BeHaR forum

Kažu...da je nakon svakog raskida najbolje dati si vremena i biti sam. Prihvatiti kraj , bilo da je raskid sporazuman ili jednostran nakon tolikog perioda naravno da nije lako ali...svjedok sam ovih dana nečemu takvom i ne znam.kako pomoći. Promatrajući sve to.pomalo se plašim i ne mogu da se ne zapitam dajemo.li se u vezi previše, i da li se uopće može drugačije nego baš tako, previše.
Čula.sam rečenicu: ja više ne znam.da živim sama.


Vaša iskustva? Možda neki savjet?

Sve se može naučiti, pa i to kako biti sam... Treba vremena da se promijene navike, način života, nađu nove zanimacije, popuni svakodnevnica...
Lično, ne bih sebi nikada dozvolila da "ne mogu sama"... Bilo bi me strah toliko se vezati i osloniti na nekoga, toliko izgubiti sebe...
Savjet... Teško je reći...
Možda da malo preispita životnu filozofiju i ciljeve?

Kazu neki prekidi veza naprave više štete čovjeku nego smrtni slučaj.Svi smo različiti i ne podnosimo svi jednako te ljubavne prekide.

Tjedana moj poznanik nikada se nije oporavio nakon prekida sa jednom djevojkom.. Kad kažem nikad znači poslije nje NIKAD nije pokušao ni sa jednom djevojkom nešto novo pokušati. Živi od danas do sutra, skoro pa klosari..

Dina je napisao/la: ↑28 okt 2020, 15:06 Sve se može naučiti, pa i to kako biti sam... Treba vremena da se promijene navike, način života, nađu nove zanimacije, popuni svakodnevnica...
Lično, ne bih sebi nikada dozvolila da "ne mogu sama"... Bilo bi me strah toliko se vezati i osloniti na nekoga, toliko izgubiti sebe...
Savjet... Teško je reći...
Možda da malo preispita životnu filozofiju i ciljeve?

Mene je toga najviše bilo strah . Te "ovisnosti" . Makar i u najmanjoj mjeri , baš sam.se plasila...Ja sve volim sama , hoću i znam sama...jedva sam shvatila da to ne moram.

CocoMa je napisao/la: ↑28 okt 2020, 15:14 Kazu neki prekidi veza naprave više štete čovjeku nego smrtni slučaj.Svi smo različiti i ne podnosimo svi jednako te ljubavne prekide.

Tjedana moj poznanik nikada se nije oporavio nakon prekida sa jednom djevojkom.. Kad kažem nikad znači poslije nje NIKAD nije pokušao ni sa jednom djevojkom nešto novo pokušati. Živi od danas do sutra, skoro pa klosari..

Ne znam. 6 godina su oni bili u vezi. Još od srednje škole. Imam.osjecaj da je ona za to vrijeme odrsla i sazrela a on nije. Uvijek je bila ta koja vuče naprijed...i nakon svega on je hladno zaključio da to više nije to. Ona se uopće ne snalazi.

Iskra je napisao/la: ↑28 okt 2020, 15:16

Dina je napisao/la: ↑28 okt 2020, 15:06 Sve se može naučiti, pa i to kako biti sam... Treba vremena da se promijene navike, način života, nađu nove zanimacije, popuni svakodnevnica...
Lično, ne bih sebi nikada dozvolila da "ne mogu sama"... Bilo bi me strah toliko se vezati i osloniti na nekoga, toliko izgubiti sebe...
Savjet... Teško je reći...
Možda da malo preispita životnu filozofiju i ciljeve?

Mene je toga najviše bilo strah . Te "ovisnosti" . Makar i u najmanjoj mjeri , baš sam.se plasila...Ja sve volim sama , hoću i znam sama...jedva sam shvatila da to ne moram.

Ma samo treba naći mjeru, kao i u svemu...

OK je jedno vrijeme pauzirati. Potrebno je vrijeme da se slegnu emocije, misli i sve ostalo i nije lijepo odmah tako "vruc" uletjeti u novu vezu samo da bi se bilo s nekim. Medjutim, ne vidim smisao ni u predugoj pauzi. Naravno, sada govorim o ozbiljnim vezama sa snazno naglasenim emocijama a ne nekim brzopoteznim kurvalucima.

Iskra je napisao/la: ↑28 okt 2020, 15:18

CocoMa je napisao/la: ↑28 okt 2020, 15:14 Kazu neki prekidi veza naprave više štete čovjeku nego smrtni slučaj.Svi smo različiti i ne podnosimo svi jednako te ljubavne prekide.

Tjedana moj poznanik nikada se nije oporavio nakon prekida sa jednom djevojkom.. Kad kažem nikad znači poslije nje NIKAD nije pokušao ni sa jednom djevojkom nešto novo pokušati. Živi od danas do sutra, skoro pa klosari..

Ne znam. 6 godina su oni bili u vezi. Još od srednje škole. Imam.osjecaj da je ona za to vrijeme odrsla i sazrela a on nije. Uvijek je bila ta koja vuče naprijed...i nakon svega on je hladno zaključio da to više nije to. Ona se uopće ne snalazi.

Snaći će se..uz malo vremena..mladi su oboje, život puno toga će ih naučiti još.. ništa se ne dešava slučajno. Jedan kraj, je početak nečeg novog..i donijet će ja vjerujem puno toga što ni jedno od njih nije očekivao.

neposredno nakon prekida duge veze, obuzme čovjeka tuga, praznina, navire sjećanje ...neki lijepi momenti, obično hajlajti tog odnosa...
žal..
treba dopustiti i tijelu i duši da odboluju... to je rastanak od jako bliske osobe, bez obzira što se više ne može nastaviti zajedno.
trajanje bolovanja je različito....koliko nam je potrebno, treba da traje.
ja sam razgovarala sa bivšim partnerom, podijelili smo osjećanja koja su se javila.
bili smo svjesni situacije, da dalje nećmo zajedno, ali smo i to, kao i čitav odnos prije prekida... podijelili...
meni je tako bilo lakše, nekako ljudski, prijateljski, osjetiš poštovanje i nisi sam u tome..

na tvoje pitanje, dajemo li se previše, odgovorila bih sa ....nema ni previše ni premalo...voljenje se ne može dozirati....
kao, voljet ću te malo...ne ide.
u odnos se ulazi i srcem i dušom ali i sa sviješću da ništa nije zauvijek...čak i kada ne dođe do prekida veze zbog nekih nepremostivih problema, smrt ili nešto drugo će ga sigurno prekinuti..

nije mi ostao gorak osjećaj....baš suprotno...osobu cijenim, poštujem....i osjećaji koji su ranije bili romantični nekako su evoluirali u rodbinsko-prijateljske...ne u smislu viđanja i drugovanja, nego da znaš da si u jednom dužem periodu života imao insana uz sebe i da vrata nisu gujicom zatvorena......

najvažnije je prihvatiti situaciju, znati tačno verbalizovati zašto je odnos došao do kraja, biti siguran da dalje neće moći zbog tog nekog razloga i eto, što rekoh na početku, odbolovati.

to je moje iskustvo. i, nakon dužeg vremenskog odmaka, sigurna sam da sam vezu okončala na najbolji način ....makar za mene.

Vrijeme sve lijeci ...

Neće nikakvo "doziranje" ni umanjiti a kamo li zabrisati prazninu, nastalu rastankom...nakon tako dugih veza, ma kako bilo to završilo, ma kako vjerojatno to već neko vrijeme nije "to- to"... zivot se okrene na glavu.
I normalno je biti tužan, bio ostavljen, ostavio, ili zajedno dogovorite- ne ide-kraj?
Vrijeme da... pišete o vremenu. Ali treba sebi postaviti rok...povući se, sam sa sobom raspraviti, nikakvi dobronamjerni savjeti okoline i pametovanja...nitko od njih ne nosi tvoje emocije i tvoju kožu.
Ja se držim one, samo sa dna, iz čućnja, možeš skočiti visoko...propet na vrhu prstiju, mali i slabašan ti je odraz!
Zato je bitno kako to vrijeme iskoristiš...inače se može tugovati za života, ako ne umiješ to sa sobom srediti...

Duga veza je relevantan pojam. Imas ljude koji su dugo skupa jer im tako odgovara, ali nemaju jake emocije i vatromet.
Imaš i one koji su kratko skupa, ali se baš zavole. Neke od tih kratkih veza izrode super brakove npr.

Svi smo različiti i mislim da svako po svom vlastitom nahođenju zna koliko vremena treba proci i kada se upustiti u nešto novo.
Neki ljudi su u vezama zapravo samci. Tako da ne mozemo generalizovati stvari. Ima svega.

Po meni je najbitnije na kraju raščistiti sam sa sobom, kako je storm rekao, jesi li spreman i stvarno izašao iz te veze, ili si još tu, nešto očekuješ i ne želiš nastaviti.
Ali kada definitivno izadješ, ne vidim razlog da ne počneš živjeti normalno i nekoga novog upoznati. Sve je to u glavi.

Lično se jako vežem za ljude i treba vremena da pustim. Ali jednom kad pustim... to je to. Kako negdje pročitah : "Ja kad te prebolim, mogu i na svadbi da ti pjevam!" i bukvalno je kod mene tako.

Ima moj drug slogan za to, sastavljam rastavljenje

Moonlight je napisao/la: ↑28 okt 2020, 15:56 Kako negdje pročitah : "Ja kad te prebolim, mogu i na svadbi da ti pjevam!" i bukvalno je kod mene tako.

Hehehe, ja isto.

storm je napisao/la: ↑28 okt 2020, 15:44 Neće nikakvo "doziranje" ni umanjiti a kamo li zabrisati prazninu, nastalu rastankom...nakon tako dugih veza, ma kako bilo to završilo, ma kako vjerojatno to već neko vrijeme nije "to- to"... zivot se okrene na glavu.
I normalno je biti tužan, bio ostavljen, ostavio, ili zajedno dogovorite- ne ide-kraj?
Vrijeme da... pišete o vremenu. Ali treba sebi postaviti rok...povući se, sam sa sobom raspraviti, nikakvi dobronamjerni savjeti okoline i pametovanja...nitko od njih ne nosi tvoje emocije i tvoju kožu.
Ja se držim one, samo sa dna, iz čućnja, možeš skočiti visoko...propet na vrhu prstiju, mali i slabašan ti je odraz!
Zato je bitno kako to vrijeme iskoristiš...inače se može tugovati za života, ako ne umiješ to sa sobom srediti...

Zavisi kako se ljudi rastanu.

Ponekad je I olaksanje