BeHaR forum

Primjećujem da ljudi koji dugo žive u inostranstvu polako počinju zaboravljati naš jezik – riječi, izraze, pa čak i gramatiku. Nekad se miješaju jezici, nekad se ne mogu sjetiti osnovnih riječi.

Da li ste i vi to primijetili kod sebe ili drugih?

Mislite li da je to normalno i neizbježno, ili bismo trebali više čuvati svoj jezik?

Cuvati svoj, naravno

nekad i ja ne mogu da se sjetim neke nase rijeci

To je normalno, kao dda na primjer Nijemci koji se odsele u US pa nakon 30-40 godina znaju njemacki kao sto su znali kad su dosli i njihovi potomci? To je sasvim normalno, druga generacija iseljenika skoro da ne zna maternji bilo odakle da dodju.

Sasvim je normalno da se materinji jezik malo 'izgubi' kada dugo živiš u inostranstvu i rijetko ga koristiš. Ponekad zaboraviš riječi, treba ti više vremena da se izraziš, praviš gramatičke greške ili nesvjesno ubaciš riječ iz drugog jezika.

Mozak se jednostavno prilagođava jeziku koji najviše koristiš svaki dan. To se zove jezična atricija.

Ali, na našu sreću, materinji jezik se brzo vraća čim ga ponovo počneš više koristiti .... kroz razgovor, čitanje, serije ili muziku.

Ja redovno čitam na oba jezika i tako njegujem svoja govorna područja u mozgu, jačam pamćenje i održavam jezične vještine. Ne družim se s našim ljudima.

Ranije mi se znalo desiti da zaboravim neku riječ usred razgovora - pa se sestra i ja tome slatko nasmijemo.

Primijetila sam i da to mnoge Bosance zna nervirati kada se neko pogrešno izrazi, pa se trudim da ispoštujem njihovo jezičko umijeće, pravila gramatike, pravilnu formulaciju rečenica i jasno izražavanje misli. Ili šutim.

hajdi, ne smucas se po onim balkanskim narodnjackim klubovima ?

Jednom sam bila na samom početku.

Zbog određenih okolnosti nisam imala priliku da idem u naše klubove. Premjestili su me tada u pravo švapsko gnijezdo, s dijalektom koji nije razumjelo ni komšijsko selo. Ali su me lijepo prihvatili, pa sam se s njima brzo srodila i s njima živim i danas.

Ja kad pričam sa rodbinom trudim se da ne miješam jezike nikako. Mislim da u tome uspijevam. Trudim se da i gramatički pričam ispravno najbolje što mogu.

Sestra mi veoma slabo zna naš jezik. Nije dijete htjelo i gotovo. Ona je ta koja određuje standarde njenog života. Uvijek tako bilo i uvijek tako biće. Ona je naučnik. Brzo odbacuje sve za čim nema nikakve potrebe u svakodnevnom životu. Nije dolazilo u obzir da je uključuju u klubove i slično gdje idu naši ljudi, ma šta to značilo. Tamo izgubiš više nego što dobiješ.

Heidi je napisao/la: ↑11 jan 2026, 18:21 Sasvim je normalno da se materinji jezik malo 'izgubi' kada dugo živiš u inostranstvu i rijetko ga koristiš. Ponekad zaboraviš riječi, treba ti više vremena da se izraziš, praviš gramatičke greške ili nesvjesno ubaciš riječ iz drugog jezika.

Mozak se jednostavno prilagođava jeziku koji najviše koristiš svaki dan. To se zove jezična atricija.

Ali, na našu sreću, materinji jezik se brzo vraća čim ga ponovo počneš više koristiti .... kroz razgovor, čitanje, serije ili muziku.

Ja redovno čitam na oba jezika i tako njegujem svoja govorna područja u mozgu, jačam pamćenje i održavam jezične vještine. Ne družim se s našim ljudima.

Ranije mi se znalo desiti da zaboravim neku riječ usred razgovora - pa se sestra i ja tome slatko nasmijemo.

Primijetila sam i da to mnoge Bosance zna nervirati kada se neko pogrešno izrazi, pa se trudim da ispoštujem njihovo jezičko umijeće, pravila gramatike, pravilnu formulaciju rečenica i jasno izražavanje misli. Ili šutim.

Ih nur maternji kod kuce sprehen i to mi je genuh da ne fergesn

Po meni sasvim nornalna i ocekivana pojava, ko ode u inostranstvo da zivi nornalno mi je da vremenon pocne i u kuci da prica taj jezik i da razmislja na tom jeziku, te onda vremenom pocne teze da se sjeca maternjeg jezika.

Svakako bolje nego oni koji odu u inostranstvo i nikad kako treba ne nauce jezik zemlje u koju su dosli, drze se nekih krugova ljudi iz domovine i slicno, a dosta je takvih koliko znam.

ja sam se u njemackoj druzijo s turcima i portugalcima
pricali smo nasu auslendersku verziju njemackog jezika
svabe je zovu asi deutsch

Trudim se da sto manje mijesam strane rijeci u maternjem jeziku.
Nekada zna biti teze kad su u pitanju tehnicke rijeci jer to nisam imao priliku da ucim kod nas.

S kcerkom od prvog dana pricamo na nasem jeziku i ona ga prilicno dobro zna. Medjutim nekad se uhvatim da pocnem s njom pricati na svedskom i onda ona "Tata, de mozemo li na bosanskom?".

To je sasvim normalno.

Nije normalno Bosancima iz Bosne koji su uglavnom bez razloga previše kivni na dijasporu, pa pored ostalog i to im zamjere.

Što se tiče miješanja jezika, primjetio sam na forumima da i neki ljudi koji sudeći po svemu napisanom nikad nisu bili dijaspora i čitav život su proveli u BiH agresivno miješaju engleski jezik sa maternjim na internetu. Svjestan sam da skoro sigurno nisu takvi u stvarnom životu. Sredina bi ih odbacila, pretpostavljam. Ali, eto, samo moje zapažanje.

A odnos Bosanaca prema dijaspori je jedna sasvim druga tema. Ide nekad i do skoro otvorene mržnje. Ubaci sve ostale nijanse nepodnošenja da se zaokruži slika. Na nekom anamo forumu, mene je jedan moderator uzeo na nišan samo zato što živim u Kanadi. Nemam drugo objašnjenje jer sam bio ekstremno pristojan, a i njegovi upisi su jasno govorili da bi on najradije da dijaspore nema nikako na forumu. Naveo bih i jedan čudan primjer, ali sad neću. Možda poslije. Opet kažem, možda se taj moj utisak o odnosu Bosanaca prema dijaspori može pripisati samo internet kakofoniji. U stvarnom životu je možda drugačije. Ako je to istina, i to je za razmišljanje.

Ono što se dijaspori može osporiti jeste što nekad previše emotivno znaju postupati u iznošenju stavova o BiH, politici itd. što zna nervirati "domaće". Nekako se previše unesu u to, pa onda bude i govora sa visine itd. iako odavno više ne žive tu. To raju jednostavno zna nervirati.

Isto tako, dijaspora nije sveta krava. Kad nekad nešto spomeneš za jednog obično se njih 20 nađe uvrijeđeno kao da i njih brojiš u to ili da se i njima direktno obraćaš. Šupak je šupak živio u Njemačkoj, Americi, Kanadi ili Bosni i to je jednostavno tako.

Know-how, investicije i ostalo su uvijek dobrodošle i bez toga bi BiH propala davno.

Ništa to dijasporu ne čini drugačijom od domaćih. Danas prosječni internetlija koji nikad nije izašao iz BiH previše emotivno komentariše političke događaje u svakoj zemlji na svijetu.

Drugačije je to za ljude koji su otjerani sa svojih ognjišta. Kod njih to proradi, a oni i jesu najglasniji po tome.

Ovi ekonomski migranti unazad 2 decenije su druga priča.