PTSP

[Iskra]

Posttraumatski stresni poremećaj

Posttraumatski stresni poremećaj predstavlja recidivirajuća, nametljiva sjećanja na teški traumatizirajući događaj. Patofiziologija poremećaja nije u potpunosti razjašnjena. Simptomi također obuhvaćaju izbjegavanje podražaja povezanih s traumatizirajućim zbivanjem, noćne more i bljeskove sjećanja (proživljene slike). Dijagnoza počiva na anamnezi. Liječi se izlaganjem i farmakoterapijom.

Kad se dogode strašna zbivanja, mnogi su ljudi njima trajno pogođeni; kod nekih su učinci tako trajni i izraženi da osobu onesposobe te predstavljaju poremećaj. Općenito, zbivanja koja će vjerojatno izazvati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) su ona koja izazivaju osjećaje straha, bespomoćnosti ili užasa. Ta zbivanja mogu obuhvaćati pretrpljenje teške ozljede ili prijetnje smrću ili svjedočenje kako su drugi bili teško ozlijeđeni, kako im je bilo prijećeno smrću ili su bili ubijeni.

Doživotna porevalencija približava se 8%, s 12–mj. prevalencijom od oko 5%.

[Iskra]

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Najčešće bolesnici imaju česta, neželjena sjećanja na početno zbivanje. Ružni snovi o njemu su česti. Rjeđa su prolazna budna disocijativna stanja kod kojih se zbivanja ponovno proživljava kao da se događa (bljeskovi sjećanja), ponekad uzrokujući reakciju bolesnika kao da je u originalnoj situaciji (npr. glasni zvukovi poput vatrometa mogu potaknuti bljesak sjećanja na bitku, što može uzrokovati da se osoba pokuša skloniti ili se baciti na zemlju kako bi se zaštitila).

Osoba izbjegava poticaje vezane s traumom te se često osjeća emocionalno zatupljenom i nezainteresiranom za dnevne aktivnosti. Ponekad je početak simptoma odgođen, zbivajući se nakon više mjeseci ili čak godina nakon traumatizirajućeg zbivanja. PTSP se smatra kroničnim ako postoji >3 mj. U osoba s kroničnim PTSP su česte depresija, drugi anksiozni poremećaji i ovisnosti.

Osim za traumu specifične anksioznosti, bolesnici mogu osjećati krivnju zbog svojih postupaka tijekom zbivanja ili stoga što su oni preživjeli, a drugi ne.

Dijagnoza se postavlja klinički a počiva na mjerilima iz Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, četvrto izdanje (DSM–IV).

[Ommadawn]

Hvala za temu.

[Iskra]

Da malo razmjenimo misljenja, iskustva..

Danas su rijetki ljudi, obzirom na povijest zivljenja u BiH, koji iz raznih razloga nisu oboljeli od ptsp.

[Iskra]

Bilo koja osoba može oboljeti od PTSP-a, u bilo kojem periodu života. Osobe koje su na riziku da obole od PTSP-a uključuju: ratne veterane, osobe koje su preživljele fizički ili seksualni napad, zlostavljanje, nesreće, prirodne katastrofe i mnoge druge teške događaje.

Osoba ne mora preživjeti opasan događaj da bi oboljela od PTSP-a. Neki ljudi obole od ovog poremećaja nakon što im se prijatelji ili član porodice suoči sa opasnošću ili bude povrijeđen. Također, iznenadna, neočekivana smrt drage osobe može uzrokovati PTSP.

[lejlamo]

slušala sam o tome da se simptomi mogu javiti i nakon nekoliko desetljeća od traumatskog iskustva.

bojim se da mnogo nas koji smo bili djeca, a doživjeli smo strašne stvari, te nakon prestanka ratnih okolnosti samo potisnuli traume i stres, u sebi nosimo mnoge nerješene i neizliječene traume.

ja se čudom ne mogu načuditi kako nam niko nikad nije organizovao psihološku podršku i pomoć.

[Iskra]

Simptomi izbjegavanja:

Izbjegavanje lokacija, događaja ili predmeta koji podsjećaju na traumatični iskustvoOsjećaj emocionalne tupostiSnažni osjećaji krivnje, depresije ili brigeGubljenje interesa za aktivnosti koje su ranije bile predmet interesovanjaPoteškoće prilikom sjećanja na opasni događaj

Stvari koje podsjećaju osobu na traumatični događaj mogu pokrenuti simptome izbjegavanja, te uzrokovati da osoba promijeni vlastitu rutinu. Naprimjer, nakon teške saobraćajne nesreće, osoba koja inače vozi automobil može to početi izbjegavati.

Simptomi pretjerane uzbuđenosti:

Osoba se lahko preplašiOsjećaj napetosti ili osjećaj da je “na rubu”Poteškoće sa spavanjem, i/ili ispadi bijesa

Simptomi pretjerane uzbuđenosti su obično konstantni i ne pokreću ih samo stvari koje podsjećaju na traumatični događaj. Osoba se može osjećati ljutom i pod stresom, jer ovi simptomi otežavaju obavljanje svakodnevnih zadataka, kao i spavanje, jedenje ili koncentriranje.

Sasvim je prirodno da osoba iskusi neke od ovih simptoma nakon preživljavanja opasnog događaja. Ponekad se ljudi suočavaju sa veoma ozbiljnim simptomima koji nestaju nakon nekoliko sedmica. Takvo stanje naziva se akutni stresni poremećaj (ASP). Međutim, kada simptomi potraju nekoliko sedmica i postanu trajni problem, onda može biti u pitanju posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Neke osobe sa PTSP-om ne ispoljavaju nikakve simptome sedmicama, čak i mjesecima.

[Iskra]

slušala sam o tome da se simptomi mogu javiti i nakon nekoliko desetljeća od traumatskog iskustva.

bojim se da mnogo nas koji smo bili djeca, a doživjeli smo strašne stvari, te nakon prestanka ratnih okolnosti samo potisnuli traume i stres, u sebi nosimo mnoge nerješene i neizliječene traume.

ja se čudom ne mogu načuditi kako nam niko nikad nije organizovao psihološku podršku i pomoć.

Ne mogu se sjetiti, ili sam slusala neko.predavanja ili slicno...ali podatak.kaze da je kulminacija ptsp uzrokovanog ratnim trauma 25 godina nakon .

[Iskra]

Djeca i adolescenti mogu imati drastične reakcije na traumatične događaje, međutim, njihovi simptomi znaju se razlikovati od simptoma kod odraslih osoba. Kod veoma male djece ovi simptomi uključuju:

Mokrenje u krevet, nakon što su prethodno savladali korištenje toaletaZaboravljanje kako da hodaju ili nemogućnost hodanjaZamišljanje strašnih događaja tokom igre sa drugom djecomNeuobičajena potreba da stalno budu uz roditelja ili drugu odraslu osobu

Kod starije djece i adolescenata simptomi su najčešće isti kao i kod odraslih osoba. Djeca i adolescenti se, također, mogu početi ponašati neposlušno, destruktivno i bez iskazivanja poštovanja. Često stariju djecu i adolescente opterećuje osjećaj krivnje zato što nisu spriječili povrijeđivanje ili smrt. Oni, također, mogu razmišljati o osveti.

[Ommadawn]

Meni se javilo kasnije.

Ali najgore mi je bilo kad sam prvi put nakon rata došao u BL.
Moja mama kaže da u jednoj situaciji mene nije mogla da prepozna.

I kad sam nakon 20 godina ponovo prelazio granični prelaz Rača kod Bijeljine.

[Iskra]

Pa kako si danas?

[Ommadawn]

Pa kako si danas?

Nikako, hvala na pitanju.

[Iskra]

Pa kako si danas?

Nikako, hvala na pitanju.

Ma.dobar si ti, ne zezaj.

[grunf]

...mogu početi ponašati neposlušno, destruktivno i bez iskazivanja poštovanja. Oni, također, mogu razmišljati o osveti.

Dovoljno je procitati komentare na bilo kojem forumu(gar.za prednjaci) u regionu.

Svi su isti. Nemoc, mrznja, nevidjena okrutnost.

Tako ne pisu normalne osobe.

Teme su nevazne, jer poslije prve upadice odzvanjaju isti instrumenti noseni melodijom sopstvenih uspomena(trauma).

[Socrates]

Prvo pravilo je da osobu sa PTSP ne karakterišeš kao nenormalnu.

PTSP je zapravo sasvim normalna konsekvenca. Kažu stručnjaci da jedino kod nekog budističkog plemena nije zabilježen nijedan slučaj PTSP-a, mada su imali razloga za razvijanje takvog stanja.

[Socrates]

I nakon korone i svega propratnog biće ih dosta sa PTSP.

[grunf]

Prvo pravilo je da osobu sa PTSP ne karakterišeš kao nenormalne.

PTSP je zapravo sasvim normalna konsekvenca.

Ako je tebi ‘face for radio’ normalna osoba, zasto si se naljutio i prestao da komuniciras sa njima anamo?

Pa on je samo PTSP bolesnik.