Duh je napisao/la: ↑02 jun 2024, 08:08
Ljubomora je bolest od koje vise pati druga strana.
Ja nisam ljubomoran. Definiram ljubomoru kao strah od gubitka.
Nije mi to problem objasniti ni zenama.
Ne izlazim sam, kad sam u braku ili vezi. Kad izlazimo, uvijek se sredim. Tako na neke proslave u firmi ides sam. I tako se ja sredim , a ona onako kroz pokusaj osmijeha, gledajuci mene pita:
-za koga ste se sredili gospodine?
Cijenim persiranje, ako nije jednom godisnje. Ostajem smiren i objasnjavam joj da bi sada najradje ostao kod kuce i sjekirom do zore lagano unistavao sav namjestaj.
Da se nisam sredio rekla bi-sto se nisi sredio, samo me sramotis.
-Sta se odmah ljutis? Salim se!
Eto, ispadnem na kraju i kao neko ko ne razumije salu.
E sad, kad ona ide tako na neku proslavu sa firmom, ja vec naglasim da se mora srediti.
Ona zna da sam razoruzan i da je necu pitati za koga se sredila.
Na vratima standard. Poljubac uz rijeci-dobro se provedi....
Trazim jos jedan poljubac, malo duzi, zadignem suknjicu, gurnem ruku u gacice i opipam svjeze sredjenu frizuricu.
pitam:
-Za koga si ti mackicu sredila?
Onda bacanje tasnice, plac i rijeci teske-Ti nista meni ne vjerujes, samo se pravis i ne volis me.
Kazem joj da joj mogu donjeti sikiru da sjecka namjestaj, ako ce je to smiriti. I smijem se.
Oko za oko...pa poslije imam mir.
