Oboljenje štitnjače

[Moonlight]

Meni su bili rekli da imam te čvoriće, ali hB ispostavilo se da su samo koloidne ciste. Moram ići endokrinologu .

[Heidi]

Nemojte ignorisati dijagnoze, kako god na prvi pogled djelovale benigno. Bolje istraziti nego patiti kasnije.

[Heidi]

Fabijan Marić: O štitnjači i životu bez glutena


by ŠTITNJAČA.HR

Puno smo o problemima sa štitnjačom pisali i razgovarali sa ženama, jer su one najčešće pogođena skupina. No i muškarci muku muče sa štitnjačom. Zato smo razgovarali s 29-ogodišnjim Fabijanom Marićem, koji je rano otkrio da ima problem sa štitnjačom, promijenio svoje navike i povratio izgubljenu energiju.


Kad te štitnjača uspori…
Za problem sa štitnjačom saznao sam na sistematskom pregledu. Glavni problem koji sam imao je gomilanje kilograma, stalni umor, problem s koncentracijom, razdražljivost (vjerojatno svima već dobro poznati “simptomi”). U početku sam to ignorirao, ali kada mi je sve ovo krenulo znatno utjecati na kvalitetu života i posao, odlučio sam nešto poduzeti po tom pitanju.

Moja dijagnoza na sreću nije nikada bila grozna. Dijagnosticiran mi je Hashimoto, ali blagi. Hormoni su mi malo bili u disbalansu, ništa prestrašno, ali dovoljno da mi prouzroče lošiju kvalitetu življenja. Najveći problem od svih bio je manjak koncentracije (ja sam ga tada nazivao “brain fog”), s time se jednostavno nisam mogao pomiriti. Toga sam se prvo želio riješiti.

Iskustva s liječnicima
S liječnicima sam imao svakakva iskustva. Većinom su liječnici preporučivali hormonske terapije i redovite kontrole. Kada sam pokušao dobiti neko drugo rješenje, odnosno kada sam im naglašavao problem s koncentracijom i “brain fogom” dobivao sam odgovore da mi je to sve u glavi, ili da se naviknem s time živjeti jer da će mi za 20 godina biti znatno lošije. S takvim odgovorom doktora se nisam mogao pomiriti pa sam rješenje potražio u alternativi i kod liječnika koji su nudili sveobuhvatni pristup u liječenju te bolesti.


Nove navike
Prvi korak je definitvno bio promjena navika u prehrani. Obzirom da rezultate promjene prehrane ne vidite istog trena, to ponekad može biti i frustrirajuće. No, obzirom na veliki broj ljudi koji su osjetili pozitivne rezultate, morate vjerovati, nastaviti dalje, biti ustrajni, disciplinirani, a onda stignu i rezultati.

Iz prahrane sam u prvom momentu izbacio dosta toga, najvažnije izbacio sam gluten, laktozu, nezdrave šećere, alkohol, kofein i soju. Takve prehrane sam se disciplinirano držao godinu dana. Nakon toga sam krenuo testirati pojedinicane namirnice. Izbacivao sam i uvodio jednu po jednu i tako promatrao kako će mi tijelo reagirati. Danas znam reakciju organizma na gotovo svaku namirnicu koju konzumiram. Nakon tih strogih godinu dana, malo sam popustio pa si povremeno dopustim alkohol ili nešto slatko, ali sve u nekim normalnim omjerima.

Suplementi, dodaci prehrani, Ayurveda…
Probiotik – na tome nikada nemojte štedjeti. Svakako uzimajte najbolje što tržište može ponuditi. Manuka med, vitamini b-complex, c-vit, zinc, magnezij, to su bili glavni suplementi. Prolazio sam i kroz Ajurvedski program gdje sam dobio razne dodatke prahrani. Jedan od njih je Ashwaganda. Na žalost ostalih imena se ne sjećam, ali su mi jako pomogli da ubrzam metabolizam i da se vratim u balans.

Danas se manje-više držim svega gore navedenog, samo u malo blažoj varijanti – trenutno nisam u Ajurvedskom programu (samo zato jer mi u ovom trenutku nije potreban), malo sam popustio kod alkohola i slatkog, ali sve u nekim okvirima umjerenog. Također sam krenuo i na akupunkturu, koja me pozitivno iznenadila. Pazim na dovoljno sna (barem 7-8 sati), prakticiram saunu barem jednom tjedno (to mi također jako pomaže) i treniram 2-3 puta tjedno, tenis ili neki drugi sport u prirodi, ali bitno da se krećem. To su moje navike, i do sada su mi vratile kvalitetu života.


Bezglutensko pivo
Već 8 godina radim u vodećim kompanijama FMCG industrije (roba široke potrošnje). Danas vodim poslovanje kompanije iz Belgije koja se bavi proizvodnjom dječjih pelena i higijenski proizvoda, a odnedavno sam krenuo i u proizvodnju, ali ne pelena, već pive bez glutena.

Ideja
Ideja za pivo je došla spontano. Kako izbjegavam gluten u prehrani, tako sam se morao oprostiti s pivom. Obizrom da sam teško pronalazio pivu bez glutena iz uvoza, a one koje sam pronašao nisu bile dobrog okusa, odlučio sam to promijeniti. Ideja je bila napraviti pivo bez glutena koje je odličnog okusa i koja će biti dostupna svima. U toj ideji mi je pomogao današnji partner u firmi (Filip) koji već ima iskustva u izradi pive. I tako je nastala Gardia. Značenje Gardije je zaštita, slogan je “keep felling good” – znači glavni cilj nam je zaštiti sve one koji izbjegavaju gluten, da se nastave osjećati dobro iako su popili pivu.

Proizvodnja
Gardia nastaje kao i klasično pivo. Prolazi sve faze od kuhanja do fermentacije. Ono što se razlikuje je proces uklanjanja glutena. Mi gluten otklanjamo dodavanjem enzima i finom filtracijom. Što nam omogućuje siguran proizvod orginalnog pivskog okusa.


Disciplinom i strpljenjem do zdrave štitnjače
Mislim da u borbi s hormonima najviše pomaže disciplina i strpljenje, konkretno mislim u prehrani. Široko je poznato kako bismo se trebali hraniti ukoliko imamo problem sa štitnjačom. Meni je osobno upravo to najviše pomoglo. Međutim, mnogi ljudi ne uspiju postići nivo discipline koji je potreban da bi promijenili prehranu u cijelosti. Ja to povezujem s time da ljudi uglavnom čekaju zadnji tren ili misle da još uvijek nije potrebno nešto pretjerano mijenjati jer sama bolest nije dovoljno negativno utjecala na njihov život, no kada krenu negativne posljedice onda često bude prekasno za reakciju ili je puno teže reagirati.

Moja preporuka bi bila čim veća disciplina i čim prije krenuti. Svakako potražite savjete i kod drugih tipova doktora ili drugih medicina (alternativnih). Zapadnjačka medicina je jedna opcija i jedno mišljenje, treba pitati i isprobati i druge načine.

[Heidi]

I kod mene je prvo dijagnosticiran Hashimoto.

[Moonlight]

Joj @Heidi čitam ovo i kontam mogla bih ja ujutro endokrinologu, da ne čekam narednu sedmicu

[Heidi]

@Moonlight ima toliko vrsta I vecina bazira na nedostatku joda. Ne sekiraj se.


Stitnjaca ne podnosi stres. To je odmah baca u haos.

[Moonlight]

@Moonlight ima toliko vrsta I vecina bazira na nedostatku joda. Ne sekiraj se.


Stitnjaca ne podnosi stres. To je odmah baca u haos.

E pa moja je onda u haosu godinama. Kod mene je stres uvijek do maximuma.
Nisam nikad imala ranije problema, kontrolisem je redovno od 2012 godine. Prvi put sada mi hormon LSH nije ok i A-tg.

[Heidi]

Samo ime govori koliko je bitna za zdravlje.

Preporucujem selen za pocetak @Moonlight

[Moonlight]

Samo ime govori koliko je bitna za zdravlje.

Preporucujem selen za pocetak @Moonlight

Ma dopingujem se ja vitaminima full, jos dodatno uzimam omegu, astaxantin, kalij sa d3 i 1000 drugih elemenata u tragovima. Nešto kontam da mi je ovo posljedica korone. Doduše, meni su godinama hormoni u disbalansu, moguće da je to utjecalo i na štitnu. Vidjet ćemo šta će reći endokrinolog.

[Heidi]

Danas je vrlo čest poremećaj i klijenti mi dolaze sve češće sa poteškoćama sa štitnom žlijezdom. Hipotireoza je poremećaj pri kojem štitnjača ne stvara, ne izlučuje dovoljno hormona štitnjače. Najčešći uzrok je kronična autoimuna upala štitnjače ili Hashimottov tireoiditis.

Štitnjača luči hormone T3 – trijodtironin i T4 – tiroksin. Tireotropin ili TSH je hormon hipofize, koja regulira rad same štitnjače i o kojem ovisi koliko T4 i T4 hormona će štitnjača pustiti u krvotok.

Uzroci:
a) Primarna hipotireoza = problem u štitnjači
b) Sekundarna i tercijarna = problem u hipofizi ili hipotalamusu
Simptomi i kada se javiti liječniku:
Nizak tlak, potreba za puno sna, dobitak težine, umor, suha koža, kosa i sluznice, konstipacija, poremećaji menstrualnog ciklusa, teško podnošenje hladnoće, depresija, slabost, smanjen libido, opadanje kose

Dijagnoza hipotireoze:
Krvna slika: hormoni THS, T3,T4, FT3, FT4 i antitijela: anti-TG i anti-TPO
UZV štitnjače, punkcija, scintigrafija
Terapija:
Nadomjesna hormonalna terapija



Hipotireoza i problemi sa štitnjačom u Ayurvedi

Ovdje bih završila pristup sa stanovišta zapadne medicine i osvrnula se na Ayurvedsku perspektivu problema sa štitnjačom, osobito hipotireozom.

U Charaka Samhiti (klasičnom tekstu) se spominje disbalans dosha, funkcije i strukture koje dovode do hipotireoze, a ne sama dijagnoza Hipotireoze. Ona kao takva ne postoji.

Liječi se istim preparatima duže od 5000 godina (klasične, originalne recepture) i funkcionira i danas.

Spominju se termini poremećaja:
Gulma = tumor/rast tkiva
Dosha vaisamya = Pitta/Kapha Roga – strukturalni tip poremećaja u 4. fazi
Agnimandya = nedostatak dovoljne količin emetaboličke snage (vatre)
Amadosha = toksini zajedno sa metaboličkim poremećajem
Galaganda = cista/tvorevina u grlu
Ne postoji klasifikacija bolesti, već disbalans ili oštećenja funkcija ili struktura tkiva prema ayurvedskom rasporedu i tretira se uzrok!

Ayurveda, kao funkcionalna medicina, polazi od stanovišta uravnoteženog organizma, koji će regulirati svoje procese ako ga vratimo u početnu, normalnu funkciju.

Znači da ćemo to raditi pravilnom prehranom, preparatima koji se daju ciljeno na oporavak fukcije štitnjače i pravilnim životnim stilom. Ono što se od klijenta očekuje jest da dođe spreman na promjenu svojih navika.

Terapija se sastoji od:
Aahara – HRANA; prehrana koja djeluje sinergijski s preparatima i pomaže u podizanju metaboličkog principa koji je u disbalansu
Vihara – PROMJENE U ŽIVOTNOM STILU; pravilna vrsta tjelovježbe, masaže, tehnika disanja
Aushadhi – AYURVEDSKI PREPARATI (mineralnog, biljnog i/ili životinjskog podrijetla); djeluju na poticanje štitnjače da sama proizvodi hormone te otklanjanje upalnih procesa
specifična terapija za hipotireozu + tretiranje metaboličkog principa koji je primarni uzrok
Preduvjeti:
manje od 40 godina starosti
terapija Eutiroxom kraće od 9 godina

Izvor: sanusvitablog.com

[Iskra]

Poremećaji štitnjače

Štitnjača je mala žlijezda koja u promjeru ima oko 5 cm, a leži tik pod kožom ispod Adamove jabučice u vratu. Dvije polovice (režnjevi) žlijezde povezane su sa sredinom (koja se zove istmus), tako da štitnjača sliči slovu H ili leptirastoj kravati. Normalno se štitnjaču ne može vidjeti, a jedva je se može i napipati, ali ako se poveća, liječnik je može lako napipati, a ispod ili sa strana Adamove jabučice može se pojaviti istaknuta nabreklina (guša).

Štitnjača izlučuje tireoidne hormone, koji kontroliraju brzinu kojom se odvijaju tjelesne kemijske funkcije (brzina metabolizma). Tireoidni hormoni utječu na brzinu metabolizma na dva načina: poticanjem gotovo svakog tkiva u tijelu da stvara bjelančevine i povećanjem količine kisika koje rabe stanice. Kada stanice rade jače, tjelesni organi rade brže.

[Iskra]

Za proizvodnju tireoidnih hormona štitnjači je potreban jod, element koji se nalazi u vodi i u hrani. Štitnjača hvata jod i ugrađuje ga u svoje hormone. Kada se tireoidni hormoni potroše, nešto se joda sadržanog u hormonima vrati u štitnjaču i ponovno upotrijebi za proizvodnju nove količine tireoidnih hormona.

Tijelo ima složeni mehanizam za podešavanje razine tireoidnih hormona. Najprije hipotalamus, koji je smješten tik iznad hipofize u mozgu, luči hormon koji otpušta tireotropin (TRH), a koji uzrokuje da hipofiza stvara hormon koji potiče štitnjaču (TSH). Upravo kako i ime govori, hormon koji potiče štitnjaču (TSH), potiče štitnjaču da proizvede svoje hormone. Kada količina tireoidnih hormona koji kruže u krvi dosegne određenu razinu, hipofiza stvara manje hormona koji potiče štitnjaču (TSH); kada se količina tireoidnih hormona koji kruže u krvi smanji, hipofiza stvara više hormona koji potiču štitnjaču (TSH)―negativni kontrolni mehanizam povratne sprege.

Tireoidni hormoni se nalaze u dva oblika. Tiroksin (T4), oblik koji se stvara u štitnjači, ima samo slabi učinak na ubrzavanje tjelesnog metabolizma, ako ga uopće ima. Tiroksin se pretvara u jetri i drugim organima u metabolički aktivni oblik trijodotironin (T3). Tom se pretvorbom stvara oko 80% aktivnog oblika hormona; preostalih 20% stvara i luči sama štitnjača. Pretvorbu T4 u T3 u jetri i drugim organima nadziru mnogi čimbenici uključujući trenutne tjelesne potrebe. Većina T4 i T3 je čvrsto vezana uz neke bjelančevine u krvi i aktivna samo kada nisu vezani na te bjelančevine. Na taj znakovit način, tijelo zadržava ispravnu količinu tireoidnog hormona potrebnog da održi uravnoteženi metabolizam.

Da bi štitnjača normalno funkcionirala, dobro moraju zajednički djelovati mnogi čimbenici: hipotalamus, hipofiza, bjelančevine u krvi na koje se veže hormon štitnjače i pretvorba T4 u T3 u jetri i drugim tkivima.

Laboratorijske pretrage

Da bi odredili kako funkcionira štitnjača, liječnici rabe nekoliko laboratorijskih pretraga. Jedna od najčešćih je pretraga za mjerenje razine hormona u krvi koji potiče štitnjaču (TSH). Kako taj hormon potiče štitnjaču, razine u krvi su visoke kada je štitnjača slabo aktivna (i zbog toga treba više poticanja), a niske, kada je štitnjača pretjerano aktivna (i zbog toga treba manje poticanja). Ako hipofiza ne funkcionira normalno (premda se to rijetko događa), sama razina hormona koji potiče štitnjaču (TSH) neće točno odraziti funkciju štitnjače pa tada liječnici mjere razinu slobodnog T4.

Mjerenje razine hormona koji potiče štitnjaču (TSH) i razine slobodnoga T4 koji cirkulira u krvi obično je sve što je potrebno. Međutim, liječnici mogu mjeriti i razinu bjelančevine zvane globulin koji veže tiroksin, jer nenormalne razine te bjelančevine mogu dovesti do krivog tumačenja razine ukupnih hormona štitnjače. Ljudi koji imaju bolest bubrega, neke genetske poremećaje ili određene druge bolesti ili koji uzimaju anaboličke steroide imaju niže razine globulina koji veže tiroksin. Obrnuto, razine globulina koji veže tiroksin mogu biti povišene u žena koje su trudne ili uzimaju sredstva protiv trudnoće na usta (oralno) ili druge oblike estrogena, u ljudi u ranim stadijima hepatitisa i u ljudi s nekim drugim bolestima.

Neke pretrage se mogu napraviti na samoj štitnjači. Na primjer, ako liječnik napipa u štitnjači tvorbu, može zahtijevati ultrazvučni pregled. Taj postupak rabi zvučne valove da se odredi je li tvorba čvrsta ili je ispunjena tekućinom Prilikom scintigrafije štitnjače rabi se radioaktivni jod ili tehnecij i uređaj koji daje sliku štitnjače na kojoj će se pokazati bilo kakva fizička nenormalnost. Scintigrafija štitnjače može liječniku pomoći i da ocijeni je li funkcija nekog područja normalna, pretjerano aktivna, ili preslabo aktivna u usporedbi s ostatkom žlijezde.

U rijetkim prilikama kada liječnik nije siguran je li problem u štitnjači ili u hipofizi, mogu se zatražiti funkcionalne stimulacijske pretrage. Jedna od tih pretraga uključuje intravensko injiciranje hormona koji otpušta tireotropin (TRH) nakon čega se vrše krvne pretrage da se izmjeri odgovor hipofize.

[Iskra]

Netireoidna bolest

Kod netireoidne bolesti (eutireoidni sindrom) rezultati pretrage štitnjače nisu normalni premda je štitnjača funkcionalno normalna.

Netireoidna bolest (eutireoidni sindrom) obično se javlja u ljudi koji imaju neku drugu tešku bolest, a ne bolest štitnjače. Kada su ljudi bolesni, slabo ishranjeni, bili su podvrgnuti kirurškom zahvatu, oblik T4 hormona štitnjače ne pretvara se normalno u oblik T3. Nakupljaju se velike količine obrnutog T3, neaktivnog oblika tireoidnog hormona. Unatoč toj nenormalnoj pretvorbi, štitnjača nastavlja s normalnom funkcijom i kontroliranjem brzine tjelesnog metabolizma. Kako ne postoji problem sa štitnjačom, liječenje nije potrebno. Jednom kada uzročna bolest nestane, laboratorijske pretrage pokazuju normalne rezultate.

[Iskra]

Hipertireoza

Hipertireoza―stanje u kojem je štitnjača preaktivna―razvija se kada štitnjača proizvodi previše hormona.

Hipertireoza ima nekoliko uzroka, uključujući imunološke reakcije (za koje se vjeruje da su uzrok Gravesove bolesti). Ljudi s tireoiditisom, upalom štitnjače, tipično prolaze kroz stadije hipertireoze. Međutim, upala može oštetiti štitnjaču pa je njena početna prevelika aktivnost predigra bilo prolaznoj (što je češće) ili trajnoj smanjenoj aktivnosti (hipotireoza).

Toksični tireoidni čvorići (adenomi), područja nenormalnog tkivnog rasta unutar štitnjače, katkada izbjegnu mehanizmima koji normalno kontroliraju štitnjaču i proizvode tireoidne hormone u velikim količinama. Osoba može imati jedan čvorić ili više. Toksična višečvorasta guša (Plummerova bolest), poremećaj u kojem ima mnogo čvorića, nije čest u osoba u razvoju i mladih osoba, već ima sklonost da se sve češće javlja sa starenjem.

hipertireozi, bez obzira na uzrok, tjelesne se funkcije ubrzavaju. Srce udara, kuca brže i može razviti nenormalan ritam pri čemu je čovjek svjestan kucanja srca (palpitacije). Obično se povisi krvni tlak. Mnogi ljudi s hipertireozom osjećaju toplinu čak u hladnoj prostoriji. Njihova koža može postati vlažnom pa su skloni jakom znojenju, a promatranjem ruku zapaža se njihovo fino drhtanje (tremor). Mnogi se ljudi osjećaju nervoznima, umornima i slabima, a ipak imaju povećanu razinu aktivnosti; imaju povećani apetit, a ipak gube na težini; loše spavaju i imaju česte stolice, ponekad proljev.

Stariji ljudi s hipertireozom ne moraju razviti te znakovite simptome, ali imaju ono što se katkada naziva apatetička ili maskirana hipertireoza. Oni jednostavno postanu slabi, pospani, zbunjeni, povučeni i depresivni. Međutim, srčani problemi, posebno nenormalni srčani ritmovi (aritmije), vide se češće u starijih ljudi s hipertireozom.

Hipertireoza može uzrokovati promjene na očima: podbulost oko očiju, povećano stvaranje suza, nadražaj i neuobičajena osjetljivost na svjetlo. Čini se da osoba zuri. Ti očni simptomi nestaju ubrzo nakon što se lučenje tireoidnog hormona obuzda, osim u ljudi s Gravesovom bolešću koja uzrokuje posebne probleme s očima.

Hipertireoza može imati oblik Gravesove bolesti, toksične čvoraste guše ili sekundarne hipertireoze.

GRAVESOVA BOLEST

Vjeruje se da Gravesovu bolest (toksičnu difuznu gušu) uzrokuje protutijelo koje potiče štitnjaču da stvara previše tireoidnog hormona. Ljudi s Gravesovom bolešću imaju tipične znakove hipertireoze i tri odvojena dodatna simptoma. Kako je poticana čitava žlijezda, može postati znatno povećana uzrokujući nabreklinu u vratu (gušu). Ljudi s Gravesovom bolešću mogu imati izbočene oči (egzoftalmus) i, rjeđe, izdignuta područja kože iznad potkoljenica.

Oči se izbočuju prema van zbog tvari koja se razvija u očnoj duplji (orbiti). To izbočenje se pojavljuje uz jako zurenje i druge očne promjene uslijed hipertireoze. Mišići koji pokreću oko postaju nesposobni pravilno funkcionirati što čini teškim ili nemogućim normalno pokretanje očiju ili usklađivanje očnih pokreta, pa dovodi do dvoslika. Vjeđe se ne mogu potpuno zatvoriti, pa su oči izložene ozljedi zbog stranih čestica i suhoće. Te očne promjene mogu početi godinama prije pojave bilo kojih drugih simptoma hipertireoze, dajući rano uporište Gravesovoj bolesti ili se ne moraju pojaviti sve dok se ne primijete drugi simptomi. Očni simptomi se mogu čak pojaviti ili pogoršati nakon što se prekomjerno lučenje tireoidnog hormona liječilo i nadziralo.

Očni se simptomi može ublažiti podizanjem uzglavlja kreveta, primjenom kapi za oči, spavanjem s pričvršćenim zatvorenim vjeđama i ponekad uzimanjem diuretika. Dvoslike se mogu smanjiti nošenjem naočala s prizmama. Konačno mogu biti potrebni kortikosteroidni lijekovi u obliku tableta, rendgensko liječenje očnih duplji ili operacija oka.

Kod Gravesove bolesti tvar slična onoj koja se odlaže iza očiju može se odložiti na kožu, obično iznad potkoljenica. Zadebljalo područje može svrbiti i biti crveno, a na pritisak prstom osjeća se tvrdim. Kao i s naslagama iza očiju, taj problem može započeti prije ili nakon što su primijećeni drugi simptomi hipertireoze. Svrbež i tvrdoću mogu olakšati kortikosteroidne kreme ili masti. Često problem nestaje bez liječenja iz nejasnih razloga nakon nekoliko mjeseci ili godina.

TOKSIČNA ČVORASTA GUŠA

Pri toksičnoj čvorastoj guši, jedan ili više čvorića u štitnjači stvara previše tireoidnog hormona a nisu pod nadzorom hormona koji potiče štitnjaču (TSH). Čvorići su zapravo benigni tumori štitnjače koji prekomjerno funkcioniraju i nisu povezani s izbočenim očima i kožnim problemima Gravesove bolesti.

SEKUNDARNA HIPERTIREOZA

Hipertireoza može (rijetko) biti posljedica tumora hipofize koji luči previše hormona koji potiče štitnjaču (TSH), što opet potiče štitnjaču da prekomjerno proizvodi hormone štitnjače. Drugi rijetki uzrok hipertireoze je otpornost (rezistencija ili neosjetljivost) hipofize prema tireoidnom hormonu uslijed čega hipofiza luči previše hormona koji potiče štitnjaču (TSH).

Žene s hidatiformnom molom mogu isto imati hipertireozu zbog toga što štitnjaču prekomjerno potiču visoke razine korionskog gonadotropina u krvi. Hipertireoza nestane nakon što molarna trudnoća završi i humani korionski gonadotropin nestane iz krvi.

Komplikacije

Tireoidna oluja (tireotoksikoza), iznenadna vrlo jaka prekomjerna aktivnost štitnjače, može izazvati povišenu temperaturu, veoma jaku slabost i gubitak mišića, nemir, promjene raspoloženja, zbunjenost, promijenjenu svijest (čak komu) i povećanje jetre s blagom žuticom. Tireoidna oluja je po život opasno hitno stanje koje zahtijeva liječenje bez oklijevanja. Teško opterećenje srca može ugroziti i sam život uslijed opasnog nepravilnog rada srca (aritmija) i šoka.

Tireoidnu oluju općenito uzrokuje neliječena ili neodgovarajuće liječena hipertireoza, a mogu je potaknuti infekcija, trauma, kirurški zahvat, slabo kontrolirana šećerna bolest, strah, trudnoća ili trudovi, prekid uzimanja tireoidnih lijekova ili drugi stresovi. U djece je rijetka.

Liječenje

Hipertireoza se obično može liječiti medikamentima (lijekovima), ali druge mogućnosti uključuju kirurško uklanjanje štitnjače ili njeno liječenje radioaktivnim jodom. Svako liječenje ima prednosti i nedostatke.

Za ispravni rad štitnjača treba malu količinu joda, dok velika količina joda smanjuje količinu hormona koji žlijezda proizvodi i sprječava je da otpušta višak tireoidnog hormona. Zbog toga liječnici mogu primjenjivati velike doze joda da zaustave prekomjerno lučenje tireoidnog hormona iz štitne žlijezde. Liječenje jodom je naročito korisno kada liječnici moraju brzo kontrolirati hipertireozu, kao za vrijeme tireoidne oluje (tireotoksikoze) ili prije hitnog kirurškog zahvata. Međutim, jod se ne rabi za rutinsko ili dugotrajno liječenje hipertireoze.

Propiltiouracil ili metimazol, lijekovi koji se najčešće rabe za liječenje hipertireoze, usporavaju funkciju štitnjače smanjujući proizvodnju tireoidnog hormona u samoj žlijezdi. Oba se lijeka uzimaju na usta, u početku u visokim dozama koje se kasnije usklađuju prema rezultatima pretraga tireoidnog hormona u krvi. Ti lijekovi mogu obično kontrolirati funkciju štitnjače od 6 tjedana do 3 mjeseca, ali veće doze lijekova mogu je brže dovesti pod nadzor―uz povećanu opasnost od štetnih učinaka. Ti štetni učinci uključuju alergijske reakcije (najčešće osipe po koži), mučninu, gubitak okusa, i u rijetkim prilikama, potisnutu (smanjenu) sintezu krvnih stanica u koštanoj srži (moždini). Potiskivanje koštane srži može iscrpiti broj bijelih krvnih stanica (leukocita) stvarajući po život prijeteću situaciju u kojoj je osoba osjetljiva na infekciju. Dok su ta dva lijeka usporediva u većini prilika, propiltiouracil može biti sigurniji od metimazola ako ga uzimaju trudnice, jer ga manje dođe do ploda. Karbimazol, lijek koji se naširoko rabi u Europi, pretvara se u tijelu u metimazol.

Betablokatori kao što je propranolol, pomažu kontrolirati neke od simptoma hipertireoze. Ti su lijekovi učinkoviti u usporavanju brze frekvencije srca (smanjuju tahikardiju), u smanjivanju drhtanja (tremora) i suzbijanju tjeskobe. Liječnici zato smatraju betablokatore posebno korisnima u ljudi s tireoidnom olujom (tireotoksikozom) i u ljudi s neugodnim i opasnim simptomima u kojih se hipertireoza još nije stavila pod kontrolu drugim vrstama liječenja. Međutim, betablokatori ne kontroliraju nenormalnu funkciju štitnjače.

Hipertireoza se može liječiti i radioaktivnim jodom, koji uništava štitnjaču. Radioaktivni jod uzet na usta unosi u cijelosti vrlo malo radioaktivnosti u tijelo, već najvećim dijelom u štitnjaču. Liječnici nastoje uskladiti dozu radioaktivnog joda za toliko uništenje štitnjače koliko je dovoljno da se njena proizvodnja hormona vrati na normalu, a da se previše ne smanji njena funkcija. Međutim, pretežno liječenje radioaktivnim jodom konačno dovodi do hipotireoze (preslabo aktivna štitnjača), do stanja koje zahtijeva nadomjesno liječenje tireoidnim hormonom. Ljudi koji trebaju liječenje nadomještanjem tireoidnog hormona uzimaju tabletu tireoidnog hormona svakodnevno do kraja svog života da nadoknade prirodni hormon koji se više ne proizvodi u dovoljnim količinama. Oko 25% ljudi dobiju hipotireozu jednu godinu nakon liječenja radioaktivnim jodom, ali se postotak naglo povećava nakon 20 godina ili više. Nikad se nije potvrdilo da radioaktivni jod može uzrokovati rak. Radioaktivni jod se ne daje trudnicama, jer prolazi kroz posteljicu i može uništiti štitnjaču ploda.

Prilikom tireoidektomije, štitnjača se uklanja kirurški. Kirurški zahvat je jedan od izbora, naročito za mlade ljude s hipertireozom. Kirurški zahvat je jedan od izbora i za ljude koji imaju vrlo veliku gušu, kao i za ljude koji su alergični na lijekove protiv hipertireoze ili koji na njih razviju teške nuspojave. Hipertireoza se trajno kontrolira u više od 90% onih koji izaberu operaciju. U nekih se ljudi može nakon kirurškog zahvata razviti određeni stupanj hipotireoze, pa oni zato moraju uzimati nadomjestak za hormon štitnjače do kraja života. Rijetke komplikacije uključuju paralizu glasiljki i oštećenje paratireoidnih žlijezda (sitne žlijezde iza štitnjače koje kontroliraju razinu kalcija u krvi).

[Iskra]

Hipotireoza

Hipotireoza je stanje pri kojem je štitnjača slabije aktivna i stvara premalo svog hormona. Vrlo teška hipotireoza naziva se miksedem.

U Hashimotovu tireoiditisu, najčešćem uzroku hipotireoze, , štitnjača je često povećana te hipotireoza često nastane godinama kasnije, jer se funkcijska područja u žlijezdi postupno uništavaju. Drugi najčešći uzrok hipotireoze je liječenje hipertireoze. I radioaktivni jod i kirurški zahvat mogu dovesti do hipotireoze.

Kronični nedostatak joda u hrani dovodi do povećane, premalo aktivne štitnjače (goitrogena hipotireoza), što je najčešći uzrok hipotireoze u mnogim nerazvijenim zemljama. Otkako su proizvođači soli počeli dodavati jod u kuhinjsku sol a tvari za dezinfekciju koje sadrže jod se često rabe za steriliziranje kravljih vimena, taj je oblik hipotireoze u Sjedinjenim Državama nestao. Čak i rjeđi slučajevi hipotireoze uključuju neke naslijeđene poremećaje pri kojima neka nenormalnost enzima u stanicama štitnjače sprječava žlijezdu da proizvodi ili luči dovoljno tireoidnih hormona. U drugim rijetkim poremećajima ili hipotalamus, ili hipofiza ne luče dovoljno hormona potrebnog za poticanje normalne funkcije štitnjače.

Simptomi

Nedovoljna količina hormona štitnjače dovodi do usporavanja tjelesnih funkcija. Za razliku od hipertireoze, simptomi hipotireoze su blagi i postupni pa se mogu pogrešno shvatiti kao depresija. Izraz lica postaje tup, glas promukao, a govor polagan, vjeđe se spuštaju, a oči i lice postanu napuhnuti i natečeni. Mnogi ljudi s hipotireozom dobivaju na težini, imaju zatvor stolice (opstipaciju) i ne mogu podnositi hladnoću. Kosa postaje prorijeđena, gruba i suha, a koža postaje gruba, suha, ljuskava i stanjena. Mnogi ljudi razvijaju sindrom karpalnog tunela, koji čini da se u rukama osjeća bockanje ili bol. Puls može biti spor. Dlanovi i tabani se čine lagano narančastima (karotenemija), a postranični dio obrva polako ispada. Neki ljudi, naročito stariji, mogu se činiti zbunjenima, zaboravljivima ili dementnima―znakovi koji se mogu lako zamijeniti za Alzheimerovu bolest ili za druge oblike demencije.

Ako se ne liječi, hipotireoza može konačno uzrokovati anemiju, nisku temperaturu tijela i zatajenje srca. Ta situacija može napredovati do smetenosti, stupora ili kome (miksedemska koma), po život opasne komplikacije u kojoj se usporava disanje, osoba ima epileptične napadaje i smanji se protok krvi u mozak. Miksedemsku komu mogu potaknuti izloženost hladnoći kao i infekcija, trauma i lijekovi kao što su sedativi i sredstva za umirivanje (sedativi) koja potiskuju (deprimiraju) funkciju mozga.

Liječenje

Hipotireoza se liječi zamjenjivanjem nedostatnog hormona štitnjače, rabeći jedan od nekoliko različitih preparata koji se daju na usta. Oblik kojemu se daje prednost je sintetički tireoidni hormon T4. Drugi oblik, osušena štitnjača, dobiva se iz štitnjače životinja. Općenito liječnici smatraju osušenu štitnjaču manje zadovoljavajućom zbog toga što je dozu teško uskladiti i jer tablete imaju različite količine T3.

Liječenje starije osobe počinje malim dozama hormona štitnjače, jer prevelika doza može izazvati teške nuspojave. Doza se postupno povećava sve dok se razina hormona koji potiče štitnjaču (TSH) u krvi bolesnika ne vrati na normalu. Liječenje se obično provodi cijeli život U hitnim stanjima, kao što je miksedemska koma, liječnici mogu hormon štitnjače dati intravenski.

[Iskra]

Tireoiditis

Tireoiditis, upala štitnjače, stvara prolaznu hipertireozu nakon koje često slijedi prolazna hipotireoza ili uopće nema promjene u funkciji štitnjače.

Tri vrste tireoiditisa su Hashimotov tireoiditis, subakutni granulomatozni tireoiditis i nijemi limfocitni tireoiditis.

HASHIMOTOV TIREOIDITIS

Hashimotov tireoiditis (autoimuni tireoiditis) je najčešća vrsta tireoiditisa i najčešći uzrok hipotireoze. Iz nepoznatih razloga tijelo se okreće protiv samoga sebe u autoimunoj reakciji stvarajući protutijela koja napadaju štitnjaču. Ta je vrsta tireoiditisa najčešća u starijih žena i ima sklonost pojavljivanja unutar obitelji. Takva su stanja osam puta češća u žena nego u muškaraca, a može se pojaviti u ljudi s nekim kromosomskim nenormalnostima uključujući Turnerov, Downov i Klinefelterov sindrom.

Hashimotov tireoiditis često počinje bezbolnim povećanjem štitnjače ili osjećajem punoće u vratu. Kada liječnici pipaju žlijezdu, obično je povećana, gumastog tkiva, ali nije bolno osjetljiva; katkada se osjeća poput nabrekline. Štitnjača je slabije aktivna u oko 20% ljudi u vrijeme otkrivanja Hashimotova tireoiditisa; ostali imaju normalnu funkciju štitnjače. Mnogi ljudi s Hashimotovim tireoiditisom imaju druge endokrine poremećaje kao što je šećerna bolest, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda ili slabije aktivne paratireoidne žlijezde i druge autoimune bolesti kao što su perniciozna anemija, reumatoidni artritis, Sjögrenov sindrom ili sistemski lupus eritematodes (lupus).

Liječnici naprave pretrage funkcije štitnjače na uzorcima krvi kako bi odredili je li žlijezda normalno funkcionira, ali dijagnozu Hashimotova tireoiditisa temelje na simptomima, fizikalnom pregledu te na nalazu protutijela koja napadaju žlijezdu (protutijela protiv štitnjače; antitireoidna antitijela) što se može lako izmjeriti krvnim testom.

Nije raspoloživo nikakvo specifično liječenje Hashimotova tireoiditisa. Većina ljudi konačno razvije hipotireozu i mora provoditi nadomjesno liječenje tireoidnim hormonom štitnjače do kraja života. Hormon štitnjače može koristiti i za smanjivanje povećane štitnjače.

SUBAKUTNI GRANULOMATOZNI TIREOIDITIS

Subakutni granulomatozni (orijaških stanica) tireoiditis, koji vjerojatno uzrokuje virus, počinje iznenadnije nego Hashimotov tireoiditis. Subakutni granulomatozni tireoiditis obično nastane nakon virusne bolesti i često počinje onim što mnogi ljudi zovu grloboljom, ali se zapravo pokaže da ta bol u vratu potiče iz štitnjače. Štitnjača postaje sve osjetljivijom i osoba obično razvije subfebrilnu (blago povišenu) temperaturu (37,2 do 38,3o C ). Bol se može premještati s jedne strane vrata na drugu, širiti se u čeljust i uši i jače boljeti prilikom okretanja glave ili gutanja. Subakutni granulomatozni tireoiditis se često najprije zamijeni s problemima vezanim za zube ili s infekcijom ždrijela ili uha.

Upala obično uzrokuje prekomjerno lučenje hormona štitnjače što dovodi do hipertireoze, na što gotovo uvijek uslijedi prolazna hipotireoza. Mnogi se ljudi sa subakutnim granulomatoznim tireoiditisom osjećaju beskrajno umornima.

Većina se ljudi od te vrste tireoiditisa potpuno oporavi. Općenito stanje prolazi samo od sebe unutar nekoliko mjeseci, ali se katkada vraća ili što je rjeđe, toliko ošteti štitnjaču da uzrokuje trajnu hipotireozu.

Acetilsalicilna kiselina (aspirin) ili drugi nesteroidni protuupalni lijekovi (npr. ibuprofen) mogu olakšati bol i upalu. U vrlo teškim slučajevima liječnici mogu preporučiti kortikosteroide (npr. prednizon), čije doziranje treba tijekom 6 do 8 tjedana postupno smanjivati do ukidanja. Kada se uzimanje kortikosteroide naglo prekine, simptomi se često vrate punom silinom.

NIJEMI LIMFOCITNI TIREOIDITIS

Nijemi limfocitni tireoiditis se pojavljuje najčešće u žena, tipično nakon porođaja i uzrokuje povećanje štitnjače a bez popratne bolne osjetljivosti. Tijekom nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci osoba s nijemim limfocitnim tireoiditisom ima hipertireozu nakon koje uslijedi hipotireoza prije nego se konačno vrati normalna funkcija štitnjače. To stanje ne zahtijeva specifično liječenje, premda se hipertireoza ili hipotireoza može liječiti tijekom nekoliko tjedana. Često je betablokator kao što je propranolol, jedini lijek potreban za suzbijanje simptoma hipertireoze. Tijekom razdoblja hipotireoze bolesniku može biti potreban hormon štitnjače, obično ne dulje od nekoliko mjeseci. Hipotireoza ostaje trajna u oko 10% ljudi s nijemim limfocitnim tireoiditisom.

[Heidi]

@Iskra poznajes li mozda ovu doktoricu?

https://prvozdravlje.com/lijecenje-bolesti-stitnjace/

Kazu da je jako dobar endokrinolog. Na termin se ceka po 3-4 mjeseca. :(