Gdje i skim su naša djeca sigurna?

[Moonlight]

Čitajući ovaj članak pitam se da li su i gdje naša djeca sigurna? Koliko su vrtići, škole sigurni, a osobe kojima povjeravamo našu djecu pouzdane?


Uprivatnom vrtiću “Liliput” u Novom Sadu vaspitačice su greškom mališana od četiri godine predale baki čiji je unuk već odavno bio kući.

Starija žena nažalost, bez naočara koje je zaboravila, nije ni primijetila da je pokupila pogrešno dijete, pa kad je Marko Cindrić u četvrtak 25. marta došao po svog sina Vukašina, ubrzo je shvatio da ga u vrtiću nema. Strah i panika kroz koju je tada prošao, kaže da će se sjećati do kraja života.

- Kao i svaki dan oko šest sati idem po Vukašina u vrtić. Kada sam taj dan došao, vaspitačice su mi rekle da dijete nije tu. Bile su nasmijane nisu ni slutile šta se dogodilo. Pitam, ko ga je pokupio, kažu „neka starija žena“. Kako starija žena kad ja uvijek dolazim po njega?! Onda su mi rekle da je to bila mamina mama. Tek tad mi ništa nije bilo jasno, jer sa ženinom majkom nismo u kontaktu i zvučalo mi je nemoguće da je ona došla i pokupila dijete, a još da mi to niko ne javi – počinje priču Cindrić.

Kako dodaje, nazvao je odmah ženu da pita o čemu se radi i da li je njena majka otišla po Vukašina u vrtić. Supruga je na to pitanje bila zbunjena isto kao i on i odgovorila mu da je to prosto nemoguće. U tom momentu počeo je da plače. Kada mu je supruga rekla da joj se majka nije javila, kaže „prekinuo mu se film“. Vaspitačice su pomenule da je baka rekla kako će ići sa djetetom u prodavnicu koja je u blizini vrtića. Sjurio se do trgovine.

- Nisam gledao da li ima auta, mogao je neko da me pokupi na putu. Bio sam toliko napet da nisam mogao da uđem u prodavnicu, da ne bih napravio scenu. Kružio sam oko izloga i gledao ko je unutra. U jednom momentu vidim ide starija žena, oko sedamdeset godina i vodi mog sina. Pala mi je Fruška gora sa srca. Ulazim u prodavnicu i tu baku prvi put u životu srećem. U tom momentu na telefonskoj liniji je bila i moja supruga, dao sam joj baku na telefon misleći da je možda poznaje. Shvatili smo ubrzo da se ne poznajemo. Starija žena je bila zbunjena, rekla je da je došla po svog unuka i kad mu je izgovorila ime, rekao sam joj da dijete koje drži za ruku se zove Vukašin i da je moj sin. Ona mi je odgovorila “jao izvinite” – nastavlja priču otac.

Dodaje da ženi nije htio više ništa da kaže, niti da burno reaguje, shvatio je da je u cijeloj priči najmanje kriva, pokupio je dijete i vratio se u vrtić. Kako je poslije saznao njegov sin je ostao sam u vrtiću, kada je baka došla pitala je da li je njen unuk posljednji, vaspitačice su rekle da jeste i dale joj pogrešno dijete. No bakinog unuka otac je još ranije odveo kući. Kako ova žena živi pored vrtića, tek nekoliko kuća, dobro je poznata vaspitačima i naizgled ništa nije bilo sumnjivo.

- Ona nije spomenula ni ime unuka, samo je pitala da li je posljednji, neverovatno da su ga dale samo tako. Bio sam u policiji, prijavio sam slučaj, na kraju sam završio u bolnici gde sam dobio lekove za smirenje. Vlasnica vrtića me zvala tek poslije dva dana da se izvini. Čuo sam se i sa roditeljima drugog djeteta i njima je ljudima neugodno. Moj sin na sreću nije shvatio da se dešava nešto čudno, mislio je da ide možda da se igra kod drugara – izjavio je Cindrić koji namjerava da tuži vrtić.

Iz policije nezvanično kažu da je slučaj prijavljen, da se propusti nadležnih utvrđuju te da su obavestili školsku upravu i inspekciju o svemu.

Mirjana Matić vlasnica ovog vrtića, kaže da odgovornost svoje ustanove ne umanjuje, ali da nikakve drame nije bilo.

- Prvo da napomenem da sam svjesna odgovornosti jer ovaj vrtić godinama besprekorno radi. Vaspitač koji je pogrešio u predaji djeteta više nije zaposlen kod nas. Moram ipak napomenuti da je ta baka dobro poznata svima, živi nekoliko kuća od vrtića i dijete koje joj je greškom predato nju poznaje, tako da nije imalo traume, što je najbitnije, rado je krenuo sa njom. Svi sada nose maske, žurimo u kontaktima sa ljudima zbog virusa i eto to se desilo. Baka još nije imala naočare i nije ništa primijetila. Ali sve je razrješeno brzo, u maksimalno 10 minuta, vaspitač je ocu pomogao da pronađe dijete koje je bilo u prodavnici pored i nije bilo nikakve drame – kazala je Matić.

(Blic.rs)

[Socrates]

E pa svasta.

Sve je pitanje obicne proste, da prostija ne moze biti, procedure.

Napravi spisak osoba koje mogu kupiti dijete. Dvije, mozda tri. Recimo, mama, tata, djed. Kada osoba po prvi put kupi dijete, mora doci sa osobom koja je vec na spisku. Djed sa ocem, recimo. Upoznaj blize osobe koje kupe dijete.

Nikad, ali nikad, ne daj dijete nepoznatoj osobi. Za svako kupljenje, potpis. Ime djeteta, ime osobe koja ga kupi, potpis. Provjeri ID osobe koja kupi dijete.

Uopste ne razumijem sta je u svemu ovome tesko ili neizvodljivo.

[scorpio]

E pa svasta.

Sve je pitanje obicne proste, da prostija ne moze biti, procedure.

Napravi spisak osoba koje mogu kupiti dijete. Dvije, mozda tri. Recimo, mama, tata, djed. Kada osoba po prvi put kupi dijete, mora doci sa osobom koja je vec na spisku. Djed sa ocem, recimo. Upoznaj blize osobe koje kupe dijete.

Nikad, ali nikad, ne daj dijete nepoznatoj osobi. Za svako kupljenje, potpis. Ime djeteta, ime osobe koja ga kupi, potpis. Provjeri ID osobe koja kupi dijete.

Uopste ne razumijem sta je u svemu ovome tesko ili neizvodljivo.

spiskovi već postoje i tačno se zna ko dijete može pokupiti. problem je kada pravilo pređe u rutinu i jednostavno se radi po "navici"... ovdje je u pitanju rutina vaspitačica, koje su jedva čekale da vrtić isprazne i pođu kući. žena im je facom poznata, već je dolazila po djete (svoje) i nije im se upalio ni jedan alarm

samo mogu misliti kako se lik osjećao ... btw, na žalost ima sličnih istinitih situacija i po našim vrtićima

[lejlamo]

žao mi je što se to dogodilo. mogu misliti kako se otac osjećao u momentima dok je tražio dijete.
srećom, splet okolnosti je bio takav da nije prijetila nikakva opasnost i da dijete neće imati nikakve traume od događaja.

nadam se da će se iz ovog primjera izvući pouka.

[Dina]

Al' da baka ne primjeti razliku

[lejlamo]

Al' da baka ne primjeti razliku

sve je to u pet deka dijete ko dijete

[Atomic]

Licna obavezno.
Nekad moram podijeliti nekoliko plata sto ostanu.Kazu doce ti ljudi.Ja ne znam ni jednog od njih

[Moonlight]

Meni je tragikomično kako su vaspitačice bile opuštene, a tek baka i malac....uživaju u kupovini

Šalu na stranu, ne mogu zamisliti kroz koliki stres je čovjek prošao.

Generalno, koliko su djeca zaštićena i šta naša država radi po tom pitanju?

Iz nekih meni bliskih iskustava generalno ništa, samo se bavi papirologijom.

[dmr]

ovo je bas blesav splet okolnosti

jer fakat imaju spiskovi ko moze preuzeti diijete, ali da se formaliziraju primopredaje bas bi nastala frka, prve bi se mame bunile sto moraju cekati, ... crknut ce im sve cetiri sto su upalile da na brzinu pokupe dijete i skroz blokirale saobracaj

[Moonlight]

Kad su moji išli u vrtić, prilikom upisa se navedu imena i brojevi roditelja i još jedna osoba koja ih može preuzeti bez roditelja.

Za sve druge situacije moraš kad dovedeš dijete ujutro ili dan ranije najaviti da će doći neko drugi ko inače ne dolazi.
Npr dadilja kad je išla, ja bih najavila, a oni su tamo u bilješkama uvijek provjerili prije nego bi joj dali dijete.

[Moonlight]

Sad se sjetih scene, oplakah.

Stariji je išao u državni vrtić, jedini u mjestu gdje smo živjeli.
Mlađeg smo nakon par godina upisali u privatni, u blizini našeg mjesta, jer u državnom nije bilo mjesta.

Jednom je deda, moj bivši svekar, nazvao i ispričao nam kako je taj dan otišao u državni vrtić i tražio da preuzme dijete. Vaspitačice mu htjele zvati policiju, jedva ih ubijedio da je pomiješao vrtić. Sreća skontale su da to dijete ni ne ide kod njih.
A nas bi srce zdrmalo da nam je neko preuzeo dijete bez našeg znanja.
Dedi je naumpalo da kupi slatkiše i iznenadi unuče

[Max]

Sad se sjetih scene, oplakah.

Stariji je išao u državni vrtić, jedini u mjestu gdje smo živjeli.
Mlađeg smo nakon par godina upisali u privatni, u blizini našeg mjesta, jer u državnom nije bilo mjesta.

Jednom je deda, moj bivši svekar, nazvao i ispričao nam kako je taj dan otišao u državni vrtić i tražio da preuzme dijete. Vaspitačice mu htjele zvati policiju, jedva ih ubijedio da je pomiješao vrtić. Sreća skontale su da to dijete ni ne ide kod njih.
A nas bi srce zdrmalo da nam je neko preuzeo dijete bez našeg znanja.
Dedi je naumpalo da kupi slatkiše i iznenadi unuče

ja jednu scenu nikada neću zaboraviti...
U vrijeme dok sam išao u te vrtiće u Visokom su bila 2 i ja sam išao u ono na drugom kraju grada iako mi je ovo prvo bilo maltene pod kućom, helem...
S vremena na vrijeme kada se to obdanište na drugom kraju grada krečilo ili nešto, slali bi nas u ovo pod kućom mi.
Jednom (pa možda sam imao 5 godina ne više) skontam ja da prozori te igranonice spavaonice gledaju u smjeru gdje je penzionerski dom, a dedo rahmetli je tu često igrao domina, i mene bi vodio, tako da sam sabrao dva plus dva... Stojim ja tako na prozoru i gledam ne bil ga vidio kad on se fakat pojavi na ogradi od obdaništa i tu je mene vika i plač safatali... Gleda on u mene, gledam ja u njega i vrišćim mu da me vodi sa sobom...

Helem došao je on na predulaz da me pokupi, vaspitačice ne daju (hem nisam iz tog obdaništa, hem ga ne znaju), ja vrišćim za njim...
On je samo uletio i uzeo me u naručje, tako smo i otišli iz obdaništa....