Odgoj djece

[Angela]

Uhhhh, dobro je sto su mi djeca dok su bila mala odrastala bez mobilnih telefona, tada u 90tim bio nam je problem hocemo li I'm nabaviti Playstation I koju igricu od super Mario a I to im ne kupihI danas dan mi prebacuju da sam bila prestroga majka, morali su cak od ustedevine otcvikati I sami sebi kupovati meni ne drage njihove igracke u odraslom uzrastu!!

[Dina]

Smatram da je puno bolje da dijete za školu i sl., koristi računar, nego telefon...
Ima bolji osjećaj koliko je vremena on line, a i neudobnije je sjediti za stolom nego tipkati ležeći na telefonu
Opet sve zavisi šta radi on line...
Ja sam uvijek bila protiv igrica, pa je i malom bilo interesantnije da pravi igrice, nego da ih igra... Prvi telefon, ono baš nov, lično njegov, sam mu kupila oko 9 god., prije operacije krajnika, ali nije imao neograničen pristup internetu, kao sada... Spržio mu je procesor za kratko vrijeme svojim eksperimentisanjem :ha
Sada kupi sebi preskup telefon, pa ga nikada i ne nosi u školu ili kada je vani... Dešavalo mu se ranije da ga pokradu
Nisam za potpune zabrane, viđala sam takvu djecu, roditelji im ne daju, oni po igraonicama igraju igrica ili kod prijatelja, a kada im roditelji konačno dozvole, onda ne znaju naći mjeru, ono baš odu u ovisnost...

I daaa, ne radi se samo o djeci...
Nedavno je otišao kod nane, bez telefona, bili su tu još neki rođaci mu, kaže, dosađivao se jer su svi buljili u svoj telefon, uključujući i nanu
I ona mi je sama priznala da je rekao istinu :ha

[Nice try]

Za kontrolu vremena i svega ostalog koristim Google Family Link App, roditelj instalira parent app, djetetu child app i ima se sve pod kontrolom, sta, koliko, kako,... kad smo kod toga, ocjene child app na play store su urnebesne, moram ih potraziti

Ne želim imati baš sve pod kontrolom

[Veca]

Najnormalnija stvar na svijetu je da će roditelji odgajati dijete u skladu sa svojim uvjerenjima... Isto tako će i ateisti odgajati u skladu sa svojim.
Ja nisam vidjela ateistu koji je upisao dijete na vjeronauku kako bi mu pružio i drugu opciju i mogućnost da samo odabere

To što je po vama vjerski aspekt pogrešan je odraz vašeg uvjerenja, ne nužno i istina, ma koliko vi svojim tvrdnjama to pokušavali predstaviti kao apsolutnu činjenicu...
Tolerancija izgleda funkcioniše samo u jednom smjeru...

Htjela sam inače pitati, prije nego što sam vidjela zadnje postove...
Šta mislite o rodno neutralnom odgoju,
Jeste li za? Ono, pustimo dijete da samo odluči želi li biti muško ili žensko bez obzira na to kakvo je rođeno?
Popularno u zadnje vrijeme...

...evo me, imas tamo moje slike pa gledaj ...obojica su isli na vjeronauku ito na krstasku ...i gledaj ovo, obojica ciste petice (po ovom sistemu jedinice) samo dodju kuci i kazu: mama, kec ...a to su bili, cini mi se, jedini kecevi u knjizici ...danas su odrasli, stariji za par dana 29, mladji neki dan napunio 21god. ...ne mogu se pohvaliti da su religiosni

[vjesticanametli]

moj je migao na vjeronauku ako zeli on nije zelio pa je bio s tetom u biblioteci
agnostici smo ali postujemo tuDZe dok taj neko ne gura bos u moje a ako gura zna se gdje ga saljem

[Polaris]

[lejlamo]

prilikom ulaska djeteta u period puberteta i adolescencije, kada dijete uključuje sve više emocija, buntovništva, i ostalog što sa soobom taj period nosi, roditelji treba da postupi suprotno, tj. da na svoje dijete gleda kao na tuđe. to će mnogo pomoći u razumijevanju, strpljenju i prihvatanju perioda kroz koji se prolazi. sa tuđom djecom imamo mnogo više strpljenja i razumijevanja.

tu vještinu roditeljstva treba vježbati.

[Čarobni]

Otkad izmisliše termin "hiperaktivno dijete", ja ne sretoh nijedno nevaspitano.

[Russki]

Otkad izmisliše termin "hiperaktivno dijete", ja ne sretoh nijedno nevaspitano.

dobra brt haha

[lejlamo]

u jednom priručniku sam naišla na adekvatnu opservaciju trenutnog stanja u odgoju djece:

Svaki nastavnik, koji je radio nekoliko decenija u profesiji, može reći, da se današnji
učenici radikalno razlikuju od učenika prije jedne generacije. Učenici prethodnih generacija
su dolazili na časove sa osnovnim vrlinama i životnim vještinama kao što su iskrenost,
učtivost i upornost. Ako premotamo film od tog vremena do danas, ustanovićemo da je
norma ponašanja postala nepoštenje, grubost i impulsivnost.

Učenici su ranije bili osjetljivi na
osjećanja drugih, današnji učenici prečesto tretiraju druge kao objekte. Zabrinjava procenat
učenika koji je izgubio temeljne vrijednosti poštovanje, poštenje, ljubaznost i legalnost
(poštivanje propisa).
Ukratko, današnji učenici ne dolaze u školu sa osnovnim životnim vještinama. U
poređenju sa učenicima jedne prethodne generacije, današnjim učenicima nedostaju osnovne
socijalne vještine: nepristojni su, ne sarađuju. Nedostaju im emocionalne vještine: ne
kontrolišu i ne prilagođavaju svoje impulse tako da, glume svoja osjećanja i nisu svjesni
svojih pravih osjećanja. Nedostaju im lične organizacione sposobnosti i vještine
planiranja. I, nedostaju im osnovne građanske vještine: sa šokantnom učestalošću lažu,
varaju i kradu.

to je problem. ne bih slovo promijenila u navedenom.

autor navodi uzroke zbog kojih djeca iz porodice ne dođu u školu sa razvijenim osnovnim socijalnim vještinama.

Ekonomija se promjenila, pa je bio neophodan prihod od dva roditelja, što je dovelo do
toga da su roditelji bili manje dostupni za socijalizaciju svoje djece. U 1950. godini, radilo je
11% majki sa djecom mlađom od šest godina, do 1990. procenat se popeo na 58,2%, do
2000. taj broj je iznosio 64,6%!83
• Daleko više porodica je razvedeno ili nije bilo nikada u braku. 1940., 3,8% beba rođeno je
od neudatih majki, danas je taj broj veći od 32%!84 1960. godine samo 9% mladih živjelo je
u samohranim porodicama, do 2000. godine taj procenat je dostigao 27%.85 Od danas rođene
djece, više od polovine će se pola vremena odgajati u samohranoj porodici prije nego što
navrše 18 godina.
• Današnje porodice su mobilne. Porodice se sele u prosjeku dva do tri puta tokom školskog
uzrasta deteta.86 Zbog povećane pokretljivosti, komšije ne poznaju djecu koja se igraju u
njihovoj ulici, stoga učenici više nisu pod budnim okom drugih koji vode brigu o njima. Bake
i djedovi su u najboljem slučaju odmah dostupni na telefonski poziv umjesto živog prisustva
u kući. Tako komšije, bake i djedovi, i članovi zajednice više nisu važna sila u prenošenju
prosocijalnih vrijednosti i životnih vještina.
• Porodice su manje,
87pa mlađa djeca nemaju stariju djecu kao njegovatelje, a starija djeca ne
uče da brinu o drugima - orijentacija koja je nekada bila sastavni dio porodičnog života.
Tako su se spojile u posljednjih pola vijeka mnoge snage da bi kreirale napuštenu
generaciju - učenici koji ne prolaze obuku o životnim vještinama izvan škole, koji se u
zastrašujućoj mjeri sami odgajaju, boreći se da sami formulišu vrijednosti i nauče životne
vještine.
Deca napuštene generacije okrenula se televiziji i video igrama u pokušaju da
popune prazninu socijalizacije, da formulišu svoje vrijednosti. Djeca danas provodu 1180
minuta sedmično gledajući televiziju,
88 oni provode 38,5 minuta sedmično u smislenom
razgovoru sa roditeljem.89 Prosječno američko dijete vidi 200.000 nasilnih radnji na televiziji
do 18 godine.90 92 % djece i adolescenata igra video igre, a 90% najprodavanijih igara sadrži
nasilje.91 Polovica od najprodavanijih video igara danas sadrži ozbiljno nasilje.92 U većini
nasilnih video igara nasilje se prikazuje kao opravdano i ostaje nekažnjeno.93 Nasilne
televizijske i video igre teško mogu biti model potreban za popunjavanje praznine
socijalizacije.
Zajedno sa medijima, vršnjački uticaj je postao primarni socijalizator današnje
omladine. Otkrilo se, da se vođa bande najčešće naziva ''ocem''. Današnje bande mladih su
zamjenska porodica, samo pokušaj da se popuni socijalizacijska praznina za napuštenu
generaciju.

Po prvi put, bez nadzora odraslih, učenici su stvorili sistem vrijednosti zasnovan
na vršnjacima. Učenici su stvorili vlastito ''ispravno'' i ''pogrešno''. Danas, ono što učitelj ili
roditelj kaže da je ispravno ili pogrešno nije ni približno toliko važno kao ono što kaže
vršnjak. Pošto vršnjaci svoje vrijednosti crpe iz medija, oni se više uključuju, da
popune vrijednosti za napuštenu generaciju.



svjedoci smo svih ovih promjena i nešto nas baš i ne dotiču.

[CocoMa]

osljednjih godina odnos roditelja i djece značajno se promijenio. Prvenstveno se promijenio pogled na roditeljstvo, a kao rezultat toga je porast broja roditelja koji se odlučuju na samo jedno ili dvoje djece. Sukladno tome, promijenio se i način na koji roditelji odgajaju djecu.

U čemu se najbolje uočavaju razlike u odgoju djece danas i nekad, pročitajte u nastavku članka.

Različiti stilovi odgoja

Uz jasne i autoritativne smjernice koje su postavili stručnjaci za odgoj djece, roditelji imaju bezbroj različitih vrsta savjeta oko novih stilova odgoja. Bilo da ste popustljiv ili strog roditelj, svaki stil odgoja ima svoje prednosti i nedostatke stoga bi bilo najbolje kada biste mogli sve ono što je dobro kombinirati i tako funkcionirati u svojem roditeljstvu. No, znamo svi da je teorija jedno, a praksa drugo.

Uz različite stilove odgoja, roditelji dobivaju i brojne kontradiktorne savjete o tome je li potrebno usmjeravati se na postignuća djeteta ili mu osigurati dovoljno slobodnog vremena za istraživanje vlastitog okruženja. Istovremeno, roditelji su postali puno osjetljiviji na rizike s kojima se susreću njihova djeca, bilo da su u pitanju fizičke ili psihičke potencijalne opasnosti.

Sukladno tome, anksioznost je postala zaštitni znak suvremenog roditeljstva. Još prije nego se dijete rodi, provode se različita prenatalna testiranja kako bi se navelo roditelje na brigu o potencijalnim urođenim oštećenjima, a već od tada kreće zaokupljenost dječjom sigurnošću. Činjenica je da u prošlosti mnoge od tih metoda nisu bile dostupne što je većini roditelja omogućavalo i odgoj bez nerealnih strahova i pretjeranih tjeskobnih opreza.



Roditeljski strah i odgoj pod staklenim zvonom

Otkrivanje roditeljskog straha je danas prvenstveno usmjereno na rizike povezane s učestalim otmicama djece, kao i opasnostima od nasilja, cjepiva, aditiva i ostalih izazova. Važno je naglasiti i da su za brojne nerealne strahove odgovorni mediji koji svojim naglim širenjem dolaze u najmanji kutak svake obitelji. Rezultat toga je i činjenica da se zemljopis djetinjstva uvelike smanjio, odnosno djeca se danas odgajaju u brojnim zatvorenim i ograđenim prostorima, a nadzor djece nad njihovim aktivnostima se značajno povećao.

Jednako je važno naglasiti i veliki preokret u roditeljskim očekivanjima. Naime, prije su roditelji očekivali da će ih njihova djeca voljeti, a danas je u pitanju velika suprotnost. Roditelji nastoje osigurati da ih njihova djeca vole, da su sretna i da im nikada nije dosadno.

Budući roditelji više vremena posvećuju radu, a zbog toga se nose i s osjećajem krivnje zbog nedostatka vremena provedenog s djetetom. Iako nedavna istraživanja pokazuju da roditelji zapravo provode više vremena licem u lice s djecom nego što su to činili roditelji pedesetih godina prošloga stoljeća, današnji roditelji tjeskobno brinu da nisu u stanju pružiti djeci sigurno i sretno djetinjstvo u kojem su i sami uživali. Posljedično, mnogi roditelji prekomjerno kompenziraju to vrijeme.

Promjena u odnosima roditelj-dijete temelji se na povijesnim pomacima. Odgođeno roditeljstvo, obrazovniji roditelji i smanjeni natalitet doveli su do naglog povećanja usredotočenosti na pojedinu djecu. Današnja pretjerana fiksiranost na jedno dijete je dovela do toga da roditelji previše štite svoju djecu od straha i boli ne uzimajući u obzir da će se njihova djeca s takvim osjećajima morati znati nositi, posebno kada samostalno krenu istraživati svijet. U društvu u kojemu su bračni odnosi postali puno osjetljiviji, mnogi roditelji gledaju na svoju djecu kao na izvor trajne vezanosti i emocionalne ispunjenosti.

Financijska sigurnost i odgoj djece

Možda najveća promjena u odnosima između roditelja i djece svakako leži u brizi roditelja hoće li uspjeti prenijeti financijsku sigurnost svojoj djeci. Kako je ekonomija postala konkurentnija i poduzetnija, mnogi roditelji nastoje djeci pružiti sve materijalne benefite, a kao rezultat toga dolazi do ulaganja sve više vremena i resursa u obogaćivanje. Nažalost, zbog toga je čitanje priča djeci, razgovor s njima i nestrukturirano provođenje vremena u igri postalo zanemareno.

Sukladno tome, danas odgoj ne prestaje kada dijete navrši 18 ili 21 godinu. Većina roditelja je prestala to i očekivati. Naime, danas je roditeljstvo aktivno i tijekom djetetovih dvadesetih godina, a upravo zbog toga sve više djece i u svojim tridesetim godinama živi s roditeljima i očekuje njihovu pomoć u svim područjima života. S obzirom na to da je sve više djece koja čak niti u svojim dvadesetim godinama ne odlaze od roditelja niti mogu samostalno brinuti o sebi, stručnjaci su razvili potpuno novo razdoblje odrastanja koje su nazvali „odraslost u nastajanju“, a odnosi se na dob od 18 do 25 godina. Nažalost, ekonomske (ne)prilike u zemlji pridonose sve težem odvajanju djece od roditelja prvenstveno zato što više nije tako lako osamostaliti se, pronaći stabilan posao ili povoljan smještaj.



Moderan odgoj djece

Iako su danas odgoj i roditeljstvo prenaglašeni i prezaštitnički nastrojeni, činjenica je i da su danas roditelji u prosjeku bliži svojoj odrasloj djeci nego što je to bilo u prošlosti. Hijerarhija roditelja i djeteta je u značajnoj mjeri došla do odnosa koji je bliži, intimniji i egalitarniji nego što je ikada postojao u prošlosti. Upravo zbog toga je nastalo i suvremeno načelo da roditelj djetetu mora biti prvenstveno prijatelj. Mnogi stručnjaci ipak kritiziraju takva razmišljanja s obzirom na to da je roditelj dužan djetetu pružiti disciplinu i naučiti ga određenim obrascima ponašanja.

Disciplina djeteta je pitanje roditeljske odgovornosti, a nerijetko zahtijeva napor i žrtvu kako bi dijete na adekvatan način naučilo težinu posljedica za određena ponašanja. Stoga, suprotno prijateljskom roditeljstvu, važno je naglasiti da je nužno djetetu postavljati određena ograničenja te poduzimati mjere kada se ne ispoštuju postavljene granice. Drugim riječima, granice moraju postojati te se jasno odrediti. Ako dođe do nepoštivanja postavljenih granica, kao roditelji ste dužni ispraviti takvo ponašanje kako bi dijete moglo naučiti prihvatljive i ispravne obrasce ponašanja.

Psihologija odgoja djece

Opterećeni učenjem novih metoda odgajanja, suvremeni roditelji se užasavaju na činjenicu da je dijete potrebno disciplinirati, a to ujedno znači i kazniti kada je to potrebno. No, svakako nije riječ o provođenju diktature, tiranije ili kakvih drugih nedopustivih fizičkih i psihičkih nasilja nad djetetom. Riječ je o poduzimanju minimalne nužne sile koja je kod svakog djeteta drugačija, ovisno o njegovom karakteru. Nekoj djeci je dovoljan roditeljski pogled kako bi se smirila i shvatila da su nešto loše napravila, a nekima je ipak potrebno naglo prekidanje aktivnosti i izdvajanje u sobu kako bi shvatila da su prešla određene granice.

Naravno, svako dijete će drugačije reagirati, a ako na krive načine budete reagirali na djetetovo ponašanje, nećete postići ono što biste trebali – disciplinirati dijete i naučiti ga ispravnim i prihvatljivim oblicima ponašanja. Prema bihevioralnim psiholozima, dobro ponašanje se nagrađuje kako bi se održalo, a loše ponašanje se kažnjava kako se ne bi ponovilo. Nije tako jednostavno kao što u teoriji zvuči zato što zahtijeva puno vremena i čekanja. Nije poanta dijete zaštititi od svake negativne emocije koja se može pojaviti već oblikovati njegovo ponašanje kako bi naučilo što je dobro, a što loše.

Uz sve navedeno, svakako bi bilo dobro da kao roditelji uvijek djelujete u paru, odnosno da se dogovarate oko odgojnih postupaka te da se u provođenju istih slažete. Djeca trebaju pravila i vole rituale, a ako im otac postavlja jedna pravila, a majka druga, u njihovim dječjim svjetovima nastaje globalni kaos koji rezultira prekomjernim isprobavanjem onoga što smiju, a što ne jer su svjesni da granice i pravila ipak nisu tako čvrsto postavljena te da su podložna promjenama.



Prije svega – opustite se i nemojte paničariti oko svake sitnice. Smijete i pogriješiti i pasti, ali se naučite ustati. Nije lako biti roditelj i naučiti jedno malo biće svemu što je potrebno kako bi izraslo u sretnu i odgovornu odraslu osobu. No, nemojte zanemariti da je vaš primjer najvažniji. Djeca će prije imitirati vaše ponašanje nego što će poslušati i prihvatiti vaše brojne riječi. Pokažite im primjerom kakvi trebaju biti, ali imajte na umu da prije svega trebaju sretne i zadovoljne roditelje.


Marija Granić
mag. psych.

[lejlamo]

dođoše mi pod ruku ovi gibranovi stihovi i baš je dobro ubo u srž odnosa roditelja i djece

Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,

I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,

Jer, ona imaju vlastite misli.

Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,

Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u

svojim snima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.

Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da

bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;

Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

[grunf]

PISMO MAJKE IZ DUDLE KOD KONJICA UZBURKALO JAVNOST: Posmatram mlade roditelje i BUDE MI IH ZAO, nije svrha roditeljstva da BUDES DJETETOV ROB

Sjećate li se vremena kada su stariji bili autoritet? Jedna majka se vrlo dobro sjeća i u otvorenom pismu otkriva da je te "čvrsto utemeljene granice" između djeteta i roditelja i te kako voljela. Njeno pismo na internetu uzburkalo je javnost i dovelo do podjeljenih mišljenja.

"Ne voliš buraniju za ručak? Ješćeš je za večeru. Nećeš ni za večeru? Čeka te ta ista buranija za doručak. Onda shvatis koliko je to ogavno, pa je pojedeš za ručak kad ti je posluže. Šta ima slatko? Ima jabuke. Nešto slađe? Ima jaje sa šećerom ili narendaj jabuke sa šećerom, jedi šećer, ne znam… Ima još pet dana do penzije, tada će biti sladoleda.

Djeca danas imaju mnogo toga, i ničemu se posebno ne raduju. Ljenjost i objesnost se tretiraju kao "pa takav je šta ću mu ja". Šta se desilo sa igrama trula koliba, žmire, lastiš, care, care gospodare? Internet se desio. Parkove i dvorišta su zamenile socijalne mreže.

Ponekad tako stanem i posmatram mlade roditelje po parkovima. I bude mi ih žao. Vidim da se batrgaju, isfrustrirani su, ne mogu da savladaju rođeno dijete od četiri godine. Jure za njima sa šerpicama po parku i hrane ih u trku, jer ‘on samo tako hoće da jede’.Trče za njima da im spriječe pad. Pusti ga da padne, kako će da razvije motoriku sopstvenih ruku i nogu ako ne zna da postoji i ta mogućnost…da padne. ‘Moj ne jede špinat, moj ne jede meso, samo krompir oće, ovaj moj ne spava do ponoći’. Šta bona ne spava, pa lijepo piše u knjizi dr Spoka: Stavite ga u krevet nahranjenog, presvučenog i ugasite svijetlo. U devet u krevet bona. Plači, zaboli me.

Sjetila se i jedne situacije iz parka.- Izvinite, reče mi jedna mlada žena, dijete vam jede zemlju.

Znam, neka jede ako mu se sviđa. To je mala životinja, ako mu ne bude po volji, pljunuće je.



Kako su krasne ove odgojne metode iz proslosti.

Nikad vise nije bilo neznalica, degenerika i psihicki nestabilnih osoba kao danas.

Imidz je sve u njihovom svijetu.

[lejlamo]

problem nestalne pažnje i fokusa kod djece je u pretjeranoj izloženosti ogromnoj količini informacija, njihovom brzom protoku i nemogućnosti mozga da se dubinski skoncentriše i procesuira.

potrebno je usporiti djetetov mozak. zadati zadatke za duboki fokus, pitalice, zagonetne priče, društvene igre s akcentom na koncentraciji, vještinu snalaženja u prirodi i sl.

imam dijete koje trenutno prolazi kroz neurofeedback terapiju. koliko mogu vidjeti, postoje početni rezultati

[storm]

problem nestalne pažnje i fokusa kod djece je u pretjeranoj izloženosti ogromnoj količini informacija, njihovom brzom protoku i nemogućnosti mozga da se dubinski skoncentriše i procesuira.

potrebno je usporiti djetetov mozak. zadati zadatke za duboki fokus, pitalice, zagonetne priče, društvene igre s akcentom na koncentraciji, vještinu snalaženja u prirodi i sl.

imam dijete koje trenutno prolazi kroz neurofeedback terapiju. koliko mogu vidjeti, postoje početni rezultati

Strašno je, koliko se ne mogu fokusirati, posvetiti nečemu... Gledam ih kako samo pice yt clipovima... Drže im pozornost oko 30 sekundi

Sad mi pomalo drago, iz nekog egoizma, da je Posavina postala vukojebina... Fino ću se moći tamo isključiti... Fotoaparat, nož, luk i strijele

[hani_jong_un]

moj je migao na vjeronauku ako zeli on nije zelio pa je bio s tetom u biblioteci
agnostici smo ali postujemo tuDZe dok taj neko ne gura bos u moje a ako gura zna se gdje ga saljem

kakva je bila teta u biblijoteci hehe