Atopije i alergije
Reakcija preosjetljivosti tipa I je u osnovi svih atopijskih i većine alergijskih bolesti. Pojam atopija i alergija se često koriste kao istoznačnice, međutim postoji razlika. Atopija je pretjerani imunološki odgovor posredovan IgE protutijelima; sve atopijske bolesti su bolesti preosjetljivost tipa I. Alergija je pretjerani imunološki odgovor na strani antigen bez obzira na mehanizam. Prema tome, sve atopije spadaju u alergijske bolesti, dok mnoge alergijske bolesti (npr. hipersensitivni pneumonitis) nisu atopijske. Alergijske bolesti su među najčešćim bolestima kod ljudi.
Atopijske bolesti često napadaju nos, oči, kožu i pluća. U ove bolesti spadaju atopični dermatitis, kontaktni dermatitis, urtikarija (vidi str. 936) i angioedem (koji može biti kao primarna bolest kože ili simptom sistemske bolesti), alergija na lateks (vidi okvir 165–1), alergijske bolesti pluća (npr. astma, alergijska bronhopulmonalna aspergiloza, hipersenzitivni pneumonitis) te alergijske reakcije na otrovne tvari.
Alergije
Re: Alergije
Različite vrste alergijskih reakcija obično se razvrstavaju prema onome što ih uzrokuje, po dijelu tijela koji je zahvaćen i drugim osobinama.
Alergijska upala nosne sluznice je česti oblik alergijske reakcije. To je alergija na čestice iz zraka―obično peludi i trave ali ponekad plijesni, prašine i vlakna životinjskog porijekla―koja uzrokuje kihanje, nadraženost nosne sluznice, curenje iz nosa i začepljenost nosa; nadraženost i svrbež očiju. Alergijska upala nosne sluznice može biti sezonska ili trajna (tijekom cijele godine).
Alergijska upala nosne sluznice je česti oblik alergijske reakcije. To je alergija na čestice iz zraka―obično peludi i trave ali ponekad plijesni, prašine i vlakna životinjskog porijekla―koja uzrokuje kihanje, nadraženost nosne sluznice, curenje iz nosa i začepljenost nosa; nadraženost i svrbež očiju. Alergijska upala nosne sluznice može biti sezonska ili trajna (tijekom cijele godine).
0
Re: Alergije
Peludna groznica
Sezonska upala nosne sluznice je alergija na alergene nošene zrakom, obično zvana peludnom groznicom ili polenozom.
U različitim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država razdoblje cvatnje, odnosno peluda uvelike se razlikuje. U istočnim, južnim i područjima srednjeg zapada Sjedinjenih Država, peludi koje uzrokuju peludnu groznicu u proljeće obično potječu od drveća poput hrasta, brijesta, javora, johe, breze, smreke i masline; u rano ljeto od trava poput troskota, livadne mačice, mirisavke, batice, koštana, a u kasno ljeto od čička i trputca. U zapadnom dijelu Sjedinjenih Država trave cvjetaju puno dulje a postoje i jesenske peludi. Ponekad se sezonska alergija uzrokovana sporama plijesni.
Simptomi i dijagnoza
Kada jednom započne razdoblje cvatnje, nos, nepce, stražnja strana grla i oči postupno ili iznenada počinju svrbjeti. Oči suze, kiše se a javi se i vodenasti iscjedak iz nosa. Kod nekih se ljudi razvija glavobolja, kašalj i “sviranje” u dišnim putovima; postaju nervozni i potišteni, gube apetit i imaju poteškoća sa spavanjem. Unutarnja strana kapaka i bjeloočnice mogu se upaliti (konjunktivitis). Sluznica nosa može postati otečena i plavkastocrvena, što dovodi do curenja iz nosa i začepljenosti.
Sezonska alergijska upala nosne sluznice obično se lako prepoznaje. Kožni testovi i simptomi koje osoba opisuje mogu pomoći liječniku u određivanju koja vrsta peludi uzrokuje poteškoće.
Liječenje
Liječenje sezonske alergijske upale nosne sluznice obično se započinje antihistaminicima. Ponekad se uz antihistaminik na usta (oralno) uzima i dekongestiv poput pseudoefedrina ili fenilpropolamina, kako bi se olakšalo osjećaj začepljenog, curećeg nosa. Međutim, ljudi s visokim krvnim tlakom moraju izbjegavati dekongestive sve dok ih ne preporuči ili ne nadzire liječnik.
Kromolin natrij, nosni sprej, još je jedan od lijekova koji mogu koristiti. Za njega je potreban recept i skuplji je od običnih antihistaminika; njegovi su učinci općenito ograničeni na područja gdje ga se primjenjuje, poput nosa ili stražnje strane grla. Kada kromolin i antihistaminici ne mogu ublažiti neugodne znakove alergije, liječnik može propisati kortikosteroidne sprejeve. Kortikosteroidni sprejevi su izvanredno učinkoviti a oni noviji praktički nemaju nuspojava. Kada sve ove mjere nemaju učinka, može biti potrebno uzimati kortikosteroide na usta kratko vrijeme (obično kraće od 10 dana), kako bi se uspostavilo kontrolu nad zbivanjima.
Ljudi koji zbog uzimanja lijekova pate od jakih neugodnih nuspojava, oni koji često uzimaju kortikosteroide na usta ili kod kojih se razvije astma, trebaju razmisliti o alergenskoj imunoterapiji, nizu injekcija kojima se pomaže sprječavanje simptoma alergije. Alergenska imunoterapija sezonske alergijske upale nosne sluznice trebala bi započeti nekoliko mjeseci prije početka razdoblja u kojem se pelud pojavljuje.
Sezonska upala nosne sluznice je alergija na alergene nošene zrakom, obično zvana peludnom groznicom ili polenozom.
U različitim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država razdoblje cvatnje, odnosno peluda uvelike se razlikuje. U istočnim, južnim i područjima srednjeg zapada Sjedinjenih Država, peludi koje uzrokuju peludnu groznicu u proljeće obično potječu od drveća poput hrasta, brijesta, javora, johe, breze, smreke i masline; u rano ljeto od trava poput troskota, livadne mačice, mirisavke, batice, koštana, a u kasno ljeto od čička i trputca. U zapadnom dijelu Sjedinjenih Država trave cvjetaju puno dulje a postoje i jesenske peludi. Ponekad se sezonska alergija uzrokovana sporama plijesni.
Simptomi i dijagnoza
Kada jednom započne razdoblje cvatnje, nos, nepce, stražnja strana grla i oči postupno ili iznenada počinju svrbjeti. Oči suze, kiše se a javi se i vodenasti iscjedak iz nosa. Kod nekih se ljudi razvija glavobolja, kašalj i “sviranje” u dišnim putovima; postaju nervozni i potišteni, gube apetit i imaju poteškoća sa spavanjem. Unutarnja strana kapaka i bjeloočnice mogu se upaliti (konjunktivitis). Sluznica nosa može postati otečena i plavkastocrvena, što dovodi do curenja iz nosa i začepljenosti.
Sezonska alergijska upala nosne sluznice obično se lako prepoznaje. Kožni testovi i simptomi koje osoba opisuje mogu pomoći liječniku u određivanju koja vrsta peludi uzrokuje poteškoće.
Liječenje
Liječenje sezonske alergijske upale nosne sluznice obično se započinje antihistaminicima. Ponekad se uz antihistaminik na usta (oralno) uzima i dekongestiv poput pseudoefedrina ili fenilpropolamina, kako bi se olakšalo osjećaj začepljenog, curećeg nosa. Međutim, ljudi s visokim krvnim tlakom moraju izbjegavati dekongestive sve dok ih ne preporuči ili ne nadzire liječnik.
Kromolin natrij, nosni sprej, još je jedan od lijekova koji mogu koristiti. Za njega je potreban recept i skuplji je od običnih antihistaminika; njegovi su učinci općenito ograničeni na područja gdje ga se primjenjuje, poput nosa ili stražnje strane grla. Kada kromolin i antihistaminici ne mogu ublažiti neugodne znakove alergije, liječnik može propisati kortikosteroidne sprejeve. Kortikosteroidni sprejevi su izvanredno učinkoviti a oni noviji praktički nemaju nuspojava. Kada sve ove mjere nemaju učinka, može biti potrebno uzimati kortikosteroide na usta kratko vrijeme (obično kraće od 10 dana), kako bi se uspostavilo kontrolu nad zbivanjima.
Ljudi koji zbog uzimanja lijekova pate od jakih neugodnih nuspojava, oni koji često uzimaju kortikosteroide na usta ili kod kojih se razvije astma, trebaju razmisliti o alergenskoj imunoterapiji, nizu injekcija kojima se pomaže sprječavanje simptoma alergije. Alergenska imunoterapija sezonske alergijske upale nosne sluznice trebala bi započeti nekoliko mjeseci prije početka razdoblja u kojem se pelud pojavljuje.
0
Re: Alergije
Mometazon i qvar.Bronhitis me uhvati bar 3 puta u godini bez ovog navedenog.I to cijelu godinu 
Kihavica je svakodnevnica.
Kihavica je svakodnevnica.
0
Re: Alergije
Kožne alergije / odupe imam na nakit koji nije od srebra/ zlata..čak i neka metalna dugmadi.. nitne.. neki nakit nosim uzalud osipu..
1
1
Re: Alergije
Hvala Bogu, nemam nikakvu alergiju.
Mada, i to je donekle, dok se neka ne otkrije.
Mada, i to je donekle, dok se neka ne otkrije.
1
1
Don't wanna hear about it
Every single one's got a story to tell...
Every single one's got a story to tell...
Re: Alergije
Ja sam prije dvije godine primjetio, nekako u periodu što upravo predstoji, oči mi suze, kihanje i nije nešto izraženo... Ali traje nekih 14 dana, i samo jedno jutro nestane 
Izgleda neka konkretna biljka tada cvate... Još da skontam koja.
Izgleda neka konkretna biljka tada cvate... Još da skontam koja.
1
1
Re: Alergije
Dijagnoza
Budući da je svaka alergijska reakcija potaknuta posebnim alergenom, glavni cilj dijagnoze je pronalaženje toga alergena. Alergen može biti biljka koja raste u određeno doba godine, poput trave ili peluda ili tvar poput mačje dlake, lijekova ili hrane. Alergen može izazvati alergijsku reakciju kada dođe u dodir s kožom ili okom, kada je udahnut, pojeden ili ubodom unesen u kožu. Često se alergen može otkriti pažljivom suradnjom liječnika i bolesnika.
Testovi mogu pomoći pri određivanju jesu li simptomi povezani s alergijom i koji je alergen odgovoran. Uzorak krvi može sadržavati mnoštvo eozinofila, vrste krvnih stanica koje se u povećanom broju nalaze kod mnogih alergijskih reakcija. Radioalergosorbent test (RAST) mjeri razine IgE specifičnih za pojedine alergene u krvi, što može pomoći pri dijagnozi alergijske kožne reakcije, sezonske alergijske upale nosne sluznice ili alergijske astme.
Kožni testovi su najkorisniji za određivanje točnih alergena. Za kožne testove, naprave se razrijeđene otopine ekstrakata drveća, trava, peludi, prašina, životinjskih dlaka, otrova insekta, hrane i pojedinih lijekova, te se pojedinačno, u malenim količinama daju u kožu bolesnika. Ako je osoba alergična na jednu ili više tih tvari, mjesto na kojem je inicirana ta tvar razviti će natečeni osip (nalik na urtikariju uz okolno crvenilo) unutar 15 do 20 minuta. Kada se kožno testiranje ne može učiniti ili je opasno, može se koristiti radioalergosorbent test. Oba su testa visoko specifična i točna, premda je kožni test obično nešto malo točniji i često, jeftiniji a rezultati se mogu očitati odmah.
Budući da je svaka alergijska reakcija potaknuta posebnim alergenom, glavni cilj dijagnoze je pronalaženje toga alergena. Alergen može biti biljka koja raste u određeno doba godine, poput trave ili peluda ili tvar poput mačje dlake, lijekova ili hrane. Alergen može izazvati alergijsku reakciju kada dođe u dodir s kožom ili okom, kada je udahnut, pojeden ili ubodom unesen u kožu. Često se alergen može otkriti pažljivom suradnjom liječnika i bolesnika.
Testovi mogu pomoći pri određivanju jesu li simptomi povezani s alergijom i koji je alergen odgovoran. Uzorak krvi može sadržavati mnoštvo eozinofila, vrste krvnih stanica koje se u povećanom broju nalaze kod mnogih alergijskih reakcija. Radioalergosorbent test (RAST) mjeri razine IgE specifičnih za pojedine alergene u krvi, što može pomoći pri dijagnozi alergijske kožne reakcije, sezonske alergijske upale nosne sluznice ili alergijske astme.
Kožni testovi su najkorisniji za određivanje točnih alergena. Za kožne testove, naprave se razrijeđene otopine ekstrakata drveća, trava, peludi, prašina, životinjskih dlaka, otrova insekta, hrane i pojedinih lijekova, te se pojedinačno, u malenim količinama daju u kožu bolesnika. Ako je osoba alergična na jednu ili više tih tvari, mjesto na kojem je inicirana ta tvar razviti će natečeni osip (nalik na urtikariju uz okolno crvenilo) unutar 15 do 20 minuta. Kada se kožno testiranje ne može učiniti ili je opasno, može se koristiti radioalergosorbent test. Oba su testa visoko specifična i točna, premda je kožni test obično nešto malo točniji i često, jeftiniji a rezultati se mogu očitati odmah.
1
1
Re: Alergije
Imunoterapija alergenima
Kada se alergen ne može izbjeći, postoji mogućnost imunoterapije alergenima (injekcije protiv alergije). Prilikom imunoterapije, male količine alergena injiciraju se potkožno u pomalo povećavajućim količinama, sve dok se ne dosegne doza podnošljivosti. Ovo liječenje potiče tijelo na stvaranje blokirajućih ili neutralizirajućih protutijela koja mogu djelovati tako da spriječe alergijsku reakciju. Konačno se može također smanjiti i razina IgE, koji reagira sa antigenom, u krvi. Imunoterapija se, međutim, mora provoditi pažljivo, jer prebrzo izlaganje prevelikoj dozi alergena može i samo izazvati alergijsku reakciju.
Premda se mnogi ljudi podvrgavaju imunoterapiji, a proučavanja pokazuju kako ona i pomaže, njezin omjer troška i učinkovitosti, kao i omjer opasnosti i učinka nisu uvijek povoljni. Neki ljudi i neke alergije odgovaraju na liječenje bolje od drugih. Imunoterapija se najviše koristi kada su ljudi alergični na pelud, grinje iz kućne prašine, otrove kukaca i životinjske dlake. Ne savjetuje se imunoterapija kod ljudi alergičnih na hranu, jer postoji opasnost od anafilaksije.
Postupak je najučinkovitiji kada doza održavanja injekcijama traje godinu dana. Liječenje se obično isprva poduzima jednom tjedno; većini ljudi kasnije je dovoljna doza održavanja injekcijama svakih 4 do 6 tjedana.
Budući da injekcije kod imunoterapije može pratiti nepovoljna reakcija, liječnici obično traže bolesnika da ostane u ambulanti barem 20 minuta nakon injekcije. Kihanje, kašljanje, crvenjenje, osjećaj peckanja, svrbež, gušenje, sviranje u plućima i urtikarija; sve su to mogući simptomi alergijske reakcije. Ako se razviju blagi simptomi, liječenje (tipično jednim od antihistaminika poput difenhidraminom ili klorfeniraminom) može zaustaviti alergijsku reakciju. Jače izražene reakcije zahtijevaju injekciju epinefrina (adrenalina)
Kada se alergen ne može izbjeći, postoji mogućnost imunoterapije alergenima (injekcije protiv alergije). Prilikom imunoterapije, male količine alergena injiciraju se potkožno u pomalo povećavajućim količinama, sve dok se ne dosegne doza podnošljivosti. Ovo liječenje potiče tijelo na stvaranje blokirajućih ili neutralizirajućih protutijela koja mogu djelovati tako da spriječe alergijsku reakciju. Konačno se može također smanjiti i razina IgE, koji reagira sa antigenom, u krvi. Imunoterapija se, međutim, mora provoditi pažljivo, jer prebrzo izlaganje prevelikoj dozi alergena može i samo izazvati alergijsku reakciju.
Premda se mnogi ljudi podvrgavaju imunoterapiji, a proučavanja pokazuju kako ona i pomaže, njezin omjer troška i učinkovitosti, kao i omjer opasnosti i učinka nisu uvijek povoljni. Neki ljudi i neke alergije odgovaraju na liječenje bolje od drugih. Imunoterapija se najviše koristi kada su ljudi alergični na pelud, grinje iz kućne prašine, otrove kukaca i životinjske dlake. Ne savjetuje se imunoterapija kod ljudi alergičnih na hranu, jer postoji opasnost od anafilaksije.
Postupak je najučinkovitiji kada doza održavanja injekcijama traje godinu dana. Liječenje se obično isprva poduzima jednom tjedno; većini ljudi kasnije je dovoljna doza održavanja injekcijama svakih 4 do 6 tjedana.
Budući da injekcije kod imunoterapije može pratiti nepovoljna reakcija, liječnici obično traže bolesnika da ostane u ambulanti barem 20 minuta nakon injekcije. Kihanje, kašljanje, crvenjenje, osjećaj peckanja, svrbež, gušenje, sviranje u plućima i urtikarija; sve su to mogući simptomi alergijske reakcije. Ako se razviju blagi simptomi, liječenje (tipično jednim od antihistaminika poput difenhidraminom ili klorfeniraminom) može zaustaviti alergijsku reakciju. Jače izražene reakcije zahtijevaju injekciju epinefrina (adrenalina)
0
Re: Alergije
Antihistaminici
Antihistaminici se najčešće koriste pri liječenju alergija (oni se ne koriste za liječenje astme). U tijelu postoje dva tipa receptora za histamin: histamin1 (H1) i histamin2 (H2). Izraz antihistaminici se u osnovi odnosi na lijekove koji blokiraju histamin1 receptore; poticanje ovih receptora histaminom dovodi do oštećenja ciljnih tkiva. Blokeri histamin1 receptora ne smiju se pobrkati s blokerima histamin2 receptora (H2 blokeri) koji se koriste kod liječenja peptičkih vrijedova želuca i žgaravice.
Mnogi neugodni, ali relativno blagi učinci alergijske reakcije―suzenje očiju i nosa, svrbež kože―uzrokovani su otpuštanjem histamina. Puno su opasniji drugi učinci histamina, poput kratkoće daha, niskog krvnog tlaka i otoka grla koji može zatvoriti dišne putove.
Svi antihistaminici imaju slične poželjne učinke; razlikuju se većinom po svojim neželjenim ili nepovoljnim učincima. Većina željenih i općenito neželjenih učinaka uvelike se razlikuje ovisno o vrsti specifičnog antihistaminika i osobe koja ga koristi. na primjer, neki antihistaminici imaju jače smirujuće djelovanje, premda je podložnost ovom djelovanju različita. Ponekad se općenito neželjeni učinci mogu iskoristiti za povoljne svrhe. Na primjer, budući da neki antihistaminici imaju učinak zvan antikolinergičnim, koji suši sluznice, mogu se koristiti za ublažavanje curenja nosa uzrokovanog prehladom.
Neki antihistaminici se mogu kupiti i bez recepta, napravljeni su u kratko djelujućem obliku čije je otpuštanje u organizmu produljeno te se mogu kombinirati s lijekovima protiv kongestije, koji stišću krvne žile i pomažu pri otčepljenju nosa. Drugi antihistaminici izdaju se samo na recept i uz nadzor liječnika.
Većina antihistaminika uzrokuje pospanost. Zapravo, zbog svoga jakog sedativnog djelovanja, antihistaminici su jedine djelotvorne sastavnice mnogih sredstava za spavanje koja se mogu kupiti bez recepta. Većina antihistaminika također ima jako izražen antikolinergični učinak, koji uzrokuje zbunjenost, omamljenost, suhoću usta, zatvor stolice, poteškoće pri mokrenju i zamagljenje vida, osobito kod starijih osoba. Međutim, većina ljudi ne osjeća nepovoljne učinke i može rabiti lijekove koji se mogu dobiti bez recepta i čija je cijena manja od onih s manje izraženim sedativnim učinkom. Pospanost i druge nuspojave mogu se umanjiti započinjući s uzimanjem manje doze te ju postupno povećavajući sve do one koja je potrebna za nestajanje simptoma. Danas je dostupna skupina antihistaminika bez sedativnog djelovanja koja ne izaziva niti antikolinergične učinke. Ta skupina sadrži astemizol, cetirizin, loratadin i terfenadin.
Antihistaminici se najčešće koriste pri liječenju alergija (oni se ne koriste za liječenje astme). U tijelu postoje dva tipa receptora za histamin: histamin1 (H1) i histamin2 (H2). Izraz antihistaminici se u osnovi odnosi na lijekove koji blokiraju histamin1 receptore; poticanje ovih receptora histaminom dovodi do oštećenja ciljnih tkiva. Blokeri histamin1 receptora ne smiju se pobrkati s blokerima histamin2 receptora (H2 blokeri) koji se koriste kod liječenja peptičkih vrijedova želuca i žgaravice.
Mnogi neugodni, ali relativno blagi učinci alergijske reakcije―suzenje očiju i nosa, svrbež kože―uzrokovani su otpuštanjem histamina. Puno su opasniji drugi učinci histamina, poput kratkoće daha, niskog krvnog tlaka i otoka grla koji može zatvoriti dišne putove.
Svi antihistaminici imaju slične poželjne učinke; razlikuju se većinom po svojim neželjenim ili nepovoljnim učincima. Većina željenih i općenito neželjenih učinaka uvelike se razlikuje ovisno o vrsti specifičnog antihistaminika i osobe koja ga koristi. na primjer, neki antihistaminici imaju jače smirujuće djelovanje, premda je podložnost ovom djelovanju različita. Ponekad se općenito neželjeni učinci mogu iskoristiti za povoljne svrhe. Na primjer, budući da neki antihistaminici imaju učinak zvan antikolinergičnim, koji suši sluznice, mogu se koristiti za ublažavanje curenja nosa uzrokovanog prehladom.
Neki antihistaminici se mogu kupiti i bez recepta, napravljeni su u kratko djelujućem obliku čije je otpuštanje u organizmu produljeno te se mogu kombinirati s lijekovima protiv kongestije, koji stišću krvne žile i pomažu pri otčepljenju nosa. Drugi antihistaminici izdaju se samo na recept i uz nadzor liječnika.
Većina antihistaminika uzrokuje pospanost. Zapravo, zbog svoga jakog sedativnog djelovanja, antihistaminici su jedine djelotvorne sastavnice mnogih sredstava za spavanje koja se mogu kupiti bez recepta. Većina antihistaminika također ima jako izražen antikolinergični učinak, koji uzrokuje zbunjenost, omamljenost, suhoću usta, zatvor stolice, poteškoće pri mokrenju i zamagljenje vida, osobito kod starijih osoba. Međutim, većina ljudi ne osjeća nepovoljne učinke i može rabiti lijekove koji se mogu dobiti bez recepta i čija je cijena manja od onih s manje izraženim sedativnim učinkom. Pospanost i druge nuspojave mogu se umanjiti započinjući s uzimanjem manje doze te ju postupno povećavajući sve do one koja je potrebna za nestajanje simptoma. Danas je dostupna skupina antihistaminika bez sedativnog djelovanja koja ne izaziva niti antikolinergične učinke. Ta skupina sadrži astemizol, cetirizin, loratadin i terfenadin.
0
Re: Alergije
E to... Kapci su mi se prve godine crvenili od trljanja... Onda sam naučio, umivam sad lice više puta dnevno, poslije namažem kremom i može se podnijeti... Ali brzo prodje.Iskra je napisao/la: ↑26 apr 2021, 21:32 Dijagnoza
Budući da je svaka alergijska reakcija potaknuta posebnim alergenom, glavni cilj dijagnoze je pronalaženje toga alergena. Alergen može biti biljka koja raste u određeno doba godine, poput trave ili peluda ili tvar poput mačje dlake, lijekova ili hrane. Alergen može izazvati alergijsku reakciju kada dođe u dodir s kožom ili okom, kada je udahnut, pojeden ili ubodom unesen u kožu. Često se alergen može otkriti pažljivom suradnjom liječnika i bolesnika.
Testovi mogu pomoći pri određivanju jesu li simptomi povezani s alergijom i koji je alergen odgovoran. Uzorak krvi može sadržavati mnoštvo eozinofila, vrste krvnih stanica koje se u povećanom broju nalaze kod mnogih alergijskih reakcija. Radioalergosorbent test (RAST) mjeri razine IgE specifičnih za pojedine alergene u krvi, što može pomoći pri dijagnozi alergijske kožne reakcije, sezonske alergijske upale nosne sluznice ili alergijske astme.
Kožni testovi su najkorisniji za određivanje točnih alergena. Za kožne testove, naprave se razrijeđene otopine ekstrakata drveća, trava, peludi, prašina, životinjskih dlaka, otrova insekta, hrane i pojedinih lijekova, te se pojedinačno, u malenim količinama daju u kožu bolesnika. Ako je osoba alergična na jednu ili više tih tvari, mjesto na kojem je inicirana ta tvar razviti će natečeni osip (nalik na urtikariju uz okolno crvenilo) unutar 15 do 20 minuta. Kada se kožno testiranje ne može učiniti ili je opasno, može se koristiti radioalergosorbent test. Oba su testa visoko specifična i točna, premda je kožni test obično nešto malo točniji i često, jeftiniji a rezultati se mogu očitati odmah.
1
1
-
lejlamo
- Komorebi
- Reactions: 14012
- Postovi: 6435
- Pridružen/a: 23 jul 2020, 11:02
- Lokacija: kamen i drača
Re: Alergije
ja ne znam da me ijedna moguća manifestacija alergijske reakcije mašila. 
od kihanja, suznih očiju, osipa, koprivnjače, otežanog disanja,.....sve sam to prošla..u nekom periodu nisam mogla bez hitne pomoći, injekcija ili inhalacija...maramica stalno u ruci.
zadnje tri godine, a posebno ove, sam iznenađujuće dobro.
ove godine čak nisam imala ni prehladu, što je za mene bilo nepojmljivo.
vjerovatno sam popravila stanje imunog sistema. eto, u svakom zlu, neko dobro. na moje zdravlje je pozitivno djelovalo nošenje maski i smanjen bliski kontakt s djecom kada su u fazama slinjenja, kašljanja i sl....
od kihanja, suznih očiju, osipa, koprivnjače, otežanog disanja,.....sve sam to prošla..u nekom periodu nisam mogla bez hitne pomoći, injekcija ili inhalacija...maramica stalno u ruci.
zadnje tri godine, a posebno ove, sam iznenađujuće dobro.
ove godine čak nisam imala ni prehladu, što je za mene bilo nepojmljivo.
vjerovatno sam popravila stanje imunog sistema. eto, u svakom zlu, neko dobro. na moje zdravlje je pozitivno djelovalo nošenje maski i smanjen bliski kontakt s djecom kada su u fazama slinjenja, kašljanja i sl....
1
1
Re: Alergije
Nastanak alergije
Imunološki sustav čine stanice i molekule odgovorne za obranu našeg organizma od različitih bolesti izazvanih vanjskim čimbenicima (npr. zarazne bolesti) ili čimbenicima koji djeluju u našem organizmu (npr. maligne bolesti). Uloga sustava je prepoznavanje potencijalnih opasnosti, prerada informacija o štetnim čimbenicima i njihovo uništavanje. Djelovanje imunološkog sustava je konstantno i nama najčešće neprimjetno. Primjer prepoznatljivog djelovanja sustava je infekcija - zaraza nekim mikroorganizmom, tijekom koje simptomi (npr. temperatura) ujedno označavaju i obrambenu reakciju našeg organizma protiv uzročnika bolesti.
U alergiji obrambeni sustav krivo prepoznaje inače neškodljivi vanjski čimbenik kao potencijalnu opasnost. U tom slučaju čimbenik koji pokreće reakciju obrambenog sustava zove se alergen. Nakon prerade informacije o alergenu dolazi do stvaranja specifičnih obrambenih molekula - imunoglobulina E (IgE). Osoba u tom slučaju postaje senzibilizirana na određeni alergen, ali ne pokazuje još nikakve primjetne reakcije. Tek kod ponovnog/opetovanog kontakta s alergenom, isti se veže za molekulu alergen-specifičnog IgE-a, a taj proces pokreće niz biokemijskih reakcija u kojima glavnu ulogu imaju stanice (mastociti i eozinofili), te mnogi upalni medijatori kao što su histamini, prostaglandini i leukotrieni. Njihovom aktivacijom i djelovanjem nastaju simptomi alergijske bolesti.
Imunološki sustav čine stanice i molekule odgovorne za obranu našeg organizma od različitih bolesti izazvanih vanjskim čimbenicima (npr. zarazne bolesti) ili čimbenicima koji djeluju u našem organizmu (npr. maligne bolesti). Uloga sustava je prepoznavanje potencijalnih opasnosti, prerada informacija o štetnim čimbenicima i njihovo uništavanje. Djelovanje imunološkog sustava je konstantno i nama najčešće neprimjetno. Primjer prepoznatljivog djelovanja sustava je infekcija - zaraza nekim mikroorganizmom, tijekom koje simptomi (npr. temperatura) ujedno označavaju i obrambenu reakciju našeg organizma protiv uzročnika bolesti.
U alergiji obrambeni sustav krivo prepoznaje inače neškodljivi vanjski čimbenik kao potencijalnu opasnost. U tom slučaju čimbenik koji pokreće reakciju obrambenog sustava zove se alergen. Nakon prerade informacije o alergenu dolazi do stvaranja specifičnih obrambenih molekula - imunoglobulina E (IgE). Osoba u tom slučaju postaje senzibilizirana na određeni alergen, ali ne pokazuje još nikakve primjetne reakcije. Tek kod ponovnog/opetovanog kontakta s alergenom, isti se veže za molekulu alergen-specifičnog IgE-a, a taj proces pokreće niz biokemijskih reakcija u kojima glavnu ulogu imaju stanice (mastociti i eozinofili), te mnogi upalni medijatori kao što su histamini, prostaglandini i leukotrieni. Njihovom aktivacijom i djelovanjem nastaju simptomi alergijske bolesti.
0
Re: Alergije
Da bi se razvila alergija nužna je interakcija dvaju faktora. Osoba mora imati sklonost razvoju alergije (genetski faktori) i mora biti izložena nekoj alergogenoj tvari - tvari iz okoliša koja ima potencijal razvoja alergije (najvažniji od okolišnih faktora).
U prilog djelovanja genetskih faktora govori podatak o češćem pojavljivanju alergijskih bolesti u djece roditelja koji imaju neku alergijsku bolest (iako se alergija može pojaviti i u djece u čijim obiteljima do tada nije bilo alergičara).
Alergeni, kao najvažniji okolišni faktor vezan uz razvoj alergije, najčešće u svom sastavu sadrže protein. Postoje i neki neproteinski alergeni, koji moraju biti vezani na protein da bi uzrokovali alergijsku reakciju jednom kad se nađu u tijelu (npr. neki lijekovi). Neki od najčešćih alergena su kućna prašina i grinje, pelud drveća, trava i korova, životinjska dlaka i perje, spore plijesni, otrovi insekata, hrana, lijekovi.
Vezano uz okolišne faktore - postoje dvije teorije koje objašnjavaju sve češću pojavnost alergijskih bolesti. Prva je "ekološka teorija", prema kojoj sve izraženije zagađenje okoliša potencira sve veću učestalost pogrešnih reakcija našeg obrambenog sustava. Druga je "higijenska teorija" prema kojoj zbog života u gradovima i reducirane uobičajene interakcije s mikroorganizmima koju su ljudi imali dok su živjeli u ruralnim područjima, izostaje normalan razvoj obrambenog sustava u smjeru obrane od mikroorganizama, odnosno, potencira se pogrešan razvoj u smjeru "obrane" od alergogenih tvari.
U prilog djelovanja genetskih faktora govori podatak o češćem pojavljivanju alergijskih bolesti u djece roditelja koji imaju neku alergijsku bolest (iako se alergija može pojaviti i u djece u čijim obiteljima do tada nije bilo alergičara).
Alergeni, kao najvažniji okolišni faktor vezan uz razvoj alergije, najčešće u svom sastavu sadrže protein. Postoje i neki neproteinski alergeni, koji moraju biti vezani na protein da bi uzrokovali alergijsku reakciju jednom kad se nađu u tijelu (npr. neki lijekovi). Neki od najčešćih alergena su kućna prašina i grinje, pelud drveća, trava i korova, životinjska dlaka i perje, spore plijesni, otrovi insekata, hrana, lijekovi.
Vezano uz okolišne faktore - postoje dvije teorije koje objašnjavaju sve češću pojavnost alergijskih bolesti. Prva je "ekološka teorija", prema kojoj sve izraženije zagađenje okoliša potencira sve veću učestalost pogrešnih reakcija našeg obrambenog sustava. Druga je "higijenska teorija" prema kojoj zbog života u gradovima i reducirane uobičajene interakcije s mikroorganizmima koju su ljudi imali dok su živjeli u ruralnim područjima, izostaje normalan razvoj obrambenog sustava u smjeru obrane od mikroorganizama, odnosno, potencira se pogrešan razvoj u smjeru "obrane" od alergogenih tvari.
0
Re: Alergije
Alergijske reakcije javljaju se u osoba s prirodno oslabljenim imunitetom, odnosno nakon stanja u kojima je prirodni imunološki obrambeni sustav iscrpljen.
Alergijske reakcije na dišnim organima uzrokovane su prvenstveno tvarima koje se udišu zrakom, a koje su dovoljno male da prodru sve do u najsitnije bronhiole. U te inhalacijske alergene spadaju u prvom redu biljna pelud, neke vrste prašine, pore plijesni, životinjska dlaka i perut. Reakcije na pelud zovu se peludna hunjavica.
Brojna istraživanja dokazala su da češće obolijeva gradsko nego seosko stanovništvo. Najviše peludi ima u zraku u vrijeme beskišnih ljetnih dana u prijepodnevnim satima, kad se pelud podiže u zrak, osobito za vjetrovita vremena. U zraku također ima mnogo peludi neposredno prije jakih pljuskova jer se viši slojevi zraka koji sadrže pelud potiskuju bliže zemlji. Glavno vrijeme tegoba je od svibnja do srpnja.
Osobe osjetljive na pelud drveća (lješnjak, breza itd.) osjećaju tegobe između veljače i svibnja. Posebnost je te rane alergije da istodobno postoji u velikom postotku i nepodnošljivost nekih namirnica, prvenstveno jabuka i oraha.
Alergija na pojedine lijekove i namirnice razlikuju se sa svojim simptomima od tzv. inhalatornih alergija. Alergijske reakcije na živežne namirnice su mnogostruke, a pojavljuju se satima nakon jela. Uz tegobe u želucu i crijevima (nadutost, trbušni bolovi, povraćanje, proljev i dr.) moguće su reakcije na koži (koprivnjača, ekcemi) ili na dišnim organima (hunjavica, tegobe disanja). U rijetkim slučajevima dolazi do teških reakcija krvotoka, npr. u vrlo osjetljivih osoba na celer.
Glavni uzrok u odraslih često su mlijeko i bjelančevinasti proizvodi, riba, pojedino voće (jagode, banane) začini i grahorice. Ako se pojavi sumnja na alergiju na živežne namirnice, dijagnoza se postavlja nakon izostavljanja sumnjivih namirnica. Potrebno je provesti odgovarajuću dijetu, koje se bolesnih mora strogo pridržavati. Potraga za alergenima u namirnicama vrlo je težak i mukotrpan proces, a zahtijeva bezuvjetnu i dosljednu suradnju bolesnika. Nakon dijete u kojoj su izostavljene sumnjive namirnice bolesnik ih opet uzima u malim količinama da bi se potvrdilo njihovo alergijsko djelovanje. U ovim slučajevima pomaže samo odricanje od namirnica koje uzrokuju alergiju. To je ujedno i svojevrsna terapija.
Općenita je preporuka kod osoba sklonih alergijama i urtikarijama koristiti u prehrani puno lisnatog povrća tamnozelene boje i voća žute i narančaste boje jer te namirnice sadrže beta-karoten, preteču vitamina A. Treba naprotiv izbjegavati namirnice koje sadrže konzervanse poput tartrazina (E102) i benzoata. Nadalje, nije uputno koristiti u prehrani namirnice s visokim sadržajem aminokiseline histidina, tvari iz koje se stvara histamin.
Alergijske reakcije na dišnim organima uzrokovane su prvenstveno tvarima koje se udišu zrakom, a koje su dovoljno male da prodru sve do u najsitnije bronhiole. U te inhalacijske alergene spadaju u prvom redu biljna pelud, neke vrste prašine, pore plijesni, životinjska dlaka i perut. Reakcije na pelud zovu se peludna hunjavica.
Brojna istraživanja dokazala su da češće obolijeva gradsko nego seosko stanovništvo. Najviše peludi ima u zraku u vrijeme beskišnih ljetnih dana u prijepodnevnim satima, kad se pelud podiže u zrak, osobito za vjetrovita vremena. U zraku također ima mnogo peludi neposredno prije jakih pljuskova jer se viši slojevi zraka koji sadrže pelud potiskuju bliže zemlji. Glavno vrijeme tegoba je od svibnja do srpnja.
Osobe osjetljive na pelud drveća (lješnjak, breza itd.) osjećaju tegobe između veljače i svibnja. Posebnost je te rane alergije da istodobno postoji u velikom postotku i nepodnošljivost nekih namirnica, prvenstveno jabuka i oraha.
Alergija na pojedine lijekove i namirnice razlikuju se sa svojim simptomima od tzv. inhalatornih alergija. Alergijske reakcije na živežne namirnice su mnogostruke, a pojavljuju se satima nakon jela. Uz tegobe u želucu i crijevima (nadutost, trbušni bolovi, povraćanje, proljev i dr.) moguće su reakcije na koži (koprivnjača, ekcemi) ili na dišnim organima (hunjavica, tegobe disanja). U rijetkim slučajevima dolazi do teških reakcija krvotoka, npr. u vrlo osjetljivih osoba na celer.
Glavni uzrok u odraslih često su mlijeko i bjelančevinasti proizvodi, riba, pojedino voće (jagode, banane) začini i grahorice. Ako se pojavi sumnja na alergiju na živežne namirnice, dijagnoza se postavlja nakon izostavljanja sumnjivih namirnica. Potrebno je provesti odgovarajuću dijetu, koje se bolesnih mora strogo pridržavati. Potraga za alergenima u namirnicama vrlo je težak i mukotrpan proces, a zahtijeva bezuvjetnu i dosljednu suradnju bolesnika. Nakon dijete u kojoj su izostavljene sumnjive namirnice bolesnik ih opet uzima u malim količinama da bi se potvrdilo njihovo alergijsko djelovanje. U ovim slučajevima pomaže samo odricanje od namirnica koje uzrokuju alergiju. To je ujedno i svojevrsna terapija.
Općenita je preporuka kod osoba sklonih alergijama i urtikarijama koristiti u prehrani puno lisnatog povrća tamnozelene boje i voća žute i narančaste boje jer te namirnice sadrže beta-karoten, preteču vitamina A. Treba naprotiv izbjegavati namirnice koje sadrže konzervanse poput tartrazina (E102) i benzoata. Nadalje, nije uputno koristiti u prehrani namirnice s visokim sadržajem aminokiseline histidina, tvari iz koje se stvara histamin.
0
