. Mladi par je odgovorio da je prilog (chilli) bio ljut, ali da je vec bilo kasno kad su saznali. Da li od ljutog priloga ili iz nekog drugog razloga, mladic je sjedio cijelu vece potpuno miran, ugasen, ne osjecajuci potrebu da pomjeri bilo koji dio tijela. Izgledao je kao da je upao u neki trans, poput citaca sudbine ili iscjeljitelja. Sve je na njemu govorilo:izdrzi, opusti se, sakri odvratnost i plati racun. Kako su dosli, tako su i otisli, kao magla iznad Sarajeva. 



Poslije nekoliko flasa vrhunskog vina...

Bob:



-Ja mislim da je ovo bio *blind date. Mladic nije izgledao sretan. Fotografija i djevojka se ne podudaraju.


*Randevu na slijepo


[storm]

Photo didn’t match the girl


Imam prijatelja-zove se Bob. Otmeni i postariji gospodin, veoma inteligentan, uspjesan u svemu cime se bavio. Svaka iz njegovih usta je ko u vlasnika svih mogucih venericnih bolesti i lorda rijeci – Oskar Vajlda. On je kolekcionar, sudionik mnogih istorijskih dogadjaja i ljubitelj zeljeznice kao i ja, i uvijek imamo o cemu da razgovaramo.


Necu pretjerati ako kazem da se cesto dosadjujem gdje ima puno laznog sjaja i bljestavila;komotnije se osjecam u buregdzinici na Al’pasinu, nego u skupim restoranima sa Michelin zvijezdicama punim idiota i jela koja lice na pticije g.ovno u tanjiru.



Blizu naseg stola koji je bio krcat otmjenim vinima i najukusnijom hranom smjestilo se dvoje mladih ljudi u svojim kasnim dvadesetim. Mladic je bio obucen kao dosadni akademik - tako se i ponasao, klasicni preskolovani idiot koji je najvjerovatnije spavao sa sestrom u istom krevetu do svoje osamnaeste godine, dok je djevojka solidnije gradje(120kg.) i krestavog glasa zabacivala svoju kosu unazad, na nacin kako to rade filmske zvijezde i zene koje znaju sta hoce u zivotu.

Prijatelj mi je skrenuo paznju da djevojka jede svoje jelo iz tanjira predvidjenog za hljeb i puter, dok je veliki tanjir bio gurnut na ivicu stola, kao visak. Vidio sam ljude da jedu sa obadva lakta na stolu, cak i da jedu desert i glavno jelo u isto vrijeme, ali moram priznati da jos nikad nisam vidio da neko jede glavno jelo iz malog tanjira predvidjenog za mazanje.



Robert mi je nekad davno pricao kako su ga kao vecinu djece tih ratnih godina (Bitka za Britaniju) poslali iz Londona na selo, te da je od tada razvio sesto culo svojstveno samo istraumiranoj djeci, tajnim agentima i ilegalnim migrantima. Zahvaljujuci naucenim vjestinama i neocekivanom priznanju djevojke, poceo je da nize recenice, jednu za drugom.



Objasnio mi je da je glavni pingvin u restoranu prisao stolu i upitao za povratnu informaciju u vezi jela. Mladi par je odgovorio da je prilog (chilli) bio ljut, ali da je vec bilo kasno kad su saznali. Da li od ljutog priloga ili iz nekog drugog razloga, mladic je sjedio cijelu vece potpuno miran, ugasen, ne osjecajuci potrebu da pomjeri bilo koji dio tijela. Izgledao je kao da je upao u neki trans, poput citaca sudbine ili iscjeljitelja. Sve je na njemu govorilo:izdrzi, opusti se, sakri odvratnost i plati racun. Kako su dosli, tako su i otisli, kao magla iznad Sarajeva. 



Poslije nekoliko flasa vrhunskog vina...

Bob:



-Ja mislim da je ovo bio *blind date. Mladic nije izgledao sretan. Fotografija i djevojka se ne podudaraju.


*Randevu na slijepo


Ovo ti pišeš, autorsko djelo?

[grunf]

Drvo zivota

Majka i cerka su setale parkom. Prosle su pored starog drveta koje je u majci probudilo neka davna sjecanja iz djetinjstva.

- Na ovom drvetu sam se igrala – rekla je sjetnim ocima zagledana u uspravno stablo sa sirokom i gustom krosnjom.

Djevojka obucena kao prostitutka, sa telefonom u ruci gleda u majku i mrtva ozbiljna pita:

-Sta si radila na drvetu?

-Sve ono sto ti i tvoje prijateljice niste nikad radile u zivotu;igrala se u prirodi - odgovori majka kompletnog idiota.

Otkad se mjeri vrijeme na planeti Zemlji djeca su se igrala oko, na, ili ispod drveta.

Ne vise.

[grunf]

Pola sata sam sjedio na jednom mjestu na Mejtasu i nisam se mrdao dok sam gledao ljude kako zicom ogradjuju mjesto gdje su od davnina bile stare bosanske kuce od cerpica. Oko gradilista su se sporo micali radnici u poderanim radnickim odijelima. Prisao mi je jedan od njih i ispricao cijeli svoj zivot, pun mrtvih striceva i rodjaka, zena i baba koje ne poznajem i krajeva u kojima nisam nikada boravio, i sve to sa blesavim osmijehom koji mu nije silazio sa lica.

Sto lik moze srat’ to je cudo, rekao bi svaki autenticni mahalas na mom mjestu, a oni malo stariji, sa manjkom strpljenja i dijagnozom mentalnog oboljenja grubo bi dodali:

- Ma boli me q-rac za tvoje price!

Glavati muskarac za kojeg u pocetku nisam znao da li se zajebava ili misli ozbiljno, podsjetio me na vrijeme kada su za dusevne bolesnike govorili ‘lud kao sesirdzija’. Naime, u proslosti je ziva koristena u izradi sesira i cijeli proces je radjen rucno, bez posebne opreme, tako da se vecina radnika od postepenog trovanja zivom rastajala od pameti i patila od demencije.

Rastanak sa pricljivim radnikom je trajao kratko, bez obecanja da cemo se ponovo vidjeti, cak mi je bilo i neugodno, jer sam do tada mislio da je lov na lisice nesto najsurovije sto sam vidio u zivotu.

Jednom sam napisao da je Sarajevo bezbjedno dokle god su mahalasi u njemu. Kad stanovnici Bistrika, Hrida, Vratnika i ostalih strmih sarajevskih mahala pocnu napustati grad ispod Trebevica, Sarajevo ce potonuti kao Titanik.

Cuo sam graju za sobom dok sam odlazio kao zvijer pred hajkom.

[grunf]

Humor i poniznost uvijek idu zajedno, sujeta i humor nikada.

[grunf]

Serif hara iz zvucnika na jednom pdf., to slusa drukcija publika od one iz Narodnog pozorista u Sarajevu, a meni pade na pamet djevojka zvana Senada. Ona je bila luda za Serifom dok je zivio ko podstanar u Svrakinom. Imala je lijepe noge i svi su je voljeli na mjestima gdje je izlazila, neki i vise puta.

Ovaj dogadjaj se zbio u jednom sarajevskom naselju dok su Branko Mikulic, Hamdija Pozderac i Munir Mesihovic vedrili i oblacili u tamnovilajetskoj Bosni, a mlade zene nisu bile promiskuitetne i nezadovoljne kao danas.

Momak i cura se fatali ispred ulaza, ponoc prosla, interfon pokvaren, lokalna jalija ga sjebala iz dosade. Sve sto njih dvoje kazu, cuju svi stanari do 18-tog sprata.

On:’Ajde sad, uzmi ga…obecala si, pipni kako je cvrst.

Ona:Ohh, tako je divan, ali ne znam bolan kako cu, ja sam fina cura, studiram ekonomiju i nikada prije nisam TO radila.

On:Samo ga popapaj, ko u pornicima, vidjela si kako se Tereza Orlovski napusila crnackih quraca.

Ona:Fakat ne znam sto si navalio, vidjece nas neko, a i menstruacija mi kasni…sta ako zatrudnim od pusenja ko ona Tanja iz drugog ulaza, gluho bilo.

On:Ama popusi ga bona Senada, sta stojis ko drvena Marija…nema nikoga.

Ona:Ma, neeee znam, ubice me mater ako sazna…

I tako sljedecih sat i po.

Bilo je skoro 3h ujutro kada se iz interfona zacuo umorni, hrapavi glas starijeg muskarca:Halooooo Senada, ziva bila! Cijeli neboder ne spava zbog tebe, a nama valja ujutro na pos’o ici! Il’ mu ga popusi vise, il’ cu ja sici dole u pidzami da mu ga popusim, pa da se razidjemo i spavamo ko ljudi!

[Heidi]

[grunf]

Jasna je bila izabrana za Mis Zavidovica prije nekoliko godina, opako mlada, njezna, savrsenog vitkog tijela u crnoj haljini koja se pripijala uz tijelo u hodu. Proljetos je stigla autobusom u glavni grad kroz jutarnju maglu i prljave sarajevske ulice. Dok je autobus klizio niz Bulevar Mese Selimovica gledala je ruzne nebodere Sadaka sitija na Alipasinu, raspadajuce tramvaje koji leze u Remizi, visoke i tanke minarete s kojeg mujezin poziva na molitvu, gomilu tamnoputih mladica - potencijalnih samoubica - sa ruksacima na ledjima na svakom semaforu od Nedzarica do Otoke koje je policija svakodnevno tjerala sa upaljenim rotacijskim svjetlima i sirenom kad bi prosla automobilom pored njih. Pri izlasku iz autobusa na autobuskoj stanici docekali su je pogledi i dobacivanja sarajevskih taksista:Ziku picke bog te yebo, ima tijelo ko nekada Alma Ekmecic.

Sjedila je i prekrstila savrsene noge, pa sam mogao da gledam iz prvog reda bokove koje je haljina ovlas prekrivala. Ona mi se u stvari nije svidjala, puno je pricala i sporo je mislila, ali je znala sta muskarci vole. Pocece da misli kad stigne u tridesete, kad postane razocarana i nesretna drolja sa velikim podocnjacima i zgrcenim prstima na kojima ce blistati lazno prstenje. Nasmijesila mi se. Qurac mi je pulsirao, pantole su odjednom postale tijesne. Cuda se i dalje dogadjaju, sad mi nista nije bilo jasno. Ova ce primiti mnoge, sudije u Zavidovicima su imale dobro oko, kladim se da je predsjednik zirija opalio na parkiralistu. Dovodice muskarce do ludila, zbog nje se nece sigurno voditi ratovi, ali ce se zaustaviti saobracaj u Titovoj ulici ako proseta svoja bedra, bokove i guzicu u uskoj haljini i visokim kurvanjskim stiklama koje ce samo pojacavati utisak maksimalno provakativnog tijela. Neuobicajno je bilo vidjeti zenu u haljini u Sarajevu, sve su vazda nosile pantalone ili vulgarne helanke.

Sta rade svi ti Arapi u tvojoj ulici?, upitala je sirom otvorenih usta koja pozivaju na oralni seks.

Otkud znam. Prodaju maramice dok cekaju posao ljekara u Dizeldorfu i Minhenu.

Rekli su mi da bi mogla zaraditi par hiiljada maraka za vikend.

Koji posao bi radila?

Nisu htljeli da mi kazu.

Bilo je nesto u njenoj mentalnoj zaostalosti sto je mamilo na grijeh. Otkuda su dolazile sve te naivne, samouvjerene i carobne djevojke iz provincije koje hodaju graciozno, drze sise uspravno i obozavaju da ih muskarci drze za kosu i jebu kao da ih siluju. Da je neko cuo njeno urlanje i zapomaganje dok je izgovarala rijeci kurcina, guzicetine i ponavljala - yebi kurvu, yebi kurvu nad kurvama, yebi kurvu iz Zavidovica, yebi, yebi, samo yebi, rascereci kurvi guzove, pomislio bi da je neko u ozbiljnoj nevolji, a ja sam trpao i trpao i divljacki je ljubio. Ljubio sam njena rastvorena usta i povio joj glavu unazad, dok sam dole izbacivao sjemenu tekucinu na njen stomak. Cudesno. Za mene je ljubljenje uvijek bilo uzbudljivije od sirove jebacine. Gorila ili porno glumac na vijagri vjerovatno bi je bolje izjebali od mene, ali ja sam znao da ljubim, moji poljupci su sto puta jaci od opijuma.

Ostao sam u Sarajevu jos neko vrijeme, onda sam otputavao avionom kad je proradio aerodrom.

Nastavili smo se dopisivati, ona misli da je u meni probudila ljubav, zato trazi da joj vratim istom mjerom.

Igramo se zmire.

Kakva gradja, steta za mozak.

[smajlic]

[Heidi]

Mizoginisticka proza sa daskom poezije

Zaljubit cu se u Grunfa.

[ina]

Svaka nova priča anulira predhodnu..
To mu je jedna od mana. Vrline neću ni spominjati jer ih nije svjestan.. A kad bude.. i biti će nešto od njegove ljubavi prema slovima

[Dita Brodski]

Vapi za ljubavlju a boji se da je primi.

[grunf]

Nedavno sam dobio pismo iz Njemacke.

Dragi …..,

Poslije tebe sam izlazila sa soferima i sa jednim vodoinstalaterom, ali me nisu mogli zadovoljiti. Ono, jebali smo se i nista vise, nije bilo neke ljubavi. Svi su onako povrsni i ne oblace se moderno. Onda sam upoznala jednog od onih migranata dok sam cekala tramvaj. Zove se Ahmed. Iz Sirije je. Tamo je radio kao advokat, tako kaze. Zajedno smo otisli u Njemacku, trenutno smo u Bielefeldu. On povremeno radi u klaonici. Ja sam se zaposlila kao medicinska sestra u bolnici. Nije neka plata, ali moze se zivjeti dok Ahmed ne nadje posao u svojoj bransi, samo prije toga mora nauciti jezik. Ah, da, postala sam velika, ne znam ko je otac. Za sve je kriv jedan Ahmedov prijatelj koji je nedavno svratio, kao trazi ga da pogledaju auto za njegovog sina. Bila sam sama, pustila sam ga unutra. yebi ga, Turcin je bio zgodan, omaklo se. Onda je bio neki Bosanac, rekao mi je da je ljekar i da je ovdje na usavrsavanju, iako nije bio uvjerljiv s tom pricom. Rekao je kako sam lijepa i pametna i da ce mi pomoci da zavrsim neku skolu i dobijem bolji posao u bolnici. Otisli smo na pice i popili flasu crnog vina. Insistirao je da me otprati kuci, do vrata. Tad me je pomilovao po kosi i recitovao neke stihove koje nisam razumjela. Alkohol je kriv, bila sam omamljena. Znas kako ispadne kad mijesam alkohol i tablete. Ahmedu nisam nista rekla, on je osjetljiv otkako ga je zena napustila.

Moji nece ni da cuju za mene. Ona matora celava pedercina sa sijedim dlakama u bradi - sto povazdan kuha, pije i podjebava sve u komsiluku - kod kojeg smo bili u pocetku, sve je ocinkario mojima u Zavidovice.

Odlucila sam da zadrzim bebu, ja sam dijete silovanja i znam dobro sta radim. Ahmed ce biti divan otac, u to sam sigurna.

Tvoja Jasna

[Heidi]

Ova tema nece dugo. Opasno me nerviras.

[ina]

@Heidi zašto.. Svi ovi tekstovi (ako me sjećanje ne vara) nisu ništa novo..

[Heidi]

Meni nisu isti.

[ina]

Može biti da je ponešto izmijenjeno..

Ipak opet ne razumijem.. Zašto tražiti neprikladnosti  i "prijetiti" na ovakvim temama..
No ok.. možda ti vidiš i znaš nešto što je meni izmaklo..