BeHaR forum

..Sandžak je zemljopisno područje administrativno podjeljeno između Srbije i Crne Gore. Šest sandžačkih općina pripadaju Srbiji (Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš, Priboj), a pet pripadaju Crnoj Gori (Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Plav i Rožaje. Nerijetko se i Mojkovac spominje kao sandžačka općina. U Srbiji se Sandžak, također, često naziva i Raška oblast, aludirajući na starosrpsku državu Rašku, umjesto na osmanlijsku oblast.

Najveći grad u regiji je Novi Pazar s 54.604 stanovnika (2002.), a ostali veći gradovi su: Pljevlja (23.800) i Priboj (19.600). U Srbiji, općine Novi Pazar i Tutin su dio Raškog okruga, a općine Sjenica, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj su dio Zlatiborskog okruga. Površina Sandžaka je 8 686 km2.

Zato su im zenske

..daaaa...ovo posvećujem jednoj zorici s sandžaka...

...Bošnjaci Bosne i Hercegovine i Sandžaka gotovo se u potpunosti identificiraju kao pripadnici te narodne cjeline.... određene razlike se nanovo pojavljuju nakon što je u bošnjačkom korpusu početkom 90-ih prihvaćeno bošnjačko ime kao nacionalno... popisi koji su uslijedili u Srbiji i Crnoj Gori (2002/03. i 2011.) pokazali su da se znatan dio Sandžaklija i nadalje doživljava Muslimanima...

Sta znam ima ih svakakvih, malo je staromodni, al ok su ko ljudi i veoma principijelni..

R4IN je napisao/la: ↑22 nov 2020, 00:00 Sta znam ima ih svakakvih, malo je staromodni, al ok su ko ljudi i veoma principijelni..

...čudno da niko nije otvorio temu o njima na nijednom bosanskom forumu sve mi se čini da nisu omiljeni od bih bošnjaka..možda što su napravili tihu okupaciju sarajeva...možda što su snalažljivi meni se čini da su najbliži našim hercegovcima..

laga-nini je napisao/la: ↑22 nov 2020, 00:04

R4IN je napisao/la: ↑22 nov 2020, 00:00 Sta znam ima ih svakakvih, malo je staromodni, al ok su ko ljudi i veoma principijelni..

...čudno da niko nije otvorio temu o njima na nijednom bosanskom forumu sve mi se čini da nisu omiljeni od bih bošnjaka..možda što su napravili tihu okupaciju sarajeva...možda što su snalažljivi meni se čini da su najbliži našim hercegovcima..

Pa nema ih puno,posebno ovako po forumima..

R4IN je napisao/la: ↑22 nov 2020, 00:05

laga-nini je napisao/la: ↑22 nov 2020, 00:04

...čudno da niko nije otvorio temu o njima na nijednom bosanskom forumu sve mi se čini da nisu omiljeni od bih bošnjaka..možda što su napravili tihu okupaciju sarajeva...možda što su snalažljivi meni se čini da su najbliži našim hercegovcima..

Pa nema ih puno,posebno ovako po forumima..

Al su dobro raspoređeni

...nema ni srba ni kineza pa otvaramo teme..oš reć da su oni beznačajni..

Početkom Drugog svjetskog rata, teritorij Sandžaka je bio želja svih zaraćenih strana. Žitelji Sandžaka su željeli da se teritorij priključi NDH, u strahu od zločina koji su četnici činili nad muslimanskim stanovništvom. S druge strane, nacistička Njemačka je željela to područje staviti pod svoju okupacijsku zonu, Talijani su željeli kontrolu nad cijelim Sandžakom, a Albanci su ga željeli anektirati u sastav Velike Albanije. Četnici i partizani su ga također svojatali u planovima Velike Srbije, odnosno Jugoslavije. Osnivanjem pro-talijanske crnogorske vlade u srpnju 1941. godine, područje Sjenice je ušlo u sastav Crne Gore.

...hrvatske i talijanske trupe u novom pazaru..

laga-nini je napisao/la: ↑22 nov 2020, 00:10 ...nema ni srba ni kineza pa otvaramo teme..oš reć da su oni beznačajni..

Pa eto otvorio si , ne kazem da su beznacajni, valjda da je bilo potrebe pisalo bi se..

Za vrijeme drugoga svjetskog rata je Sandžak bio od travnja do rujna 1941 godine pripojen Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na zahtjev delegacije Sandžaklija iz Pljevlja, Bijelog Polja i Prijepolja....

...težak geografski položaj uvjetovao i teške probleme..
Izmedžu aprila i septembra 1941 Zagreb šalje u Sandžak Ustaše muslimanske vjeroispovjesti u Brodarevo, Komaran, Hisardžik dijelove Novog Pazara, Štavički i Sjenicu.
Oružane snage NDH su se morale povući iz Sandžaka, jer je Sandžak okupirala fašistička Italija. Nakon kapitulacije Italije je Sandžak preuzela Njemačka i dala pod njemačku vojnu komandaturu koja je tada bila u Beogradu.
Nijemci su Novi Pazar metnuli pod zapovjedništvom Aćifa Hadžiahmetovića koji je podržavao albanskog nacionalista Balli Kombëtar.
U Sandžaku je bilo i nekoliko lokalni muslimanskih milicija. Svi su se borili protiv Četnika i većina protiv Partizana.
Nakon kapitulacije Italije u septembru 1943 su Četnici napali i osvojili dosta talijanski garnizona u Sandžaku. 11 i 12 septembra 1943 su pokušali zauzeti Prijepolje, ali su napade Nijemci i muslimanske milicije odbili.
Za vrijeme Njemačke administracije Sandžaka su Nijemci zahtjevali od lokalni milicija da šalju sposobne muškarce za obuku u SS koji je bio u Novim Pazaru. Nekoliko od njih su bili nakon obuke poslani odmah na istočno bojište. Kad su Nijemci preuzeli od Talijana Pljevlju su odmah naoružali 400 pripadnika milicije. U Sjenici je lokalna milicija pod njemačkim zapovjedništvu pobila oko 50 Četnika. Tamo je dobila i njemačke uniforme sa dozvolom da koriste fez.

...nebi više s ovim bi završio s uvodom možda vama nije zanimljivo al meni je to područje uvik bilo intrigantno..

3 februara 1944 su milicije pod zapovjedništvu Mula Jakupa, Biko Dreševića, Sinan Salkovića i Faik Bahtijarevića napale mjesta oko Kolašina. U napadima su podržavane od snaga Ballia Kombëtara iz Drenice. U aprilu 1944 se pukovnija u blizini Ivanjica bori sa drugim njemačkim jedinicama čak i rame uz rame sa Četnicima i snagama Nedića protiv Partizana.

U rujnu 1944 Tito objavljuje generalnu amnestiju za snage osovine. Nekoliko pripadnika pukovnije dezertijaru. 22 septembra odred u Pljevlji predaju grad Partizanima.

Zapovjednik Hafiz Sulejman Pačariz napušta Sandžak sa preostalim snagama u smjeru Sarajeva gdje dolaze pod zapovjedništvo ustaškog generala Vjekoslava "Maksa" Luburića. Hafiz Sulejman Pačariz je pomaknut u čin ustaškog pukovnika.

1. Novi Pazar - Aćif Hadžiahmetović - Uspio da spasi grad od tri velika napada Četnika. Sva tri puta porazio neprijatelje. Zadnji pokušaj Četnici su čak prevarili Nijemce da su u Novom Pazaru kontrolu nad gradom preuzeli Komunisti kako bi im ovi pomogli u napadu što se i dogodilo. Ipak, Sandžaklije pobijedjuju. Poslije prvog napada na grad organirao je kontra-napad na grad Rašku (sjeverno od Novog Pazara) i stigao skroz do u grad gdje je dobio naređenje od Njemaca da se mora vratit. Strijeljan je od strane Komunista 1945. godine na Hadžetu (Novi Pazar) gdje je strijeljana večina sandžačkih gazija.
2. Tutin - Džemail Koničanin - Njegova milicija bila je jedna od najjačih u Sandžaku iz dva razloga. Prvi, stanovnistvo Tutina je 99% muslimansko, a drugi razlog je sto je bio mlad, pametan i lukav borac te je odmah efikasno zavladao svim dijelovima koje je branio. Pošto nije imao puno problema u samom Tutinu, sa svojim borcima je išao u odbranu drugih sandžačkih mjesta. Najviše se pokazao u odbrani Novog Pazara na poziv Aćifa Hadžiahmetovića. Osim Novog Pazara, svojom borbom je zauvijek zadužio i Sjenicu, Prijepolje, Bijelo Polje i Berane. Gine 1944. godine u borbama protiv Partizana koji tom pobjedom zauzimaju njegov kraj.

3. Sjenica - Hasan Zvizdić - Pošto mu se fobitelj seli iz Hercegovine, koju non-stop napadaju Crnogorci, on dolazi sa obitelji u Sjenicu. Pošto Sandžak pada u ruke Srbije i Crne Gore 1912., na kraju Prvog svjetskog rata 1918. godine Četnici mu ubijaju čitavu obitelj, na njega pucaju ali on iskaće kroz prozor i spašava glavu. U Drugom svjetskom ratu prvi staje na odbranu ovog, po svemu sudeći najgoreg za odbranu mjesta u Sandžaku. Najpoznatije je njegovo djelo kojim je zaplašio Četnike 1941. godine iako u tom trenutku nije imao ni jaku vojsku, a ni oružija. Kada su Četnici došli na "pregovore" vidjeli su topove, tenkove i veliku vojsku, i odmah su se pokajali i odlučili da prvo napadnu Novi Pazar. Ustvari ti tenkovi i topovi bili su sulendari od sporeta i furuna postavljeni na kolima za konje i pokrivenim ceradom. Vojska je također bila "velika" jer su poslije prolaska pored Četnika utrčavali i mijenjali odjeću i prolazili drugi put kao druga vojska. Komunisti ga po padu Sjenice proganjaju i bježi u Tursku gdje umire 1980. godine.

4. Prijepolje - Sulejman Pačariz - Hodža koji je pod svojom kontrolom držao grad kroz čitav rat, iako hrvatski Muslimani u tom dijelu nisu bili velika većina. Prijepolje je nekoliko puta napadato od strane Četnika i svaki put Hodža je pobijedio. Poznat je po tome da je poznatog i glavnog crnogorskog Četnika Pavla Djurišića na pregovorima ošamarao jedan od njegovih boraca na mostu u Bijelom Polju, pošto je ovaj prije toga popalio 33 hrvatsko-muslimanska sela. Isto tako je poznat jer je sa još tri borca prije početka rata došao u centar grada gdje su bili okupljeni Četnici (njih oko 200) i zaprijetio istima da se raziđu iz centra što su ovi i uradili. Poznat je po tome da su njegovi borci u najvecoj bitci za Prijepolje presudili bitku tako što su metnuli mitraljez na minaret od džamije i tako poskidali Četnike kojih je bilo puno više. Poslije rata sakrio se u Kozarcu gdje ga nalaze Partizani i ubijaju 1945. godine.

5. Nova Varoš - nije imala Muslimansku miliciju i zato 75% muslimanskog stanovništva pada ispod 10%.

6. Priboj - Čamil Hasanagić - Zato što je branio Priboj morao je da prodje kroz dosta stvari što ostale vodje nisu morale. Posto je Priboj na granici sa NDH, Četnicima je postao dosta važan. On ga nije predao. Morao je dosta puta da pregovara sa Četnicima ali ga nije predao. Branio je većinom svoj kraj. Poslije pada u ruke Partizana, kreće sa ostalima preko NDH u bjegstvo i stiže u Austriju. Tamo ih zarobljavaju Britanci i izrucuju nazad Partizanima u novosonovanu Jugoslaviju. Najžalosnije je da ga je prepoznao nekadasnji Četnik, koje su na veliko pomilovavali, protiv koga je ratovao. Čamila ubijaju komunisti na kraju rata 1945. godine.

7. Pljevlja - Hamdija Krijestorac - Borio se isključjivo protiv Četnika. Ni jednom nije napadao Partizane. Nažalost, Pljevlja strada na pravoslavni Bozić 1943. Tim napadom je upravljao sam Pavle Djurišić. Taj napad je osakatio ovaj kraj za sva vremena. Pošto je Italija kapitulirala 1943. godine on i njegovi borci se prikljucuju Partizanima uz obečanje da će isti spriječiti pokolj Muslimana. U Partizanima ostaje do kraja rata. Nakon rata hapše sve njegove borce pa i njega. Osuđuju ga na 20 godina zatvora. Poslije 8 godina, ipak ga nalaze nevinim i puštaju ga iz zatvora. Umire 1990. godine.

8. Bijelo Polje - Čazim Sijarić - Bio je sigurno najaktivniji vodja Muslimanske milicije. Razlog toga su veliki napadi na njegovu teritoriju od strane i crnogorskih Četnika i crnogorskih Partizana koji su htjeli da se preko ove teritorije pripoje svojim jedinicama u Srbiji. Sarađivao je najvise sa vođama iz Prijepolja, Sjenice, Tutina i Berana. Na pravoslavni Bozic 1943. godine Pavle Djurišić predvodi Četnike koji pale čak 33 muslimanska sela na njegovoj teritoriji. Bio je to sigurno najveći napad na Sandžak za vrijeme rata. Poslije toga, u pomoć pristižu borci iz Prijepolja, Sjenice, Berana i Tutina i za par mjeseci Čazim ponovo uspostavlja svoju vlast nad ovim teritorijom. U tom kontra-napadu poznata je bila i bitka gdje je skroz porazio poznatog Četnika Rada Kordu. Njegove jedinice poslije ovog poraza više nisu postojale. Čazim je u toj bitci izgubio dosta boraca ali je jednom za sva vremena zgazio četnicki pokret tog kraja. Pri kraju rata Partizani pobjedjuju na skoro svim frontovima, i Čazim kao i dosta ostalih vođa im se pridružuje uz obečanje da će ovi stititi Muslimane. U Partizanima učestvuje kao obićni vojnik. Na kraju rata 1945., Čazima ubijaju ti isti kojima se pridružio.

9. Berane - Osman Hrastoder - Talijani ga natjeravaju u sarađivanje sa Četnicima. On pregovara i prijeti Četnicima da ne napadaju njegovu teritoriju i da neće imati problema. Tako i biva... par nedelja. Četnici hvataju Osmanovog sina i na jednoj svojoj pijanci ga kolju. Osman istog dana napada isto selo i ubija nekoliko Četnika. Nije još stigao nazad u svoje selo, a Četnici su već napali isto. Četnici napadaju i dolaze skroz do njegove kuće. Osman pruža jak otpor i na kraju bježi kroz prozor. Nakon toga se vode jake bitke za ovaj prostor koji je bio odmah na meti poslije ona 33 zapaljena sela. Sarađuje sa vodjama iz Rozaja i Bijelog Polja i odbija napad. Nije htio da se priključi Partizanima i sa svojim borcima se krije. 1946. godine Partizani su saznali da se nalazi u jednoj pečini sa svojim borcima i natjeravaju njihove obitelji da nose slamu i sijeno pored ulaza jer ovi neće pucati, i slamu onda pale. Zbog gušenja koje je izbilo, Osman nekako uspjeva pobjeći iz pečine. Drugi nisu imali takve sreće. Odmah nakon toga ga opet pronalaze i ubijaju u pokušaju da pobjegne.

10. Rozaje - Jakup Kardović - Hodža koji je uživao veliko poštovanje svih Muslimana u Sandžaku. Posto je Rožaje, kao i Tutin, bilo većinski hrvatsko-muslimansko, nije imao problema iz unutrašnjosti već je večinom branio druge dijelove Sandžaka. Učestvovao je u dvije važne bitke. Prva, u odbrani Novog Pazara. Na poziv vođe iz Pazara, odmah je stigao. Njegovi borci su bili među prvim na linijama i uništili su važna četnicka područija. Druga bitka bila je posto su Četnici bili krenuli ka Rožajama. Dobija pismo od Osmana, vođe iz Berana, da se prema njim uputila velika četnicka vojska. Bilo je to za vrijeme Ramazana. On svojim ljudima govori da se odma hvataju pušaka. Neki ga pitaju zar mogu jer je Ramazan i zbog toga što poste. Tu Jakup izgovara poznate riječi da, iako je hodža, on će prvi popiti vodu i krenuti u boj jer u pitanju je odbrana doma i naroda, a propušteni dani će se ispostiti nakon toga. Tako i biva. Dobro su se ukopali na jednom brdu kojim su trebali ovi preći i čekali Četnike koji su nasjeli. Porazili su Četnike. Nakon rata komunistička vlast dobija vijest da se zna gdje je Jakup. On se navodno "krio" u svom domu. Jakup se nije krio jer se nije osječao krivim, zbog toga je i bio u svom domu. Ali po njihovim navodima, on se "krio u svom domu" gdje dolaze i ubijaju ga jer je pokušao "pobjeći posto je saznao da oni znaju gdje se nalazi". Tako gine još jedan od vođa otpora.

11. Plav - Adem Sabanhaković - Crnogorski Četnici, mislili su preko Plava i Gusinja preći na teritoriju Kosova. Ovo mjesto, kao i druga do sada, planirali su prekrstiti u Donje Vašojeviće, a Muslimane i Albance prognati, a potom naseliti posrbljenim Crnogorcima. Na liniju im staje Adem sa svojim borcima. U jakom napadu, Četnici zauzimaju skoro pola njegove teritorije. U tom trenutku kreće jaki protuudar koja ih ne samo vrača na svoje pozicije, već nastavlja kako bi ih totalno uništio. U toj bitci, Četnici su pokušavali spasiti glavu preplivavajući rijeku Lim, ali su se tu mnogi podavili. Poslije ove bitke nisu se usuđivali za nove napade. Partizani proganjaju Adema jer je odbio da im se prikljući zbog toga jer je znao njihove planove, a planovi su im bili napadi na Albance sa Kosova koji su pomogli Ademu da porazi Četnike. Pošto je odbio, počeli su da ga proganjaju i on bježi sve do 1947. godine. Te godine mu Partizani dovode obitelj na čelu kolone i pozivaju ga da se preda. On to čini i biva uhapšen. Prvo je osuđen na smrtnu kaznu, a onda su to promijenili na 18 godina robije od kojih je odležao 12. Umire 1977. godine.

Dzaba pises nema ovde politickih predstavnika iz samdzaka, vec samo zubar