"Dijete je istovremeno i neprocjenjiv blagoslov i prava gnjavaža."
Mark Twain
Mnogi psiholozi tvrde da je najznačajniji aspekt obiteljske situacije toplina odnosa između roditelja i djeteta. Roditelji pokazuju toplinu prema svojoj djeci kroz prihvaćanje, odobravanje, razumijevanje i općenito kroz ponašanje usmjereno na dijete. U pokušajima da discipliniraju dijete, često koriste objašnjavanja, ohrabruju i hvale dijete i vrlo rijetko pribjegavaju tjelesnom kažnjavanju. Takvi roditelji grade skoro neunistivu spregu sa svojom djecom koja traje dozivotno.
Kakav je vas odnos sada kad ste zreli i odrasli, a kakav je bio u djetinjstvu?
Kome ste i da li ste bili blizi nekom.od roditelja, i zasto?
Odnos s roditeljima
Re: Odnos s roditeljima
Blizi sam mami, i mislim da je glavni razlog za to sto je tata ratovao, pa je bio uglavnom odsutan nekoliko godina.
Svejedno, ni na jedno se nemam sta pozaliti. Nikad me nijedno nije fizicki kaznjavalo. Niti su me bilo kako kaznjavali, a da sam ja mislio da je to kazna.
Nedavno mi mama rece da joj je glavni cilj u vaspitanju bio da od mene ne napravi maminog sina, ili, ne daj Boze, puku kopiju jednog od njih dvoje. I ispao sam dosta drugaciji u nekim vrlo vaznim stvarima.
Mogu mirne duse reci da mi nisu ispirali mozak.
Mama mi je danas moralni autoritet, i uvijek je bila. Njen pogled je dovoljan, ne mora nista pricati. Tata je prijatelj, u nedostatku bolje rijeci.
Svejedno, ni na jedno se nemam sta pozaliti. Nikad me nijedno nije fizicki kaznjavalo. Niti su me bilo kako kaznjavali, a da sam ja mislio da je to kazna.
Nedavno mi mama rece da joj je glavni cilj u vaspitanju bio da od mene ne napravi maminog sina, ili, ne daj Boze, puku kopiju jednog od njih dvoje. I ispao sam dosta drugaciji u nekim vrlo vaznim stvarima.
Mogu mirne duse reci da mi nisu ispirali mozak.
Mama mi je danas moralni autoritet, i uvijek je bila. Njen pogled je dovoljan, ne mora nista pricati. Tata je prijatelj, u nedostatku bolje rijeci.
2
1
1
1
Don't wanna hear about it
Every single one's got a story to tell...
Every single one's got a story to tell...
Re: Odnos s roditeljima
Inace, ja razumijem neophodnost upotrebe fizicke sile ponekad u zivotu.
Ali upotrebu sile nad slabijim ne razumijem, i nemam nikakve tolerancije sto se toga tice. Takav sam od malih nogu.
Ovo govorim u vezi fizickog kaznjavanja djece. Da su mene fizicki kaznjavali, nema nikakve sumnje da bih im ja to kad-tad vratio, na ovaj ili onaj nacin. Takav sam.
Naravno, ovo se samo mene tice, i nema nikakve veze sa bilo kim drugim.
Ali upotrebu sile nad slabijim ne razumijem, i nemam nikakve tolerancije sto se toga tice. Takav sam od malih nogu.
Ovo govorim u vezi fizickog kaznjavanja djece. Da su mene fizicki kaznjavali, nema nikakve sumnje da bih im ja to kad-tad vratio, na ovaj ili onaj nacin. Takav sam.
Naravno, ovo se samo mene tice, i nema nikakve veze sa bilo kim drugim.
0
Don't wanna hear about it
Every single one's got a story to tell...
Every single one's got a story to tell...
Re: Odnos s roditeljima
Ni kao mala, a ni sada...ne.mogu s tacnoscu reci kome.sam bliza. Ponekad mislim da sam mami, ali istina je da ne znam. Oni su uvijek bili tim, u pojedinim situacijama i momentima , bili su oni vs brat i ja. To su te neke zivotne situacije, koju valjda imaju svi roditelji i djeca.
Nikad nas tukli nisu ali kaznu sno znali zaraditi, ja manje nego brat, valjda sam ucila.na njegovim greskama.
Mislim da sva ta toplina i ljubav koju su nam.pruzili , s nasim odrastanjem postala.je veca i jaca , ali malo izmjenjena.
Nikad nam.nisu zabranjivali da se pobunimo npr, naprotiv za svako negodovanje trazili su objasnjenje, da kazeno sta nam.je nepravo, zasto i kako bismo mi napraviki to radi cega negodujemo. Učili su nas da mislimo svojom.glavom i mislim da je to najveci benefit koji smo mogli dobiti.
Nikad nas tukli nisu ali kaznu sno znali zaraditi, ja manje nego brat, valjda sam ucila.na njegovim greskama.
Mislim da sva ta toplina i ljubav koju su nam.pruzili , s nasim odrastanjem postala.je veca i jaca , ali malo izmjenjena.
Nikad nam.nisu zabranjivali da se pobunimo npr, naprotiv za svako negodovanje trazili su objasnjenje, da kazeno sta nam.je nepravo, zasto i kako bismo mi napraviki to radi cega negodujemo. Učili su nas da mislimo svojom.glavom i mislim da je to najveci benefit koji smo mogli dobiti.
1
1
Re: Odnos s roditeljima
U sustini,nisam puno emotivan.
Poslije rata bilo tesko stanje,pa nisam imao ugodno djetinjstvo.
Otac mlad umro,sa 14-15 godina radio na pilani kad sam imao vremena.
S majkom imam ok odnos,ne mijesa se puno u neke odluke koje donosim.
Poslije rata bilo tesko stanje,pa nisam imao ugodno djetinjstvo.
Otac mlad umro,sa 14-15 godina radio na pilani kad sam imao vremena.
S majkom imam ok odnos,ne mijesa se puno u neke odluke koje donosim.
6
1
4
1
4
1
Re: Odnos s roditeljima
Niko jos nije spomenuo odrastanje uz babe i dede…oni su uvijek bili cuvari sretnog djetinjstva.
Nedostatak ljubavi i pozitivnih emocija, pretjerano samopouzdanje i opsesivno bavljenje vlastitom unutrasnjoscu, samo su neki od pokazatelja nesretnog djetinjstva.
Obicno su takva djeca bez drugara na igralistu.
Nedostatak ljubavi i pozitivnih emocija, pretjerano samopouzdanje i opsesivno bavljenje vlastitom unutrasnjoscu, samo su neki od pokazatelja nesretnog djetinjstva.
Obicno su takva djeca bez drugara na igralistu.
4
1
3
3
StarosjediJoci, الوطنيونوو Bosamci i Herzegowci
Cuvajte se
Straиog utiЦaja!
Cuvajte se
Straиog utiЦaja!
-
radostan dan
- Etablirani član
- Reactions: 5715
- Postovi: 3532
- Pridružen/a: 30 jan 2021, 22:52
Re: Odnos s roditeljima
grunf je napisao/la: ↑25 feb 2021, 23:05 Niko jos nije spomenuo odrastanje uz babe i dede…oni su uvijek bili cuvari sretnog djetinjstva.
Nedostatak ljubavi i pozitivnih emocija, pretjerano samopouzdanje i opsesivno bavljenje vlastitom unutrasnjoscu, samo su neki od pokazatelja nesretnog djetinjstva.
Obicno su takva djeca bez drugara na igralistu.
0
Re: Odnos s roditeljima
Meni opet taj dio nedostaje... Udaljeni cijeli život stotinama kilometara...grunf je napisao/la: ↑25 feb 2021, 23:05 Niko jos nije spomenuo odrastanje uz babe i dede…oni su uvijek bili cuvari sretnog djetinjstva.
Nedostatak ljubavi i pozitivnih emocija, pretjerano samopouzdanje i opsesivno bavljenje vlastitom unutrasnjoscu, samo su neki od pokazatelja nesretnog djetinjstva.
Obicno su takva djeca bez drugara na igralistu.
Raspusti, praznici, oke, ali nije to odrastanja (i) uz njih...
1
1
-
Heidi
- Lemon Addict
- Reactions: 22582
- Postovi: 15606
- Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
- Lokacija: Kosmicki raspor
Re: Odnos s roditeljima
Odrasla sam uz mamu, tatu, sestre, djeda, dajdzu I rodjake. Najmladje derle, razmazena, sve sam imala I sve zelim.
Odnosi odlicni. ❤
Odnosi odlicni. ❤
4
4
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Re: Odnos s roditeljima
Meni su tako uvijek govorili dok sam bila mala
A sad druga prica
licim na ovoga,licim na onoga.Blizna sam uvijek bila sa roditeljima,ali nekako dok sam imala zivu mamu ona mi je sve bila...Eh sad kako oca samo imam cini mi se da sam sve bliza i bliza da li to shvatimo tek kad izgubimo nekoga da svaki trenutak treba da cijenimo sto su tu sto ih imamo.
1
1
Moraš da istreniraš svoj um da bude jači od tvojih osjećanja,ili ćeš izgubiti samog sebe.
-
Heidi
- Lemon Addict
- Reactions: 22582
- Postovi: 15606
- Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
- Lokacija: Kosmicki raspor
Re: Odnos s roditeljima
Djed, tata I dajdza su se preselili na onaj svijet. Ali I dok su oni bili tu, dobro smo se svi slagali. Provodili smo dosta vremena zajedno.
Kad sam imala 11 godina, moji roditelji su prebrodjavali neku krizu, sjecam se. Tad sam bila kod djeda. Za njim sam bila luda. ❤
Zbog njega I jesam Heidi.
Kad sam imala 11 godina, moji roditelji su prebrodjavali neku krizu, sjecam se. Tad sam bila kod djeda. Za njim sam bila luda. ❤
Zbog njega I jesam Heidi.
2
1
1
1
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.
Re: Odnos s roditeljima
Pa ono, nije da nismo imali konflikte - najviše ja i stari.
On je imao tendenciju da me poredi s drugim mojim vršnjacima, za svaki moj neuspjeh je krivio mene bez da pita uzrok.
A onda su se desile neke stvari gdje je jedan dan samo došao sa suzama u očima i rekao “Izvini sine. Ni prema kome nisam pogriješio nego prema tebi”. Ja nisam jednostavno znao kako to hantirati, bio sam totalno zbunjen. Kasnije je za bilo koji moj pogrešan korak znao ukazati, pokazati, dati savjet.
Mama je bila jako stroga i podložna drugima. Kasnije se i to promijenilo, sva sreća, ali potrošio sam energije da bih joj dokazao.
Sjećam se kad su im drugi rekli da se drogiram. Ja došao i rekao da koliko sutra ćemo kod doktora, ja dati test. Ako se pokaže ijedan trag bilo kojeg narkotika - pakujem torbu i odlazim. Ako ne - i njemu i njoj jednu šamarčinu. Tad se mama rasplakala. Niti sam torbu pakovao niti ikoga šamarao.
Jedno vrijeme sam odrastao sa dedom i nenom na selu, jer sam bio bolestan od gradskog smoga. Tu sam s njima stvorio jaku vezu - kod djeda sam izvukao onu najljepšu i najbolju stranu koju nikada nije pokazao ni pred jednim djetetom. Teško mi je palo kada je ubijen i ni danas se nisam oporavio od toga.
S nenom sam imao čvrst odnos do prije 2 godine kada je umrla i ja sam bio neko koga je jednostavno morala vidjeti još jednom prije nego će zauvijek sklopiti oči. Ni skim se nisam tako rastao kao sa njom a opet mi je istovremeno bilo lakše znajući da se više neće patiti. Svi su se čudili kako ja jedini nisam plakao na dženazi i kako sam bio potpuno priseban.
Nanu s majčine strane sam upamtio ali najviše po tome što je nakon moždanog udara potpuno oglušila, pa sam da bih komunicirao s njom, morao crtati na blok. I valjda od toga sam i zavolio crtanje. Drugi moždani udar nije preživjela.
Dido je bio stari partizan, komunista, čovjek kojem je boravak u nacističkom pa poslije ustaškom logoru, prije nego je razmjenjen, ostavio težak PTSP. No to ga nije spriječilo da ljubav pokaže i prema svojoj djeci i prema nama unucima. Mnogo toga oko jednostavne mehanike sam naučio od njega, prenio mi je ljubav prema radio-aparatima a zadnje godine života mi je pričao o njegovom političkom opredjeljenju, razlozima, iskustvima i svim dobrim i lošim stranama jugoslovenskog socijalizma.
Oba moja djeda su se par puta sreli, geografska udaljenost ih je spriječavala ali jedno veliko prijateljstvo je vladalo koje su održavali putem pisama. Iako ideološki protivnici, te jako suprotne persone, oba su mi usadila ono glavno “budi baraba, ters, bitanga ali budi pravedan! Nikada nemoj ukrasti, ne daj na sebe i nemoj nikada nikome ostajati dužan!”.
Sa starcima imam prilično dobar odnos danas ali znaju mi nekad dići živac kao niko.
On je imao tendenciju da me poredi s drugim mojim vršnjacima, za svaki moj neuspjeh je krivio mene bez da pita uzrok.
A onda su se desile neke stvari gdje je jedan dan samo došao sa suzama u očima i rekao “Izvini sine. Ni prema kome nisam pogriješio nego prema tebi”. Ja nisam jednostavno znao kako to hantirati, bio sam totalno zbunjen. Kasnije je za bilo koji moj pogrešan korak znao ukazati, pokazati, dati savjet.
Mama je bila jako stroga i podložna drugima. Kasnije se i to promijenilo, sva sreća, ali potrošio sam energije da bih joj dokazao.
Sjećam se kad su im drugi rekli da se drogiram. Ja došao i rekao da koliko sutra ćemo kod doktora, ja dati test. Ako se pokaže ijedan trag bilo kojeg narkotika - pakujem torbu i odlazim. Ako ne - i njemu i njoj jednu šamarčinu. Tad se mama rasplakala. Niti sam torbu pakovao niti ikoga šamarao.
Jedno vrijeme sam odrastao sa dedom i nenom na selu, jer sam bio bolestan od gradskog smoga. Tu sam s njima stvorio jaku vezu - kod djeda sam izvukao onu najljepšu i najbolju stranu koju nikada nije pokazao ni pred jednim djetetom. Teško mi je palo kada je ubijen i ni danas se nisam oporavio od toga.
S nenom sam imao čvrst odnos do prije 2 godine kada je umrla i ja sam bio neko koga je jednostavno morala vidjeti još jednom prije nego će zauvijek sklopiti oči. Ni skim se nisam tako rastao kao sa njom a opet mi je istovremeno bilo lakše znajući da se više neće patiti. Svi su se čudili kako ja jedini nisam plakao na dženazi i kako sam bio potpuno priseban.
Nanu s majčine strane sam upamtio ali najviše po tome što je nakon moždanog udara potpuno oglušila, pa sam da bih komunicirao s njom, morao crtati na blok. I valjda od toga sam i zavolio crtanje. Drugi moždani udar nije preživjela.
Dido je bio stari partizan, komunista, čovjek kojem je boravak u nacističkom pa poslije ustaškom logoru, prije nego je razmjenjen, ostavio težak PTSP. No to ga nije spriječilo da ljubav pokaže i prema svojoj djeci i prema nama unucima. Mnogo toga oko jednostavne mehanike sam naučio od njega, prenio mi je ljubav prema radio-aparatima a zadnje godine života mi je pričao o njegovom političkom opredjeljenju, razlozima, iskustvima i svim dobrim i lošim stranama jugoslovenskog socijalizma.
Oba moja djeda su se par puta sreli, geografska udaljenost ih je spriječavala ali jedno veliko prijateljstvo je vladalo koje su održavali putem pisama. Iako ideološki protivnici, te jako suprotne persone, oba su mi usadila ono glavno “budi baraba, ters, bitanga ali budi pravedan! Nikada nemoj ukrasti, ne daj na sebe i nemoj nikada nikome ostajati dužan!”.
Sa starcima imam prilično dobar odnos danas ali znaju mi nekad dići živac kao niko.
3
2
1
1
You can jeer but you don’t understand
Any fragile soul can be a Florida Man
Any fragile soul can be a Florida Man
Re: Odnos s roditeljima
Kad smo kod djedova i nana
Ja nisam ni znala koliko mi je falilo biti u njihovoj blizini u djetinjstvu, dolazili smo 2-3 x godisnje, ugnjave me, paze, maze ali premalo vremena za stvoriti neki dublji odnos. Kad sam.dosla.u Bosnu zivjela.sam.s maminim , blize mi bilo na fax. Dedo je bio kazu strog, pomalo prijek, ali prema meni nikad, naprotiv. Sjedem jesti, on mi reze hljeb, donosi, spakuje voce za ponijeti...niko ga takvog ni zamisliti nije mogao. Nazalost, oboje, i on i nana su otisli u kratkom vremenu, za 8 mjeseci preselili oboje. To mi je bas tesko.palo, cini mi se taman ih" zavoljela " a oni odose.
S tatinim roditeljima je odnos jak, snazan, intenzivan. Komotno mogu reci da sam.luda za oboje, ali bliža sam dedi. Nana vise voli mog brata, mada nece priznati nema sanse.
A dedo....sila. svake subote, svjeze povrce, ubere cvijeće u basti i eto ga tramvajem. Dzabe galamim korona nemoj . S njim nema.teme o kojoj ne mogu pricati, ako me nesto muci odmah me procita. Da uradim ne znam sta, njemu je to.idealno, dobro, ma.ne zna niko bolje. Kad pozelim tatu, izgrlim njega. Nekad mismim da dedu volim vise od roditelja. Cesto mi kazu da sam.ista on, a on da sam ista tata...a ja sretna kad to cujem.
Zahvalna sam na svakoj minuti koju provedem s njih dvoje,, to je blagoslov, zato ih pazim mazim gnjavim izljubim po 100 x svaki dan. Trudim se da im nista ne fali i zaista mi nista za njih tesko nije, ni obaveza mi nisu...sve sto cinim to je iz ciste i ogromne lnubavi. Oni su moj pokazatelj ko sam i od cijih sam.
Ja nisam ni znala koliko mi je falilo biti u njihovoj blizini u djetinjstvu, dolazili smo 2-3 x godisnje, ugnjave me, paze, maze ali premalo vremena za stvoriti neki dublji odnos. Kad sam.dosla.u Bosnu zivjela.sam.s maminim , blize mi bilo na fax. Dedo je bio kazu strog, pomalo prijek, ali prema meni nikad, naprotiv. Sjedem jesti, on mi reze hljeb, donosi, spakuje voce za ponijeti...niko ga takvog ni zamisliti nije mogao. Nazalost, oboje, i on i nana su otisli u kratkom vremenu, za 8 mjeseci preselili oboje. To mi je bas tesko.palo, cini mi se taman ih" zavoljela " a oni odose.
S tatinim roditeljima je odnos jak, snazan, intenzivan. Komotno mogu reci da sam.luda za oboje, ali bliža sam dedi. Nana vise voli mog brata, mada nece priznati nema sanse.
A dedo....sila. svake subote, svjeze povrce, ubere cvijeće u basti i eto ga tramvajem. Dzabe galamim korona nemoj . S njim nema.teme o kojoj ne mogu pricati, ako me nesto muci odmah me procita. Da uradim ne znam sta, njemu je to.idealno, dobro, ma.ne zna niko bolje. Kad pozelim tatu, izgrlim njega. Nekad mismim da dedu volim vise od roditelja. Cesto mi kazu da sam.ista on, a on da sam ista tata...a ja sretna kad to cujem.
Zahvalna sam na svakoj minuti koju provedem s njih dvoje,, to je blagoslov, zato ih pazim mazim gnjavim izljubim po 100 x svaki dan. Trudim se da im nista ne fali i zaista mi nista za njih tesko nije, ni obaveza mi nisu...sve sto cinim to je iz ciste i ogromne lnubavi. Oni su moj pokazatelj ko sam i od cijih sam.
2
2
-
vjesticanametli
- PRObehar
- Reactions: 12867
- Postovi: 7778
- Pridružen/a: 19 sep 2020, 22:30
- Lokacija: Hexenland
Re: Odnos s roditeljima
Bio je Ok ali s mamom bila bliza
Poslije mame pazih tatu ko malo vode na dlanu
Dedo i baka su mi bili vrh cesto smo bili kod njih ❤
Nemam vise nikog ode dedo pa.baka pa mama pa tata i et tako to valjda ide
Od mamine smrti se ne oporavih jos i necu nikada
Znam da se patila al et da mi je jos jedan dan
Poslije mame pazih tatu ko malo vode na dlanu
Dedo i baka su mi bili vrh cesto smo bili kod njih ❤
Nemam vise nikog ode dedo pa.baka pa mama pa tata i et tako to valjda ide
Od mamine smrti se ne oporavih jos i necu nikada
Znam da se patila al et da mi je jos jedan dan
4
3
1
1
-
radostan dan
- Etablirani član
- Reactions: 5715
- Postovi: 3532
- Pridružen/a: 30 jan 2021, 22:52
Re: Odnos s roditeljima
Svi benefiti koje dobijaš situacijom da si jedinac i dugo vremena jedini unuk, plaćaju se sa kamatom kada ostaneš sam, bez onih kojima su bio sve...onih koji su ti bili primer u poslu zvanom - kako postati Čovek.
2
1
1
1