...steta ako se nije pogledalo ucestovali su učesnici Daytona granic silajdzic Zubak i neki književnici iz bih..i vjerski poglavari ..
Tajne daytona..
Re: Tajne daytona..
0
Re: Tajne daytona..
..je ovaj bakir malo blesav covika al ovdje je dobro napisa .. Time se sve svelo na tri konstitutivna naroda. Da sam prisustvovao tome, to bi onda bila prepirka predstavnika konstitutivnih naroda. Ovako je Inzko, čija je pozicija drugačija i kojeg je Dodik ružno napao, predstavljao stanje u BiH i to je puno bolje nego da to radi bošnjački predstavnik", istaknuo je Izetbegović.
..bolje nego bošnjački predstavnik ..
..bolje nego bošnjački predstavnik ..
0
Re: Tajne daytona..
...haha i ona spomenula "ono" u vezi komšića.. 
Prije četvrt stoljeća, u američkoj vojnoj zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, sporazumno je stvoren međunarodni državni protektorat Bosna i Hercegovina.
Kada su se 1. studenoga 1995. za hrvatskim, srpskim i bošnjačkim pregovaračima zatvorila vrata zrakoplovne baze, bilo je sasvim izvjesno da neće izići van bez mirovnog sporazuma. Američki predstavnici predvođeni Richardom Hollbrookeom stavili su pred njih već zgotovljeni nacrt (u sklopu kojeg je bio i budući ustav BiH., annex 4) dajući im 20 dana za dogovor. Željeli su potpisati američki mir za BiH uoči američkog blagdana thanksgiving day. I zaista, u tih 20 dana između Noći vještica i Dana zahvalnosti bošnjački, hrvatski i srpski predstavnici su se usuglasili oko unutarnjih razgraničenja u BiH, koja su bila glavni predmeti spora i 21. studenoga u bazu Wright-Patterson je sletio Bill Clinton da bi uoči blagdana Americi i Svijetu objavio američki mir za BiH. Europska unija bila je posramljena.
Crne ovce
Drugi je važan akter daytonskog mira bila Hrvatska. Hrvatska je najizravnije pripremila uvjete za mirovni sporazum nizom združenih operacija HV-a i HVO-a u Hrvatskoj i BiH, uz znanje ili u izravnoj suradnji sa SAD-om: od Ljeta 95 i Oluje kojom su oslobođena hrvatska okupirana područja do Maestrala i Južnog poteza u kojem je američka strana zaustavila HV i HVO pred Banjom Lukom. Doduše, američka strana ih je u suglasju s predsjednikom Tuđmanom i poslala prema Banjoj Luci. No i bez potpunog ratnog poraza srpske vojske, Hrvatska je uoči daytonskih pregovora preokrenula vojni odnos snaga u svoju korist i u Dayton došla kao vojna pobjednica. Hrvati iz BiH su zbog razumnog kompromisa morali prihvatiti da bosanska Posavina ostane u sastavu Republike Srpske i pristati na asimetričnu federaciju – tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Jer, u takvim se sporazumima nikada ne može dobiti sve. Može se samo lošim potezima i krivim savezništvima sve izgubiti. Tuđman je dobio američka jamstva za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja (Erdutski sporazum) i time zaokružio hrvatski teritorijalni integritet, Hrvatska je postala jedna od supotpisnika i jamaca Daytonskog sporazuma, od „crne ovce“ međunarodne politike (1993), Tuđman je postao ključni američki partner u mirovnom procesu. Laskajući mu, državni tajnik Christopher nazvao ga je – kraljem Daytona.
Američki ukus
Čemu ovo podsjećanje? Prije svega da bi se vidjelo koliko je današnja BiH laboratorij-država i podsjetilo da ključeve tog laboratorija ipak drži SAD, ma koliko se povremeno drugi ponašali kao gazde. Drugo, da bi se podsjetilo kako je Hrvatska ponekad i znala naizgled izgubljene pozicije (poput one iz 1993.) pretvoriti u pobjede kombinacijom smislenih inicijativa, vojne snage i izborom pravog partnera. I treće, da bi se osvijestilo koliko su hrvatska politika prema BiH i politika Hrvata u BiH atrofirale u posljednjih četvrt stoljeća.
U tročlanom Predsjedništvu BiH Hrvate danas, već treći mandat, predstavlja Željko Komšić, izabran bošnjačkim glasovima. Zlobnici kažu da je u njemu hrvatski jedino - metak HVO-a. Ali zato Hrvati imaju najdugovječnijeg šefa HDZ-a Dragana Čovića i njegovu nesmjenjivu stranačko-klijentelističku mrežu odnjegovanu pod skutima jugoslavenske komunističke partije i njezinih tajnih službi. Bošnjaci i Srbi više su puta odglumili demokraciju i višestranačje, po ukusu zapadnih protektora, ali uvijek tako da ojačaju vlastite ciljeve: izgradnju državnosti Republike Srpske, odnosno efektivnu političku kontrolu u Federaciji BiH. U tu su svrhu izmišljeni i Milorad Dodik i Mladen Ivanić, čitav niz tzv. građanskih stranaka na bošnjačkoj strani… Hrvati nisu glumili. Stranački pluralizam, počevši s Alijansom za promjene, iskoristili su za praktičko dokidanje hrvatske konstitutivnosti i političkog utjecaja. Srbi i Bošnjaci su koristili procese za ratne zločine za ostvarenje svojih političkih ciljeva, a Hrvati za eliminaciju svojih stvarnih ili izmišljenih političkih suparnika. Srbi su pronašli strateškog saveznika u Putinovoj Rusiji, Bošnjaci u Erdoganovoj Turskoj.
Čović je strateškog saveznika pronašao u Banjoj Luci i Miloradu Dodiku. Amerikance nikad nije volio, kao ni oni njega. I Srbi i Bošnjaci gledaju uvijek imati nekog ili nekoliko igrača po američkom ukusu pa su i na posljednjim lokalnim izborima, po mjeri buduće Bidenove administracije, proizveli dva gradonačelnika za novo doba: u Banjoj Luci mlađahnog Draška Stanivukovića, ljubitelja četništva i sina poznatog banjolučkog tajkuna, a u Sarajevu nešto starijeg Dina Konakovića, poniklog u političkoj radionici obitelji Izetbegović. Obojica se predstavljaju kao građanski borci protiv korupcije. Čovićev HDZ je ponosan jer nema alternative. Rezultat: Hrvati iseljavaju, a Čovićeva mreža drži funkcije i kao svoje kmetove „čuva“ Hrvate od političkih promjena.
Uslijed aktualne migrantske krize, ili ako hoćete invazije, laboratorij-država BiH postaje slaba točka hrvatske sigurnosti, baš kao što je devedesetih bila meki trbuh hrvatske opstojnosti. A Hrvatska 25 godina nakon Daytona, kao članica NATO-a i EU-a - baš čeka da se šef države i šef Vlade dogovore da to pokušaju barem primijetiti.
Prije četvrt stoljeća, u američkoj vojnoj zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, sporazumno je stvoren međunarodni državni protektorat Bosna i Hercegovina.
Kada su se 1. studenoga 1995. za hrvatskim, srpskim i bošnjačkim pregovaračima zatvorila vrata zrakoplovne baze, bilo je sasvim izvjesno da neće izići van bez mirovnog sporazuma. Američki predstavnici predvođeni Richardom Hollbrookeom stavili su pred njih već zgotovljeni nacrt (u sklopu kojeg je bio i budući ustav BiH., annex 4) dajući im 20 dana za dogovor. Željeli su potpisati američki mir za BiH uoči američkog blagdana thanksgiving day. I zaista, u tih 20 dana između Noći vještica i Dana zahvalnosti bošnjački, hrvatski i srpski predstavnici su se usuglasili oko unutarnjih razgraničenja u BiH, koja su bila glavni predmeti spora i 21. studenoga u bazu Wright-Patterson je sletio Bill Clinton da bi uoči blagdana Americi i Svijetu objavio američki mir za BiH. Europska unija bila je posramljena.
Crne ovce
Drugi je važan akter daytonskog mira bila Hrvatska. Hrvatska je najizravnije pripremila uvjete za mirovni sporazum nizom združenih operacija HV-a i HVO-a u Hrvatskoj i BiH, uz znanje ili u izravnoj suradnji sa SAD-om: od Ljeta 95 i Oluje kojom su oslobođena hrvatska okupirana područja do Maestrala i Južnog poteza u kojem je američka strana zaustavila HV i HVO pred Banjom Lukom. Doduše, američka strana ih je u suglasju s predsjednikom Tuđmanom i poslala prema Banjoj Luci. No i bez potpunog ratnog poraza srpske vojske, Hrvatska je uoči daytonskih pregovora preokrenula vojni odnos snaga u svoju korist i u Dayton došla kao vojna pobjednica. Hrvati iz BiH su zbog razumnog kompromisa morali prihvatiti da bosanska Posavina ostane u sastavu Republike Srpske i pristati na asimetričnu federaciju – tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Jer, u takvim se sporazumima nikada ne može dobiti sve. Može se samo lošim potezima i krivim savezništvima sve izgubiti. Tuđman je dobio američka jamstva za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja (Erdutski sporazum) i time zaokružio hrvatski teritorijalni integritet, Hrvatska je postala jedna od supotpisnika i jamaca Daytonskog sporazuma, od „crne ovce“ međunarodne politike (1993), Tuđman je postao ključni američki partner u mirovnom procesu. Laskajući mu, državni tajnik Christopher nazvao ga je – kraljem Daytona.
Američki ukus
Čemu ovo podsjećanje? Prije svega da bi se vidjelo koliko je današnja BiH laboratorij-država i podsjetilo da ključeve tog laboratorija ipak drži SAD, ma koliko se povremeno drugi ponašali kao gazde. Drugo, da bi se podsjetilo kako je Hrvatska ponekad i znala naizgled izgubljene pozicije (poput one iz 1993.) pretvoriti u pobjede kombinacijom smislenih inicijativa, vojne snage i izborom pravog partnera. I treće, da bi se osvijestilo koliko su hrvatska politika prema BiH i politika Hrvata u BiH atrofirale u posljednjih četvrt stoljeća.
U tročlanom Predsjedništvu BiH Hrvate danas, već treći mandat, predstavlja Željko Komšić, izabran bošnjačkim glasovima. Zlobnici kažu da je u njemu hrvatski jedino - metak HVO-a. Ali zato Hrvati imaju najdugovječnijeg šefa HDZ-a Dragana Čovića i njegovu nesmjenjivu stranačko-klijentelističku mrežu odnjegovanu pod skutima jugoslavenske komunističke partije i njezinih tajnih službi. Bošnjaci i Srbi više su puta odglumili demokraciju i višestranačje, po ukusu zapadnih protektora, ali uvijek tako da ojačaju vlastite ciljeve: izgradnju državnosti Republike Srpske, odnosno efektivnu političku kontrolu u Federaciji BiH. U tu su svrhu izmišljeni i Milorad Dodik i Mladen Ivanić, čitav niz tzv. građanskih stranaka na bošnjačkoj strani… Hrvati nisu glumili. Stranački pluralizam, počevši s Alijansom za promjene, iskoristili su za praktičko dokidanje hrvatske konstitutivnosti i političkog utjecaja. Srbi i Bošnjaci su koristili procese za ratne zločine za ostvarenje svojih političkih ciljeva, a Hrvati za eliminaciju svojih stvarnih ili izmišljenih političkih suparnika. Srbi su pronašli strateškog saveznika u Putinovoj Rusiji, Bošnjaci u Erdoganovoj Turskoj.
Čović je strateškog saveznika pronašao u Banjoj Luci i Miloradu Dodiku. Amerikance nikad nije volio, kao ni oni njega. I Srbi i Bošnjaci gledaju uvijek imati nekog ili nekoliko igrača po američkom ukusu pa su i na posljednjim lokalnim izborima, po mjeri buduće Bidenove administracije, proizveli dva gradonačelnika za novo doba: u Banjoj Luci mlađahnog Draška Stanivukovića, ljubitelja četništva i sina poznatog banjolučkog tajkuna, a u Sarajevu nešto starijeg Dina Konakovića, poniklog u političkoj radionici obitelji Izetbegović. Obojica se predstavljaju kao građanski borci protiv korupcije. Čovićev HDZ je ponosan jer nema alternative. Rezultat: Hrvati iseljavaju, a Čovićeva mreža drži funkcije i kao svoje kmetove „čuva“ Hrvate od političkih promjena.
Uslijed aktualne migrantske krize, ili ako hoćete invazije, laboratorij-država BiH postaje slaba točka hrvatske sigurnosti, baš kao što je devedesetih bila meki trbuh hrvatske opstojnosti. A Hrvatska 25 godina nakon Daytona, kao članica NATO-a i EU-a - baš čeka da se šef države i šef Vlade dogovore da to pokušaju barem primijetiti.
0
Re: Tajne daytona..
..nemogu virovat jbt ko tog covika plaća..njegov nivo političke logike je ispod svakog nivoa..
Komentirajući zahtjeve hrvatskih stranaka za izmjenama izbornog zakona BiH kojima bi se osiguralo da Hrvati sami biraju svoje predstavnike u tijelima vlasti, pa tako i člana Predsjedništva BiH, Inzko je kazao kako potpuno razumije frustracije Hrvata te kako o tome treba "ozbiljno razgovarati". No dodao je kako bi se i Dragan Čović trebao zapitati nije li njegov poraz na izborima prije dvije godine, osim odredbama izbornog zakona, uvjetovan i time da je ostao bez povjerenja dijela hrvatskog biračkog tijela.
"Hrvati su svakako najmanji od konstitutivnih naroda i zato što su najmanji, oni trebaju imati malo više da bi se osjećali dobro", kazao je Inzko.
..ako netko moze objasnit sto je pjesnik htio rec bio bi mu zahvalan..ajde sa komentira izborni rezultat covica kakve to veze ima s njegovim poslom jel on opozicija HDZ-u sto li..dobro je bakir reka on bolje predstavlja Bošnjake od njih samih..užas..glupan teški nije cudo da se nista nije pomaklo otkad je on tu..čak stovise
Komentirajući zahtjeve hrvatskih stranaka za izmjenama izbornog zakona BiH kojima bi se osiguralo da Hrvati sami biraju svoje predstavnike u tijelima vlasti, pa tako i člana Predsjedništva BiH, Inzko je kazao kako potpuno razumije frustracije Hrvata te kako o tome treba "ozbiljno razgovarati". No dodao je kako bi se i Dragan Čović trebao zapitati nije li njegov poraz na izborima prije dvije godine, osim odredbama izbornog zakona, uvjetovan i time da je ostao bez povjerenja dijela hrvatskog biračkog tijela.
"Hrvati su svakako najmanji od konstitutivnih naroda i zato što su najmanji, oni trebaju imati malo više da bi se osjećali dobro", kazao je Inzko.
..ako netko moze objasnit sto je pjesnik htio rec bio bi mu zahvalan..ajde sa komentira izborni rezultat covica kakve to veze ima s njegovim poslom jel on opozicija HDZ-u sto li..dobro je bakir reka on bolje predstavlja Bošnjake od njih samih..užas..glupan teški nije cudo da se nista nije pomaklo otkad je on tu..čak stovise
0
Re: Tajne daytona..
..al pjesnik ovo nije objasnio...kako u vladi Tuzlanske Zupanije trenuto nema niti jednog Hrvatskog predstavnika...Vlada je prije nekoliko mjeseci proglasena neustavnim ali naravno nije nista uradeno po tom pitanju..jel zbog covica il traže Komšiće..
0
Re: Tajne daytona..
Nema vas tamo dovoljno. A i ono što ih ima, svi se izjašnjavaju kao Bosanci.
Tuzla je to jarane.
Tuzla je to jarane.
0
You can jeer but you don’t understand
Any fragile soul can be a Florida Man
Any fragile soul can be a Florida Man
Re: Tajne daytona..
Kuknjava na Dnevnik.ba 
Izgleda se ozbiljno lobira, da se dovede stanje u bih, na neki bolji nivo
SASLUŠANJE U AMERIČKOM KONGRESU
Bugajski i Serwer predlažu Bidenu nametanje građanskog ustava BiH i slanje američkih trupa u Brčko
U Komitetu za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa SAD danas je održano saslušanje na kojem sudjeluju kako ih se predstavlja stručnjaci za Zapadni Balkan. Dvojica od tih stručnjaka Daniel Serwer i Janus Bugajski otvoreni su lobisti bošnjačke hegemonističke politike. Oni su i na ovom saslušanju zagovarali nametanje građanskog koncepta u BiH.
Oni, na žalost, daju preporuke budućnoj administraciji, koju će predvoditi Joe Biden, o tome kakve stavove zauzeti prema našoj regiji.
Stručnjaci, među kojima su bivša državna tajnica Madeleine Albright, profesor John Hopkins univerziteta Daniel Serwer i analitičar Janusz Bugajski, novoj administraciji dat će preporuke za dalje djelovanje na Balkanu, piše Avaz.
Saslušanje je otvorio kongresmen Eliot Engel, predsjedavajući Komiteta.
On je najprije govorio o Kosovu, potom i o BiH.
Podsjetio je da je uskoro godišnjica potpisivanja Daytonskog sporazuma u Parizu kojim je okončan rat u BiH.
Dodao je da je Dejton zaustavio rat ali je kreirao pat poziciju. Dodao je da je BiH sada etnički kontrolirana država koja je „zaglavila“ u ovoj situaciji.
– Bosna je zamrznuta, Republika Srpska blokira odluke od interesa za BiH. Ovo mora prestati – rekao je Engel.
Dodao je da Biden mora pitati što dolazi sljedeće, jer Dejton više ne funkcionira.
Potom se obratila Madeleine Albright.
Madeleine Albright, bivša američka državna tajnica
Ona je također podsjetila da je uskoro 25 godišnjica Dejtona.
– SAD i saveznici su uradili pravu stvar da zaustave krvoproliće na Kosovu i u BiH.
No, regija se suočava danas s mnogo izazova. Balkan je danas stabilniji nego što su mnogi mislili. Zemlje nisu otišle u nasilje već rade na integracijama – rekla je Albright.
Dodala je da je Biden angažiran na Balkanu još iz vremena dok je bio senator.
– Znam da razumije ovu regiju i njenu važnost za SAD. Njegov tim je spreman pomoći zemljama da krenu naprijed u integracijama – rekla je ona.
Dodala je da je ova vizija regija danas u opasnosti.
Korupcija je veliki problem a nacionalistički lideri koriste etničke podjele, naglasila je. Dodala je da Kina i Rusija provode svoje interese u regiji.
– Naredna administracija mora razviti novu regionalnu strategiju. Predlažem tri elementa. Prvi je uska suradnja sa EU. Zemlje Balkana trebaju biti u EU – kazala je ona.
Kao drugo, kazala je da se mora obračunati s korupcijom.
Na kraju, SAD i saveznici trebaju se okrenuti regionalnom pristupu te treba osnažiti ekonomske veze zemalja s EU.
– Kosovo treba postati normalna država u UN-u. U BiH je Dejton zaustavio rat ali lideri žele zadržati vlasti makar time zadržavali i državu. SAD moraju pomoći državama da krenu naprijed. Sprema sam da uradim sve što mogu da pomognem novoj administraciji da uspije – naglasila je.
Nakon nje se obratio Daniel Serwer.
– Suverenitet i teritorijalni integritet BiH jednako su opterećeni kao i Kosovo. Daytonski sporazum postignut prije 25 godina ostavio je teritorijalnu podjelu i etničku podjelu vlasti, završavajući strašni rat. Ta formula više nema smisla za međunarodnu zajednicu koja plaća mnoge račune u BiH ili za njene građane koji trpe disfunkcionalno upravljanje – kazao je Serwer.
Naveo je da Dayton danas služi interesima „etničkih pljačkaških barona“, od kojih „jedan naoružava svoju državnicu za odcjepljenje, drugi ga ohrabruje, a treći se žali“.
– SAD bi trebale pritisnuti Europljane da sankcioniraju one koji zagovaraju neovisnost Republike Srpske te da ojačaju i premjeste svoje trupe, uz vidljivu podršku SAD, u grad Brčko na sjeveroistoku zemlje kako bi blokirali secesiju. Sjedinjene Države bi trebale blokirati prekomjerno rusko naoružavanje entitetske policije, kao i hrvatsko i srbijansko političko uplitanje – istaknuo je Server.
Europa i SAD žele postdejtonsku BiH koja se može kvalificirati za članstvo u EU, navest će u svom govoru.
– Takva BiH neće se temeljiti na etničkoj podjeli moći, već na većini građana koji biraju svoje predstavnike. Kantoni i entiteti, kao i etnički veto i ograničenja, nestat će. Amerikanci i Europljani trebali bi pozdraviti mogućnost novog građanskog ustava. Nitko izvan Bosne i Hercegovine ne može reformirati njen Ustav. Potreban je narodni pokret. Sjedinjene Države, zajedno s Europljanima, trebaju zaštititi taj narodni pokret od represije, dok lišavaju entitete financijskih sredstava i preusmjeravaju ih na središnju vladu i općine – Serverov je stav.
Nakon Severa govorio je Bugajski.
– Stalne prijetnje integritetu BiH moraju imati posljedice i kazne, jer ograničavaju ekonomski razvoj, ograničavaju strana ulaganja, podstiču međuetničke nesloge, radikalizam i ugrožavaju opstanak države – istaknuo je Bugajski.
Bugajski predlaže i da se BiH što prije približi članstvu u NATO kako bi se odbio negativan utjecaj Rusije. Ističe kako će to donijeti sigurnost svim narodima u BiH i spriječiti izglede za oružane sukobe i podjele.
– U ovoj klimi državne paralize, srpski entitet se neprestano pomicao s autonomije prema suverenitetu, a njegov vođa Milorad Dodik, s moskovskim financijskim, političkim, i propagandnom podrškom stalno nade u podjele. To je dovelo u iskušenje i neke hrvatske političare da pozovu za formiranje trećeg entiteta. Bošnjački političari su još uvijek predani očuvanju teritorijalnog integriteta – navodi Bugajski, između ostalog.
Da bi riješili bosanski ćorsokak, navodi on, američki dužnosnici usko surađujući s predstavnicima EU moraju osmisliti putokaz za dalekosežne administrativne, ustavne i izborne reforma.
– Bez napretka u sljedećih nekoliko godina nova frustrirana generacija 25 godinama nakon Dejtona bi ponovno mogla posegnuti za drugim oružjem kao izlazom iz slijepe ulice. Za razliku od 1990-ih, Washington mora spriječiti izbijanje nasilja i ne pokušavati ga ugasiti nakon što se razbukta. Status quo između dva entiteta nije održivo dugoročno rješenje i može se pretvoriti u regionalni kaos – smatra Bugajski.
Američka administracija u tandemu s EU ima, kako ističe, na raspolaganju nekoliko alata kojima može promovirati reforme i njegovati građansku BiH.
– Diplomatska, politička i materijalna podrška građanskoj politici u cijeloj zemlji može se značajno povećati, vladavina zakon se može ojačati kako bi se osiguralo da se pravosudni sustav odvoji od političkog interesa. Ekonomski instrumenti su i mrkva i štap – potičući reformu, jačanje središnje vlade i učinkovitije lokalne samouprave, istodobno istiskujući sredstva entitetima i kantonima koji blokiraju funkcioniranje države. Separatisti mogu biti potisnuti i sankcionirani razotkrivanjem njihove korupcije i ilegalnih veza s ruskim oligarsma – navodi Bugajski.
Dnevnik.ba
Izgleda se ozbiljno lobira, da se dovede stanje u bih, na neki bolji nivo
SASLUŠANJE U AMERIČKOM KONGRESU
Bugajski i Serwer predlažu Bidenu nametanje građanskog ustava BiH i slanje američkih trupa u Brčko
U Komitetu za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa SAD danas je održano saslušanje na kojem sudjeluju kako ih se predstavlja stručnjaci za Zapadni Balkan. Dvojica od tih stručnjaka Daniel Serwer i Janus Bugajski otvoreni su lobisti bošnjačke hegemonističke politike. Oni su i na ovom saslušanju zagovarali nametanje građanskog koncepta u BiH.
Oni, na žalost, daju preporuke budućnoj administraciji, koju će predvoditi Joe Biden, o tome kakve stavove zauzeti prema našoj regiji.
Stručnjaci, među kojima su bivša državna tajnica Madeleine Albright, profesor John Hopkins univerziteta Daniel Serwer i analitičar Janusz Bugajski, novoj administraciji dat će preporuke za dalje djelovanje na Balkanu, piše Avaz.
Saslušanje je otvorio kongresmen Eliot Engel, predsjedavajući Komiteta.
On je najprije govorio o Kosovu, potom i o BiH.
Podsjetio je da je uskoro godišnjica potpisivanja Daytonskog sporazuma u Parizu kojim je okončan rat u BiH.
Dodao je da je Dejton zaustavio rat ali je kreirao pat poziciju. Dodao je da je BiH sada etnički kontrolirana država koja je „zaglavila“ u ovoj situaciji.
– Bosna je zamrznuta, Republika Srpska blokira odluke od interesa za BiH. Ovo mora prestati – rekao je Engel.
Dodao je da Biden mora pitati što dolazi sljedeće, jer Dejton više ne funkcionira.
Potom se obratila Madeleine Albright.
Madeleine Albright, bivša američka državna tajnica
Ona je također podsjetila da je uskoro 25 godišnjica Dejtona.
– SAD i saveznici su uradili pravu stvar da zaustave krvoproliće na Kosovu i u BiH.
No, regija se suočava danas s mnogo izazova. Balkan je danas stabilniji nego što su mnogi mislili. Zemlje nisu otišle u nasilje već rade na integracijama – rekla je Albright.
Dodala je da je Biden angažiran na Balkanu još iz vremena dok je bio senator.
– Znam da razumije ovu regiju i njenu važnost za SAD. Njegov tim je spreman pomoći zemljama da krenu naprijed u integracijama – rekla je ona.
Dodala je da je ova vizija regija danas u opasnosti.
Korupcija je veliki problem a nacionalistički lideri koriste etničke podjele, naglasila je. Dodala je da Kina i Rusija provode svoje interese u regiji.
– Naredna administracija mora razviti novu regionalnu strategiju. Predlažem tri elementa. Prvi je uska suradnja sa EU. Zemlje Balkana trebaju biti u EU – kazala je ona.
Kao drugo, kazala je da se mora obračunati s korupcijom.
Na kraju, SAD i saveznici trebaju se okrenuti regionalnom pristupu te treba osnažiti ekonomske veze zemalja s EU.
– Kosovo treba postati normalna država u UN-u. U BiH je Dejton zaustavio rat ali lideri žele zadržati vlasti makar time zadržavali i državu. SAD moraju pomoći državama da krenu naprijed. Sprema sam da uradim sve što mogu da pomognem novoj administraciji da uspije – naglasila je.
Nakon nje se obratio Daniel Serwer.
– Suverenitet i teritorijalni integritet BiH jednako su opterećeni kao i Kosovo. Daytonski sporazum postignut prije 25 godina ostavio je teritorijalnu podjelu i etničku podjelu vlasti, završavajući strašni rat. Ta formula više nema smisla za međunarodnu zajednicu koja plaća mnoge račune u BiH ili za njene građane koji trpe disfunkcionalno upravljanje – kazao je Serwer.
Naveo je da Dayton danas služi interesima „etničkih pljačkaških barona“, od kojih „jedan naoružava svoju državnicu za odcjepljenje, drugi ga ohrabruje, a treći se žali“.
– SAD bi trebale pritisnuti Europljane da sankcioniraju one koji zagovaraju neovisnost Republike Srpske te da ojačaju i premjeste svoje trupe, uz vidljivu podršku SAD, u grad Brčko na sjeveroistoku zemlje kako bi blokirali secesiju. Sjedinjene Države bi trebale blokirati prekomjerno rusko naoružavanje entitetske policije, kao i hrvatsko i srbijansko političko uplitanje – istaknuo je Server.
Europa i SAD žele postdejtonsku BiH koja se može kvalificirati za članstvo u EU, navest će u svom govoru.
– Takva BiH neće se temeljiti na etničkoj podjeli moći, već na većini građana koji biraju svoje predstavnike. Kantoni i entiteti, kao i etnički veto i ograničenja, nestat će. Amerikanci i Europljani trebali bi pozdraviti mogućnost novog građanskog ustava. Nitko izvan Bosne i Hercegovine ne može reformirati njen Ustav. Potreban je narodni pokret. Sjedinjene Države, zajedno s Europljanima, trebaju zaštititi taj narodni pokret od represije, dok lišavaju entitete financijskih sredstava i preusmjeravaju ih na središnju vladu i općine – Serverov je stav.
Nakon Severa govorio je Bugajski.
– Stalne prijetnje integritetu BiH moraju imati posljedice i kazne, jer ograničavaju ekonomski razvoj, ograničavaju strana ulaganja, podstiču međuetničke nesloge, radikalizam i ugrožavaju opstanak države – istaknuo je Bugajski.
Bugajski predlaže i da se BiH što prije približi članstvu u NATO kako bi se odbio negativan utjecaj Rusije. Ističe kako će to donijeti sigurnost svim narodima u BiH i spriječiti izglede za oružane sukobe i podjele.
– U ovoj klimi državne paralize, srpski entitet se neprestano pomicao s autonomije prema suverenitetu, a njegov vođa Milorad Dodik, s moskovskim financijskim, političkim, i propagandnom podrškom stalno nade u podjele. To je dovelo u iskušenje i neke hrvatske političare da pozovu za formiranje trećeg entiteta. Bošnjački političari su još uvijek predani očuvanju teritorijalnog integriteta – navodi Bugajski, između ostalog.
Da bi riješili bosanski ćorsokak, navodi on, američki dužnosnici usko surađujući s predstavnicima EU moraju osmisliti putokaz za dalekosežne administrativne, ustavne i izborne reforma.
– Bez napretka u sljedećih nekoliko godina nova frustrirana generacija 25 godinama nakon Dejtona bi ponovno mogla posegnuti za drugim oružjem kao izlazom iz slijepe ulice. Za razliku od 1990-ih, Washington mora spriječiti izbijanje nasilja i ne pokušavati ga ugasiti nakon što se razbukta. Status quo između dva entiteta nije održivo dugoročno rješenje i može se pretvoriti u regionalni kaos – smatra Bugajski.
Američka administracija u tandemu s EU ima, kako ističe, na raspolaganju nekoliko alata kojima može promovirati reforme i njegovati građansku BiH.
– Diplomatska, politička i materijalna podrška građanskoj politici u cijeloj zemlji može se značajno povećati, vladavina zakon se može ojačati kako bi se osiguralo da se pravosudni sustav odvoji od političkog interesa. Ekonomski instrumenti su i mrkva i štap – potičući reformu, jačanje središnje vlade i učinkovitije lokalne samouprave, istodobno istiskujući sredstva entitetima i kantonima koji blokiraju funkcioniranje države. Separatisti mogu biti potisnuti i sankcionirani razotkrivanjem njihove korupcije i ilegalnih veza s ruskim oligarsma – navodi Bugajski.
Dnevnik.ba
0
Re: Tajne daytona..
Citav yebeni Dayton se mogao desiti mnogo godina ranije pa bi bilo manje krvoprolica.
Ovako, ispadaju zvijezde, a ovamo pobijeno, poruseno, izmuceno....
Ovako, ispadaju zvijezde, a ovamo pobijeno, poruseno, izmuceno....
0
You can jeer but you don’t understand
Any fragile soul can be a Florida Man
Any fragile soul can be a Florida Man
Re: Tajne daytona..
25 GODINA DAYTONA
Granić: Milošević je odmah na stol stavio viski, a kad sam vidio prve karte, sve mi je bilo jasno
Svjedočenje bivšeg ministra vanjskih poslova, jednog od posljednjih svjedoka povijesnih dogovora
Piše: Željko TrkanjecObjavljeno: 12. prosinac 2020. 16:58
Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Warren Christopher na potpisivanju mirovnog sporazuma
Alija Izetbegović nam je u siječnju 1994. godine rekao: "Sve južno od Prozora do Neretve vama. Dakle, bez Srednje Bosne, koja je bila pred padom. Ni predsjednik Franjo Tuđman ni ja to nismo prihvatili, i to predsjednik Tuđman ni ja nikad ne bismo prihvatili." Ovim je riječima bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić opisao situaciju u kojoj su se našli Hrvati i Bošnjaci na početku 1994. godine, kada se činilo da će Srbi odnijeti pobjedu uratu i ostvariti kontrolu nad većinom BiH. Situacija koju je trebalo žurno riješiti jer bi se u slučaju takvog vojnog i političkog raspleta Hrvatska našla u teškoj sigurnosnoj, čak i egzistencijalnoj situaciji.
Sve je konačno završeno Daytonskim sporazumom koji je potpisan u Parizu 14. prosinca 1995. godine. Ovog ponedjeljka bit će tomu 25 godina. Dr. Mate Granić, sada je posebni savjetnik premijera Andreja Plenkovića za vanjsku politiku, jedan je od rijetkih živih aktera svih povijesnih događaja i za Jutarnji je list izložio kako se situacija razvijala od 1. lipnja 1993. godine, kada je postao potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar vanjskih poslova, pa do 14. prosinca 1995. godine.
"Milošević je odmah na stol stavio viski iako je znao da je Tuđman umjeren u piću. Sloba je krenuo s duplim viskijem, Ballantine'som. Dva potpuno različita čovjeka"
"Razgovor s predsjednikom je bio kratak. Rekao je: Mate ti razumiješ državnu politiku, a što se tiče BiH i Hrvata u BiH, to ti može pomoći Gojko (Šušak)." Dr. Granić odmah se dao na posao. U posjet mu je stigao ruski ministar Andrej Kozirev, zatim je slijedio razgovor s Madeleine Albright. "Pa dugi razgovor s njemačkim ministrom vanjskih poslova Klausom Kinkelom, koji je dvaput ustajao jasno pokazujući nezadovoljstvo nekim aspektima situacije u BiH", priča Granić.
Propali planovi
Bilo je to doba rata Hrvata i Bošnjaka, a međunarodni kredibilitet Hrvatske zbog toga je bio vrlo nizak. "Shvatio sam da, ako ne zaustavimo taj sukob, nećemo imati nikakve mogućnosti ne samo zaštititi Hrvate u BiH nego i osloboditi okupirana područja u Hrvatskoj".
Već je početkom srpnja Granić u Makarskoj organizirao sastanak HVO-a i Armije BiH kad su dogovoreni koridori za humanitarne konvoje, a posebno je važno bilo pitanje zatočenika. Naime, strani su mediji počeli izvještavati o logorima u kojima Hrvati u BiH drže Bošnjake pa se počelo izjednačavati djelovanje Hrvatske i Srbije u BiH. Dio dužnosnika Hrvata u BiH nije bio sklon zatvaranju logora, ali je nakon sastanka u Makarskoj, uz pomoć predsjednika Tuđmana, zatvoren logor Dretelj, a zatim i ostali jer je Tuđman shvatio da štete Hrvatskoj. Graniću zbog toga počinje padati popularnost u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni.
"Haris Silajdžić je u kolovozu te godine proveo nekih sedam dana u Zagrebu i sve smo vrijeme raspravljali kako zaustaviti rat Hrvata i Bošnjaka. To je rezultiralo Ženevskom deklaracijom predsjednika Tuđmana i Alije Izetbegovića 14. rujna. Ali, lord Owen (supredsjedatelj Međunarodne konferencije za bivšu Jugoslaviju koja je u Ženevi trajala od 1992. do 1995. godine i mirovni posrednik), tri je dana poslije organizirao da sličnu deklaraciju potpišu Izetbegović i Momčilo Krajišnik (lider bosanskih Srba) i tako je poništena naša primarna deklaracija", objašnjava Granić.
Pregovori u Beču
"Haris Silajdžić i ja pokušali smo početkom siječnja 1994. godine naći rješenje u novim pregovorima u Beču, gdje je domaćin bio Alois Mock, a Klaus Kinkel je u državnoj rezidenciji u Bad Godesbergu, kamo dolazi i Anthony Lake, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Billa Clintona, organizirao sastanak. Na ručku, dok smo razgovarali o stanju u Srednjoj Bosni, koja je bila pred padom i prekidom sukoba, Alija Izetbegović je rekao: 'Franjo, Armija (BiH, snage Bošnjaka) je odlučila i ja to više ne mogu zaustaviti (operacije u Srednjoj Bosni)'. Tuđman mu je rekao da će biti puno žrtava, a Alija je odgovorio: 'Franjo, svaki rat nosi žrtve'. Te noći, 10. siječnja, oko 23 sata Alija je konačno rekao: 'Franjo, ajde da se lijepo dogovorimo. Sve južno od Prozora i do Neretve vama, a mi ćemo sami sa Srbima riješiti problem'. Srednja Bosna pripala bi Bošnjacima. Tuđman se na trenutak zamislio, a onda odlučno odgovorio: 'Alija, ne mogu ostaviti Hrvate u Srednjoj Bosni. Ne dolazi u obzir.' To je ponovljeno 17. siječnja 1994. godine, u sobi 526, u zgradi UN-a u Ženevi. Isti sudionici", govori Granić.
Bošnjaci, koji su se tada u službenim dokumentima još nazivali Muslimanima, bili su, vojno, u najtežem položaju i u Sarajevu su se pojavili grafiti "Potpiši Alija, makar je ko avlija". Izetbegović je, jasno je iz riječi našeg sugovornika, imao jasnu ideju definiranja mini države na štetu Hrvata. Ubrzo je uslijedila prekretnica. Granić se prisjeća: "Naš veleposlanik u Ženevi Miomir Žužul je 19. siječnja organizirao sastanak s posebnim američkim izaslanikom za BiH Charlesom E. Redmanom. Večera je trajala pet sati, a Redman je tražio od nas koncept zaustavljanja rata Hrvata i Bošnjaka i formiranja Federacije Hrvata i Bošnjaka. Tada sam prvi put predložio kantonalno uređenje, što mu se svidjelo. Koncept je bio da se to poslije proširi na cijeli prostor BiH. Ako ne, tada se Federacija konfederalno veže s Hrvatskom. U tom trenutku Srbi kontroliraju gotovo 70 posto BiH, a Hrvati oko 10 posto."
Postalo je jasno da se SAD aktivno uključuje u krizu, a Mate Granić 4. veljače odlazi u posjet papi, sada svetom Ivanu Pavlu II. Sastanak je trajao 45 minuta, što je, kad je riječ o trajanju, izvan svih vatikanskih protokola. Tadašnji gradonačelnik Pariza Jacques Chirac, koji će poslije kao predsjednik pozitivno djelovati na završetak sukoba u BiH i konačno organizirati potpisivanje Daytonskih sporazuma, čekao je 25 minuta da završi sastanak s hrvatskim ministrom.
Najteži dio pregovora, na koji smo potrošili gotovo dva dana, bilo je pitanje kakva je to Federacija, a i kasnije BiH. Građanska ili država suverenih, konstitutivnih naroda. Silajdžić je bio vrlo tvrd i zastupao je tezu građanske države. Vidio sam da bez pomoći Amerikanaca neće ići.
"Sveti Otac mi je oko 15 minuta u monologu govorio o opasnostima radikalnog islama. To nije časna religija islam, muslimani su naša braća, rekao mi je. Radikalni islam, koji se pruža od Afganistana do Alžira, nije islam. Rekao mi je da će to biti najveći problem modernog svijeta i da zbog toga treba zaustaviti sukob Hrvata i Bošnjaka. A poslije i sukob sa Srbima." A tadašnji vatikanski ministar vanjskih poslova Jean-Louis Tauran je poslao jasnu poruku: "Mate, zašto još držite Matu Bobana? To vam jako šteti u međunarodnoj zajednici."
Omražena osoba
Granić je o tome izvijestio Tuđmana, koji će dva dana nakon toga sazvati sastanak na kojem su bili i Gojko Šušak, Miro Tuđman i Mate Boban. Tuđman je tada Bobanu rekao da su međunarodne okolnosti takve da se mora povući, a zatim dao riječ Graniću da to potvrdi i pojasni. Boban nije imao izlaza, nije se mogao protiviti Tuđmanovu zahtjevu i želji Vatikana. I tada se događa veliki obrat. Tuđman imenuje Granića šefom izaslanstva za izbor novog šefa HDZ-a BiH u Livnu. U tom je izaslanstvu, ali kao član, bio i Gojko Šušak. Nakon toga hrvatski ministar vanjskih poslova postaje jedna od najomraženijih osoba tvrdolinijašima među Hrvatima u BiH, a i nekima u Hrvatskoj, koji mu to neće zaboraviti. I tako su ispunjeni svi uvjeti za pregovore.
U dva je dana obišao europske glavne gradove, Bonn, Rim, Vatikan, London, a onda slijedi poziv iz Washingtona. Zove tadašnji američki državni tajnik Warren Christopher - Silajdžić je već ondje. Granić se vraća u Zagreb, odlazi na Pantovčak i Tuđman ga prima iza ponoći.
"Razgovarali smo do 2 sata i 30 minuta, i to je bio jedan od najvažnijih razgovara. Tada smo točno razjasnili stajališta za pregovore: Federacija BiH je savez suverenih, konstitutivnih naroda Hrvata i Bošnjaka, a ako se proširi na cijelu BiH, tada i Srba i ostalih, svi imaju ista ljudska i građanska prava. Pitam predsjednika postoji li bilo kakva obaveza prema Slobodanu Miloševiću s razgovora u Karađorđevu i Tikvešu. On mi odgovara: 'Mate, ništa'. Ja ponavljam: 'Predsjedniče, ako nije ništa pismeno, postoji li usmena obveza?' 'Mi smo razgovarali o svemu, o raspadu države, o BiH, ali nema ništa, imaš potpuno slobodne ruke', odgovorio mi je Tuđman. Sutradan sam otišao u Washington i počeli su pregovori", tumači Granić. Iz toga je vidljivo da su temelji današnjeg ustroja BiH postavljeni upravo na ovim pregovorima.
"Najteži dio pregovora, na koji smo potrošili gotovo dva dana, bilo je pitanje kakva je to Federacija, a i kasnije BiH. Građanska ili država suverenih, konstitutivnih naroda. Silajdžić je bio vrlo tvrd i zastupao je tezu građanske države. Vidio sam da bez pomoći Amerikanaca neće ići. Bio sam spreman prekinuti pregovore i vratiti se. Ključan je bio razgovor s Christopherom, kojem sam objasnio povijest BiH. Dobio sam njegovu podršku, Christopher je razgovarao sa Silajdžićem i prihvaćen je naš model federacije konstitutivnih naroda. I onda su pregovori mirno nastavljeni."
Posebno je interesantno da je stav bošnjačke politike u BiH danas isti kao što je bio i tada. Tada je dogovoren i konfederalni ugovor s Hrvatskom. Jedan od bliskih Granićevih suradnika ispričao mi je da tijekom tih pregovora ministar prestao piti kavu. Koja se točila na sve strane. I kad je Granić, već umoran, zatražio još jednu, šef kabineta, po struci također liječnik, rekao je: "Ne može. Za Vas od sada samo čaj. Samo mi još treba ministar sa zdravstvenim problemima." A bilo je i problema s kontaktima jer je Tuđman bio u Albaniji, koja tada još nije imala dobre komunikacijske veze. Nakon povratka u Zagreb, Tuđman u kabinet poziva Šuška i premijera Nikicu Valentića pa zove Granića te ga stavlja na zvučnik. "Opisao sam im kako sporazum izgleda. Predsjednik me pita: 'Mate, bi li ti potpisao?' 'Da, predsjedniče'. Tuđman pita okupljene: 'Ima li netko primjedaba? Nema. Mate, potpiši.' I tako je Šušak morao prihvatiti Washingtonski sporazum. Izetbegovića je trebalo četiri sata uvjeravati, a to su radili Silajdžić i Amerikanci.
image
Warren Christopher, Haris Silajdzic, Mate Granic i Kresimir Zubak
Joshua Roberts
To je bio presudni trenutak za Hrvatsku, čiji međunarodni položaj počinje jačati, i to, kaže Granić, dramatično, te dodaje da postajemo ključni saveznik SAD-a za dovršetak rata u BiH. I stvaraju se svi preduvjeti za oslobađanje okupiranih područja. To je trenutak kada američki ambasador Peter Galbraith dolazi s planom Z4 za rješenje pitanja okupiranih područja. Granić navodi da je odluka državnog vrha bila pregovarati iako ono što nude ne možemo prihvatiti jer je predviđalo državu u državi.
Demirelove suze
"Kad je Milan Martić u siječnju 1995. godine odbio od Galbraitha primiti taj plan, rekao sam predsjedniku: 'Osim SAD-a, Njemačke i Svete Stolice, imamo još jednog moćnog saveznika'. 'Kojeg, Mate?' 'Dragog Boga. Sad, predsjedniče, mi možemo vojno.'" I sredinom lipnja, nakon sastanka Granića i Šuška s Tuđmanom, Amerikancima se šalje poruka da, ako ne bude ozbiljnih pregovora, Hrvatska mora ići vojno.
"Na Brijune 16. i 17. srpnja dolazi turski predsjednik Sulejman Demirel, nakon Srebrenice, to je bio dramatičan sastanak. Suznih je očiju molio Tuđmana da pomognemo Bošnjacima da ne dožive potpuni poraz i uništenje. Rekao je da je opstojnost Bošnjaka moguća samo uz savez i suradnju s Hrvatima. Mene je na helidromu držao za ruku i molio da učinim sve što mogu. Tada sam odlučio organizirati sastanak Tuđman - Izetbegović u Splitu. Pozvao sam Hidu Biščevića i dao mu upute kako treba izgledati deklaracija koju je on sastavio. Tekst sam zadržao za sebe, iz više razloga. Tuđman i Izetbegović su tekst vidjeli tek kad su u Splitu sjeli za stol. Izetbegović nije imao primjedaba, a Tuđman je pronašao dvije gramatičke pogreške. Hido je Deklaraciju odmah pročitao pred brojnim novinarima i tako su ostvareni preduvjeti za vojne operacije u BiH. I Dayton", tumači Granić. I dodaje kako za Oluju nikoga nismo pitali, ali smo obavještavali. Važan je utjecaj na stav SAD-a imao strah da se u Bihaću ne ponovi Srebrenica.
"General Wesley Clark obavijestio je Šuška krajem rujna da nikako ne zauzimamo Banju Luku. Mene je Galbraith svakodnevno upozoravao da nemamo puno vremena. A 14. listopada u 13 sati, dakle u 7 ujutro u Washingtonu, zvao me Christopher. I držao na telefonu 45 minuta. Tražio je da stanemo jer će 350.000 Srba izbjeći u Srbiju i destabilizirati je, a 100.000 u hrvatsko Podunavlje, a oni će ih morati štititi snagama NATO-a. Odgovorio sam da to nije pametno, tražio sam još dva dana za Banju Luku i Posavinu, ali on nije pristajao. Vidjeli su da pružam otpor, pa je pregovarač Richard Holbrooke nazvao Tuđmana. Tražio je da stanemo i rekao da ćemo u protivnom izgubiti američko savezništvo. Nije bilo druge jer je bilo nedopustivo izgubiti američku podršku dok je dio Hrvatske još okupiran, a rat u BiH nije formalno završen." Podržao sam odluku predsjednika Tuđmana.
Uklanjanje Mate Bobana omogućilo je pregovore o Washingtonskom sporazumu, a odluka Hrvatske da ne zauzme Banju Luku pregovore o Daytonskom, koji su počeli 1. studenog. Rusko je izaslanstvo ondje vodio Igor Ivanov, koji je poslije postao ministar vanjskih poslova.
image
Milan Milutinovic, Mate Granic i Muhamed Šaćirbegović
Pascal George
"Počelo je večerom na kojoj je Slobodan Milošević nastojao stvoriti što bolju atmosferu. A tijekom cijelih pregovora ni jednom riječju nije spomenuo Oluju. Mi smo tražili da se prvo pregovara o mirnoj reintegraciji Podunavlja i zahtijevali američkog šefa civilne operacije (i dobili jednog od najboljih, generala Jacquesa Paula Kleina, kojeg će poslije zamijeniti William Walker), tražili smo da operacija ima jasno definiran rok trajanja i da je cilj reintegracija", objasnio je Granić. Tako je nastao temelj za Erdutski sporazum o mirnoj reintegraciji koja je završena 15. siječnja 1998. godine. Granić i Šušak zatim pregovaraju s Bošnjacima o Mostaru uz pomoć Amerikanaca. Tek su nakon toga počeli pregovori o Okvirnom sporazumu i svim detaljima. Hrvatsko je izaslanstvo samo dvaput izašlo iz baze u restoran s dobrim steakovima, a Tuđman je s Holbrookom odigrao teniski meč.
Komorni čovjek
"Kad smo imali bilateralne razgovore s Miloševićem, on je odmah na stol stavljao viski iako je znao da je Tuđman umjeren u piću. Ali Sloba je kretao s duplim viskijem. I Ballantine'som. Dva potpuno različita čovjeka. Na prvom bilateralnom susretu Milošević je odmah krenuo: 'Pa, Franja, bre, što ste Hrvoja (Šarinića) poslali u Rijeku na izbore (Šarinić je tajno pregovarao s Miloševićem). Mi smo to pratili, pa Hrvoje nije za estradu, on je jedan fini, komorni čovek.' Stalno je pokušavao biti duhovit. A tada smo počeli i prve pregovore o priznanju. Pri kraju naših bilateralnih pregovora Srbi su rekli da traže pregovore o trojnoj razmjeni teritorija - Hrvatska, Republika Srpska i tadašnja SR Jugoslavija - što bi se odnosilo na Prevlaku i zaleđe Dubrovnika. To je posebno forsirao Momir Bulatović, tadašnji predsjednik Crne Gore. Dogovoreno je da oni napišu prijedlog pa ćemo nastaviti razgovore.
Tu mi je ideju prvi put u jesen 1994. godine u hotelu Waldorf Astoria iznio lord Owen. I tražio je još i da Hrvatska Srbima osigura koridor ispod Županje - dakle, ne samo Posavinu nego i koridor - a da Istočna Slavonija i Baranja budu ili kondominij ili da istočna Slavonija pripadne Hrvatskoj, a Baranja Srbiji. To sam odlučno odbio i o tome više nikad s njime nisam razgovarao. Nikad! Poslije sam otišao u Dubrovnik, na sjednicu Županijske skupštine, i rekao da nikakve razmjene neće biti te da je Prevlaka jedna od najstarijih hrvatskih granica. Kad sam se vratio, Tuđman mi se obratio riječima 'Čvrsto si to rekao', a ja sam mu uzvratio: 'Predlažem da prekinemo bilo kakve razgovore o tome'. A on će: 'Dobro, Mate!' Kad smo došli u Pariz potpisati Daytonski sporazum, Milutinoviću (Milan, srpski ministar vanjskih poslova) sam rekao da o tome više nećemo razgovarati. On je, pak, rekao Miloševiću: 'Javlja Mate da je poludeo'", tumači Granić razvoj pitanja razmjene teritorija.
Ta je priča konačno skinuta s dnevnog reda tijekom razgovora u Ateni u kolovozu 1996. godine, kada je dogovorena normalizacija odnosa. "Bio sam sudionik tih pregovora, izaslanstva su bila velika, a onda je Milošević rekao Tuđmanu: 'Ajde, Franja, uzmi ti Matu, ja ću Milana'." I tako su pregovarali samo Tuđman, Granić, Milošević i Milutinović, u maloj hotelskoj sobi, pet sati. "Prevlaka je bila glavna. S tim u vezi bio sam tvrd kao kamen, nisam htio nikakve razgovore, a Tuđman me pustio da to branim. Samo međusobno priznanje te da u dokumente uđe rješenje Prevlake i pitanje ratnih šteta. U jednom trenutku sam rekao: 'Predsjedniče, hajdemo napraviti kratku pauzu'. A Milošević će na to: 'Franja, nikako, ako vas Mate odvuče, neće biti ništa'. Bilo je jasno da su spremni potpisati normalizaciju. I tada su popustili oko Prevlake. I mjesec dana nakon toga uslijedio je Sporazum o normalizaciji odnosa, kad je Srbija prvi put u povijesti priznala Hrvatsku", sjeća se Granić.
U Daytonu su pregovori bili na rubu propasti 20. studenog. Richard Holbrooke je u svojoj knjizi opisao kako su s Bošnjacima i Srbima dogovorili teritorijalno razgraničenje, vjerujući da je to najteži dio posla. Pregovori su se razvukli duboko u noć i Granića su oko 4 ujutro pozvali da dođe. Holbrook piše da je bio fasciniran Granićevom pojavom: svježe izbrijan, u odijelu s kravatom, kao da je normalan dan, a ne praskozorje. Nude mu šampanjac, a on traži vodu dok ne vidi granice. Kad ih je vidio, rekao je da to ne dolazi u obzir.
Evo što nam je ispričao Granić: "Amerikanci su nam rekli da ćemo karte razgraničenja dobiti u 11 sati. I to se otezalo sve do 23 sata. U 2 nakon ponoći smo otišli u sobe. U 4 sata me pozvao Christopher Hill, Holbrookov zamjenik, i rekao da su karte gotove. Tamo su Milošević, Silajdžić, Warren Christopher, Holbrooke, general Clark, otvaraju šampanjac, a mapa je prekrivena platnom. A na karti do Livna Republika Srpska. I cijela Posavina. Kažem: 'Zero chance da će to Hrvatska prihvatiti'. Svi me uvjeravaju, u jednom trenutku Milošević ustaje i kaže: 'Mate, bre, pa vidiš kako to lepo izgleda'. Uhvatim ga za rame i kažem: 'Predsjedniče, ne pitam vas'. Pitam Christophera tko je pregovarao. On mi odgovori: 'Mate, pregovarali su Milošević, Silajdžić i Holbrooke'. Sve mi je bilo jasno, Silajdžić je napravio odličan posao za Bošnjake, posebno za Sarajevo. A onda je trebalo kompenzirati Srbima."
Clintonova zahvala
Pregovori staju, svi traže da dođe Tuđman, ali on odbija i šalje Granića i Šuška. Tada i Alija Izetbegović odbija dogovoreno. "Oko 15 sati, na ručku u kantini, za moj stol sjeda Holbrooke i pita ima li šanse da se pregovori nastave. Ja mu kažem da ima, ali ne s ovim prijedlogom razgraničenja. Holbrooke tada kaže da mi damo prijedlog. Primili smo se posla, predsjednik, Šušak i ja, a karte je crtao Ivan Šimonović (tada Granićev pomoćnik), konzultirali smo i Zubaka (Krešimir, koji je vodio izaslanstvo Hrvata iz BiH). Stavili smo sve gradove u Posavini na našu stranu i definirali južnu granicu, koja je ostala kako je sada. Oko 16.15 smo predali naš prijedlog, a oko 17.30 predsjednik Bill Clinton je nazvao Tuđmana. Razgovarali su 35 minuta. Clinton je rekao da će vidjeti što se od našeg prijedloga može prihvatiti - dobili smo Odžak, a Brčko je ostalo distrikt (Izetbegoviću posebno važan grad jer je ondje rođen). Clinton je tada zahvalio Hrvatskoj na cjelokupnoj ulozi u rješavanju krize u bivšoj Jugoslaviji, a Tuđman još jednom tražio američka jamstva za mirnu reintegraciju Podunavlja. I tim su razgovorom završili pregovori u Daytonu."
Granić: Milošević je odmah na stol stavio viski, a kad sam vidio prve karte, sve mi je bilo jasno
Svjedočenje bivšeg ministra vanjskih poslova, jednog od posljednjih svjedoka povijesnih dogovora
Piše: Željko TrkanjecObjavljeno: 12. prosinac 2020. 16:58
Slobodan Milošević, Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Warren Christopher na potpisivanju mirovnog sporazuma
Alija Izetbegović nam je u siječnju 1994. godine rekao: "Sve južno od Prozora do Neretve vama. Dakle, bez Srednje Bosne, koja je bila pred padom. Ni predsjednik Franjo Tuđman ni ja to nismo prihvatili, i to predsjednik Tuđman ni ja nikad ne bismo prihvatili." Ovim je riječima bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić opisao situaciju u kojoj su se našli Hrvati i Bošnjaci na početku 1994. godine, kada se činilo da će Srbi odnijeti pobjedu uratu i ostvariti kontrolu nad većinom BiH. Situacija koju je trebalo žurno riješiti jer bi se u slučaju takvog vojnog i političkog raspleta Hrvatska našla u teškoj sigurnosnoj, čak i egzistencijalnoj situaciji.
Sve je konačno završeno Daytonskim sporazumom koji je potpisan u Parizu 14. prosinca 1995. godine. Ovog ponedjeljka bit će tomu 25 godina. Dr. Mate Granić, sada je posebni savjetnik premijera Andreja Plenkovića za vanjsku politiku, jedan je od rijetkih živih aktera svih povijesnih događaja i za Jutarnji je list izložio kako se situacija razvijala od 1. lipnja 1993. godine, kada je postao potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar vanjskih poslova, pa do 14. prosinca 1995. godine.
"Milošević je odmah na stol stavio viski iako je znao da je Tuđman umjeren u piću. Sloba je krenuo s duplim viskijem, Ballantine'som. Dva potpuno različita čovjeka"
"Razgovor s predsjednikom je bio kratak. Rekao je: Mate ti razumiješ državnu politiku, a što se tiče BiH i Hrvata u BiH, to ti može pomoći Gojko (Šušak)." Dr. Granić odmah se dao na posao. U posjet mu je stigao ruski ministar Andrej Kozirev, zatim je slijedio razgovor s Madeleine Albright. "Pa dugi razgovor s njemačkim ministrom vanjskih poslova Klausom Kinkelom, koji je dvaput ustajao jasno pokazujući nezadovoljstvo nekim aspektima situacije u BiH", priča Granić.
Propali planovi
Bilo je to doba rata Hrvata i Bošnjaka, a međunarodni kredibilitet Hrvatske zbog toga je bio vrlo nizak. "Shvatio sam da, ako ne zaustavimo taj sukob, nećemo imati nikakve mogućnosti ne samo zaštititi Hrvate u BiH nego i osloboditi okupirana područja u Hrvatskoj".
Već je početkom srpnja Granić u Makarskoj organizirao sastanak HVO-a i Armije BiH kad su dogovoreni koridori za humanitarne konvoje, a posebno je važno bilo pitanje zatočenika. Naime, strani su mediji počeli izvještavati o logorima u kojima Hrvati u BiH drže Bošnjake pa se počelo izjednačavati djelovanje Hrvatske i Srbije u BiH. Dio dužnosnika Hrvata u BiH nije bio sklon zatvaranju logora, ali je nakon sastanka u Makarskoj, uz pomoć predsjednika Tuđmana, zatvoren logor Dretelj, a zatim i ostali jer je Tuđman shvatio da štete Hrvatskoj. Graniću zbog toga počinje padati popularnost u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni.
"Haris Silajdžić je u kolovozu te godine proveo nekih sedam dana u Zagrebu i sve smo vrijeme raspravljali kako zaustaviti rat Hrvata i Bošnjaka. To je rezultiralo Ženevskom deklaracijom predsjednika Tuđmana i Alije Izetbegovića 14. rujna. Ali, lord Owen (supredsjedatelj Međunarodne konferencije za bivšu Jugoslaviju koja je u Ženevi trajala od 1992. do 1995. godine i mirovni posrednik), tri je dana poslije organizirao da sličnu deklaraciju potpišu Izetbegović i Momčilo Krajišnik (lider bosanskih Srba) i tako je poništena naša primarna deklaracija", objašnjava Granić.
Propadali su planovi koje su za rješenje sukoba u BiH predlagali mirovni posrednici lord Owen, portugalski diplomat José Cutileiro i norveški pregovarač Thorvald Stoltenberg. A stanje u BiH bilo je sve gore.Papa Ivan Pavao II. držao mi je 15-minutni monolog i govorio o opasnostima radikalnog islama: "To nije islam koji je časna religija, muslimani su naša braća. To će biti najveći problem svijeta i zbog toga treba zaustaviti sukob Hrvata i Bošnjaka"
Mate Granić
Pregovori u Beču
"Haris Silajdžić i ja pokušali smo početkom siječnja 1994. godine naći rješenje u novim pregovorima u Beču, gdje je domaćin bio Alois Mock, a Klaus Kinkel je u državnoj rezidenciji u Bad Godesbergu, kamo dolazi i Anthony Lake, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Billa Clintona, organizirao sastanak. Na ručku, dok smo razgovarali o stanju u Srednjoj Bosni, koja je bila pred padom i prekidom sukoba, Alija Izetbegović je rekao: 'Franjo, Armija (BiH, snage Bošnjaka) je odlučila i ja to više ne mogu zaustaviti (operacije u Srednjoj Bosni)'. Tuđman mu je rekao da će biti puno žrtava, a Alija je odgovorio: 'Franjo, svaki rat nosi žrtve'. Te noći, 10. siječnja, oko 23 sata Alija je konačno rekao: 'Franjo, ajde da se lijepo dogovorimo. Sve južno od Prozora i do Neretve vama, a mi ćemo sami sa Srbima riješiti problem'. Srednja Bosna pripala bi Bošnjacima. Tuđman se na trenutak zamislio, a onda odlučno odgovorio: 'Alija, ne mogu ostaviti Hrvate u Srednjoj Bosni. Ne dolazi u obzir.' To je ponovljeno 17. siječnja 1994. godine, u sobi 526, u zgradi UN-a u Ženevi. Isti sudionici", govori Granić.
Bošnjaci, koji su se tada u službenim dokumentima još nazivali Muslimanima, bili su, vojno, u najtežem položaju i u Sarajevu su se pojavili grafiti "Potpiši Alija, makar je ko avlija". Izetbegović je, jasno je iz riječi našeg sugovornika, imao jasnu ideju definiranja mini države na štetu Hrvata. Ubrzo je uslijedila prekretnica. Granić se prisjeća: "Naš veleposlanik u Ženevi Miomir Žužul je 19. siječnja organizirao sastanak s posebnim američkim izaslanikom za BiH Charlesom E. Redmanom. Večera je trajala pet sati, a Redman je tražio od nas koncept zaustavljanja rata Hrvata i Bošnjaka i formiranja Federacije Hrvata i Bošnjaka. Tada sam prvi put predložio kantonalno uređenje, što mu se svidjelo. Koncept je bio da se to poslije proširi na cijeli prostor BiH. Ako ne, tada se Federacija konfederalno veže s Hrvatskom. U tom trenutku Srbi kontroliraju gotovo 70 posto BiH, a Hrvati oko 10 posto."
Postalo je jasno da se SAD aktivno uključuje u krizu, a Mate Granić 4. veljače odlazi u posjet papi, sada svetom Ivanu Pavlu II. Sastanak je trajao 45 minuta, što je, kad je riječ o trajanju, izvan svih vatikanskih protokola. Tadašnji gradonačelnik Pariza Jacques Chirac, koji će poslije kao predsjednik pozitivno djelovati na završetak sukoba u BiH i konačno organizirati potpisivanje Daytonskih sporazuma, čekao je 25 minuta da završi sastanak s hrvatskim ministrom.
Najteži dio pregovora, na koji smo potrošili gotovo dva dana, bilo je pitanje kakva je to Federacija, a i kasnije BiH. Građanska ili država suverenih, konstitutivnih naroda. Silajdžić je bio vrlo tvrd i zastupao je tezu građanske države. Vidio sam da bez pomoći Amerikanaca neće ići.
"Sveti Otac mi je oko 15 minuta u monologu govorio o opasnostima radikalnog islama. To nije časna religija islam, muslimani su naša braća, rekao mi je. Radikalni islam, koji se pruža od Afganistana do Alžira, nije islam. Rekao mi je da će to biti najveći problem modernog svijeta i da zbog toga treba zaustaviti sukob Hrvata i Bošnjaka. A poslije i sukob sa Srbima." A tadašnji vatikanski ministar vanjskih poslova Jean-Louis Tauran je poslao jasnu poruku: "Mate, zašto još držite Matu Bobana? To vam jako šteti u međunarodnoj zajednici."
Omražena osoba
Granić je o tome izvijestio Tuđmana, koji će dva dana nakon toga sazvati sastanak na kojem su bili i Gojko Šušak, Miro Tuđman i Mate Boban. Tuđman je tada Bobanu rekao da su međunarodne okolnosti takve da se mora povući, a zatim dao riječ Graniću da to potvrdi i pojasni. Boban nije imao izlaza, nije se mogao protiviti Tuđmanovu zahtjevu i želji Vatikana. I tada se događa veliki obrat. Tuđman imenuje Granića šefom izaslanstva za izbor novog šefa HDZ-a BiH u Livnu. U tom je izaslanstvu, ali kao član, bio i Gojko Šušak. Nakon toga hrvatski ministar vanjskih poslova postaje jedna od najomraženijih osoba tvrdolinijašima među Hrvatima u BiH, a i nekima u Hrvatskoj, koji mu to neće zaboraviti. I tako su ispunjeni svi uvjeti za pregovore.
U dva je dana obišao europske glavne gradove, Bonn, Rim, Vatikan, London, a onda slijedi poziv iz Washingtona. Zove tadašnji američki državni tajnik Warren Christopher - Silajdžić je već ondje. Granić se vraća u Zagreb, odlazi na Pantovčak i Tuđman ga prima iza ponoći.
"Razgovarali smo do 2 sata i 30 minuta, i to je bio jedan od najvažnijih razgovara. Tada smo točno razjasnili stajališta za pregovore: Federacija BiH je savez suverenih, konstitutivnih naroda Hrvata i Bošnjaka, a ako se proširi na cijelu BiH, tada i Srba i ostalih, svi imaju ista ljudska i građanska prava. Pitam predsjednika postoji li bilo kakva obaveza prema Slobodanu Miloševiću s razgovora u Karađorđevu i Tikvešu. On mi odgovara: 'Mate, ništa'. Ja ponavljam: 'Predsjedniče, ako nije ništa pismeno, postoji li usmena obveza?' 'Mi smo razgovarali o svemu, o raspadu države, o BiH, ali nema ništa, imaš potpuno slobodne ruke', odgovorio mi je Tuđman. Sutradan sam otišao u Washington i počeli su pregovori", tumači Granić. Iz toga je vidljivo da su temelji današnjeg ustroja BiH postavljeni upravo na ovim pregovorima.
"Najteži dio pregovora, na koji smo potrošili gotovo dva dana, bilo je pitanje kakva je to Federacija, a i kasnije BiH. Građanska ili država suverenih, konstitutivnih naroda. Silajdžić je bio vrlo tvrd i zastupao je tezu građanske države. Vidio sam da bez pomoći Amerikanaca neće ići. Bio sam spreman prekinuti pregovore i vratiti se. Ključan je bio razgovor s Christopherom, kojem sam objasnio povijest BiH. Dobio sam njegovu podršku, Christopher je razgovarao sa Silajdžićem i prihvaćen je naš model federacije konstitutivnih naroda. I onda su pregovori mirno nastavljeni."
Posebno je interesantno da je stav bošnjačke politike u BiH danas isti kao što je bio i tada. Tada je dogovoren i konfederalni ugovor s Hrvatskom. Jedan od bliskih Granićevih suradnika ispričao mi je da tijekom tih pregovora ministar prestao piti kavu. Koja se točila na sve strane. I kad je Granić, već umoran, zatražio još jednu, šef kabineta, po struci također liječnik, rekao je: "Ne može. Za Vas od sada samo čaj. Samo mi još treba ministar sa zdravstvenim problemima." A bilo je i problema s kontaktima jer je Tuđman bio u Albaniji, koja tada još nije imala dobre komunikacijske veze. Nakon povratka u Zagreb, Tuđman u kabinet poziva Šuška i premijera Nikicu Valentića pa zove Granića te ga stavlja na zvučnik. "Opisao sam im kako sporazum izgleda. Predsjednik me pita: 'Mate, bi li ti potpisao?' 'Da, predsjedniče'. Tuđman pita okupljene: 'Ima li netko primjedaba? Nema. Mate, potpiši.' I tako je Šušak morao prihvatiti Washingtonski sporazum. Izetbegovića je trebalo četiri sata uvjeravati, a to su radili Silajdžić i Amerikanci.
image
Warren Christopher, Haris Silajdzic, Mate Granic i Kresimir Zubak
Joshua Roberts
To je bio presudni trenutak za Hrvatsku, čiji međunarodni položaj počinje jačati, i to, kaže Granić, dramatično, te dodaje da postajemo ključni saveznik SAD-a za dovršetak rata u BiH. I stvaraju se svi preduvjeti za oslobađanje okupiranih područja. To je trenutak kada američki ambasador Peter Galbraith dolazi s planom Z4 za rješenje pitanja okupiranih područja. Granić navodi da je odluka državnog vrha bila pregovarati iako ono što nude ne možemo prihvatiti jer je predviđalo državu u državi.
Demirelove suze
"Kad je Milan Martić u siječnju 1995. godine odbio od Galbraitha primiti taj plan, rekao sam predsjedniku: 'Osim SAD-a, Njemačke i Svete Stolice, imamo još jednog moćnog saveznika'. 'Kojeg, Mate?' 'Dragog Boga. Sad, predsjedniče, mi možemo vojno.'" I sredinom lipnja, nakon sastanka Granića i Šuška s Tuđmanom, Amerikancima se šalje poruka da, ako ne bude ozbiljnih pregovora, Hrvatska mora ići vojno.
"Na Brijune 16. i 17. srpnja dolazi turski predsjednik Sulejman Demirel, nakon Srebrenice, to je bio dramatičan sastanak. Suznih je očiju molio Tuđmana da pomognemo Bošnjacima da ne dožive potpuni poraz i uništenje. Rekao je da je opstojnost Bošnjaka moguća samo uz savez i suradnju s Hrvatima. Mene je na helidromu držao za ruku i molio da učinim sve što mogu. Tada sam odlučio organizirati sastanak Tuđman - Izetbegović u Splitu. Pozvao sam Hidu Biščevića i dao mu upute kako treba izgledati deklaracija koju je on sastavio. Tekst sam zadržao za sebe, iz više razloga. Tuđman i Izetbegović su tekst vidjeli tek kad su u Splitu sjeli za stol. Izetbegović nije imao primjedaba, a Tuđman je pronašao dvije gramatičke pogreške. Hido je Deklaraciju odmah pročitao pred brojnim novinarima i tako su ostvareni preduvjeti za vojne operacije u BiH. I Dayton", tumači Granić. I dodaje kako za Oluju nikoga nismo pitali, ali smo obavještavali. Važan je utjecaj na stav SAD-a imao strah da se u Bihaću ne ponovi Srebrenica.
"General Wesley Clark obavijestio je Šuška krajem rujna da nikako ne zauzimamo Banju Luku. Mene je Galbraith svakodnevno upozoravao da nemamo puno vremena. A 14. listopada u 13 sati, dakle u 7 ujutro u Washingtonu, zvao me Christopher. I držao na telefonu 45 minuta. Tražio je da stanemo jer će 350.000 Srba izbjeći u Srbiju i destabilizirati je, a 100.000 u hrvatsko Podunavlje, a oni će ih morati štititi snagama NATO-a. Odgovorio sam da to nije pametno, tražio sam još dva dana za Banju Luku i Posavinu, ali on nije pristajao. Vidjeli su da pružam otpor, pa je pregovarač Richard Holbrooke nazvao Tuđmana. Tražio je da stanemo i rekao da ćemo u protivnom izgubiti američko savezništvo. Nije bilo druge jer je bilo nedopustivo izgubiti američku podršku dok je dio Hrvatske još okupiran, a rat u BiH nije formalno završen." Podržao sam odluku predsjednika Tuđmana.
Uklanjanje Mate Bobana omogućilo je pregovore o Washingtonskom sporazumu, a odluka Hrvatske da ne zauzme Banju Luku pregovore o Daytonskom, koji su počeli 1. studenog. Rusko je izaslanstvo ondje vodio Igor Ivanov, koji je poslije postao ministar vanjskih poslova.
image
Milan Milutinovic, Mate Granic i Muhamed Šaćirbegović
Pascal George
"Počelo je večerom na kojoj je Slobodan Milošević nastojao stvoriti što bolju atmosferu. A tijekom cijelih pregovora ni jednom riječju nije spomenuo Oluju. Mi smo tražili da se prvo pregovara o mirnoj reintegraciji Podunavlja i zahtijevali američkog šefa civilne operacije (i dobili jednog od najboljih, generala Jacquesa Paula Kleina, kojeg će poslije zamijeniti William Walker), tražili smo da operacija ima jasno definiran rok trajanja i da je cilj reintegracija", objasnio je Granić. Tako je nastao temelj za Erdutski sporazum o mirnoj reintegraciji koja je završena 15. siječnja 1998. godine. Granić i Šušak zatim pregovaraju s Bošnjacima o Mostaru uz pomoć Amerikanaca. Tek su nakon toga počeli pregovori o Okvirnom sporazumu i svim detaljima. Hrvatsko je izaslanstvo samo dvaput izašlo iz baze u restoran s dobrim steakovima, a Tuđman je s Holbrookom odigrao teniski meč.
Komorni čovjek
"Kad smo imali bilateralne razgovore s Miloševićem, on je odmah na stol stavljao viski iako je znao da je Tuđman umjeren u piću. Ali Sloba je kretao s duplim viskijem. I Ballantine'som. Dva potpuno različita čovjeka. Na prvom bilateralnom susretu Milošević je odmah krenuo: 'Pa, Franja, bre, što ste Hrvoja (Šarinića) poslali u Rijeku na izbore (Šarinić je tajno pregovarao s Miloševićem). Mi smo to pratili, pa Hrvoje nije za estradu, on je jedan fini, komorni čovek.' Stalno je pokušavao biti duhovit. A tada smo počeli i prve pregovore o priznanju. Pri kraju naših bilateralnih pregovora Srbi su rekli da traže pregovore o trojnoj razmjeni teritorija - Hrvatska, Republika Srpska i tadašnja SR Jugoslavija - što bi se odnosilo na Prevlaku i zaleđe Dubrovnika. To je posebno forsirao Momir Bulatović, tadašnji predsjednik Crne Gore. Dogovoreno je da oni napišu prijedlog pa ćemo nastaviti razgovore.
Tu mi je ideju prvi put u jesen 1994. godine u hotelu Waldorf Astoria iznio lord Owen. I tražio je još i da Hrvatska Srbima osigura koridor ispod Županje - dakle, ne samo Posavinu nego i koridor - a da Istočna Slavonija i Baranja budu ili kondominij ili da istočna Slavonija pripadne Hrvatskoj, a Baranja Srbiji. To sam odlučno odbio i o tome više nikad s njime nisam razgovarao. Nikad! Poslije sam otišao u Dubrovnik, na sjednicu Županijske skupštine, i rekao da nikakve razmjene neće biti te da je Prevlaka jedna od najstarijih hrvatskih granica. Kad sam se vratio, Tuđman mi se obratio riječima 'Čvrsto si to rekao', a ja sam mu uzvratio: 'Predlažem da prekinemo bilo kakve razgovore o tome'. A on će: 'Dobro, Mate!' Kad smo došli u Pariz potpisati Daytonski sporazum, Milutinoviću (Milan, srpski ministar vanjskih poslova) sam rekao da o tome više nećemo razgovarati. On je, pak, rekao Miloševiću: 'Javlja Mate da je poludeo'", tumači Granić razvoj pitanja razmjene teritorija.
Ta je priča konačno skinuta s dnevnog reda tijekom razgovora u Ateni u kolovozu 1996. godine, kada je dogovorena normalizacija odnosa. "Bio sam sudionik tih pregovora, izaslanstva su bila velika, a onda je Milošević rekao Tuđmanu: 'Ajde, Franja, uzmi ti Matu, ja ću Milana'." I tako su pregovarali samo Tuđman, Granić, Milošević i Milutinović, u maloj hotelskoj sobi, pet sati. "Prevlaka je bila glavna. S tim u vezi bio sam tvrd kao kamen, nisam htio nikakve razgovore, a Tuđman me pustio da to branim. Samo međusobno priznanje te da u dokumente uđe rješenje Prevlake i pitanje ratnih šteta. U jednom trenutku sam rekao: 'Predsjedniče, hajdemo napraviti kratku pauzu'. A Milošević će na to: 'Franja, nikako, ako vas Mate odvuče, neće biti ništa'. Bilo je jasno da su spremni potpisati normalizaciju. I tada su popustili oko Prevlake. I mjesec dana nakon toga uslijedio je Sporazum o normalizaciji odnosa, kad je Srbija prvi put u povijesti priznala Hrvatsku", sjeća se Granić.
U Daytonu su pregovori bili na rubu propasti 20. studenog. Richard Holbrooke je u svojoj knjizi opisao kako su s Bošnjacima i Srbima dogovorili teritorijalno razgraničenje, vjerujući da je to najteži dio posla. Pregovori su se razvukli duboko u noć i Granića su oko 4 ujutro pozvali da dođe. Holbrook piše da je bio fasciniran Granićevom pojavom: svježe izbrijan, u odijelu s kravatom, kao da je normalan dan, a ne praskozorje. Nude mu šampanjac, a on traži vodu dok ne vidi granice. Kad ih je vidio, rekao je da to ne dolazi u obzir.
Evo što nam je ispričao Granić: "Amerikanci su nam rekli da ćemo karte razgraničenja dobiti u 11 sati. I to se otezalo sve do 23 sata. U 2 nakon ponoći smo otišli u sobe. U 4 sata me pozvao Christopher Hill, Holbrookov zamjenik, i rekao da su karte gotove. Tamo su Milošević, Silajdžić, Warren Christopher, Holbrooke, general Clark, otvaraju šampanjac, a mapa je prekrivena platnom. A na karti do Livna Republika Srpska. I cijela Posavina. Kažem: 'Zero chance da će to Hrvatska prihvatiti'. Svi me uvjeravaju, u jednom trenutku Milošević ustaje i kaže: 'Mate, bre, pa vidiš kako to lepo izgleda'. Uhvatim ga za rame i kažem: 'Predsjedniče, ne pitam vas'. Pitam Christophera tko je pregovarao. On mi odgovori: 'Mate, pregovarali su Milošević, Silajdžić i Holbrooke'. Sve mi je bilo jasno, Silajdžić je napravio odličan posao za Bošnjake, posebno za Sarajevo. A onda je trebalo kompenzirati Srbima."
Clintonova zahvala
Pregovori staju, svi traže da dođe Tuđman, ali on odbija i šalje Granića i Šuška. Tada i Alija Izetbegović odbija dogovoreno. "Oko 15 sati, na ručku u kantini, za moj stol sjeda Holbrooke i pita ima li šanse da se pregovori nastave. Ja mu kažem da ima, ali ne s ovim prijedlogom razgraničenja. Holbrooke tada kaže da mi damo prijedlog. Primili smo se posla, predsjednik, Šušak i ja, a karte je crtao Ivan Šimonović (tada Granićev pomoćnik), konzultirali smo i Zubaka (Krešimir, koji je vodio izaslanstvo Hrvata iz BiH). Stavili smo sve gradove u Posavini na našu stranu i definirali južnu granicu, koja je ostala kako je sada. Oko 16.15 smo predali naš prijedlog, a oko 17.30 predsjednik Bill Clinton je nazvao Tuđmana. Razgovarali su 35 minuta. Clinton je rekao da će vidjeti što se od našeg prijedloga može prihvatiti - dobili smo Odžak, a Brčko je ostalo distrikt (Izetbegoviću posebno važan grad jer je ondje rođen). Clinton je tada zahvalio Hrvatskoj na cjelokupnoj ulozi u rješavanju krize u bivšoj Jugoslaviji, a Tuđman još jednom tražio američka jamstva za mirnu reintegraciju Podunavlja. I tim su razgovorom završili pregovori u Daytonu."
1
1
Re: Tajne daytona..
Jako dobar clanak. Svidja mi se sto se govori o tim nekim sitnim/velikim detaljima.
Nema "jednog", da po ovome vidi ko je dao Komsicu legitimitet.
Nema "jednog", da po ovome vidi ko je dao Komsicu legitimitet.
1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Tajne daytona..
Meni je zapeo jedan detalj, baš kako kažeš, zapravo veliki detalj...politika hr u bih, direktno je upravljana iz Zagreba.
Kad je Boban postao uteg u međunarodnom ugledu, jednostavno je maknut...
U tom segmentu i kontekstu hrvatsko-bošnjačkog rata, nema neke razlike između zg i bg....jedino da su se hrvati u jednom trenutku ipak opametili...a srbi nisu ni dan danas...
0
Re: Tajne daytona..
Upravo je i meni to najvise privuklo paznju. Znaci, dosao katil-ferman i to je to. I to oko zaokreta politike Hrvatske, dok Srbija to nikad ne samo da nije uradila tada, i sada se pa skoro otvoreno fura stara prica.storm je napisao/la: ↑13 dec 2020, 16:49Meni je zapeo jedan detalj, baš kako kažeš, zapravo veliki detalj...politika hr u bih, direktno je upravljana iz Zagreba.
Kad je Boban postao uteg u međunarodnom ugledu, jednostavno je maknut...
U tom segmentu i kontekstu hrvatsko-bošnjačkog rata, nema neke razlike između zg i bg....jedino da su se hrvati u jednom trenutku ipak opametili...a srbi nisu ni dan danas...
Ali, i ostatak teksta je zaista zanimljiv.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Tajne daytona..
Situacija je danas, ma kako se čudno čulo, dobra u perspektivi, ustvari nikad bolja od rata naovamo.Fatih je napisao/la: ↑13 dec 2020, 16:53Upravo je i meni to najvise privuklo paznju. Znaci, dosao katil-ferman i to je to. I to oko zaokreta politike Hrvatske, dok Srbija to nikad ne samo da nije uradila tada, i sada se pa skoro otvoreno fura stara prica.storm je napisao/la: ↑13 dec 2020, 16:49
Meni je zapeo jedan detalj, baš kako kažeš, zapravo veliki detalj...politika hr u bih, direktno je upravljana iz Zagreba.
Kad je Boban postao uteg u međunarodnom ugledu, jednostavno je maknut...
U tom segmentu i kontekstu hrvatsko-bošnjačkog rata, nema neke razlike između zg i bg....jedino da su se hrvati u jednom trenutku ipak opametili...a srbi nisu ni dan danas...
Ali, i ostatak teksta je zaista zanimljiv.
Kažem u perspektivi.
Hvatska je u EU I NATO...nemaju milimetar prostora za neke gluposti, osim ponekih redikula poput predsjednika, a vidi se da je čak Plenković opet povukao malo ručnu, vjerojatno na neke sugestije izvana.
Srbiji opet na čelu duboko kompromitirani Vučić, koji ne zna kuda će, a vjerojatno će samo još poslužiti, da Srbiji objasni da su izgubili sve što su htjeli...Dodik gubi u nizovima. U dvije godine će svašta biti na političkom planu, moja prognoza.
Posljedićno i u ustroju BIH.
0
Re: Tajne daytona..
Ovo sam bas skoro ustvrdio.storm je napisao/la: ↑13 dec 2020, 17:08Situacija je danas, ma kako se čudno čulo, dobra u perspektivi, ustvari nikad bolja od rata naovamo.
Kažem u perspektivi.
Hvatska je u EU I NATO...nemaju milimetar prostora za neke gluposti, osim ponekih redikula poput predsjednika, a vidi se da je čak Plenković opet povukao malo ručnu, vjerojatno na neke sugestije izvana.
Srbiji opet na čelu duboko kompromitirani Vučić, koji ne zna kuda će, a vjerojatno će samo još poslužiti, da Srbiji objasni da su izgubili sve što su htjeli...Dodik gubi u nizovima. U dvije godine će svašta biti na političkom planu, moja prognoza.
Posljedićno i u ustroju BIH.
1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Tajne daytona..
Izgleda sam te čitaoFatih je napisao/la: ↑13 dec 2020, 17:15Ovo sam bas skoro ustvrdio.storm je napisao/la: ↑13 dec 2020, 17:08
Situacija je danas, ma kako se čudno čulo, dobra u perspektivi, ustvari nikad bolja od rata naovamo.
Kažem u perspektivi.
Hvatska je u EU I NATO...nemaju milimetar prostora za neke gluposti, osim ponekih redikula poput predsjednika, a vidi se da je čak Plenković opet povukao malo ručnu, vjerojatno na neke sugestije izvana.
Srbiji opet na čelu duboko kompromitirani Vučić, koji ne zna kuda će, a vjerojatno će samo još poslužiti, da Srbiji objasni da su izgubili sve što su htjeli...Dodik gubi u nizovima. U dvije godine će svašta biti na političkom planu, moja prognoza.
Posljedićno i u ustroju BIH.
Šalim se, ali to je to...
1
1
Bivši visoki predstavnik u BiH poručio: Dejton je potrebno mijenjati jer nije funkcionalan, država je zaglavljena u slij
U svom govoru kazao je da je prije svega potrebno mijenjati Dejton te da je našoj zemlji potrebna prije svega pomoć međunarodne zajednice po tom pitanju.
- Dejton je imao za cilj prije svega zaštititi interese tri najveće etničke skupine u BiH. Međutim, Dejton je Bosnu i Hercegovinu zbog toga učinio zemljom kojom je nemoguće upravljati. Svi znamo kada je i zašto donesen Dejtonski sporazum. 25 godina kasnije, stanje ne izgleda obećavajuće. Od 1993. godine pratim situaciju u Bosni i Hercegovini i mogu još jednom ponoviti da je Dejton učinio BiH zemljom kojom je nemoguće upravljati. Struktura Dejtona je imala za cilj zaštiti interese tri najveće etničke skupine u BiH. Međutim u praksi je država zaglavljena u slijepoj ulici, kazao je Schilling.
Između ostalog, on se prisjetio i samih pregovora oko sporazuma.
- S obzirom da sam bio u Dejtonu, Holbrooke mi je rekao da namjera Sporazuma nije bila da zadrži lošu situaciju u zemlji i da takvo stanje ostane nepromijenjeno. On je trebao biti osnova za napredak.Njemački diplomata Wolfgang Ischinger je kasnije rekao da je bila greška što u Sporazum nije ugrađena obaveza da se nakon tri godine izvrši revizija. Svi znamo šta je naknadno trebalo uraditi, ali nešto se mora poduzeti sada, kazao je Schilling.
Na kraju svog obraćanja kazao je da je Dejton potrebno mijenjati jer je jasno da nije funkcionalan.
- Međutim, malo se toga uradilo po tom pitanju jer se predstavnici tri najveće etničke grupe ne mogu dogovoriti. Mnogi građani prizivaju međunarodnu pomoć u vezi promjene Dejtona. Lideri bosanskih Srba boje se ove ideje jer je RS u Dejtonu priznata kao politički entitet. Za reforme je potrebno pripremiti put i to zahtijeva podršku međunarodne zajednice. Bosni i Hercegovini treba nova politika , snažnija podrška visokom predstavniku. Država to sama ne može uraditi i to je očigledno. Potrebna joj je pomoć. Mi smo to dužni uraditi, zaključio je Schilling.
1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.