Odgoj djece nekad i sad

Te sve što ide uz to...
Moderator: CocoMa, Moonlight
Avatar
CocoMa
Čupavo
Čupavo
Reactions: 17696
Postovi: 10993
Pridružen/a: 22 jul 2020, 20:23

Odgoj djece nekad i sad

Post Postao/la CocoMa »

osljednjih godina odnos roditelja i djece značajno se promijenio. Prvenstveno se promijenio pogled na roditeljstvo, a kao rezultat toga je porast broja roditelja koji se odlučuju na samo jedno ili dvoje djece. Sukladno tome, promijenio se i način na koji roditelji odgajaju djecu.

U čemu se najbolje uočavaju razlike u odgoju djece danas i nekad, pročitajte u nastavku članka.

Različiti stilovi odgoja

Uz jasne i autoritativne smjernice koje su postavili stručnjaci za odgoj djece, roditelji imaju bezbroj različitih vrsta savjeta oko novih stilova odgoja. Bilo da ste popustljiv ili strog roditelj, svaki stil odgoja ima svoje prednosti i nedostatke stoga bi bilo najbolje kada biste mogli sve ono što je dobro kombinirati i tako funkcionirati u svojem roditeljstvu. No, znamo svi da je teorija jedno, a praksa drugo.

Uz različite stilove odgoja, roditelji dobivaju i brojne kontradiktorne savjete o tome je li potrebno usmjeravati se na postignuća djeteta ili mu osigurati dovoljno slobodnog vremena za istraživanje vlastitog okruženja. Istovremeno, roditelji su postali puno osjetljiviji na rizike s kojima se susreću njihova djeca, bilo da su u pitanju fizičke ili psihičke potencijalne opasnosti.

Sukladno tome, anksioznost je postala zaštitni znak suvremenog roditeljstva. Još prije nego se dijete rodi, provode se različita prenatalna testiranja kako bi se navelo roditelje na brigu o potencijalnim urođenim oštećenjima, a već od tada kreće zaokupljenost dječjom sigurnošću. Činjenica je da u prošlosti mnoge od tih metoda nisu bile dostupne što je većini roditelja omogućavalo i odgoj bez nerealnih strahova i pretjeranih tjeskobnih opreza.



Roditeljski strah i odgoj pod staklenim zvonom

Otkrivanje roditeljskog straha je danas prvenstveno usmjereno na rizike povezane s učestalim otmicama djece, kao i opasnostima od nasilja, cjepiva, aditiva i ostalih izazova. Važno je naglasiti i da su za brojne nerealne strahove odgovorni mediji koji svojim naglim širenjem dolaze u najmanji kutak svake obitelji. Rezultat toga je i činjenica da se zemljopis djetinjstva uvelike smanjio, odnosno djeca se danas odgajaju u brojnim zatvorenim i ograđenim prostorima, a nadzor djece nad njihovim aktivnostima se značajno povećao.

Jednako je važno naglasiti i veliki preokret u roditeljskim očekivanjima. Naime, prije su roditelji očekivali da će ih njihova djeca voljeti, a danas je u pitanju velika suprotnost. Roditelji nastoje osigurati da ih njihova djeca vole, da su sretna i da im nikada nije dosadno.

Budući roditelji više vremena posvećuju radu, a zbog toga se nose i s osjećajem krivnje zbog nedostatka vremena provedenog s djetetom. Iako nedavna istraživanja pokazuju da roditelji zapravo provode više vremena licem u lice s djecom nego što su to činili roditelji pedesetih godina prošloga stoljeća, današnji roditelji tjeskobno brinu da nisu u stanju pružiti djeci sigurno i sretno djetinjstvo u kojem su i sami uživali. Posljedično, mnogi roditelji prekomjerno kompenziraju to vrijeme.

Promjena u odnosima roditelj-dijete temelji se na povijesnim pomacima. Odgođeno roditeljstvo, obrazovniji roditelji i smanjeni natalitet doveli su do naglog povećanja usredotočenosti na pojedinu djecu. Današnja pretjerana fiksiranost na jedno dijete je dovela do toga da roditelji previše štite svoju djecu od straha i boli ne uzimajući u obzir da će se njihova djeca s takvim osjećajima morati znati nositi, posebno kada samostalno krenu istraživati svijet. U društvu u kojemu su bračni odnosi postali puno osjetljiviji, mnogi roditelji gledaju na svoju djecu kao na izvor trajne vezanosti i emocionalne ispunjenosti.

Financijska sigurnost i odgoj djece

Možda najveća promjena u odnosima između roditelja i djece svakako leži u brizi roditelja hoće li uspjeti prenijeti financijsku sigurnost svojoj djeci. Kako je ekonomija postala konkurentnija i poduzetnija, mnogi roditelji nastoje djeci pružiti sve materijalne benefite, a kao rezultat toga dolazi do ulaganja sve više vremena i resursa u obogaćivanje. Nažalost, zbog toga je čitanje priča djeci, razgovor s njima i nestrukturirano provođenje vremena u igri postalo zanemareno.

Sukladno tome, danas odgoj ne prestaje kada dijete navrši 18 ili 21 godinu. Većina roditelja je prestala to i očekivati. Naime, danas je roditeljstvo aktivno i tijekom djetetovih dvadesetih godina, a upravo zbog toga sve više djece i u svojim tridesetim godinama živi s roditeljima i očekuje njihovu pomoć u svim područjima života. S obzirom na to da je sve više djece koja čak niti u svojim dvadesetim godinama ne odlaze od roditelja niti mogu samostalno brinuti o sebi, stručnjaci su razvili potpuno novo razdoblje odrastanja koje su nazvali „odraslost u nastajanju“, a odnosi se na dob od 18 do 25 godina. Nažalost, ekonomske (ne)prilike u zemlji pridonose sve težem odvajanju djece od roditelja prvenstveno zato što više nije tako lako osamostaliti se, pronaći stabilan posao ili povoljan smještaj.



Moderan odgoj djece

Iako su danas odgoj i roditeljstvo prenaglašeni i prezaštitnički nastrojeni, činjenica je i da su danas roditelji u prosjeku bliži svojoj odrasloj djeci nego što je to bilo u prošlosti. Hijerarhija roditelja i djeteta je u značajnoj mjeri došla do odnosa koji je bliži, intimniji i egalitarniji nego što je ikada postojao u prošlosti. Upravo zbog toga je nastalo i suvremeno načelo da roditelj djetetu mora biti prvenstveno prijatelj. Mnogi stručnjaci ipak kritiziraju takva razmišljanja s obzirom na to da je roditelj dužan djetetu pružiti disciplinu i naučiti ga određenim obrascima ponašanja.

Disciplina djeteta je pitanje roditeljske odgovornosti, a nerijetko zahtijeva napor i žrtvu kako bi dijete na adekvatan način naučilo težinu posljedica za određena ponašanja. Stoga, suprotno prijateljskom roditeljstvu, važno je naglasiti da je nužno djetetu postavljati određena ograničenja te poduzimati mjere kada se ne ispoštuju postavljene granice. Drugim riječima, granice moraju postojati te se jasno odrediti. Ako dođe do nepoštivanja postavljenih granica, kao roditelji ste dužni ispraviti takvo ponašanje kako bi dijete moglo naučiti prihvatljive i ispravne obrasce ponašanja.

Psihologija odgoja djece

Opterećeni učenjem novih metoda odgajanja, suvremeni roditelji se užasavaju na činjenicu da je dijete potrebno disciplinirati, a to ujedno znači i kazniti kada je to potrebno. No, svakako nije riječ o provođenju diktature, tiranije ili kakvih drugih nedopustivih fizičkih i psihičkih nasilja nad djetetom. Riječ je o poduzimanju minimalne nužne sile koja je kod svakog djeteta drugačija, ovisno o njegovom karakteru. Nekoj djeci je dovoljan roditeljski pogled kako bi se smirila i shvatila da su nešto loše napravila, a nekima je ipak potrebno naglo prekidanje aktivnosti i izdvajanje u sobu kako bi shvatila da su prešla određene granice.

Naravno, svako dijete će drugačije reagirati, a ako na krive načine budete reagirali na djetetovo ponašanje, nećete postići ono što biste trebali – disciplinirati dijete i naučiti ga ispravnim i prihvatljivim oblicima ponašanja. Prema bihevioralnim psiholozima, dobro ponašanje se nagrađuje kako bi se održalo, a loše ponašanje se kažnjava kako se ne bi ponovilo. Nije tako jednostavno kao što u teoriji zvuči zato što zahtijeva puno vremena i čekanja. Nije poanta dijete zaštititi od svake negativne emocije koja se može pojaviti već oblikovati njegovo ponašanje kako bi naučilo što je dobro, a što loše.

Uz sve navedeno, svakako bi bilo dobro da kao roditelji uvijek djelujete u paru, odnosno da se dogovarate oko odgojnih postupaka te da se u provođenju istih slažete. Djeca trebaju pravila i vole rituale, a ako im otac postavlja jedna pravila, a majka druga, u njihovim dječjim svjetovima nastaje globalni kaos koji rezultira prekomjernim isprobavanjem onoga što smiju, a što ne jer su svjesni da granice i pravila ipak nisu tako čvrsto postavljena te da su podložna promjenama.



Prije svega – opustite se i nemojte paničariti oko svake sitnice. Smijete i pogriješiti i pasti, ali se naučite ustati. Nije lako biti roditelj i naučiti jedno malo biće svemu što je potrebno kako bi izraslo u sretnu i odgovornu odraslu osobu. No, nemojte zanemariti da je vaš primjer najvažniji. Djeca će prije imitirati vaše ponašanje nego što će poslušati i prihvatiti vaše brojne riječi. Pokažite im primjerom kakvi trebaju biti, ali imajte na umu da prije svega trebaju sretne i zadovoljne roditelje.


Marija Granić
mag. psych.
0

Natrag na “Porodica/ obitelj”