Brozove sexualne nepodopštine

[carobnjak_N]

"Tito je orgijao s četom balerina"

U knjizi čuvenog ubijenog emigranta

Autor je tvrdio da je sve istina

Roman - za koji se autor kune da je istinit, pa bi zbog njega u Jugoslaviji dobio 10 godina tamnice, ako ne i smrtnu kaznu - počinje 1948. godine, u kojoj Tito doživljava presudno iskušenje karijere, sukob sa Staljinom, ali ga to ne sprečava da za večeru naruči “kavijar i pržene jegulje, dopremljene specijalno sa Skadarskog jezera”.

Aleksandar Ranković organizira šverc cigareta u Njemačku, a od zarade se financiraju jugoslavenske obavještajne službe - no novac se stavlja i u privatne džepove. Na početku romana, gdje se tokovi svijesti isprepleću s autorovim opisima, navodi se kako je Tito od 1945. do 1948. spavao s minimalno 20 žena, ali je trenutačno do ludila zaljubljen u Tinku (operna diva, zlatokosa ljepotica Zinka Kunc).

“Pa i ova moja domaćica Jovanka”, razmišlja Tito, “bolja je od bilo koje tri prethodne supruge. A tek Tinka? Prema Tinki se sve mogu sakriti. Osim toga, Tinka je svjetska dama. Konačno, ja se više ne moram ženiti, ni bilo kojoj ništa od njih obećavati. Bože, da sam se ženio sa svakom sa kojom sam spavao samo poslednje tri godine, do sad sam se trebao ženiti već 20 puta. Ili možda i više...Tko će sve to pobrojiti?”.

U jednoj od sljedećih scena, slijedi opis seksa Tita i Tinke. “‘Odmah se svlači’, reče joj (Tito) čim im se usne razdvojiše. ‘Još od sinoć sam se naoštrio ono dok sam te posmatrao na pozornici’. ‘No moramo se žuriti’, uzvraća Tinka. ‘Danas mogu ostati do jutra sve dok ne trebam poći na probu. Znaš, muž mi je jutros otišao na službeni put i neće ga biti tjedan dana’. ‘Odlično! Ali to ne znači da se ne trebaš odmah svući’, navaljivao je i poče joj otkopčavati haljinu. ‘Najradije bih ti je poderao, pa da u trenu ostaneš gola’, doda u zanosu... ‘Naopako! Ako to učiniš, kako ću se vratiti kući gola... Skidaj se i ti’, rekla je zatim, i istovremeno zapjevuši ariju iz Traviate, čijoj je premijeri Tito jučer prisustvovao...”


Knjiga Titove suradnike prikazuje kao razuzdane seksualne rekordere, dok Edvarda Kardelja prikazuje kao aseksualna knjiškog moljca.

“‘Mislim’, reče Tito na sastanku, ‘da trebamo dati riječ drugu Bevcu. Neću reći da je to samo zato što je on čitao i pripremao se dok smo mi pili, pjevali i jebavali, nego zato što mislim da je on u stvarima doktrine ipak najtemeljitiji...’ Dok Kardelj čita knjige i proučava doktrinu, Tito i Ranković orgijaju. “Kad su se Tito i Ranković pred večer vratili iz šetnje parkom, zatekli su kako se Ranković i Đilas zabavljaju s cijelim krdom djevojaka. Tito na brzinu ocijeni da ih ima oko četrnaestak. Bila je to baletna trupa iz Ljubljane koju su malo prije dopremili Rankovićevi ljudi specijalnim autobusom. Nakon plesa, Tito počinje zamišljati kakva bi koja bila u krevetu. ‘Ova prva je po meni najbolja P**** u cijeloj trupi’ reče Ranković, kao da je pogađao njegove misli. Bila je to Suzana. Na to Tito ništa ne odgovori... Njih osam je normalno zaplesalo, ali uskoro počeše odbacivati komad po komad odjeće. Najzad ostadoše sve gole i nastaviše takove plesati. Poslije ovoga, drugovi slijedi grupni seks, reče Ranković šapatom...

“‘Rekao si, stari, da to još nisi probao. Reci, koju da ti pošaljem gore u sobu?!’ Malo razmislivši, Tito odgovori: ‘Helenu i Suzanu hoću’. ‘Uzmi još dvije. I tako ih imamo višak’, posavjetova ga Ranković. ‘Onda mi pošaljite i onu guzatu’, pokaza na balerinu s uvojcima u kosi. ‘A ti, Đido, koju ćeš ti?’ - Tito upita Đilasa. ‘Ja se ne osjećam dobro, idem iz ovih stopa na spavanje’, odgovori Đilas suho. ‘No, i ti si mi neki’, dobaci Tito i potcjenjivački odmahnu rukom, udaljujući se sa svojim ljepoticama.

A sutra ujutro Tito je rekao svojim suradnicima da je grupni seks uzbudljiva stvar, osobito ako te istovremeno miluju tri takve ljepotice. ‘Jedino je to sve za njih loše, jer nijedna ne uspije užiti onu stvar do kraja. Treba biti jako dobar ždrijebac pa njih sve tri zadovoljiti....”

Ranković i Krajačić kao Titovi svodnici

Zanimljivo je da Đureković dvojicu ključnih Titovih tajnih policajaca, Rankovića i Ivana Stevu Krajačića, prikazuje kao Titove svodnike. U jednoj epizodi romana Josip Broz Tito je u Zagrebu, na svečanom banketu na kojemu su, osim Krajačića, tada prvog obavještajca Hrvatske, nazočni i prvaci KPH.

Osim tajnih političkih poslova, Krajačić je zadužen da Titu dobavlja atraktivne dame, pa neka glumica Sonja, iščekuje u ljubavnom krevetu dok politička družina pije. Istodobno Tito i Krajačić komentiraju upravo završeni lov na ustašku skupinu “gvardijan” pod vodstvom Bože Kavrana.

Pavelićevi sljedbenici naime, uvjereni kako će se Zapad oduprijeti komunističkim režimima, ilegalno su ušli u tadašnju Jugoslaviju planirajući nacionalistrički ustanak. No svi su pohvatani.

Doduše, autor ima malih problema s kronologijom tajnih službi, pa na jednom mjestu govori o OZNA-i, na drugom o UDBA-i. Prema povijesnoj faktografiji, OZNA nije postojala nakon prosinca 1945. Tito malo lovi ustaše, a malo Sonju, koja mu je - prema romanu - izvedena kao medvjedi u legendarnim lovovima kod Bugojna, ravno pred nišan.

“Poslije nekog vremena, dok su ispili piće, sjedeći jedno uz drugo na foteljama, Tito reče: ‘Jako me privlačite, Sonja’. ‘Zaista?’ ‘Da, zaista’, odvrati samo i stavi šaku na njezinu butinu. I kada uvidi da ona ne izmiče, poče je dalje milovati. Htio je ustanoviti oblik i razmjere toga važnoga dijela ženskoga tijela. Potom je stisnu na dijelu iznad koljena i ona malo odskoči. Očito je tu vrlo osjetljiva. No, uopće, učini mu se da će biti vrlo strastvena kada odu u krevet, jer se već ovako ubzo nadražila. Koji minut kasnije ju je već poljubio i odvukao u krevet...”

U knjizi se potom redaju pasusi koji odslikavaju život “nove klase” u Jugoslaviji. Đureković opisuje kako je partijski vrh organizirao krijumčarenje svih roba za kojima je postojala potražnja, da bi onda dio zarade stavio u blagajnu iz koje su financirane tajne državne operacije, a dio odložio na privatne račune, ili u sefove u švicarskim bankama.

Đureković opisuje kako je Tito uzeo dragulje, zlato i novac, nekoliko milijuna dolara, dijelom iz takvih operacija, dijelom od pljačke bogatih bivših industrijalaca, kako bi nagomilao veliko osobno bogatstvo.

Đurekovićeva bujna mašta

Kasnije razvoj događaja pokazao je međutim da je Đureković imao vrlo bujnu maštu: Titova imovina ostala je u sefu koji bi se uskoro trebao otvoriti, ali je sve popisano i, ako je došlo do krađe - a vjerojatno jest - imovinu su ukrali suradnici.

“Tito samo klimnu glavom da je zadovoljan. Bogme, deset miliona američkih dolara nije malo. Neka se nađe pri ruci, za zlu ne trebalo. A novac je tamo tekao na vrlo jednostavan način: dio zarada od djelatnosti UDBAinih reeksportnih poduzeća Interexporta, Genaxa i Progresa, odlivao se na Titove i Rankovićeve specijalne tajne račune. Ostatak novca odlazio je za izdržavanje UDBA-ine prokušane špijunske mreže u inozemstvu, zatim za nagrade egzekutorima, nabavu tehnike za prisluškivanje, specijalnih oružja za potrebe UDBA-e u zemlji..”

Valja primijetiti da je Đureković u takvim odlomcima savršeno precizno opisao i metode i tehnike djelovanja UDBA-e, i poduzeća preko kojih je poslovala. U vrijeme kada su pisane ove knjige, nije postojao internet, nije bilo Googlea ni Yahooa, pisalo se olovkom ili pisaćim strojem, pa je teško povjerovati da je jedan jedini čovjek, usto i menadžer u naftnoj kompaniji, sam mogao u kratkom razdoblju svladati toliki materijal i onda ga prezentirati kao vrlo pitko propagandno štivo.

Đurekovićeva je propaganda precizno pogađala bolne točke režima, ili je dijelom sama nametala teme o kojima će najprije šuškati emigracija, a potom i jugoslavenski građani.

U knjizi je, recimo, detaljno elaborirana navodna ljubavno politička veza Jovanke Broz i generala Đoke Jovanića, ratnog zapovjednika Šeste ličke divizije, koja je Tita spasila na Drvaru.

Đureković u knjizi plasira tezu prema kojoj su Đoko i Jovanka (Đoku cijelo vrijeme naziva Đoka, što upućuje na zaključak da su mogući koautori ili autori knjige bili i iz Srbije) u ratu bili ljubavnici, a onda se Jovanić “zadovoljio” Jovanke pa ju je odbacio i uvalio Brozu. Tito za to doznaje kad mu Ivan Mišković brk - Express je nedavno objavio intervju s njim - navodno pušta snimku jednog prisluškivanog razgovora Aleksandra Rankovića.

Ranković kaže: “No, još mi do dandanas nije jasno kako se to zatreskao u nju kad je ona bila poznata kao lakopičkodajka. Žeželj mi je pričao da ju je jebala valjda polovica oficira ličkog odreda, a kasnije Šeste ličke divizije. A izgleda da ju je Đoka Jovanić prvi imao, pa je izgustirao i onda je onako razočarana išla od ruke do ruke. No kad smo je poslali Titu za domaćicu, nisam ipak vjerovao da će se u nju zaljubiti i da će je oženiti...”

Tito je tu stvar, prema romanu, bolno prihvatio.

U jednoj očito fantastičnoj sceni, Titu i Jovanki dolaze u posjetu Krleža i Bela. Dok ih čekaju, u društvu s njima je Kardelj, koji kaže da bi želio pogledati neki film. “‘Čujem’, kaže Kardelj, ‘da si nabavio nekoliko novih američkih’. ‘Misliš li to na vesterne ili na one pornografske’, umiješa se Jovanka. ‘Samo da znate kakve je pornografske fimove nabavio!’ ‘Šuti, jer ih i ti rado gledaš’, obrecnu se Tito. ‘Uostalom, znate, oni jako stimulativno djeluju na seksualnu želju, pa i potenciju.’ ‘Onda bih ja radije gledao te nego vesterne’, reče Kardelj. ‘Filmove ćemo gledati poslije večere, a sad dođi za šahovski stol...’

Takvih je anegdota u ovoj knjizi na desetke.

Djelo više autora?

O svim vodećim ljudima režima iznesen je poneki trač, istinit ili izmišljen, o svakom događaju data poneka indiskrecija. Đurekovićeve knjige danas otvaraju brojna pitanja.

U prvom redu, roman “Ja, Josip Broz Tito” opsežno je djelo - ima 400 stranica pisanih najsitnijim slovima, tzv. nonparelom, opsega više od tisuću novinskih kartica - koje ni vrhunski profesionalni pisac ne bi mogao napisati u manje od nekoliko godina truda. Đureković u uvodu piše da je roman u prvoj verziji bio tri puta dulji, ali ga je skratio kako bi ga čitatelji mogli krijumčariti u Jugoslaviju. To ne mora biti istina. No iako je roman pisan jednostavnim pučkim stilom - on je ipak bio oružje propagande, a “ideologija postaje materijalna sila tek ako zahvati mase” - znanja koja stoje u njegovoj osnovi, sve su samo ne trivijalna.

Roman naime precizno prati Titov put od 1948. do smrti, dajući krajnje preciznu analizu brojnih Titovih vanjskopolitičkih i unutarnjopolitičkih poteza, dnevnik susreta, strateške dimenzije pojedinih dogovora ili sukoba. U njemu se navode stotine imena raznih američkih, njemačkih, ruskih, francuskih, albanskih i drugih političara, diplomata ili obavještajaca, pa se čovjek katkada ne može oteti dojmu da je roman napisala skupina autora, ili su pak analitička izvješća neke obavještajne službe - američke ili njemačke - kombinirana sa sočnim, dijelom točnim, a dijelom izmaštanim anegdotama, čije je djelovanje, u propagandnom ratu, bilo ubojito.

Jugoslavija je naime bila poluvojna država pa je “smanjenje borbene gotovosti” išlo preko plasiranja tračeva o dužnosnicima koji su razuzdani, rastrošni, bogati, odnarođeni, ukratko, nedostojni vlasti i povjerenja.

Zapanjujuća je u “Ja, Josip Broz Tito” i količina obavještajnih podataka kojima Đureković - ili netko tko je pisao tu knjigu - vlada detaljima Brozove obavještajne ezoterije. Mnoge stvari o kojima su građani Jugoslavije tada samo šaputali, da bi tek desetljećima poslije dobili potvrde, Đureković poznaje superiorno - osim, dakako, ako mu te spoznaje nisu dostavljene iz odgovarajućih ustanova.

Ono s čim je Đureković suvereno vladao početkom osamdesetih, godinama je davalo materijala piscima, feljtonistima, autorima skandaloznih kronika...

Bez obzira na razloge zbog kojih je Đureković dospio u Njemačku, ove su ga knjige kandidirale za jednog od vođa političke emigracije u toj državi. Njemačka je svakako htjela imati pod kontrolom hrvatsku emigraciju, jer je bilo dosta očito da će nakon Titove smrti u Jugoslaviji započeti procesi dezintegracije, a u njima je uvijek važno imati pod kontrolom što je moguće više važnih ljudi. Do koje je mjere Njemačkoj stalo i danas, 30 godina nakon atentata, pokazuje i činjenica da su s Hrvatskom zahladnjeli odnose zbog odbijanja izručenja i izglasavanja tzv. Lex Perkovića.

Krunoslav Prates, jedan od sudionika umorstva, osuđen je pak na doživotnu robiju.

[carobnjak_N]

Ima ona slika kad hvata za grudi onu omladinku ali ne znam da stavim sliku , neće , piše neka http geška

[Mehaning]

Peder definitivno nije bio... :tada

[Mehaning]

Ima ona slika kad hvata za grudi onu omladinku ali ne znam da stavim sliku , neće , piše neka http geška

Daj mi barem ti tu grešku poslikaj...

[carobnjak_N]

Ima ona slika kad hvata za grudi onu omladinku ali ne znam da stavim sliku , neće , piše neka http geška

Daj mi barem ti tu grešku poslikaj...

i kako da ti postavim tu sliku
ma idem dole na attachment , uplauda je i onda piše

GREŠKA
HTTP greška.

[Mehaning]

Daj mi barem ti tu grešku poslikaj...

i kako da ti postavim tu sliku
ma idem dole na attachment , uplauda je i onda piše

GREŠKA
HTTP greška.

Samo to...

[carobnjak_N]

Što se tiče priče, vjerovatno tu ima istine ali mislim, realno , isto su to radili Kenedijevi, Klinton kasnije morao odstupiti ,
Tramp sexista isto teški . Ništa neobično, rekao bih

[carobnjak_N]

i kako da ti postavim tu sliku
ma idem dole na attachment , uplauda je i onda piše

GREŠKA
HTTP greška.

Samo to...

da..ma hajd nema veze , hebeš sliku

[Max]

Daj mi barem ti tu grešku poslikaj...

i kako da ti postavim tu sliku
ma idem dole na attachment , uplauda je i onda piše

GREŠKA
HTTP greška.

ne radi preko attachmenta

uploadaj na postimages.org
pa onda zalijepi link


između ovog img zalijepi

[laga-nini]

..Bog ga kaznio umra je bez pola organa valjda i bez treće noge.. :ha

[Mehaning]

..Bog ga kaznio umra je bez pola organa valjda i bez treće noge.. :ha

Nisam stručnjak, ali mislim da nije kršćanski naslađivati se na tuđoj muci...

[lejlamo]

sjoo tita fakera

[laga-nini]

..da oženio klinku od dvanaest...izda ženu u Rusiji ..fakirski maniri..

[carobnjak_N]

koju klinku od 12 ? Jovanka ?

[laga-nini]

..nije dvanaest petnest i posli je izda i uputio u Sibir..

[laga-nini]

Prva njegova žena bila je Ruskinja Pelagija Belousova, koja je imala samo 15 godina kada se udala za njega. On je tada bio u Rusiji u zarobljeništvu. Venčali su se i dobili dete Žarka. Preselili su se u Hrvatsku, ali se ona posle nekog vremena vratila u Rusiju, gde se preudala. Iako su se razišli, ona je tamo baš zbog njega pala u nemilost, pa je čak bila i na prisilnom radu -

[carobnjak_N]

Prva njegova žena bila je Ruskinja Pelagija Belousova, koja je imala samo 15 godina kada se udala za njega. On je tada bio u Rusiji u zarobljeništvu. Venčali su se i dobili dete Žarka. Preselili su se u Hrvatsku, ali se ona posle nekog vremena vratila u Rusiju, gde se preudala. Iako su se razišli, ona je tamo baš zbog njega pala u nemilost, pa je čak bila i na prisilnom radu -

To iz onog Vrdoljakovog filma o Brozu. Nije mi on baš objektivan , iako je sve moguće
a 15 godina...tad se cure normalno udavale u tim godinama