Bili u subotu, posluzilo nas vrijeme jer su poceli monsuni. Dan ranije sam nam uzeo rudarske lampe, jasno sebi sam uzeo najvecu da se zna ko je glavni.

Pecini se prilazi preko rijeke pune krokodila ali ih je neko na vrijeme upozorio da dolaze bosanci pa su se posakrivali tako da nijedan nije zavrsio na raznju, ali nazalost nismo ni selfije mogli napraviti sa njima. Zatim se ide dugo stazom kroz prasumu nacionalnog parka koja je izgradjena kao mostic od dasaka oko metar iznad tla, zbog obilja zmija i krokodila jer dijelom ide preko mocvare. Staza je jako skliska pa sam izvadio lance koje sam spremio, i navukao na patike.
Kod raspakivanja ispadnu mi remenovi sa mostica u prasumu, i jasno skocim dolje i potrazim ih. Kaze drug - Ja ne bih sisao dolje ni da mi pasos ispadne.
Zatim se stigne do prve galerije i penje dalje u veliku pecinu, odakle put dalje vodi stepenicama u ostale velike pecine. Ulazi se u potpuni mrak pa male rudarske lampe slabo ista osvijetle osim stepenica, srecom ona moja je bila toliko jaka da sam osljepljivao sismise i kilometar daleko.
Isli smo do trece pecine i vise nismo mogli, pokrepali ... i rijesili da se vratimo.
