Klix.ba
Emerik Blum, osnivač i direktor Energoinvesta
Duže od 400 godina Jevreji su dio povijesnog, kulturnog, političkog i svakog drugog identiteta Bosne i Hercegovine. Kroz stoljeća iza nas ostavili su nemjerljiv doprinos razvoju ove zemlje, a pojedine ličnosti historija će još dugo pamtiti.
Sefardski Jevreji su počeli dolaziti na prostore Bosne i Hercegovine 1575. godine, nakon što su prognani iz Španije. Naša država je bila jedna od prvih zajednica koja ih je prihvatila nakon što su stravično stradali u inkviziciji.
Sa sobom su, između ostalog, donijeli Hagadu, knjigu koja sadrži priču o jevrejskom narodu. Govori o izlasku Jevreja iz egipatskog ropstva. Međutim, Sarajevska Hagada je specifična zato što je jedina koja je ilustrovana te je zbog toga njen značaj izuzetan.
S druge strane, aškenaski Jevreji se počinju doseljavati u periodu austrougarske okupacije.
Naučno, umjetničko i političko dostignuće pojedinih ličnosti jevrejskog porijekla je takvo da je teško naći riječi kojima bismo opisali pečat koji su ostavili. Jedan od njih je svakako Emerik Blum, inžinjer, industrijalac i nekadašnji gradonačelnik Sarajeva.
Emerik Blum je rođen u Sarajevu 1911. godine. Bio je jedan od osnivača umjetničke galerije Collegium Artisticum, a funkciju gradonačelnika Sarajeva obnašao je od 1981. do 1983. Proveo je tri godine u logoru Jasenovac, iz kojeg je uspio pobjeći.
Pokrenuo je multidisciplinarnu inžinjering kompaniju Energoinvest 1951. godine, koja je ubrzo postala gigant. Novine New York Times su, u izdanju koje je objavljeno 7. oktobra 1972. godine, objavile: "Emerik Blum, osnivač i direktor Energoinvesta, jednog od najdinamičnijih preduzeća u socijalističkoj Jugoslaviji, poznat je po kapitalističkom stilu koji naglašava efikasnost i rezultate. Njegovo preduzeće je raslo od ureda za elektroprojektovanje s 97 zaposlenika 1951. godine do industrijskog konglomerata koji danas zapošljava 25.000 ljudi i posluje u mnogim dijelovima svijeta".
Blum je preminuo 1984. godine i do danas se smatra jednim od najuglednijih ljudi u Bosni i Hercegovini.
"U krčmi", djelo Danijela Ozme (linorez)
Još jedna ličnost jevrejskog porijekla koja je ostavila nemjerljiv trag je Daniel Ozmo, rođen 1912. godine u Olovu. Završava Umjetničku školu u Beogradu, zatim dolazi u Sarajevo kako bi predavao crtanje u Prvoj gimnaziji. Optužen je da loše utječe na mlade ljude te dobija otkaz. Ubijen je 1942. godine u Jasenovcu, a većinu njegovih umjetničkih djela su, nažalost, uništili zločinci. Za razliku od većine njegovih savremenika, prikazivao je isključivo svakodnevni život "običnih" ljudi: od napornog rada na poljanama do večernjeg opuštanja u kafani.
Među njima je i filozof Marcel Šnajder. Rođen je 1900. godine u Dembicama (Poljska). Zbog poslovnih obaveza roditelja dolazi na naše prostore. Živio je u Mostaru, a zatim se preselio u Travnik. Završio je studije matematike i filozofije u Zagrebu 1924. godine i tako postao jedan od prvih doktora filozofije u Kraljevini Jugoslaviji.
Nakon toga se zaposlio u Ženskoj gimnaziji u Sarajevu gdje je postao naročito cijenjen u profesorskim krugovima. Objavljivao je članke u časopisu za društvena pitanja "Pregled", gdje se bavio filozofskom i sociološkom tematikom. Ustaše su ga ubile 1941. godine, a pretpostavlja se da je ubijen u Lici.
Ne treba zaboraviti ni književnike jevrejskog porijekla koji su našoj kulturnoj baštini podarili mnoga djela. Jedan od njih je Isak Samokovlija, rođen 1889. godine u Goraždu. Nakon završene Prve gimnazije u Sarajevu dobio je stipendiju organizacije La Benevolencija te otišao u Beč kako bi studirao medicinu. Nakon uspješno završenog studija se vratio u domovinu i najduži radni period proveo u Bolnici Koševo. Svaki trenutak slobodnog vremena je posvetio pisanju i 1927. izlazi "Rafina avlija", njegova prva pripovijetka. Na početku Drugog svjetskog rata je zatvoren u logor, ali i on uspijeva pobjeći. Nakon prestanka ratnog terora objavljuje "Nosača Samuela" i "Solomunovo slovo", djela koja su postala obavezna lektira u mnogim školama. Bio je urednik u izdavačkoj kući "Svjetlost" sve do smrti 1955. godine.
Jevreji su poznati kao izrazito muzikalan narod, a jedan od njih je ostavio neizbrisiv trag u muzičkoj industriji. Riječ je o Sarajliji Ranku Rihtmanu, rođenom 1948. godine, izvrsnom kompozitoru, pijanisti i aranžeru. Završio je Muzičku akademiju u Sarajevu nakon čega je pohađao Muzički koledž u Berkleeju. Bavi se klasičnom, pop, rock i jazz muzikom.
Bio je dugogodišnji član grupe Indexi, u kojoj je svirao klavijature i sarađivao je s brojnim filharmonijama, operama i orkestrima. Neka od imena s kojima je radio su: Jadranka Stojaković, Zdravko Čolić, Fadil Toskić, Kemal Monteno itd. Neko vrijeme je živio u Izraelu, a trenutno živi u Poreču.
Neki bh. muzičari jevrejskog porijekla su se istakli u susjednim državama. Oskar Danon je rođen 1913. godine u Sarajevu, a muzikologiju je studirao u Kraljevini Jugoslaviji i Pragu. Kao kompozitor i dirigent je doprinio kulturnom razvoju Beograda, gdje je postao prvi direktor Opere i Baleta Narodnog pozorišta nakon Drugog svjetskog rata.
Bio je i glavni dirigent Slovenske filharmonije u Ljubljani. Uvijek je ponosno isticao kako je bio član partizana, što se može uočiti i u njegovim kompozicijama (za tekst pjesme "Uz Maršala Tita" je zaslužan Vladimir Nazor). Umro je 2009. godine.
Flory Jagoda je muzičarka koja je pjevala na svom judeošpanskom jeziku, kojim su govorili Sefardi. Rođena je 1923. godine u Sarajevu. Pjevala je i bh. narodnu pjesmu sevdalinku.
Kroz muziku je iskazivala ljubav prema porodici pa je tako snimila "Kantikas Di Mi Nona" ("Pjesme moje bake"), a na njenoj drugoj ploči nazvanoj "Sjećanja na Sarajevo" se nalazi pjesma "La Nona Kanta" ("Baka pjeva"), koju je posvetila unučadi.
Veći dio života je provela u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je došla spletom životnih okolnosti nakon što je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska. Umrla je u januaru ove godine.
Često se zaboravlja da je jedna od prvih feminstkinja BiH bila Laura Papo Bohoreta, koja je rođena 1891. godine u Sarajevu. Naročito se istakla po trudu koji je uložila da od zaborava spasi sefardsku baštinu sakupljajući njihove pjesme, pripovijetke, izreke itd.
Menahem Avram Romano je u časopisu "Jevrejski život" objavio fiktivnu priču o dvije komšinice koje razgovaraju o svakodnevnom životu. Jedna od njih, koja se zvala Bohoreta, je kritikovala formalno obrazovanje govoreći kako ono uništava ženu, jer ne ostavlja prostora za obavljanje svakodnevnih kućnih poslova. Lauru je ovaj tekst iznervirao te je objavila članak "Majke", u kojem je oštro kritikovala Romana te navela da je školovanje veoma važno za ženu. Na kraju rada se potpisala imenom Bohoreta.
Nažalost, nije imala sretnu sudbinu jer su joj sinovi ubijeni u Jasenovcu. Zbog ovog tragičnog događaja se razboljela i umrla 1942. godine u Sarajevu.
Sa sigurnošću se može reći da su osobe koje su spomenute u ovom tekstu (i još mnogo osoba jevrejskog porijekla) zaslužne za kulturnu i umjetničku izgradnju moderne BiH. Bez njih bi naše društvo bilo siromašnije za mnoga djela kojima se danas ponosimo.
1
