BeHaR forum

@Lana je imala najsvježija kamperska iskustva, trebala je otvoriti temu...možda je zaboravila....nadam se da će nam ovdje opisati avanturu uz prigodne ilustracije


kampuje li iko od vas po prirodnim ljepotama?

voljela bih pročitati neke anegdote ako ste imali tokom kampovanja..je li bilo kakvih bliskih susreta sa medama, vucima i sličnim beštijama...

mene su znali posjetiti psi ovčara koji vode ovce na ispašu....ponekad zalutaju i ne bude baš najprijatnije....
osim toga ništa, jedino raznorazne baje...




i svaki put se smrznem... ...natrpam pet nekakvih dukserica i opet...brrrr...




opišite svoja iskustva, postavite sličice, predložite lokacije.....

ja bas volim kampovati i uvijek mi je zelja bila da gdje zanocim ali nisam nikad po planinama bila osim u djetinjstvu i toga se hB ne sjecam

prvi put sam kampovala na moru prosle godine maksuz isli dva vikenda s rajom
predobro bilo a jedini ogromni minus nam je bilo to sto je pored ceste pa nisam nikako oci sklopila jer imam bas lagan san
drugima to naravno nije bio problem

Pošto bi neizbježno završio na policiji, radi prebijanja nekog Italijana, najvjerovatnije neču nikad kampirati...

Hvala @lejlamo totalno sam zaboravila,ali nebitno ipak si ti uzela u svoje ruke

Da kampovanje je jedno lijepo iskustvo,najbolji nekako nacin da dozivimo prirodu.
Mi smo od skoro par nekih godina tek se odlucili da kampujemo,iskreno mene jedino sto je tu uvijek sprecavalo ne volim insekete,uzasno sam osjetljiva dobijem alergiju od ujeda.
Zadnji put smo isli prema sjeveru ali smo zavrsili sasvim na drugom mjestu.Uvijek smo u drustvu sa ljudima sto zaista je zivot priroda znaju da uzivaju tek tako.Bez vode i vatre mi nikako nije kampovanje.Jedino sta nikako ne volim da se udaljavam dalje od drustva ili da oni idu od mene negdje dalje,slobodnije se osjecam kad su svi tu na vidiku.Vecinom me zezaju da vide moju reakciju znaju da se plasim da ne bih se susretala sa vucima,medama,zmijama pa kazu ovdje vidjeli ovo ovdje ono ma cini mi se da bih sama kuci krenila koliko me neki strah obuzme.
Ali sve to godinama steknes iskustvo onda se i naviknes.

Neke fotke su od prije,nemam nesto puno na mob.

Jednom se zadesili nociti u Jezernici - lovacka kuca prije Prokoskog jezera, jaro i ja i neka mladja ekipa.
I ujutru cemo zajedno da skuhamo kafu, kaze neka cura nemamo vode sve smo popili, treba ici pitati u nekoj kuci malo dalje ... pa reko eto ti potoka na tri koraka zagrabi vode i donesi, kaze ona - Ma ni govora, u tom potoku ribe vrse nuzdu.