Ovo ce biti tema o mom rodnom gradu, Zenici. I ne mora biti blues, ali ja sam je tako nazvao. Cinilo se prirodno. Ukoliko se ne varam, ja sam ovdje jedini Zenicanin.
Navik'o sam. Ja sam, inace, jedini rodjeni Zenicanin u svojoj blizoj i daljoj porodici. I ne vjerujem da ce iko ikad vise biti rodjen u Zenici. Doduse, i tetak mi je bio rodjeni Zenicanin, ali, on je poginuo. Pozivam sve forumase da otvore temu o njihovom rodnom gradu, i da pricaju o svojim gradovima sve sto im padne na pamet. Ljudi su, kontam, u svojim najboljim izdanjima kad pricaju o rodnim gradovima.
Ja pocinjem temu na neobican nacin, kratkom pricom o jednoj rap grupi koja je nastala u ratu u Zenici. I jednom njihovom prilicno besmislenom pjesmom, zbog koje su svi nesto bili tuzni, ali ne znam bas da je iko znao pravi razlog te tuge. Valjda se svi ljudi u ratu lako rastuze. Pjesma, koliko znam, nije bila inspirirana nikakvim stvarnim dogadjajem. U ovom tekstu ispod se tvrdi da je pjesma bila inspirirana Santicevom Eminom.
Premjesticu temu u pdf Bosna I Hercegovina. Ovo pisem da podsjetim sebe.
Iz Gluhog Doba u Dubiozu Kolektiv
Hip hop grupa Gluho doba formalno je osnovana nedjeljnoga dana 5. 12. 1993. godine u Zenici, iako je ekipa ‘nekih novih klinaca’ već bila poznata kao neobična ulična rap improvizacija.
Njenu osnovu su činili sestra i brat Adisa i Adis Zvekić te Almir Hasanbegović, Alan Hajduk i Elvedin Džidić, a nazvali su se Gluho doba – i zbog ratnog okruženja i beznađa, ali i kao duhoviti opis situacije u kojoj su mogli nastupati samo na ulicama grada u kojem je rijetko bilo struje.
U to vrijeme su na lokalnom radiju snimili prvi song pod nazivom “Emina”. Obrađujući u novom duhu poznatu Šantićevu poetsku ljubavnu priču, postali su miljenici mladih koji su trebali bar neku svjetliji trenutak u vrijeme sve žešćeg rata. Najčudnijim kanalima pjesma je dospjela do radijskih programa u dijelu Bosne postavši pravim hitom.
Uz bezbrojne ulične nastupe, grupa je počela priređivati i koncerte u Zenici, Tuzli, Sarajevu i Travniku, često prekidane granatiranjem ili samo običnim nestankom struje. U februaru ’95. promijenili su način izražavanja, dodajući prve instrumente, a zajedno s tim i naziv grupe u Gluho Doba Against Def Age (G.D.A.D.A.) te su u studiju M.A.T. u Tuzli snimili nove pjesme “Do you really love me?” i “Destruction”.
U aprilu ’96. stigao im je poziv iz Francuske, gdje su nastupili na Le Printemps de Bourges festivalu, a slijede festivali u Bernu i Bourgesu. U ovom gradu domaćini su im omogućili snimanje četiri nove pjesme, “Make a choice”, “Reggin'”, “Highwayman” i “Face in the sky”, da bi za zadnju uradili i prvi videospot u produkciji TV Zenica.
Njihov rap izraz tada je već bitno napredovao i pjesme su radili pod utjecajem reggae, punk i etno zvuka. Temelj grupe i dalje je bila pjevačka četvorka, dakle tri muška i jedan ženski vokal, dok prateći sastav čine dvije gitare, klavijature, bas i bubanj.
Bez objavljenog formalnog izdanja, ali sa velikim ugledom i izuzetno puno koncerata diljem BiH iza sebe, članovi zeničkog G.D.A.D.A., Alan Hajduk, Adisa Zvekić, Almir Hasanbegović, Adis Zvekić i Emir Alić, udružili su se 2003. s bivšim glazbenicima sarajevske grupe Ornamenti Branom Jakubovićem i Vedranom Mujagićem te su formirali novu grupu – Dubioza kolektiv.
Kasnije ih je napustio Alić, a priključili su im se gitarist Armin Bušatlić (ex SCH) te dvojica Mostaraca, bubnjar Senad Šuta i perkusionist Orhan Oha Maslo. Prvi album, nazvan samo “Dubioza kolektiv”, objavili su u aprilu 2004. i tako počinje poglavlje koje je većini dobro poznato…
Glas.ba
3
3
reci cu samo
4
