Intervju

Društvo, kretanja, politika... Prije svega šljiva Tarabića, i tisućljetni snovi...
Moderator: Fatih, Max
Avatar
storm
Administrator
Reactions: 36440
Postovi: 29490
Pridružen/a: 15 jul 2020, 12:19
Lokacija: 🇸🇮

Intervju

Post Postao/la storm »


Intervju / Dejan Jović: Hrvatska na BiH gleda orijentalistički i neoimperijalno
!
Radiosarajevo.ba
dejan_jovic_novilist.jpg

Ugledni profesor Fakulteta političkih znanosti iz Zagrebu, prof. dr. Dejan Jović, privukao je dosta pozornosti nedavnim gostovanjem u emisiiji Otvoreno na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) gdje se govorilo o posjeti Milorada Dodika glavnom gradu Hrvatske i dešavanjima u Bosni i Hercegovini.

Budući se uredništvo HRT-a, slučajno ili ne, potrudilo da u emisiji ne bude gostiju iz Bosne i Hercegovine, profesor Jović je predstavio i tu jednu, barem iz ugla hrvatske javosti, "alternativnu poziciju", koju zastupa nemali broj bh. građana. Zbog toga je čak doživio i prozivke nekih od učesnika emisije kojima se njegovo mišljenje u najmanju ruku nije svidjelo, pa su se posredno čak trudili pokazati i "gdje mu je mjesto".

Razgovarao: Faruk Vele

U intervjuu za Radiosarajevo.ba cijenjeni intelektualac otvoreno govori o politici Zagreba prema Bosni i Hercegovini, odnosima u regionu, sukobu građanskog i nacionalnog u našoj zemlji, te iznosi procesne o budućim kretanjima...

Radiosarajevo.ba: Profesore Jović, kako ste postali radikalni bošnjački unitarist?! Upravo je tako Vaše stavove o "Otvorenom" na HRT-u ovih dana okarakterizirao dr. Ivo Lučić?

Jović: (Smijeh) Ja sam navikao na svakakve moguće etikete, sa svih mogućih strana. Svašta sam bio u životu. Ovo je samo jedna od tih novih mojih atribucija, tako da se ne uzbuđujem oko komentara, posebno ne onih koji dolaze sa one strane kojoj pripada već dugo gospodin Ivo Lučić.

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate najnoviji kurs zvaničnog Zagreba, odnosno sastanak Milorad Dodika i hrvatskog državnog vrha? Vi ste kazali da Zagreb treba biti oprezan s spram Dodikovih ponuda. Šta je on uopće mogao da ponudi Zagrebu?

Jović: Gledajte, taj posjet događa se u zanimljivim okolnostima koje ukazuju da bi moglo doći do promjena u odnosima snaga u samoj Bosni i Hercegovini i regionu općenito. Ja tu mislim na to da je nakon ovih washingtonskih razgovora, gdje je predsjednik Donald Trump primio predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Kosova Abdulaha Hotija, ojačala, ipak, ukupna srpska pozicija u regionu.

Ta je pozicija ojačala, između ostaloga, rezultatima izbora u Crnoj Gori, gdje je očigledno došlo do promjene vlasti. Mislim da je ta tzv. bliskoistočnizacija Balkana, dakle, smještanje Balkana u neku vrstu proširenog Bliskog istoka, s uvlačenjem Izraela u balkansku politiku, spominjanjem Hezbollaha i kasnijom identificiranjem Albanaca na Kosovu kao muslimana, da su to sve bili elementi koji su ohrabrili, rekao bih, poziciju Milorada Dodika, i ojačali je. I Srbije općenito.

Mi u zadnje vrijeme vidimo da Vučić i Dodik nastupaju zajedno. Ovog 15. septembra je bio čak taj novi, zajednički praznik, i, zapravo, da na neki način se tu stvara jedna vrsta jedinstva zasnovanog na etničkoj osnovi koja bi trebala što više bliže povezati, i u spoljnoj politici, i njihovim pozicijama, Srbiju i (bh. entitet) RS.
Sa stanovišta Dodika, meni izgleda da je on ojačao i da je to htio iskoristiti. Zagreb je prepoznao tu novu poziciju. On je (Dodik) sam rekao da predstavlja srpski narod. U jednom trenutku je čak rečeno da govori u ime Srbije i RS-a.

Dakle, Zagreb ga je primio, između ostaloga, da bi razmotrio situaciju Srba u Bosni i Hercegovini, pitanje Bosne i Hercegovine, ali, u širem kontekstu, i jačanja srpske pozicije. S druge strane, pitanje je šta je Zagreb time dobio?

Ja mislim da je Zagreb procijenio da bi se zbog tih promjena, o kojima sam sad govorimo, moglo desiti da Bosna sve više bude ostavljena dinamici odnosa između Bošnjaka i Srba. Jer Bošnjaci su sada većina stanovništva, preko 50 posto, kako pokazuje zadnji popis, i oni imaju dominantu ulogu u Federaciji BiH, koju su pokazali i na izborima. Između ostaloga, a što Hrvatska sama napominje, oko izbora Predsjedništva BiH.

Predsjednik Milanović isključuje razgovor sa Željkom Komšićem. On je imao uvijek direktnu vezu sa Čovićem. Ali trebaju ojačati razgovor i s ovima koji u sve većoj mjeri upravljaju Bosnom i Hercegovinom, kako bi konsolidirali hrvatsku poziciju. I vratili je nazad u neku vrstu trougla.

Uvrede za Komšića
Radiosarajevo.ba: Milanović je u jednom trenutku Komšića praktično nazvao parazitom, rekavši da parazitira na hrvatskim glasovima... Kako to komentirate?

Jović: Meni je žao da je on koristi taj pojam. To je nediplomatično i jednim značajnim dijelom uvrjedljivo za ljude koji su glasali za Željka Komšića. Ja razumijem potrebu i želju Hrvata, i svih drugih naroda, da imaju predstavnika kojeg sami biraju.

U tom smislu treba razmotriti neke mogućnosti koje bi to garantirale. Ja ne znam zašto se hrvatski i bošnjački član Predsjedništva BiH ne bi birao u Parlamentu BiH, od zastupnika Bošnjaka, odnosno Hrvata, a ne u narodu, ako postoji to uvjerenje, strah i frustracija da zbog brojčane prevlasti Bošnjaka Hrvati nikada neće moći izabrati svoga predstavnika.

Nema razloga da ga onda ne biraju u Parlamentu BiH. Ne znam kome bi to smetalo. Ali, ne bi trebalo isključiti da je jedan dio ljudi glasao za Komšića zato što nije htio glasati po nacionalnim linijama. Da je jednostavno rekao - meni je bliži neko ko je Hrvat, ko zagovara tu politiku, nego ko je Bošnjak i zagovara nacionalnu politiku. Ne treba simplicifirati, a pogotovo koristiti tako grube riječi.

Radiosarajevo.ba: Zašto se tu, da tako kažemo, preskače zvanično Sarajevo? Koliko je opasno da se na prostorima Zapadnog Balkana priče svode na pregovore naroda, a ne suverenih država?

Jović: To je konstantna karakteristika etnopolitike koja sve svodi na nacionalnost, odnosno etnicitet. Vi ste vidjeti sada u ovim razgovorima s kojim je oduševljenjem Dodik komentiran od strane nacionalističke Hrvatske, ove HDZ-ovske i desne.

Oni reduciraju sve građane na njihov etnicitet. Uopće ne mogu razumjeti da postoje neki građani kojima nacionalnost nije toliko važna i koji imaju dvojnu, ili trojnu nacionalnost, odnosno koji imaju prvenstveno osjećaj lojalnosti i pripadnosti državi, odnosno državljanstvu koje imaju.

Dakle, da se osjećaju kao građani. U okviru nacionalističke logike građana uopće nema, niti ih može biti. Jednostavno je nemoguće. Kada vi imate neku građansku poziciju, oni kažu: "To je muslimanska pozicija, odnosno bošnjačka". Ali u Hrvatskoj ako imate građansku poziciju, onda je to uredu, ali će vam onda manjine reći da to negira pravo manjina itd.

Na Vaš pitanje zašto se ignorira službena institucija, mislim da je to, prije svega, zbog Željka Komšića. Kao što ste vidjeli, poziv je upućen i direktno gospodinu Izetbegoviću (Bakiru, predsjedniku SDA), iako nisam siguran da je on jasno odgovorio na taj poziv. Mislim da je to urađeno, prije svega, da bi se moglo isključiti mogućnost da se pozove Komšića kojeg Zagreb smatra potpuno nelegitimnim, neutjecajnim i nebitnim.
Zbog toga ja mislim da su oni išli da proglase da je ovo prijem "vođe srpskog naroda", ili šta je već on (Dodik), a ne člana Predsjedništva BiH. Jer ako primate vođu srpskog naroda, ona sutra možete primiti vođu Bošnjaka i Hrvata, a isključit ćete Komšića.

Dodik u Zagrebu
Radiosarajevo.ba: Ali, time, jasno, isključujete i državu Bosnu i Hercegvinu, a to je i uzrok ovog o čemu razgovaramo... Po Vama, kakva je trenutno pozicija Zagreba i šta se uopće može očekivati u pogledu njihove dalje politike prema Bosni i Hercegovini. Koliko je, s druge strane, ta pozicija opterećena paktom Dodik-Čović, koji, evo, funkcionira na oduševljenje desnih krugova? Mislim da je čak Dodik u ovom trenutku najpopularniji političar među bh. Hrvatima, što je uistinu paradoks...

Jović: To je vrlo moguće, vidjeli smo to iz mnogih komentara na internetskim forumima i kod nekih komentatora itd. To je zanimljiv paradoks. Jer već se dugo nije o nekom Srbinu, posebno Srbinu izvan Hrvatske govorilo na toliko pozitivan način. Mislim da smo mogli vidjeti priličan obrat. Samo po sebi, pokušaj da se postigne sporazum nije loš.

Ne bi trebalo zaoštravati odnose u Bosni i Hercegovini. Sigurno je dobro ako su zatvoreni barem neki izvori potencijalnih konflikata, u ovom slučaju Srba i Hrvata. Ja to pozdravljam i mislim da je to sasvim uredu. Vaše pitanje se, međutim, odnosi na odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.

Prvo, ja mislim da Hrvatska nema razgranatu spoljnu politiku. Ona je na neki način izgubila fokus.

Imala je do 2013. godine fokus na ulaženju u EU, prije toga NATO. Sada ako malo pogledate spoljnopolitičke aktivnosti Hrvatske, one su vrlo reducirane, slabe i tanke.

Nema velikih posjeta Zagrebu. Vidjeli smo u Beograd dolaze i ruski, kineski i francuski predsjednik, nijedan od njih nije nedavno posjetio Zagreb. Zagreb se možda previše vezao za Evropsku uniju, i onda pokušava koristiti EU da utječe tamo gdje mu je bitno. Očigledno su ocijenili, a to je konstanta, da na Bosnu i Hercegovinu gledaju kao na bitnu temu u svojoj spoljnoj politici.

Vi se sjećate da je bivša predsjednica Kolinda Gabar-Kitarević govorila da Hrvati imaju dvije domovine, sasvim eksplicitno, podrazumijevajući pod tom drugom domovinom Bosnu i Hercegovinu.

Tako da ja ne vidim neku razliku sadašnje politike u odnosu na prethodnu. Već sam vidio komentare koji predsjednika Milanovića sve više vide kao nekog novog Tuđmana, koji pokušava tu nešto napraviti u regiji, pa se njegova vanjska politika fokusira na odlazak u Albaniju, pa odlazak u Crnu Goru, pa sada na pitanje Bosne i Hercegovine i Slovenije. Pokušava, dakle, pozicionirati Hrvatsku u nekoj vanjskoj politici, ali ne odstupa od te, politički gledano, intervencionističke politike u odnosu u Bosni i Hercegovini.



Tretira se Bosna i Hercegovina kao neki specijalni slučaj, izdvaja se iz regiona, bilo pozitivno ili negativno, i nekako se u Zagrebu smatra potpuno normalnim da se raspravlja o unutrašnjim pitanjima Bosne i Hercegovine, a to je pitanje Izbornog zakona. Pritom Bošnjaci u Hrvatskoj, također, imaju problem sa Izbornim zakonom, ali se nekako smatra da to nisu iste razine. Da Hrvatska može i legitimno komentirati i tražiti nešto u Bosni i Hercegovini, jer govori u ime Hrvatska, a Bosna ne, zauzvrat.

Veze sa Beogradom
Radiosarajevo.ba: Da budemo precizni, da li se ovim nastavlja politika koju smo mogli vidjeti kod bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, gdje je u jednom trenutku zaključeno da Zagreb pitanje Bosne treba rješavati na relaciji sa Beogradom. To je čak objavljeno u jutarnjem 2016. godine. Koliko je to jedan anahronizam i koliko vodi ponavljanju grešaka iz prošlosti?

Jović: Mislim da to nije ta pozicija koju ste sada opisali. Mislim da su oni sada u Zagrebu eksplicitni da žele razgovarati s legitimnim predstavnicima naroda u Bosni i Hercegovini. Ovo ne uključuje Aleksandra Vučića. Odnos prema Vučiću i dalje je negativan i nema velikih izgleda da Vučić bude primljen u Zagreb, a posebno pohvaljen na način na koji je pohvaljen Milorad Dodik. Tu Zagreb razdvaja Dodika od Vučića.

Dodika se smatra dobrodošlim i legitimnim za razgovore o Bosni i Hercegovini, Vučića se u to ne uključuje. Ono što je kontinuitet jeste taj patronizirajući stav prema Bosni i Hercegovini koji se vidi na više načina. Jedan je obranom Hrvata u Bosni i Hercegovini kao da je to sve manje-više normalno, da je to ista zemlja, jer oni imaju dvije domovine.

A druga stvar, proces ulaska u EU koristi se za tezu o evropeizaciji Bosne i Hercegovine, a to je dosta orijentalistička i neoimperijalna pozicija.
evropeizacije, te Bosna bez nje ne bi mogla biti evropeizirana, što je problematično. Ja nisam ni imperijalist, niti sam orijentalista, ali smatram da je to problematično jer ukazuje na neravnopravnost kultura i ima jednu dimenziju koja je po mom sudu vrlo, vrlo problematična.

Ono što jeste novo je ta toplina prema Dodiku. U tom smislu je donekle iznenađujuća.

Radiosarajevo.ba: To što se tiče evropeizacije čini mi se kao kontinuitet jedne politike koju je još Franjo Tuđman definirao. U njegovim stenogramima iz negdje 1994. godine se govori o tome Hrvatska Bošnjake treba prevesti na Zapad!?

Jović: Sjećamo se devedesetih, i ja sam gledao sad neke zapisnike, razgovore Franje Tuđmana s njegovim suradnicama iz tih godina. Treba pogledati razloge iz kojih je Hrvatska uopće pristala na Federaciju BiH, odnosno na Washingtonski sporazum. Glavni razlog je što su vjerovali da Zapad želi na taj način privući Bošnjake prema Zapadu, i da će Hrvatska, uz pomoć Zapada, kroz konfederaciju sa Federacijom BiH biti u stanju kontrolirati i tamo dominirati. Treći entitet je bio trećina Bosne, Federacija je pola Bosne, i u Tuđmanovim planovima i u planovima njegovih nasljednika je to (polovica BiH), mnogo bolje.

Ono što se u međuvremenu desilo jeste da je propao taj pokušaj da Hrvati predstavljaju Zapad i dominiraju u Federaciji BiH. Sada se na stvari gleda drugačije, sada je problem Federacija BiH, i na sve stvari se gleda drugačije. Ali se zaboravljaju razlozi zbog kojih je Mate Granić, koji je, evo, živ i zdrav, a i dalje savjetuje hrvatskog premijera, kao važan faktor u hrvatskoj vanjskopolitičkoj strategiji, nije htio treći entitet, nego je smatrao da je bolje Federacija BiH. To su stvari od prije 25 godina....

Revizija Daytona
Radiosarajevo.ba: Nažalost, ta priča je i poslije četvrt stoljeća aktuelna...

Reakcije / Niko Lozančić, bivši zamjenik Dragana Čovića: Teško narodu koga Dodik brani
Jović: Sada imamo 25 godišnjicu Daytona. Kada god je okrugla godišnjica Daytona, svi razmišljaju o promjena Daytona. I ovaj susret Dodik-Milanović je neka vrsta preventivnog karaktera, jer je iz saopćenja koji su objavili bilo jasno da su se sreli da bi spriječili neke promjene koje bi vodile jednostranoj rezviziji Daytona.

Radiosarajevo.ba: Tokom gostovanja u emisiji Otvoreno replicirali ste Ivi Lučiću kako se vara ako misli da Bosni i Hercegovini nema građana, ali da ih Ustav ne prepoznaje, te da je koncept konstitutivnih naroda, zapravo, opasna. Zašto smatrate opasnim taj koncept?

Jović: Vidite, u toj emisiji nije bilo unaprijed jasno ko bi, zapravo, išta rekao u korist građana i jednim dijelom u korist Bošnjaka. Među gostima koji su bili pozvani nedostajao je neko ko bi autentično mogao predstaviti poziciju Bošnjaka i poziciju onih koji su protivnici etnonacionalizma u Bosni i Hercegovini.

I meni je bilo žao da je tako, smatrao sam da se o Bosni ne bi trebalo govoriti na HRT-u, a da se ne uzme u obzir i ta pozicija. To je prije svega manjkavo, druga stvar nepotpuno, treće iskrivljeno. Ja sam tu htio predstaviti tu alternativnu poziciju. Način razmišljanja ljudi u Bosni i Hercegovini koji nisu entnonacioanlisti, nisu samo Hrvati i Srbi, nego su i građani, Bošnjaci i drugi.

Problem s konstitutivnošću naroda je u sljedećem. Naime, kao što znate u jugoslavenskom Ustavu, govorilo se o narodima i narodnostima, ali suverenitet nije bio samo na njima, već u velikoj mjeri, između ostalog, alociran na radne ljude i građane, radničku klasu.

Prema tome, bila ta druga komponenta koja se vidjela u sastavu skupštine. Bilo je Vijeće udruženog naroda, ne samo Vijeće republika i pokrajina. Onog trenutka kada se sve počelo reducirati samo na etničko, da li si ti Srbin, ili Hrvat ili drugo, ta se zemlja počela propadati. Mislim da je poruka takvog insistiranja, da su svi ljudi 100 posto samo članovi jedne nacionalne zajednice, opasna i da je namjerno tako razmišljaju oni koji žele da Bosna ponovi sudbinu Jugoslavije.

A ja smislim da je to nepoželjno, tragično i bilo bi užasno štetno. Mislim da Bosna, zbog njezinih specifičnosti, bi trebala biti zemlja naroda. Ima mnogo ljudi koji sebe, prije svega, vide kao predstavnike naroda, ali mora biti prostora i za druge, mora biti prostora za građansko jedinstvo, za ideju građanstva.

Ljude se zbog ustavne strukture stalno gura nazad u nacionalne kućice, ne dopušta im se da budu bilo što drugo osim pripadnici triju dominantnih naroda.

No, ja ne bih htio docirati svoje mišljenje Bosni i Hercegovini. Ja govorim svoje mišljenje u Hrvatskoj, a Bosna treba sama da nađe rješenje za sebe, bez prevelikog uplitanja posebno Srbije i Hrvatske koje imaju istorijski gledano prilično negativan teret na leđima.

Bosna i Bosanci
Radiosarajevo.ba: Kako doći do toga?

Otvoreno / Oduševljenje Dodikom u Zagrebu: Šta je vođa "Srba u BiH" ponudio Hrvatskoj?
Jović: Trebali bismo razgrađivati strahove. Posebno 25 godina nakon rata i Daytona, ipak, razmišljati o nekom izlasku iz te fiksacije etničkim. A ne ljude, čim malo izađu, odmah gurati nazad.

Radiosarajevo.ba: Koliko je pozicija građanskog u Bosni i Hercegovini otežana?

Jović: Ljudi koji su više građanski orijentirani u Bosni, koji smatraju da ljudi nisu samo pripadnici nacija, nego su i drugo, oni uvijek u Bosni "igraju u gostima". To je nesavladiva prepreka. Jer, vi kao Bosanac ne možete budete predsjednik Bosne, kao što ni u Jugoslaviji niste mogli biti kao Jugoslaven. Morali ste biti iz Hrvatske Hrvat, iz Srbije Srbin, iz Bosne, jedan, drugi, treći, tako da u Predsjedništvu Jugoslavije nije nikada bio onaj tko se deklarirao Jugoslavenom.

Onda vi ne možete stvoriti Jugoslaviju. Ne potičete jugoslavenstvo. Isto tako u Bosni ne potičete bosanstvo i hercegovstvo nego etnički separatizam, s idejom da su to tri naroda. To vuče na ideju na otcjepljenje, to jeste prava naroda na samoodređenje do otcjepljenja. Struktura je, dakle, onemogućila ozbiljne promjene u Bosni i Hercegovini. To je, nažalost, problem. Ta struktura je cementirana. Mnogi osjećaju da su, glasajući u okviru svoje nacije, sputani, ali ne mogu ništa ozbiljno napraviti.

Zato mislim da bi trebala ta tri naroda da sjednu i razmisle malo o budućnosti kad bi to htjeli. Bojim se da etničkim liderima odgovara ovaj sistem, on ih štiti i ne žele ga promijeniti, i to je jednostavno tako. Zatvoren krug, svrzino kolo i mislim da tu nema ozbiljnog izlaza, nažalost.

Radiosarajevo.ba: Treba li se plašiti najgoreg scenarija?

Jović: U Bosni i Hercegovini, srećom, nije bilo bilo nikakvog pokušaja obnove sukoba od Daytona pa dalje. To je veliko djelo! Mislilo se hoće li se ikada ova Bosna smiriti. Ja sam u pozitivnom smislu iznenađen čak, a i drago mi je da je mir održan. U tom smislu je Dayton je uradio veliku ulogu. Obnova rata je nemoguća bez kolapsa kompletnog sistema međunarodnih odnosa. Jer su mnogi mnogo investirali u Bosnu i njezinu sigurnost da bi dozvolili da sada kolaborira. Ono što mislim da će se dalje događati jeste da će Bosna ostati zarobljena u 1995. godini i da joj sistem neće dozvoliti da mnogo odmakne od toga. Želim su sreću onima koji žele napraviti orak naprijed.
1
1 slika
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Avatar
Fatih
PRObehar
PRObehar
Reactions: 6951
Postovi: 6464
Pridružen/a: 23 jul 2020, 15:14

Re: Intervju

Post Postao/la Fatih »

Fali mi laganini... :malagani
2
1 slika 1 slika
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Avatar
storm
Administrator
Reactions: 36440
Postovi: 29490
Pridružen/a: 15 jul 2020, 12:19
Lokacija: 🇸🇮

Re: Intervju

Post Postao/la storm »

Đukanović: ‘SPC je instrument velikosrpskoga nacionalizma i ruskih interesa na Balkanu‘
‘Gotovo da nema dužnosnika Srbije koji se posljednjih godinu dana nije direktno i brutalno umiješao u politički život Crne Gore‘

Piše: Zdravko Milinović, glavni urednik Globusa

slika
Milo Đukanović
Jutarnji List/Hanza Media

MILO ĐUKANOVIĆ
‘U Srbiji pišu da smo Milogorci i ustaše, ali... Za Crnu Goru borit ćemo se i u šumi ako treba!‘

S predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem razgovarali smo samo dan nakon konstituirajuće Skupštine Crne Gore. On na njoj nije bio nazočan, što govori o predstojećoj tvrdoj kohabitaciji koja će karakterizirati tu državu sljedeće gotovo tri godine koliko mu još traje mandat. Naime, dosadašnja oporba pobijedila je njegov DPS na nedavnim parlamentarnim izborima nakon 30 godina neprekinute vladavine. Razgovor s predsjednikom Đukanovićem vođen je za emisiju “Oko Globusa” koja je emitirana na portalu Jutarnji.hr.


Skupština Crne Gore je konstituirana, izabran je predsjednik i predložen mandatar za sastavljanje nove vlade. Jeste li po Ustavu sada vi na potezu?

- Konstituiranjem Skupštine počela je finalna faza legitimizacije izbornog procesa. Izabran je predsjednik parlamenta i makar neformalno najavljen kandidat za predsjednika vlade. Kažem neformalno, jer sada počinje teći rok od mjesec dana u kojem predsjednik države obavlja konzultacije s liderima političkih partija. Vlada se mora konstituirati u sljedećih 90 dana.


Kako to da kao predsjednik države niste bili na konstituirajućoj sjednici?

- Spriječile su me ranije preuzete obaveze. To je ipak samo jedno protokolarno pitanje. Mnogo važnije je to što smo u više navrata ponovili da priznajemo rezultate izbora i da čestitamo pobjednicima. Učinit ćemo sve da transfer vlasti protekne brzo i glatko.

Kako komentirate činjenicu da se vladajući blok dogovorio oko podjele funkcija uz posredovanje mitropolita Srpske pravoslavne crkve Amfilohija?

- To je samo vrlo dosljedno ponašanje nove parlamentarne većine. Više je nego očito da je SPC bio ne samo neprimjereno uključen u izbore nego je bila i najaktivniji politički akter. SPC je u kontinuitetu instrument velikosrpskog nacionalizma i ruskih imperijalnih interesa na Balkanu. Ovaj put je to samo radio otvoreno. Nakon izbora je jedan od glasnogovornika SPC-a kazao da će se SPC povući iz političkog života, čime su samo sve ovo potvrdili. Međutim, njegovi pretpostavljeni se s tim očito nisu složili pa su pokazali koga se pita. Oni su odlučili tko će biti nosilac te politike, što je priznao i sam kandidat za premijera Zdravko Krivokapić. Ali, to je naša realnost s kojom se moramo suočiti kako bismo sačuvali Crnu Goru kao građansku i sekularnu državu s multietničkom demokracijom i europskim vrijednostima.

Vaša izjava da ste spremni boriti se za Crnu Goru ne samo u parlamentu nego i u šumi izazvala je veliku buru. Zar je stanje tako loše da može dovesti do građanskog rata?

- Nije stanje tako loše. Crna Gora je najstabilnije društvo na zapadnom Balkanu. Vjerujem da možemo izdržati i ovaj eksperiment u koji je zemlja sada ušla. Poslije 30 godina mijenja se vlast, a opozicija koja nikada do sada nije bila vlast mora se učiti tom poslu. A vlast se nakon 30 godina mora učiti opozicijskom djelovanju. Tu poruku o borbi i u šumi, ako bude trebalo, poslao sam onima koji su isuviše jednostavno počeli tumačiti rezultate izbora. Ne samo u domaćoj, nego i međunarodnoj javnosti proširila se teza da je rezultatima izbora ugrožena i crnogorska država. Na ovim izborima nismo odlučivali o državi, o tome smo odlučili prije 14 godina. Ali ako bilo tko iz Crne Gore ili iz regije smatra da pod promjenom vlasti može ugroziti našu državu, mora znati da ćemo je braniti onako kako smo je branili vjekovima. Dakle, to nije bila neka zla slutnja, a ni današnja realnost.

Velike geopolitičke igre vode se na Balkanu stoljećima. Koliko je realna špekulacija o kompenzaciji Srbiji za gubitak Kosova ustupcima vezanim uz Crnu Goru i Republiku Srpsku?

- Na globalnoj sceni sve se brzo mijenja, osim balkanske nepovoljne realnosti. To je jedna od, uvjeren sam, pogrešnih balkanskih percepcija. Balkan je uvijek bio na liniji fronte raznih globalnih interesa. Prije nekoliko godina bili smo na udaru ruskih interesa koji su htjeli spriječiti ulazak Crne gore u NATO. Ne možemo isključiti mogućnost da velikosrpski interesi nisu do kraja dosanjani. Nisam još pročitao ni jedan demanti s neke relevantne beogradske adrese. U toku je proces ulaska Kosova u Ujedinjene narode pa su oni koji njeguju velikosrpske aspiracije mogli povjerovati u neku kompenzaciju na račun Crne Gore i Republike Srpske. Sve su to snovi i iluzije.

Lideri pobjedničkog bloka potpisali su zajedničku izjavu u kojoj tvrde da neće mijenjati vanjsku politiku Crne Gore. Imate li informacije na kakav je to odjek naišlo na Zapadu? Vjeruje li im se?

- Na taj su način samo odali najveće moguće priznanje našem vanjskopolitičkom kursu. Je li to nekog na Zapadu iznenadilo? Naravno da ne, zato što je do takvog sporazuma i došlo uz inicijaciju sa Zapada. Ne bi oni sami napravili takav salto mortale. Ja sam skloniji vjerovati djelima nego riječima. A čuli smo od nekih i da se Crna Gora oslobađa poslije 75 godina. Godine 1945. se Crna Gora oslobodila i od fašizma, ali i od srpske okupacije koja je počela 1918. godine.

Otvoreno ste optužili Srbiju za verbalnu i političku agresiju i miješanje u izborni proces u Crnoj Gori. Jeste li o tome razgovarali s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem?

- Gotovo da nema dužnosnika Srbije koijii se zadnjih godinu dana nije direktno i brutalno umiješao i u politički život Crne Gore i u izborni proces. Bilo je i medijskog divljanja. Nema nikakve dileme da je današnja Srbija davala logistiku velikosrpskom nacionalizmu prema Crnoj Gori. Nedavno, prije izbora razgovarao sam s predsjednikom Srbije i ukazao mu na to, ali odgovor je bio zaogrnut plaštom zabrinutosti za ugrožena prava srpske manjine u susjednim državama. Imao sam utisak da je Vučić nešto poduzeo prema medijima pa je agresija utihnula za jednu oktavu. Ali, pušten je duh iz boce koji se sada ne može kontrolirati.


Kakva će to biti kohabitacija. Mi u Hrvatskoj uživamo u tvrdoj kohabitaciji, kako ju je i najavio premijer Andrej Plenković. Hoće li u Crnoj Gori biti još tvrđa?

- Bit će to normalna kohabitacija, barem što se mene tiče.

Ipak, bit će izazovno jer je Aleksa Bečić, novoizabrani predsjednik Skupštine, još prije nekoliko dana tražio da podnesete ostavku.

- Moju ostavku može tražiti tko god hoće, a mogu sad i ja tražito njegovu ostavku. Ja sam legitimno izabrani predsjednik, vrlo sam ponosan na sve što smo postigli i smatram da trebam nastaviti raditi dalje. Tko ne bude želio surađivati, neće ugroziti moje funkcioniranje kao predsjednika. Imam određeni kapacitet ustavnih ovlasti koji ću koristiti kao i do sada.
1
1 slika
Avatar
Fatih
PRObehar
PRObehar
Reactions: 6951
Postovi: 6464
Pridružen/a: 23 jul 2020, 15:14

Re: Intervju

Post Postao/la Fatih »

Moze se misliti o Djukanovicu svasta nesto. Medjutim, mora se priznati da dobro zna analizirati stvari. Nadam se da ce nesto Kauboji da urade, ukoliko ovi novi krenu da guslaju prema istoku.
1
1 slika
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Iskra
PRObehar
PRObehar
Reactions: 36460
Postovi: 37522
Pridružen/a: 22 jul 2020, 22:18

Re: Intervju

Post Postao/la Iskra »

NELE KARAJLIĆ O BOSNI, SARAJEVU, IZBJEGLIŠTVU...


Dugo sam bio ustaša, dok nisu provalili da sam četnik... Jesmo li se tako poubijali, jer smo se toliko voljeli?!

Sarajevo, odnosno Bosna, odnosno bivša Jugoslavija odjek su nekih civilizacija. Mi smo, što reče Sveti Sava, istok na zapadu i zapad na istoku. I onda se preko te Drine prelivaju uticaji i kad god se negdje napolju zatrese, onda mora i kod nas mora malo da bude trusno. Pitanje je samo do kada će to trajati. Sve ima svoj kraj, pa i civilizacije - kaže Nele Karajlić

Izvor: Mondo.rs
Razgovarao: Stefan Stojanović


Priču počinjemo od tog dualizma u identitetu, od alter ega. Da li mu ruka nekad zadrhti ili da li nekad zastane kada potpisuje neka dokumenta pa se treba sjetiti da nije Karajlić nego Janković?


- Dosta dugo dr Karajlić živi u meni. Po tome kako me neko zove tačno znam iz kog perioda života ga znam. Sva moja stara raja me zovu 'Neško'. I to je do trenutka kad smo objavili svoju prvu ploču. Nenade me zovu samo kad me policija zaustavi da provjerim da li sam uredan vozač - priča Nele.


A da li je dr Nele Karajlić kao alter ego bio potreban da bi se u tom trenutku napravila muzička karijera ili je njemu bio lično potreban da bi možda imao otklon od nečega?


- Ne, nije bio potreban. Pa, masa mojih popularnijih kolega je zadržala svoje ime i prezime i niko se sa tim nije zezao. Napolju je to bilo drugačije – Robert Cimerman je postao Bob Dilan. Za njihovu industriju je to bilo važno. A ovde se zoveš Bregović, Đorđević, Bajagić… Bilo je svejedno. Ali mi smo u novom primitivizmu imali to zezanje sa lažnim imenima, po ugledu na filmove iz Drugog svjetskog rata – Tihi, Prle, Valter… Poslije je to na neki način koristilo, jer niko od nas tvoraca novog primitivizma nije bio mnogo zainteresovan da tom fenomenu i rok muzici ili Top listi nadralista posveti cijeli svoj život. Svako je od nas imao neki drugi plan, uslovno rečeno. Ili su mu roditelji imali drugi plan ali mu nisu na vrijeme javili. Ja sam uspio na neki način da između Nenada i Neleta napravim tu distinkciju da je Nenad krenuo na fakultet a Nele ostao na sceni. Na kraju je Nele pobijedio.


Da li je dobro što je pobijedio?


- Ja sam od onih koji ne voli da postavlja pitanja da li je dobro nešto što se desilo. To što se desilo, desilo se i nikada više ne možemo da ga promijenimo. Naravno, ima stvari koje je bolje da se nisu nikad desile. Ali ova razlika između toga da li sam završio orijentalistiku ili sam postao popularni rok pjevač nije toliko dramatična da bi se moralo reći šta je bolje. Možda bi kao orijentalista postao vlasnik nekog naftnog izvora. 'Nele Karajlić' je bio dobar štit u vremenu koje je došlo devedesetih. Moglo je da bude i od ovih i od onih. Karajlić je koliko ja znam prezime koje ne postoji. Ima Karalić ali to dodato 'j' je nekako učinilo da to prezime, kao i dosta prezimena u Bosni, moglo da bude i jedno i drugo i treće. Tako da se moj nacionalni znak nije vidio u pseudonimu. Ne znam da li je pomoglo. Ali jeste bilo provokativno, utoliko što je ono što smo radili uvijek bilo na ivici provokacije i incidenta. Mi smo otvarali teme koje drugi nisu, tako da kada je krenulo nacionalno ludilo, svako se pitao - ko je ovaj, s koje strane ovaj duva? Tako da sam dugo vremena bio ustaša, dok nisu na kraju provalili da sam četnik. Na kraju se sve pomiješalo u jedno sveopšte ludilo. Problem tog ludila je bio i to što su početkom devedesetih etikete – ustaša ili četnik – bile prilijepljene automatski onome ko ne misli kao vi - kaže Nele za Mondo.


Neleta smo pitali i da li je još prije devedesetih primijetio da počinjemo da se propitujemo ko je odakle, ko se kom bogu moli, u šta vjeruje... Ili je sve to došlo sa krvavom decenijom na kraju vijeka?


- Ja sam živio u takvom okruženju gdje tako nešto nije bilo važno. Taj vjerski i nacionalni predznak je bio odraz neke prošlosti koji je ostao u knjigama. Biti Jugosloven i biti van tih podjela, čak i ako si vjernik, je bilo moderno. To je bilo pitanje ne samo etike, nego i pitanje trenda. Ali to je na kraju, ispostavilo se, uzak krug ljudi. Možda je to bio veliki krug ljudi, ali nestabilan. Tako da to naše odrastanje u to vrijeme je podrazumijevalo tu nacionalnu podjelu kao praktično nešto što ne postoji. Nismo ni shvatili koliko su te stranice knjiga iz istorije koje smo čitali kao klinci bile jake i sudbonosne kada su devedesete počele da se pojavljuju na istorijskom obzorju.


Možda baš zato što nismo znali ko je ko, što smo i vaspitavani da to nije lijepo pitati, možda baš zato što je potiskivano je na kraju puklo tako kako je puklo?


- Sigurno da je jedan od tih razloga silne eksplozije ovo što vi kažete, da je taj nacionalni i religiozni osjećaj bio potiskivan jednim veoma strogim režimom. Nema nikakve sumnje da je ta eksplozija bila između ostalog i zbog toga. Teško je u istoriji reći šta bi bilo, kad bi bilo, ali možda bi se u suštini isto to i dogodilo i da nije bilo komunizma. Još gore nacionalno trvenje je bilo kad se raspala kraljevina Jugoslavija, koja nije imala taj komunistički predznak jednoumlja, koji je korišćen u predizbornim kampanjama nacionalnih stranaka devedesetih godina. Eksplozija bi bila, pa bi bila. Čak je mislim eksplozija bila gora od 1941-1945. nego od 1991-1995. Problem je u tom stanju svijesti i tom stalnom traganju identiteta određenih grupacija koje nažalost svoj identitet mogu da nađu isključivo negirajući suprotni. I onda dolazi do spina - kaže Nele.


Prema njegovim riječima, fascinantno je gledati iz tog ugla raspad te zemlje i silinu mržnje kakva se pojavila devedesetih...

Pazite, pogledajte 45-50 godina stabilnog razvoja Jugoslavije, sa svim onim elementima što je ona značila u međunarodnim relacijama, kao i sa svom ovom popularnom kulturom koja i danas živa i koja je nenadjebiva... Kako je bilo moguće da se na taj način sve to raspadne? Da ja živim 2150. godine i da čitam knjige iz istorije s kraja 20. vijeka, možda bi mi bilo sasvim jasno da jedan religiozni animozitet postoji tu više od 1.000 godina i da je normalno da poslije jednog tajm-auta od 50 godina ti narodi i te vjerske zajednice ponovo dođu u sukob. Ali kad gledate iz perspektive onoga koji je zaista živio u tom vremenu, onda zaista sebi postavite pitanje - kako je to moguće? Bilo je iznenađenje kako smo mi lako uhvatili jedni druge za vratove iz one, objektivno, ljepote, jer objektivno je bio mir, stabilnost, san i ideja. Iz toga mi ulazimo u krvavi rat. E, takvo iznenađenje nam se može ponovo desiti - da iz ovog neurotičnog stanja u kome se nalazi ne samo Balkan, nego i cijeli svijet, uplovimo u neke mirne vode.


Jesmo li se toliko i tako ubijali jer smo se toliko voljeli?


- Obično kažu da se najviše mrze oni koji se između sebe jako dobro znaju. Svi građanski ratovi imaju, pored onog profesionalnog dijela gdje ubijaš jer ti je tako naređeno, i onaj emotivni dio.


Podsjećamo ga da je bilo onih koji su se pitali kako baš da ze zakrvi u Sarajevu jer je ono bilo po mnogo čemu specifično, ali da je s druge strane bilo i onih koji su rekli - pa gdje će se zakrviti ako ne tu?!


- Očigledno da su ovi drugi bili u pravu. Sarajevo je kao neka vrsta odjeka tih civilizacija. Jerusalim je autentično mjesto sukoba. Tu je jasno da je između Jehove, Isusa i Alaha petnaest metara. Tu je korijen svih tih monoteističkih nerazumijevanja i razmirica. Bez obzira što nijedna od tih religija ne zagovara to. Ali jedno je ono šta piše u knjizi, a drugo je kako to ljudi tumače. A Sarajevo, odnosno Bosna, odnosno bivša Jugoslavija odjek su nekih civilizacija. Mi smo, što reče Sveti Sava, istok na zapadu i zapad na istoku. I onda se preko te Drine prelivaju uticaji i kad god se negdje napolju zatrese, onda mora i kod nas mora malo da bude trusno. Pitanje je samo do kada će to trajati. Sve ima svoj kraj, pa i civilizacije - kaže Nele.
0
Avatar
Socrates
PRObehar
PRObehar
Reactions: 13127
Postovi: 14439
Pridružen/a: 22 aug 2020, 03:11

Re: Intervju

Post Postao/la Socrates »

Kao i obično, blebeće nadugačko i naširoko, a sve da zamaže oči.

Lična odgovornost, pa onda blebeći o nečemu, bilo čemu.

Bilo da si ostao ili otišao iz Sarajeva, iz bilo kojeg razloga, a mnogi razlozi su razumljivi i normalan čovjek će ih prihvatiti, prvo lična odgovornost zbog onog što si govorio kad si otišao.
1
1 slika
Don't wanna hear about it

Every single one's got a story to tell...
Iskra
PRObehar
PRObehar
Reactions: 36460
Postovi: 37522
Pridružen/a: 22 jul 2020, 22:18

Re: Intervju

Post Postao/la Iskra »

Mirko Pejanović: Dodik vodi u ambis sebe, Republiku Srpsku, ali i građane BiH

Milorad Dodik je postao jedan autoritarni nosilac vlasti i primjenjuje autoritarni metod vladanja, kaže profesor Mirko Pejanović.





Stresna politička sedmica primiče se svom kraju i kada se rade analize onoga što se desilo može se ustvrditi da je uprkos svim uloženim naporima Milorad Dodik, ipak, u jednu ruku gubitnik. Na površini se možda i ne čini tako i oni koji ustrajavaju na tvrdnji kako je Dodik najmoćniji političar u zemlji kao njegovu političku pobjedu navode činjenicu da se visoki predstavnik međunarodne zajendice u BiH Christian Schmidt nije obratio na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Ali, propuštaju reći da je njegov, za Dodika i Dragana Čovića, izuzetno negativni izvještaj predstavljen toj instituciji koja je, povrh svega, produžila mandat EUFOR-a u Bosni i Hercegovini.

Politika oduzimanja nadležnosti državi BiH i vraćanju na entitetski nivo je politika koja Milorada Dodika vodi u ambis, kaže akademik Mirko Pejanović. Ako je kome poznata takva separatistička politika, sa svojom robusnošću, agresivnošću i retorikom onda je to članu ratnog Predsjedništva BiH.

U razgovoru za Al Jazeeru profesor Pejanović napominje da svi akteri političke scene u BiH moraju biti svjesni činjenice da se „za mir prolilo mnogo krvi“, što ih obavezuje da vode politike kojima neće voditi zemlju u novi rat i novo krvoproliće.

Kako tumačite činjenicu da se visoki predstavnik nije obratio na sjednici UN-a? Je li to pobjeda Milorada Dodika, Rusije i Kine?

– To nije nikakva pobjeda politike Milorada Dodika, njegova politika će i dalje biti sporna i dovešće do toga da i on sam neće moći opstati na političkoj sceni, jer ta politika destruira državu, destruira mir i destruira institucije države BiH. On pravi pričom privid da je on pobjednik jer u ovoj situaciji nema nešto drugo kazati. Ono što je, ipak, činjenica, a nju valja podvući, je to da se u Vijeću sigurnosti mijenjaju odnosi snaga između vodećih svjetskih sila, ali na sreću građana BiH, Vijeće sigurnosti je produžilo mandat mirovnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini i taj mandat je nešto što znači zaštitu mira u BiH na temelju provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i u tom pravcu će svi imati mjesto da se bore za mir i za integraciju države.

S druge strane, usvojena je Rezolucija kojom se produžava mandat EUFOR-a, ali u kojoj se ne pominju OHR i visoki predstavnik. Šta to znači u političkom smislu?

– Indirektno se spominjanje uloga međunarodne zajednice, jer mirovne snage su ovdje na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma i ići će u pravcu da jača provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a time će jačati uloga svih međunarodnih institucija pa i visokog predstavnika u vremenu koje predstoji.

Najtežu političku krizu od završetka rata proizveo je Milorad Dodik akcijama povratka nadležnosti sa državnog na entitetski nivo. Ima li Dodik zakonsko pravo na takve akcije?

Takve aktivnosti, koje su najavljene, one još nisu dobile epilog, znače nezakonito ukidanje nadležnosti institucija države BiH koje su oblikovane tokom više od dvadeset godina provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nije u pitanju samo ono što je visoki predstavnik svojim odlukama, po bonskim ovlašenjima, proglasio nego je u pitanju cijeli proces provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Na ovaj način skupština Republike Srpske vraća točak historije nazad jer Dejtonski mirovni sporazum je prije svega okrenut unutrašnjoj integraciji države BiH, izgradnji njenih institucija i njenoj integraciji u EU.

Sve nadležnosti koje su izvedene tada i data saglasnost od entiteta su u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Na ovaj način ne radi se samo o jednom vidu nezakonitog djelovanja nego se radi o eklatantnoj antidejtonskoj aktivnosti. Radi se o derogiranju države BiH i njenih institucija i radi se o ugrožavanju mira. One snage, institucije i pojedinci koji to čine oni dovode u pitanje mir, a niko nije preči od mira.

Reklama

Da li Dodik sve to radi samoinicijativno ili ima podršku Srbije (Aleksanrda Vučića) i Rusije?

– Teško je reći koju vrstu podrške direktno Dodik ima, ali ovo što radi vodi ga u ambis i njega i Republiku Srpsku, a i građane Bosne i Hercegovine. Ti građani imaju jake bosanskohercegovačke patriotske snage koje mogu zaustaviti procese ugrožavanja države BiH.

Dodikovo ponašanje koincidira sa nastojanjima Dragana Čovića da „izbori“ treću izbornu jedinicu, što mnogi vide kao borbu za treći entitet. Da li su politike Dodika i Čovića u koliziji i dogovoru?

Pa i ako nisu u dogovoru izgledaju da jesu u dogovoru. Veoma je čudno da Dragan Čović koji je bio na visokim dužnostima u BiH u ovom vremenu krize bh. države i društva uglavnom šuti ili je u prećutnoj podršci Mlioradu Dodiku. To mu ne ide na čast i ja hoću da kažem da on posljednjih godina pokazuje jedno političko ponašanje, koje se sastoji ‘ja ću čekati moju priliku’, ‘insistiraću samo na jednom pitanju’, ‘na izbornom zakonu’, jer to hoće riješiti dok posjeduje političku moć.Ali, valja imati na umu da se bez parlamenta i  parlamentarne većine ne može riješiti ni jedan zakon pa tako ni izborni zakon u BiH.
Vidimo da se susjedi neprekidno miješaju u unutrašnje stvari BiH; Vučić, Milanović i Plenković iz Hrvatske. Da li se sa tih adresa i dalje (Beograd, Zagreb) vode politike podjele BiH?

– Susjedi; te dvije države Srbija i Hrvatska imaju, često izjavljuju da imaju pravo na BiH po osnovnu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Oni imaju odgovornost za sporovođenje tog sporazuma, jer su učestvovale na ovaj ili onaj način u ratnom vremenu u BiH i u ratu u BiH. Bilo je godina pa čak i decenija, koje su išle u prilog dobrog odnosa ovih zemalja prema BiH, naročito R Hrvatske, ali sada je nastalo, u ovom mandatu parlamentarne skupštine BiH od 2018., jedno vrijeme u kome su i Zagreb i Beograd široko otvorili vrata za dvije stranke iz BiH, koje su i članice vladajuće većine u parlamentu BiH, HDZ-u i SNSD-u.

To je jednostrano informisanje od ove dvije stranke. Jednostrano prihvatanje njihovih stajališta u Beogradu i Zagrebu vodi predstavnike ove dvije zemlje u neku vrstu pogrešnih, opasnih izjava i poteza prema BiH. To se može zaustaviti i zaustaviće se kada ove dvije stranke ne budu imale tako jaku podršku i u Beogradu i u Zagrebu. Vodstvo i Republike Hrvatske i Srbije nedovoljno ima u vidu da svaki sukob u BiH može izazvati turbulenciju i nestabilnost, ne samo u BiH, nego i u te dvije zemlje.

Kako tumačite činjenicu da se u jeku ove krize bh. politički lideri ne sastaju jedni sa drugima, ali zato idu na razne strane svijeta – Dodik u Beograd, Čović u Zagreb, a Izetbegović u Ankaru?

– Pa njih dvojica, da izuzmemo Izetbegovića, on svakako u Ankaru ide svako malo –  i nije Izetbegović protiv države BiH kao što su na neki način ova dva lidera. To je dio ovoga što sam maloprije rekao da su im široko otvorena vrata da nametnu svoju politiku Zagrebu i Beogradu. To je kratkovidna i opasna politika.

Hoće li ovu krizu upotrebom bonskih ovlasti razriješiti visoki predstavnik?

– Očekuje se da hoće, on je to najavio, to je u njegovim rukama. Ponoviću, mir je preči od svakog pojedinca, stranke ili organizacije u BiH. Za mir se prolilo toliko krvi, za mir se toliko razarala Bosna i Hercegovina, u kojoj se na žalost dogodio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, za mir su se uložili ogromni napori i materijalna sredstva zemalja cijelog svijeta, a posebno Evropske unije. Građani BiH znaju šta je vrijednost mira i oni su njoj okrenuti i većina želi mir. Visoki predstavnik, na temelju ovlaštenja i uloge po mirovnom sporazumu, mora zaustaviti ugrožavanje mira i u tom kontekstu je i očekivati da donese one mjere i one sankcije koje će zasigurno zaustaviti taj istorijski trend.

Kakva je budućnost Bosne i Hercegovine? Nalazi li se BiH, kako to neki sugeriraju, na pragu novog rata?

– Ja sam protivnik rata čak ispominjanja rata, nema mjesta da se spominje rat. Rat mogu spominjati ili spominju samo oni ljudi koji nemaju istorijsku svijest o vrijednosti mira i oni koji nemaju demokratski kapacitet da se sva pitanja koja dolaze na dnevni red rješavaju u parlamentima i rješavaju demokratski. Dakle, ako bi gledali kako to radi Milorad Dodik, on je postao jedan autoritarni nosilac vlasti i primjenjuje autoritarni metod vladanja. Ugasio je sve oblike parlamentarne demokratije u Republici Srpskoj i htio je to u BiH, ili pokušava uraditi u cijeloj BiH blokadom institucija. Naravno da to ne može proći i to je djelimično, a biće u potpunosti zaustavljeno. Umjesto govora o ratu bilo koga valja okrenuti ploču pa govoriti o političkoj budućnosti BiH kao demokratske i pravne države unutar EU. To je politička budućnost BiH.Ljudi se pitaju, zašto građanske mase ne protestuju otvoreno i ne izađu na ulice. One to ne čine još uvijek, što ne znači da neće činiti, zato što ima za ovu ekonomsku – socijalnu krizu drugi venitil. A to je da ljudi odlaze u inostranstvo i tamo se zapošljavaju i više ne vjeruju sadašnjoj političkoj eliti u entietima i u BiH. Podsjetimo, da u Federaciji BiH ta elita nije htjela primijeniti izborne rezultate i ostala je vladati cijeli period i to je privatizacija države.

Kako se može riješiti ova kriza?

– Ova kriza bi u svakoj demokratskoj državi mogla biti riješena vanrednim izborima. Mi nemamo instutut vanrednih izbora i zbog toga se privatizira država i radi ko šta hoće. Nemamo ustanovljenu koaliciju za vladavinu državom nego imamo samo podjelu vlasti.
0
Avatar
grunf
Perspektivni član
Perspektivni član
Reactions: 786
Postovi: 694
Pridružen/a: 31 okt 2020, 08:31

Re: Intervju

Post Postao/la grunf »

Sve Srbi, zapravo provjereni izdajnici, osim Nenada Jankovica.
0
StarosjediJoci, الوطنيونوو Bosamci i Herzegowci

Cuvajte se

Straиog utiЦaja!
Iskra
PRObehar
PRObehar
Reactions: 36460
Postovi: 37522
Pridružen/a: 22 jul 2020, 22:18

Re: Intervju

Post Postao/la Iskra »

grunf je napisao/la: 06 nov 2021, 07:36 Sve Srbi, zapravo provjereni izdajnici, osim Nenada Jankovica.


Tako nekako, tacno mi se place sto mu ne posvetimo zasebnu temu i ne glorificiramo brilijantnu inteligenciju

Pajac najobičniji.
0
Iskra
PRObehar
PRObehar
Reactions: 36460
Postovi: 37522
Pridružen/a: 22 jul 2020, 22:18

Re: Intervju

Post Postao/la Iskra »

Božo Vrećo: Moje biće poznaje samo ljubav



Izvor: N1 BiH

Božo Vrećo, bosansko-hercegovački umjetnik, otkrio je u razgovoru za N1 zanimljive detalje iz procesa njegovog stvaranja. Kako je rekao, stihove zapisuje svuda, od svog tijela do namještaja po kojem ih potom ostavlja kao pečate, sevdalinku pretvara u sverodni ili bezrodni izričaj, a poseban doživljaj svojoj publici poklanja i kroz prostor izvođenja, za kojeg često pronađe posebnu priču. Ističe da ga je, desetogodišnja karijera ojačala, ali i da kroz svaku godinu postaje još više slobodan i svoj, te da ljubav progovara kroz svaku njegovu gestu.

“Moj javni i privatni život se nikad ne miiješaju. Ipak, sve ono što je tuga u mom privatnom životu – ja to pretočim u pjesme. U najtežim trenucima, kada moja mama nije bila dobro, i kada je trebalo to iznijeti ponosito na svojim plećima – bio sam tu oslonac. Ojačalo me deset godina karijere koje je iza mene, prekalilo me. Jako sam ispunjen ljubavlju – ljubav progovara kroz svaku moju gestu. Očituje se punina mog bića koje poznaje samo ljubav, nikakve različitosti i usporedbe. Štaviše, ne radim ni usporedbe sa drugim umjetnicima. Gledam da stasavam i da sam sebe emancipiram, na svaki mogući način”, priča nam vrhunski bh. muzičar.

Naveo je kako se trudi da puno toga stvori za iduću godinu, a najavio nam je i izlazak njegove nove knjige. “Knjiga je divna, govori o unutrašnjim borbama, slabostima, ali i kako se izboriti sa time”, rekao je Vrećo,  o novoj knjizi, iza koje, kao izdavač, stoji Buybook.

Od svakog nastupa stvori posebnu priču

Kroz razgovor sa Vrećom, otkrili smo i zanimljive detalje o tome šta daje posebnost svakom njegovom nastupu.

“Nedavno sam u Španiji zatvorio jedan festival. Pjevao sam pred publikom u kojoj nema niko iz BiH, u kojoj nema ljudi sa Balkana i ti ljudi su tako širokogrudno prihvatili moju pjesmu, bez da imaju potrebu da im je prevodim – to je najveća pobjeda pjesme, kao takve. Neko možda i očekuje bukvalan prijevod teksta, ja volim kada ljudi sami stovre priču od mojih pjesama i postanu akteri u pjesmama”, pojašnjava Vrećo.

No, i prostor u kojemu izvodi svoje numere je itekako važan za ovog umjetnika.

“Ja prizivam univerzum da bude na mojoj strani čak i odabirom mjesta na kojem nastupam. Uvijek su to eminentni teatri, zanimljive i neobične koncertne dvorane. Arheološki pristupam i prostoru i priči koja stoji iza svega toga. Primjerice, u Amsterdamu sam nastupao u jednoj katedrali, koja je prije služila kao tvornica čokolade. Na koncertu sam publici u prvim redovima dijelio čokoladice, kao odu tome šta je to mjesto bilo prije. Volim na svaki mogući način da napravim priču od mog koncerta, priču iza tog mjesta gdje nastupam, trudim se da se razigram. Nemam menadžere, odlučujem sam za sebe”, približava nam Vrećo svoj pristup.



U sevdalinku unosi ono što ranije nije bilo prihvaćeno

Vrećin poseban pristup se ogleda u svakom segmentu njegovog stvaranja i djelovanja – pa tako i u kombinaciji elemenata koje unosi u sevdalinku.

“Uživam u tome što kombinujem tradicionalnu sevdalinku sa onom katarzičnom, to je i katarza emocija i pokreta, nešto što ranije u sevdalinci nije bilo prihvaćeno. Svo moje izučavanje i upliv u sevdah je bio da se takva sevdalinka, bezrodna ili sverodna, ovaploti negdje u meni i da izađe kao oslobođena tvorevina iz mene. Sad kad čujete prvi takt moje pjesme, znate da sam ja u pitanju”, navodi nam, dodajući kako se kroz godine samo još više oslobađa da bude svoj.

“Svaki moj stih je dio mog sopstvenog dnevnika koji ja ispisujem, a publika se nakon mog koncerta, kada ode kući, zapita: šta mogu uraditi drugačije, da li trebaju povjerovati u sebe?” – navodi nam ovaj umjetnik.

Stihove zapisuje gdje stigne – na vlastitom tijelu i svuda po stanu

No, govoreći o njegovim stihovima, zanimljiv je čak i način gdje i kako ih zapisuje.

“Ja zapisujem svuda – Leliju sam zapisao na nozi, uoči Bajrama, samo sam se dohvatio hemijske i zapisao na sebi gdje sam stigao”, dodajući da je tekst zapisivao i na kuhinjiskim elementima, a da ih potom ne briše, nego ostavlja u stanu kao pečate.

Što se tiče planova za budućnost, Vrećo nije krio nadu da će od proljeća početi izdavati nove singlove, ali i  da se nada da će ih uokviriti u album kojeg će vjerovatno nazvati “Sedam”.
0
Iskra
PRObehar
PRObehar
Reactions: 36460
Postovi: 37522
Pridružen/a: 22 jul 2020, 22:18

Re: Intervju

Post Postao/la Iskra »

Sanela Jenkins za N1: Svi zajedno moramo uraditi puno više za BiH



Sanela Jenkins, bh. poduzetnica i filantropkinja u razgovoru za N1 analizirala je trenutnu političku situaciju u BiH, ekonmske prilike i vanjske uticaje na našu zemlju.

Zašto je Bosna i Hercegovina suštinski i simbilično važna?
Politička situacija u Bosni i Hercegovini je najsloženija od završetka agresije na BiH, pa se čak prijeti i rušenjem ustavnopravnog sistema odcjepljenja dijelova Bosne i Hercegovine. Pod vodstvom međunarodne zajednice već mjesecima traju pregovori političkih subjekata u BiH koji bi trebali, prije svega, dovesti do implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava koje nalažu da se svakom građaninu mora obezbjediti ravnopravno učešće u demokratskim procesima.

Međutim, taj proces je po mnogima zloupotrebljen kako bi se zadovoljila kolektivna prava na uštrb građanskih.

Zašto se po vašem mišljenju dešava pritisak na Bosnu i Hercegovinu baš u ovom periodu?

Bosna i Hercegovina odavno nije visoko na listi prioriteta zapadnih saveznika jer postoje druga krizna područja u svijetu koja traže veći fokus. Lokalne politike koje su ostale vjerne nacionalističkim idejama iz devedesetih koriste tu priliku i pojačavaju svoje djelovanje kako bi destabilizovali Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, nacionalizam koji je iza sebe ostavio razaranja, protjerivanja, i zlodjela svih vrsta, uključujući i genocid, nije do kraja poražen.

Iz ugla osobe koja većinu svog vremena provodi van BiH kako izgleda situacija u zemlji iz te perspektive?

Sigurna sam da svaka osoba koja je rođena i odrasla u Bosni i Hercegovini, i koja je ponosna na svoje porijeklo, sa zebnjom prati šta se zbiva. Koliko god da slušamo, čitamo ili gledamo vijesti, mi ne možemo osjetiti svakodnevnicu i stanje na terenu. Žalosno je da 26 godina nakon dejtona dolazimo na svjetske naslovnice po nečemu što stvara loš imidž zemlje jer neko želi da je uništi. Uvjerena sam da većina želi da postanemo članica NATO-a i Evropske unije, ali zbog neprovođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma stvorila se mogućnost da se blokira sve što je dobro za BiH. To mora prestati tako što ćemo napraviti funkcionalnu i potpuno demokratsku Bosnu i Hercegovinu.

Mislite li da su nevladin sektor i građani dovoljno uključeni u procese koji se tiču sudbonosnih pitanja za BiH?

Postoje aktivnosti, ali mislim da svi zajedno možemo uraditi puno više. Pozitivna je aktivnost oko potpisivanja peticije za izmjene ustava BiH koju su pokrenule nevladine organizacije svih naroda i građana. To je prava Bosna i Hercegovina i te aktivnosti treba podržati. Svaki građanin koji želi dobro Bosni i Hercegovini može jednostavno otići na stranicu www.izmjeneustava.com i dati svoj glas za prosperitetnu i građansku Bosnu i Hercegovinu. Jednostavno upiše ime i prezime i email adresu. To ne košta ništa, a mjenja puno stvari. Što nas više potpiše peticiju, i ako pozovemo svoje prijatelje da to isto učine, svjetski centri moći će više vjerovati da postoji istinski demokratski potencijal u našoj zemlji.

Izvor : Sanela Jenkins

SAD su godinama potpora našoj zemlji, često se govori da se na Balkanu vodi mali hladni rat sa Rusijom. Ko će i kako pobijediti?

Sjedinjene Američke Države su bile ključna svjetska sila za zaustavljanje agresije na našu zemlju i glavni garant naše nezavisnosti, cjelovitosti i suvereniteta. Velike sile imaju svoje interese i to je sfera na koju mi teško možemo uticati. Nerijetko se ti interesi prelamaju preko drugih zemalja, pa i Bosne i Hercegovine. Ne mislim da treba postavljati stvari na način kako ste postavili pitanje o pobjedniku. Sistemi vladanja su kroz istoriju evoluirali i do sada je ipak najbolji sistem demokratije koji nudi zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i mogućnost poslovanja na što ravnopravnijim osnovama. Bosna i Hercegovina se opredjelila za euroatlanske integracije, i mi moramo na tome istrajati. Ako pričamo o vrijednostima, u našoj zemlji se sudaraju dvije različite politike, jedna je politika istinske demokratije i ukljčuvosti, a druga je politika nacionalizma i isključivosti. Vjerujem da će u konačnici prevladati vrijednosti na kojima počiva inkluzivna demokratija, a ne dodatna segregacija i nacionalizam.

Pored političke i ekonosmka situacija u BiH je izuzetno teška, gdje treba u ekonomskom smislu ići ova zemlja?

Ekonomska situacija ne može biti sjajna gdje nema političke stabilnosti i opšte sigurnosti. Mi smo već godinama pod političkim ucjenama i blokadama, pa je teško očekivati bolji ekonomski napredak. Zato je ključna pretpostavka za ekonomski razvoj ulazak Bosne i Hercegovine u NATO, pa onda i u Evropsku uniju. Članstvo u NATO-u mjenja sve, šalje jasne signale rušiteljima BiH, a i investitorima. Pogledajte statistike ekonomskog rasta zemlja prije i poslije ulazak u Sjeveroatlanski savez i sve će biti jasno.

Da li ste se kao i nebrojeno puta do sada lično angažovali kako bi zaštitili interese BiH?

To nisam nikada prestala raditi. Uvijek držim čvrste veze sa Sarajevom i imam redovne konsultacije sa vrlo iskusnim timom kada je su u pitanju politička kretanja u zemlji i svijetu. U svakom svom kontaktu van BiH sa ljudima koji nam mogu pomoći pokušavam objasniti zašto je važno da Bosna i Hercegovina profunkcioniše punim kapacitetom. Mi smo suštinski i simbolično važni, jer smo multikulturalno društvo stotinama godina na tlu Evrope koja tome tek teži. Zato nas često više razumiju u Americi nego na evropskom kontinentu koji je uglavnom sastavljen od nacionalnih država. Za nas se u Bosni podrazumjeva život u različitosti i za nas je ovo trenutno stanje neprirodno. Zbog toga Bosna i Hercegovina mora uspjeti, jer ako ne uspije nadjačali su nacionalisti koji isključuju drugog i drugačijeg. A to nije dobro ni za Evropu, ni za svijet koji se sve više povezuje i mješa.

Pratite li aktivnosti dijaspore, posebno u Americi?

Vidim da su naši ljudi vrlo aktivni što je dobro, posebno od kada je Bosna i Hercegovina pod pritiskom u posljednjih nekoliko mjeseci. Važno je što se od prošle godine sve više uključuje generacija koja je ovdje od ranog djetinjstva, a neki su se i rodili u Americi. Dosta tih ljudi imaju diplome sa prestižnih univerziteta, i oni odlično razumiju o čemu se radi u zemlji našeg porjekla. Važno je da se prošire ti krugovi i da svako u svojoj mogućnosti pomogne da se čuje istina o Bosni. Moramo proći kroz ovaj težak period skupa i zaustaviti negativne trendove. Bilo gdje da živimo, sve ima više smisla kada je i naša domovina sigurna i na čvrstim temeljima. Mi ćemo vani uraditi šta možemo, ali je isto tako važno da oni koji predstavljaju BiH ne naprave pogrešne korake i ne prihvate dodatnu segregaciju. U tom slučaju se gubi smisao kompletne dosadašnje borbe za Bosnu i Hercegovinu. Želim da vjerujem da smo svi u tome jedinstveni.

N1
0
Odgovori

Natrag na “EXYU”