Pismo 20:
Piše: Agim Dobruna Gime
Plivački klub Sava-Brčko
Ne znam zašto, al sigurno znam da ovo želim da ostane u arhivu “Čaršijske sehare”.
Naime, svakom rođenom Brčaku, bilo je poznato da se u našem gradu, u našoj dragoj čaršiji, organizovalo sve što je bilo u modi u velikim metropolama te ostarjele Europe. Tako i ovaj tekst o dobro organizovanom plivačkom klubu, koji je nosio ime rijeke, u kojoj su članovi i vježbali, odnosno postizali vrhunske rezultate, govori o tim modernim trendovima.
Dakle u davnim ranim šesdesetim godinama, godinama velikih postignuća u napaćenoj maloj zajednici, koja je već evo pet-šest godina izvan vihora svjetskog rata, u našem gradu osniva se, bez neke velike pompe, plivački klub kojem daju ime “SAVA”.
Među glavnim osnivačima pamte se Faruk Kučukalić, zvani “Mata” i Fadil Čumurović. Naravno bilo je mnogo drugih ali ova dva će se kasnije staviti na raspolaganje kao treneri i to Čumurović za juniorske pogone a Kučukalić kao glavni trener za sve.
Moja lična sjećanja su malenkost, jer Klub se zvanično ukida 1956. godine, no svi moji dragi prijatelji pa i komšije, čuvaju uspomenu na te godine, a ja evo želim da to ugradim u arhiv naše Čaršije.
U plivačkom klubu među seniorima ističu se: Dautović Sakib zvani “Bade”- Bašić Atah (leđaš) -Avnija Bahtijarević – Vasvija Dautović – Mevlida Džaferović – Damir Šehić – Mirko Grčević -Osman Vatić-(valid)-dugoprugaš/maratonac bez jedne noge, zbog čega je i imao nadimak “Valid” -Sead Topčić -Faruk Kučukalic -Fadil Čumurović -Mujo Dautović “Jaki”……..
Dok među juniorima ističu se: Nikica Zembić -Irena Vidović “Keka” – Enver-Enko Rejzović – Midhat Šehić – Halid Beganović-Mujo Hodžić i drugi………..
Po sjećanjima Envera Enke Rejzovića, koji je u tom Klubu bio Junior i koji je išao na takmičenja u Trebinje i Mostar, pravi Šampioni Kluba bili su: legendarni “BADE” Dautović Sakib; Bašić Atah-leđaš-; Avnija Bahtijarević; Vasvija Dautović; Mevlida Džaferović, dok neprikosnoveni maratonac-dugoprugaš-, kako su ga tada zvali, bio je Osman Vatić zvani “Valid” jer nije imao jednu nogu.
Ja se sjećam kako je naš Osman vježbao, i poslije gašenja Kluba. Naime, on bi dolazio na Savu rano, vezao bi nečiji čamac za svoju jedinu nogu, utrpao bi u taj čamac buljuk djece, jednom sam bio i ja taj, i onda bi plivao uz vodu vukući taj čamac za sobom.
izvor: brcanske.wordpress.com
I am tired of flimsy friends and submissive companions I die to walk with the brave.