Odlike emocionalno nezrelih roditelja

[CocoMa]

Postati roditelj je, reklo bi se, često lakše nego baviti se roditeljstvom i vaspitanjem djece.

Iskustvo mnogih koji su se našli u ovoj ulozi kaže da je biološki dio manje komplikovan, od onoga što tate i mame čeka u nastavku, kada dijete dođe na svijet.

A zapravo u godinama koje su pred njima tek na red dolazi ono što je daleko veći izazov i traje mnogo duže od trudnoće i porođaja, a to je vaspitanje djece.

Biološku spremnost na roditeljstvo često ne prati i ona emocionalna i psihološka, pa kao roditelji, iz tih razloga, možda pravimo greške kojih nismo svjesni, a koje kasnije našu djecu "koštaju" nesigurnosti, manjka samopouzdanja, nedostatka socijalnih vještina i empatije.

Psiholozi tvrde da takve posljedice uglavnom imaju djeca emocionalno nezrelih roditelja, odnosno onih koji nisu emotivno i psihički bili spremni da na sebe preuzmu izazove koje nose roditeljstvo i vaspitanje djece.

"Emocionalno nezreli roditelji mogu da budu odlični u obezbeđivanju osnovnih potreba dece", kaže za Telegraf psihoterapeut Ana Popović.

"Oni su tu da obezbede dom i obrazovanje, brinuće o njima kada su bolesni… Sve što jeste zadovoljavanje forme biće ispunjeno, ali će suština, odnosno bavljenje emocijama deteta, uglavnom izostati."

Takvi roditelji nisu baš vični u pružanju one podrške koja je svakom djetetu potrebna za zdrav razvoj i odrastanje, a to je emocionalna podrška.

"Kada je njihovo dete zabrinuto ili uznemireno zbog nečega, oni nisu sposobni da saosećaju s njim, odbacuju ta osećanja, jer ne mogu da razumeju šta može da mu fali kada ima zadovoljene njegove osnovne potrebe - hranu, dom, obrazovanje… Često ćete ovakve roditelje na terapijama čuti kako kažu: 'Ja ne znam šta ono više hoće, dao sam mu sve što mu je potrebno'", objašnjava Popović.

Sagovornica Telegrafa ističe da emocionalna zrelost znači da znate da kontrolišete emocije i preuzmete odgovornost za svoje greške umjesto da krivite druge.

"Emocionalno zreo roditelj, ali i svaka takva osoba prihvata drugačija gledišta i stavove drugih ljudi, pa samim tim i svoje dece. Ukoliko roditeljima nedostaje ovakva zrelost, to može imati negativne posledice po psihički razvoj dece", objašnjava Popović.

Ona navodi da ima više pokazaltelja emocionalne nezrelosti, ali da možemo da izdvojimo šest tipova ponašanja roditelja koji ostavljaju najveće posljedice na razvoj djeteta.

Roditelji znaju kako da se pobrinu za fizičke potrebe djeteta, ali ne i za emotivne

"Roditelji će učiniti sve da dete ima krov nad glavom, da ima spremljene obroke, skuvaće mu čaj i brinuti o njemu kada je bolesno, daće mu novac za užinu, ali neće nikada reagovati ako je dete zabrinuto ili uznemireno i odbaciće njegove emocije", objašnjava Popović.

Ona smatra da ovakvo ponašanje roditelja za posljedicu ima da se dijete osjeća neshvaćeno, "zatvara se u sebe", pa i samo izbjegava izražavanje emocija.

"Kasnije ovakva deca slede model roditelja, otuđena su emotivno ili, u drugom slučaju, neretko se patološki vezuju za ljude koji im pružaju emocionalnu pažnju i pokazuju razumevanje za njihova emotivna stanja", objašnjava Popović i dodaje da nijedna od ovih krajnosti nije dobra.

Ne znaju da izraze emocije

"Što se tiče izražavanja dubokih osećanja, emocionalno nezrelim roditeljima to nije prijatno. Oni smatraju da se podrazumeva da je dete voljeno i da mu to nije potrebno pokazivati nakolonošću, pažnjom i zagrljajima. Vrlo često ovakav stav potiče iz načina na koji su sami odgajani - da emocije nisu nešto o čemu bi trebalo govoriti posebno, a naročito ih ispoljavati javno", navodi psihoterapeut.

Ona objašnjava da to kod djece ostavlja posljedice tako što se oni pribojavaju da će, ako pokažu emocije, izgledati ranjivo i slabo i bježati od ostvarivanja dubljih odnosa sa ljudima, pa i partnerima.

Imaju česte promjene raspoloženja

"Na emocionalno nezrele roditelje i njihove emocije lako utiču drugi ljudi ili drugi spoljni faktori. Oni umeju često da menjaju raspoloženje, kao i način na koji komuniciraju sa detetom. U jednom momentu mogu biti izuzetno uključeni u život i aktivnosti deteta, a već u sledećem postati nezainteresovani i rezervisani", objašnjava Popović.

Psiholog kaže da ovo na dijete djeluje zbunjujuće i da se vrlo često pita šta je pogriješilo, pa su mama ili tata tako odjednom izgubili interesovanje za njega.

Ne tolerišu razlike u mišljenju

"Emocionalno nezreli roditelji misle da su oni jedini u pravu i da sve rade ispravno. S njim nema razgovora i polemike. Ako dete ima drugačije mišljenje, nema smisla da pregovara o pronalaženju sredine, jer njegovo mišljenje neće biti uvaženo. Očekuje se da uvek radi samo ono što roditelj traži", ističe Popović.

Ona kaže da takva djeca imaju problem sa samopouzdanjem i donošenjem odluka kasnije, kao odrasli ljudi i da nisu u stanju često da izraze svoje mišljenje, a nerijetko im nedostaje sposobnost da se izbore za sebe.

Ovakvi roditelji se ponašaju djetinjasto

"Budući da emocionalno nezreli roditelji ne znaju kako da izraze svoje emocije na zdrav način, njima je teško da kažu kako se osećaju. Oni očekuju da deca znaju kako se osećaju i šta im je potrebno. Roditelji sa ovakvim problemom često su možda i nesvesno spremni na emocionalne ucene", navodi psiholog.

Ona ističe da ovakvo ponašanje roditelja kod djece stvara osjećaj krivice, jer oni nisu sposobni da u svakom trenutku prepoznaju potrebe odraslih i odgovore na njih.

"Ovo stvara nesigurnost i strah kod deteta da bi nešto što uradi moglo da bude pogrešno i da će mama ili tata zbog toga promeniti ponašanje i postati nezadovoljni, a svako dete ima potrebu da roditelj njim bude zadovoljan i zbog njega srećan", ističe Popović.

Kada od djeteta očekuju da ima ulogu roditelja

"U porodici sa emocionalno nezrelim roditeljima često se dešava da oni zbog svojih emocionalnih problema i konflikata zanemaruju osećanja deteta. Neretko se 'prepucavaju' preko djeteta, a ono im služi kao 'tampon zona' u konfliktima. Onda teret pomirenja među njima i rešavanja problema 'pada' na dete. Zapravo, tu dete vremenom preuzima ulogu roditelja. Roditelji koji nisu emocionalno zreli nikada neće priznati da su pogrešili i izviniti se zbog svog ponašanja", ističe Popović.

Ovakva djeca su, objašnjava ona, često lišena uživanja u radostima djetinjstva i previše rano preuzimaju odgovornost na sebe.

Popović savjetuje da bi svaki roditelj trebalo da preispituje svoje ponašanje i da kao odrasla osoba radi na korigovanju problema sa emocionalnom nezrelošću.

"Mnoga naša ponašanja usvojili smo kroz vaspitanje od naših roditelja i te modele primenjujemo i u vaspitanju svoje dece. Ipak, na nama je da uočavamo greške koje pravimo i ispravljamo ih, kako bi vaspitanjem našu decu učinili srećnijim i uspešnijim ljudima", zaključila je Popović.

 

(Telegraf.rs)