Stoljećima je povijest meda dio mitova i legendi gdje se spominje kao dar s neba. Nektar, ambrozija i hrana bogova su riječi koje su se koristile u cijelom antičkom svijetu da bi se opisao med. Vjerovalo se da med ima mnoge moći.
Postoji toliko mnogo zapisa o ovoj zlatnoj tekućini iz Kine, Indije i nordijskih zemalja. To je najstarija hrana i lijek poznat čovjeku.
Ljudi iz Afrike, odakle je povijest meda i počela, iz Egipta, Grčke, Indije, Španjolske, Izraela i Indije, samo su neki od strastvenih sakupljača meda, unatoč strahu od uboda pčela. Iz nekog nepoznatog razloga praksa pčelarenja je prestala na neko vrijeme kada i Rimsko Carstvo.
Povijest meda je duga i bogata kao i povijest pčela. Kao jedan od najstarijih oblika insekata iz neolitskog doba koje još uvijek postoje i danas, vjeruje se da su pčele prethodile ljudima na zemlji više od 110 milijuna godina. 7000 godina prije Krista pretpovijesne rezbarije ukazuju na to da je čovjek uživao med iz saća. Možda su ti drevni ljudi prepoznali da med liječi.
Med se spominje u drevnim tekstovima, kao što su indijski Vede, židovska Tora, Kuran i kineski Shi Jing. Opisan je u drevnim egipatskim hijeroglifima čime je jasno da su civilizacije diljem svijeta uživale u medu kroz povijest.
Dugo vremena med je bio jedini zaslađivač koji je bio široko dostupan ljudima prije masovne proizvodnje šećera. Povijest meda je zapravo starija od povijesti čovjeka i svakako starija od povijesti moderne medicine.
Stari Egipćani su koristili med kao zaslađivač, kao dar svojim bogovima, pa čak i kao sastojak u tekućini za balzamiranje. Medeni kolači koji su se pekli u Egiptu koristili su se kao dar za umirenje bogova. Grci su također nudili te kolače svojim bogovima.
Grci su shvatili da med nije samo važan kao hrana, već i kao lijek za ozdravljenje. Grčke knjige recepata su pune slastica i kolača od meda. Sirevi su pomiješani s medom kako bi bili ukusniji.
Otac moderne medicine, grčki liječnik Hipokrat pisao je o ljekovitim svojstvima meda i njegovoj koristi. On je također vjerovao da je med bio dobar za ten i kožu, i nije bio u krivu, jer med doista može izliječiti infekcije kože.
Nakon njegove smrti, povijest nastavlja legende koje govore o roju pčela koje su živjele u grobnici njegova oca i proizvodile med koji je tada bio korišten za liječenje bolesne djece, kada ništa drugo ne bi pomoglo.
Grčki filozof, ljekarnik, botaničar i liječnik Dioskorid navodi da je med jedan od najboljih lijekova dostupnih čovječanstvu. Homer, Aristotel i Pitagora dodaju da je med ključni sastojak za dobro opće zdravlje.
Julije Cezar je navodno prihvatio med kao vrstu valute koja je korištena za plaćanje poreza umjesto zlata. I u 11. stoljeću njemački državljani zapravo plaćaju porez na imovinu medom i pčelinjim voskom.
Osim za hranu i piće, Rimljani su također koristili med u kozmetici i medicini. Vojnici su koristili med kao antiseptik za liječenje rana tijekom bitke. Osim toga, stari Rimljani su med koristili kao poklon za svoje bogove. Čak je i Hannibal, veliki ratnik dao svojim vojnicima med i ocat nakon što su prešli Alpe na slonovima.
Med je čudo, jer se nikada ne pokvari. Arheolozi su otkrili 2000 godina stare staklenke meda u egipatskom grobnicama, a one su još uvijek bile ukusne! Jedinstven kemijski sastav niskog sadržaja vode i relativno visoke kiselosti u medu stvara nizak pH (3,2-4,5), što ga čini vrlo nepovoljnim za bakterije ili druge mikroorganizme.
Prije proizvodnje penicilina, povijest meda pokazuje da je on vodeći antibiotik koji se koristio za otvorene rane i ozljede. U istu svrhu se koristi i danas.
2
