Hrvatska

[Iskra]

Nacionalistički marš u Podunavlju

Već nekoliko dana bilo je jasno da će se u Borovom selu ove godine dogoditi nešto neugodno.

Davor Gjenero

02 May 2021

Nacionalistički radikali imali su svoj dan, piše autor (Al Jazeera)

Na Balkanu se, kao što nam je još davno objasnio Winston Churchill, stvara više povijesti nego što je ovdašnji stanovnici mogu podnijeti. Datum 2. svibnja u Hrvatskoj je svake godine vezan uz dvije komemoracije: one posvećene masakru nad 12 policajaca u Borovom Selu kod Vukovara 1991 godine, i one posvećene civilnim žrtvama raketiranja Zagreba, što ga je kao odmazdu za poraz u operaciji Bljesak, dan prije, 1995. godine naredio osuđeni ratni zločinac Mile Martić. Uz sve to, ove godine je Uskrs prema Julijanskom kalendaru, dakle, onako kako ga slave pravoslavni Srbi, pao upravo na ovaj datum.

Već nekoliko dana bilo je jasno da će se u Borovom selu ove godine dogoditi nešto neugodno. Nije samo riječ o tome da je ove godine 30. godišnjica ubojstva 12 policajaca, koja nikad nije do kraja razjašnjena i nikad nije raščišćeno je li njihova pogibija bila izazvana avanturističkom igrom radikala, koji su unutar hrvatskih institucija pokušavali preuzeti kontrolu u području Podunavlja, obilježenoga i nacionalno mješovitim stanovništvom, a i kontaktno je područje s Republikom Srbijom.

Ove godine je 2. svibnja i početak formalne izborne kampanje za lokalne izbore, a nacionalistički radikali priželjkuju da se u Vukovaru i Podunavlju, i u gradu i u županiji, odigra možda ključni izborni sraz, borba između umjerene demokratske opcije i nacionalističkih populista. Iako stalno govore o “dignitetu Domovinskog rata”, pijetet prema žrtvama za njih je tek kulisa koja omogućuje političke napetosti i pokretanje socijalne dinamike, barem u mjeri u kojoj je to moguće u pandemijsko vrijeme.

Vlada pod udarom desnih radikala

Hrvatski premijer Andrej Planković snažno se trudi osnažiti koalicijsku suradnju sa svim zastupnicima nacionalnih manjina u parlamentu, a posebice s troje zastupnika srpske nacionalne zajednice, odnosno Samostalne srpske demokratske stranke. Zbog toga, ali prije svega zato što je pri formiranju parlamentarne većine koalicijsku suradnju s manjinskim zastupnicima pretpostavio mogućnosti političke suradnje s nacionalističkim radikalima, koji su ostali u opoziciji, Plenković i Hrvatska demokratska zajednica su od formiranja ove Vlade pod udarom desnih radikala zbog “trgovačke koalicije” s SDSS-om.

Protiv takvog obrasca politike, kojim se nastoji integrirati manjinska zajednica, među prvima se unutar HDZ-a pobunio trenutni vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, koji u nacionalno složenom gradu cijeli ovaj, a i dio prethodnog mandata (kad je, usred mandatnog razdoblja, pao gradonačelnik Željko Sabo iz Socijaldemokratske partije, a Penava pobijedio na prijevremenim izborima), vodi nacionalno isključivu politiku i nastoji što je više moguće potisnuti srpsku zajednicu. Sad se on i njegovi kamarati bore za novi mandat u Vukovaru, ali i za upravljanje županijom.

Malo je vjerojatno da mogu pobijediti HDZ, koji s novim ljudima kreće u borbu za lokalnu i regionalnu vlast, u za sada tihoj koaliciji s SDSS-om, kao i na nacionalnoj razini, a nasuprot takvoj političkoj ponudi nacionalistički radikali jednostavno nemaju šansi, jer umjereno biračko tijelo u obje velike nacionalne zajednice logično mora biti daleko veće nego radikalsko u samo jednoj.

Gubitnička pozicija nacionalističke radikale samo dodatno radikalizira, pa je posve jasno da marš, što ga je organizirala jedna skupina sudionika komemoracije za 12 vinkovačkih specijalnih policajaca, poginulih 1991. u Borovu selu, kroz to naselje s većinom srpskog stanovništva, upravo na “pravoslavni Uskrs”, predstavlja planirani incident, kojem je cilj radikalizirati politički život u Hrvatskoj pred lokalne izbore.

Kao marševi Oranskog reda u Belfastu

Iako se sad interpretira da je riječ o incidentu navijačke skupine, a i ikonografija i retorika s nečuvenim zagovaranjem nasilja i poticanjem mržnje prema u Borovu selu većinske ranjive skupine, jasno je da se radi o igrokazu nacionalističkih radikala, organiziranom zbog izbora u Vukovaru, a neodgovornom upravo onoliko, koliko je i inače radikalska nacionalistička politika neodgovorna.

Reklama

Zanemarimo li vulgarnost, ta je ikonografija podsjećala na marševe Oranskog reda u Belfastu na godišnjicu bitke kod Boyne 12. srpnja 1690. godine. Vehementno unionističko slavljenje pobjede Williama III. Oranskog nad svrgnutim kraljem Jamesom II. bilo je zamišljeno kao provokacija većinskom irskom katoličkom stanovništvu. Tek su mirovni proces i početak uspostave sustava diobe vlasti u Irskoj doveli do umirivanja strasti i smanjivanja napetosti što ih izazivali redoviti godišnji marševi Oranskog reda.

Nije ova manifestacija navodne nadmoći nacionalističkih radikala nad tamošnjim srpskim stanovništvom jedino što stanje u Podunavlju čini sličnim procesima koji su se događali u Irskoj. Hrvatsko Podunavlje, što je uključeno u hrvatski državni sustav mirnom reintegracijom, koja je trajala od 1996. do 1998. godine, jedini je dio Hrvatske u kojem srpska zajednica nije doživjela ozbiljnu demografsku devastaciju i Srbi su ostali znatan dio stanovništva.

Sporazumom o mirnoj reintegraciji izbjegli su i socijalnu isključenost, jer su ostali zaposleni u javnim institucijama, upravi i javnim i državnim poduzećima, razmjerno zastupljenosti u stanovništvu, ali su i nakon integracije ostali živjeti segregirano. Uspostavljene su dvije nacionalne zajednice, koje ne žive jedna s drugom, nego jedna pored druge, a razdvojene su od dječjeg vrtića nadalje.

Ustavni patriotizam i daleka periferija

Racionalnim ljudima s hrvatske strane jasno je da je segregacija opasna, prije svega za hrvatsku zajednicu i za dugoročnu stabilnost hrvatske države na tom području. Jasno je da je Podunavlje za Hrvatsku daleka periferija, a da je to područje uz Dunav, naslonjeno na onaj dio susjedne Srbije, koji u toj državi živi najintenzivnijim životom.

Dugoročni demografski trendovi za hrvatsku se zajednicu mogu odvijati upravo onako kako su se odvijali za protestante u Sjevernoj Irskoj. Dugotrajna radikalska politika, koju su vodili tamošnji unionisti, povezana s provokacijama prema irskim katolicima, dovela ih je u neugodnu manjinsku poziciju, a izlazak Velike Britanije iz Europske unije mogao bi samo ubrzati procese i dovesti u pitanje opstanak Velike Britanije na području Sjeverne Irske.

U Hrvatskoj danas bilo kakvo zagovaranje nacionalističkog radikalizma usmjerenog protiv srpske zajednice nije samo protivno demokratskim načelima, nego i zdravoj pameti. Vodstvo srpske zajednice, na čelu s Miloradom Pupovcem, definira svoju poziciju pojmom ustavnoga (konstitucionalnog) patriotizma, što znači da jasno naglašavaju kako probleme svoje zajednice, kao građana Hrvatske, prije svega, žele rješavati unutar institucija hrvatske države.

Jasne su njihove poruke kako je cilj tog vodstva da se srpska zajednica čvrsto integrira u hrvatski politički i državni korpus i da je jedini cilj osigurati građanima srpskog porijekla punu ravnopravnost unutar Hrvatske. Naravno, kao što Plenković, kao predsjednik HDZ-a, nema lak posao povući svoju stranku i svoje glasače za sobom iz nacionalističkoga u prostor uredne europske umjerene kršćanske demokracije, tako niti posao što ga radi Pupovac nije jednostavan i nije bez otpora.

Reklama

Milanovićev linč nad Pupovcem

Zanimljivo je da u svim dijelovima Hrvatske, u koje su se Srbi vratili nakon “Bljeska” i “Oluje”, srpska zajednica jasno šalje poruku želje za političkom integracijom, bez obzira što je njihova realna pozicija često dosta loša, ali da Srbi u Podunavlju daleko više koketiraju s konceptom “srpskog sveta” i da često svoj politički centar ne vide u Zagrebu, nego u Beogradu.

Uostalom, i nad SDSS-om je umjereni Pupovac s mukom uspostavljao kontrolu, a dugo je unutar te stranke ključnu ulogu igrala skupina oko Vojislava Stanimirovića u Vukovaru, skupina koja je u novu stranku, nastalu u vrijeme mirne reintegracije došla iz nekadašnjee Srpske demokratske stranke, političke organizacije koja je organizirala srpsku paradržavu u Hrvatskoj i bila organski povezana s istoimenom strankom Radovana Karadžića.

U hrvatskoj politici malo tko ima razumijevanja prema onome s čime se unutar srpske zajednice suočava Pupovac, a i premalo je razumijevanja koliko je njegov rad važan za demokratsku konsolidaciju Hrvatske.

Onaj od kojega bi trebalo očekivati najviše odgovornosti i umjerenosti, trenutni predsjednik Republike Zoran Milanović, odlučio je antagonizirati Pupovca, nakon što ga ovaj nije podupro u njegovu nasilju nad zakonskom procedurom kad je pokušao, protivno proceduri, Saboru nametnuti raspravu i glasanje o njegovoj kandidatkinji za predsjednicu Vrhovnog suda. Kad nije dobio očekivanu potporu Pupovca i SDSS-a, a protiv premijera i aktualne vlade, Milanović je započeo politički linč nad Pupovcem, čime je, zapravo, samo ojačao njegove protivnike unutar zajednice, one kojima koncept srpskoga konstitucionalnog patriotizma nije po volji.

Linč je nastavio i prema nekima od funkcionara SDSS-a, pa je samo dan prije incidenta načelnika općine Borovo javno nazvao “papkom” samo zato što je izbjegao susret s njim, kad je predsjednik prije godišnjice u Borovu polagao vijenac na spomen obilježje za 12 poginulih policajaca. Nacionalistički radikali odmah su to iskoristili za političku diskvalifikaciju načelnika Borova, što je, zapravo, bila neka vrsta zelenog svjetla za “oranski marš” kroz Borovo.

‘Domoljublje’ i sitni interesi

Nacionalistički radikali imali su svoj dan. Nogometni navijači još su jednom poslužili kao jednodnevna marioneta u rukama radikala, politički sukobi u Podunavlju i Vukovaru su zaoštreni, a kojekakvi Penave i Škore, kao i njihova propagandna mašinerija, uvjereni su da su ostvarili važne predizborne bodove.

Ti tipovi ionako nisu dorasli razmišljati o konzekvencama svojih poteza, o posljedicama što ih njihovo činjenje ostavlja. “Domoljublje” je ionako njihovo pokriće za sitne interese i osobno stjecanje materijalnih dobara, a u tom krugu društvena odgovornost ne postoji. S druge strane, pristojna i demokratska Hrvatska, koja je uvjerljivo većinska, naravno, i u Podunavlju, kao da se još uvijek pribojava nacionalističke galame, a i policija, koja bi trebala zaustaviti ovakve incidente, kakav je balkanski “Oranski marš” kroz Borovo, sluđena je dovedena u poziciju da što god napravi, ona može na kraju biti kažnjena.

Reklama

U takvim okolnostima, kad policija nema prostora da profesionalno procijeni rizik nekog postupanja i da onda djeluje u skladu s tom procjenom, i ona se povlači u nečinjenje ili odgađanje djelovanja, koje je moguće interpretirati i kao policijsku zaštitu maršu širitelja mržnje.

Tako dugo dok se u Hrvatskoj ne počne otvoreno govoriti zašto je nacionalistički radikalizam štetan, zašto je rad na tome da se veliko biračko tijelo najveće stranke “povuče” iz nacionalističkog prostora u umjerenjački i prostor već spominjanog konstitucionalnog patriotizma i zašto je za društvo važno da integrira (ne da asimilira) sve manjinske zajednice, avanturisti iz nacionalističko radikalskog polja imat će prostora organizirati svoje “Oranske marševe”, ali i Hrvatsku izložiti opasnostima kakve danas preživljava Sjeverna Irska, upravo zbog nekadašnjega neodgovornog ponašanja tamošnjih unionista.

Stavovi izražen



IZVOR : AL JAZEERA

[Ommadawn]

Fuj, majku im yebem fašističku!!!

[storm]

Nacionalistički marš u Podunavlju

Već nekoliko dana bilo je jasno da će se u Borovom selu ove godine dogoditi nešto neugodno.

Davor Gjenero

02 May 2021

Nacionalistički radikali imali su svoj dan, piše autor (Al Jazeera)

Na Balkanu se, kao što nam je još davno objasnio Winston Churchill, stvara više povijesti nego što je ovdašnji stanovnici mogu podnijeti. Datum 2. svibnja u Hrvatskoj je svake godine vezan uz dvije komemoracije: one posvećene masakru nad 12 policajaca u Borovom Selu kod Vukovara 1991 godine, i one posvećene civilnim žrtvama raketiranja Zagreba, što ga je kao odmazdu za poraz u operaciji Bljesak, dan prije, 1995. godine naredio osuđeni ratni zločinac Mile Martić. Uz sve to, ove godine je Uskrs prema Julijanskom kalendaru, dakle, onako kako ga slave pravoslavni Srbi, pao upravo na ovaj datum.

Već nekoliko dana bilo je jasno da će se u Borovom selu ove godine dogoditi nešto neugodno. Nije samo riječ o tome da je ove godine 30. godišnjica ubojstva 12 policajaca, koja nikad nije do kraja razjašnjena i nikad nije raščišćeno je li njihova pogibija bila izazvana avanturističkom igrom radikala, koji su unutar hrvatskih institucija pokušavali preuzeti kontrolu u području Podunavlja, obilježenoga i nacionalno mješovitim stanovništvom, a i kontaktno je područje s Republikom Srbijom.

Ove godine je 2. svibnja i početak formalne izborne kampanje za lokalne izbore, a nacionalistički radikali priželjkuju da se u Vukovaru i Podunavlju, i u gradu i u županiji, odigra možda ključni izborni sraz, borba između umjerene demokratske opcije i nacionalističkih populista. Iako stalno govore o “dignitetu Domovinskog rata”, pijetet prema žrtvama za njih je tek kulisa koja omogućuje političke napetosti i pokretanje socijalne dinamike, barem u mjeri u kojoj je to moguće u pandemijsko vrijeme.

Vlada pod udarom desnih radikala

Hrvatski premijer Andrej Planković snažno se trudi osnažiti koalicijsku suradnju sa svim zastupnicima nacionalnih manjina u parlamentu, a posebice s troje zastupnika srpske nacionalne zajednice, odnosno Samostalne srpske demokratske stranke. Zbog toga, ali prije svega zato što je pri formiranju parlamentarne većine koalicijsku suradnju s manjinskim zastupnicima pretpostavio mogućnosti političke suradnje s nacionalističkim radikalima, koji su ostali u opoziciji, Plenković i Hrvatska demokratska zajednica su od formiranja ove Vlade pod udarom desnih radikala zbog “trgovačke koalicije” s SDSS-om.

Protiv takvog obrasca politike, kojim se nastoji integrirati manjinska zajednica, među prvima se unutar HDZ-a pobunio trenutni vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, koji u nacionalno složenom gradu cijeli ovaj, a i dio prethodnog mandata (kad je, usred mandatnog razdoblja, pao gradonačelnik Željko Sabo iz Socijaldemokratske partije, a Penava pobijedio na prijevremenim izborima), vodi nacionalno isključivu politiku i nastoji što je više moguće potisnuti srpsku zajednicu. Sad se on i njegovi kamarati bore za novi mandat u Vukovaru, ali i za upravljanje županijom.

Malo je vjerojatno da mogu pobijediti HDZ, koji s novim ljudima kreće u borbu za lokalnu i regionalnu vlast, u za sada tihoj koaliciji s SDSS-om, kao i na nacionalnoj razini, a nasuprot takvoj političkoj ponudi nacionalistički radikali jednostavno nemaju šansi, jer umjereno biračko tijelo u obje velike nacionalne zajednice logično mora biti daleko veće nego radikalsko u samo jednoj.

Gubitnička pozicija nacionalističke radikale samo dodatno radikalizira, pa je posve jasno da marš, što ga je organizirala jedna skupina sudionika komemoracije za 12 vinkovačkih specijalnih policajaca, poginulih 1991. u Borovu selu, kroz to naselje s većinom srpskog stanovništva, upravo na “pravoslavni Uskrs”, predstavlja planirani incident, kojem je cilj radikalizirati politički život u Hrvatskoj pred lokalne izbore.

Kao marševi Oranskog reda u Belfastu

Iako se sad interpretira da je riječ o incidentu navijačke skupine, a i ikonografija i retorika s nečuvenim zagovaranjem nasilja i poticanjem mržnje prema u Borovu selu većinske ranjive skupine, jasno je da se radi o igrokazu nacionalističkih radikala, organiziranom zbog izbora u Vukovaru, a neodgovornom upravo onoliko, koliko je i inače radikalska nacionalistička politika neodgovorna.

Reklama

Zanemarimo li vulgarnost, ta je ikonografija podsjećala na marševe Oranskog reda u Belfastu na godišnjicu bitke kod Boyne 12. srpnja 1690. godine. Vehementno unionističko slavljenje pobjede Williama III. Oranskog nad svrgnutim kraljem Jamesom II. bilo je zamišljeno kao provokacija većinskom irskom katoličkom stanovništvu. Tek su mirovni proces i početak uspostave sustava diobe vlasti u Irskoj doveli do umirivanja strasti i smanjivanja napetosti što ih izazivali redoviti godišnji marševi Oranskog reda.

Nije ova manifestacija navodne nadmoći nacionalističkih radikala nad tamošnjim srpskim stanovništvom jedino što stanje u Podunavlju čini sličnim procesima koji su se događali u Irskoj. Hrvatsko Podunavlje, što je uključeno u hrvatski državni sustav mirnom reintegracijom, koja je trajala od 1996. do 1998. godine, jedini je dio Hrvatske u kojem srpska zajednica nije doživjela ozbiljnu demografsku devastaciju i Srbi su ostali znatan dio stanovništva.

Sporazumom o mirnoj reintegraciji izbjegli su i socijalnu isključenost, jer su ostali zaposleni u javnim institucijama, upravi i javnim i državnim poduzećima, razmjerno zastupljenosti u stanovništvu, ali su i nakon integracije ostali živjeti segregirano. Uspostavljene su dvije nacionalne zajednice, koje ne žive jedna s drugom, nego jedna pored druge, a razdvojene su od dječjeg vrtića nadalje.

Ustavni patriotizam i daleka periferija

Racionalnim ljudima s hrvatske strane jasno je da je segregacija opasna, prije svega za hrvatsku zajednicu i za dugoročnu stabilnost hrvatske države na tom području. Jasno je da je Podunavlje za Hrvatsku daleka periferija, a da je to područje uz Dunav, naslonjeno na onaj dio susjedne Srbije, koji u toj državi živi najintenzivnijim životom.

Dugoročni demografski trendovi za hrvatsku se zajednicu mogu odvijati upravo onako kako su se odvijali za protestante u Sjevernoj Irskoj. Dugotrajna radikalska politika, koju su vodili tamošnji unionisti, povezana s provokacijama prema irskim katolicima, dovela ih je u neugodnu manjinsku poziciju, a izlazak Velike Britanije iz Europske unije mogao bi samo ubrzati procese i dovesti u pitanje opstanak Velike Britanije na području Sjeverne Irske.

U Hrvatskoj danas bilo kakvo zagovaranje nacionalističkog radikalizma usmjerenog protiv srpske zajednice nije samo protivno demokratskim načelima, nego i zdravoj pameti. Vodstvo srpske zajednice, na čelu s Miloradom Pupovcem, definira svoju poziciju pojmom ustavnoga (konstitucionalnog) patriotizma, što znači da jasno naglašavaju kako probleme svoje zajednice, kao građana Hrvatske, prije svega, žele rješavati unutar institucija hrvatske države.

Jasne su njihove poruke kako je cilj tog vodstva da se srpska zajednica čvrsto integrira u hrvatski politički i državni korpus i da je jedini cilj osigurati građanima srpskog porijekla punu ravnopravnost unutar Hrvatske. Naravno, kao što Plenković, kao predsjednik HDZ-a, nema lak posao povući svoju stranku i svoje glasače za sobom iz nacionalističkoga u prostor uredne europske umjerene kršćanske demokracije, tako niti posao što ga radi Pupovac nije jednostavan i nije bez otpora.

Reklama

Milanovićev linč nad Pupovcem

Zanimljivo je da u svim dijelovima Hrvatske, u koje su se Srbi vratili nakon “Bljeska” i “Oluje”, srpska zajednica jasno šalje poruku želje za političkom integracijom, bez obzira što je njihova realna pozicija često dosta loša, ali da Srbi u Podunavlju daleko više koketiraju s konceptom “srpskog sveta” i da često svoj politički centar ne vide u Zagrebu, nego u Beogradu.

Uostalom, i nad SDSS-om je umjereni Pupovac s mukom uspostavljao kontrolu, a dugo je unutar te stranke ključnu ulogu igrala skupina oko Vojislava Stanimirovića u Vukovaru, skupina koja je u novu stranku, nastalu u vrijeme mirne reintegracije došla iz nekadašnjee Srpske demokratske stranke, političke organizacije koja je organizirala srpsku paradržavu u Hrvatskoj i bila organski povezana s istoimenom strankom Radovana Karadžića.

U hrvatskoj politici malo tko ima razumijevanja prema onome s čime se unutar srpske zajednice suočava Pupovac, a i premalo je razumijevanja koliko je njegov rad važan za demokratsku konsolidaciju Hrvatske.

Onaj od kojega bi trebalo očekivati najviše odgovornosti i umjerenosti, trenutni predsjednik Republike Zoran Milanović, odlučio je antagonizirati Pupovca, nakon što ga ovaj nije podupro u njegovu nasilju nad zakonskom procedurom kad je pokušao, protivno proceduri, Saboru nametnuti raspravu i glasanje o njegovoj kandidatkinji za predsjednicu Vrhovnog suda. Kad nije dobio očekivanu potporu Pupovca i SDSS-a, a protiv premijera i aktualne vlade, Milanović je započeo politički linč nad Pupovcem, čime je, zapravo, samo ojačao njegove protivnike unutar zajednice, one kojima koncept srpskoga konstitucionalnog patriotizma nije po volji.

Linč je nastavio i prema nekima od funkcionara SDSS-a, pa je samo dan prije incidenta načelnika općine Borovo javno nazvao “papkom” samo zato što je izbjegao susret s njim, kad je predsjednik prije godišnjice u Borovu polagao vijenac na spomen obilježje za 12 poginulih policajaca. Nacionalistički radikali odmah su to iskoristili za političku diskvalifikaciju načelnika Borova, što je, zapravo, bila neka vrsta zelenog svjetla za “oranski marš” kroz Borovo.

‘Domoljublje’ i sitni interesi

Nacionalistički radikali imali su svoj dan. Nogometni navijači još su jednom poslužili kao jednodnevna marioneta u rukama radikala, politički sukobi u Podunavlju i Vukovaru su zaoštreni, a kojekakvi Penave i Škore, kao i njihova propagandna mašinerija, uvjereni su da su ostvarili važne predizborne bodove.

Ti tipovi ionako nisu dorasli razmišljati o konzekvencama svojih poteza, o posljedicama što ih njihovo činjenje ostavlja. “Domoljublje” je ionako njihovo pokriće za sitne interese i osobno stjecanje materijalnih dobara, a u tom krugu društvena odgovornost ne postoji. S druge strane, pristojna i demokratska Hrvatska, koja je uvjerljivo većinska, naravno, i u Podunavlju, kao da se još uvijek pribojava nacionalističke galame, a i policija, koja bi trebala zaustaviti ovakve incidente, kakav je balkanski “Oranski marš” kroz Borovo, sluđena je dovedena u poziciju da što god napravi, ona može na kraju biti kažnjena.

Reklama

U takvim okolnostima, kad policija nema prostora da profesionalno procijeni rizik nekog postupanja i da onda djeluje u skladu s tom procjenom, i ona se povlači u nečinjenje ili odgađanje djelovanja, koje je moguće interpretirati i kao policijsku zaštitu maršu širitelja mržnje.

Tako dugo dok se u Hrvatskoj ne počne otvoreno govoriti zašto je nacionalistički radikalizam štetan, zašto je rad na tome da se veliko biračko tijelo najveće stranke “povuče” iz nacionalističkog prostora u umjerenjački i prostor već spominjanog konstitucionalnog patriotizma i zašto je za društvo važno da integrira (ne da asimilira) sve manjinske zajednice, avanturisti iz nacionalističko radikalskog polja imat će prostora organizirati svoje “Oranske marševe”, ali i Hrvatsku izložiti opasnostima kakve danas preživljava Sjeverna Irska, upravo zbog nekadašnjega neodgovornog ponašanja tamošnjih unionista.

Stavovi izražen



IZVOR : AL JAZEERA

Gjenero je dobar...sve točne dijagnoze.

[Iskra]

Opozicija u Hrvatskoj traži odlazak ministra zdravstva

Smatraju da ministar Vili Beroš treba odstupiti zbog velikih dugova veledrogerijama, ali i afere s izradom platforme “Cijepi se”.

Opozicioni zastupnici u hrvatskom Saboru zatražili su opoziv ministra zdravstva Vilija Beroša.

Smatraju da treba odstupiti zbog velikih dugova veledrogerijama, ali i afere s izradom platforme “Cijepi se”.

Sumnjaju da je pri izboru kompanije za izradu te platforme ministarstvo pogodovalo kompaniji čiji je vlasnik poznanik ministra.

Platforma za prijavu građana na vakcinaciju protiv korona virusa i dalje ne funkcioniše, a koštala je više od pola miliona eura.

[Iskra]

Ja sam bas intenzivno pratila stanje u Hr tijekom pandemije..Koliko sam vidjela dr Beros je non stop bio na tv, davao upute, smjernice, izvjestaje, kako i sta se radi, planove...transparentnost i angazman njega kao ministra odlican. Ne znam.sta hoce opozicija. Mi u Bosni nismo ni imali Ministra, ni na kantonalnom a jos manje na visem nivou. Mesijovic bolestan a Mandic induferentan i nedorastao funkciji. Beros je za obojicu Nikola Tesla .

[storm]

Ja sam bas intenzivno pratila stanje u Hr tijekom pandemije..Koliko sam vidjela dr Beros je non stop bio na tv, davao upute, smjernice, izvjestaje, kako i sta se radi, planove...transparentnost i angazman njega kao ministra odlican. Ne znam.sta hoce opozicija. Mi u Bosni nismo ni imali Ministra, ni na kantonalnom a jos manje na visem nivou. Mesijovic bolestan a Mandic induferentan i nedorastao funkciji. Beros je za obojicu Nikola Tesla .

U jednoj zagrebačkoj bolnici (ili uopće u zagrebu) nema više radiologa.
Samo je taj podatak za ostavku kompletne vlade, posebno ministra Beroša..
Da ne pričam o nedostatku lijekova, dodše zbog toga bi trebala vlada otići...te ta poznata aplikacija cijepise...(bliže bi bio naziv hebise)

Ali dobro je to sve...ne smeta to štovanom pučanstvu, da je HDZ opet favorit na svim anketama i politbarometrima...
I ja podržavam, da tako mora biti, sasvim zasluženo, dok posljednji normalan ne napusti državu.

[storm]

@Iskra eto "rada" genijalca

Udruge pacijenata: Eskaliralo je u Klinici za tumore, više ne radi nijedan radiolog
Index Vijesti

(hadezeovka koja je uspjela upropastiti kliniku za tumore)

ONKOLOŠKE udruge poslale su otvoreno pismo zbog teške situacije u Klinici za tumore u Zagrebu.

Onkološki pacijenti koji se liječe u toj klinici, koja je u sastavu KBC-a Sestre milosrdnice, u velikom su problemu nakon što je Klinika počela ostajati bez radiologa. Oni koji su preostali u Klinici su na bolovanju.

Radiolozima koji rade u Klinici nadređena je Dijana Zadravec, predstojnica Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Sestre milosrdnice, a Index je prošlog tjedna otkrio kako radiolozi napuštaju Kliniku te da mnogi za to krive upravo Zadravec.

Ona je javnosti poznata po tome što je 2019. godine fizički nasrnula na kolegicu Miju Primorac, kao i po telefonskoj snimci razgovora s ministrom Vilijem Berošem. Na snimci koja je dospjela u javnost glavna tema bila je natječaj za ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice, na koji se prijavila i Zadravec.

Da radiolozi masovno odlaze iz Klinike za tumore Indexu je potvrdio predstojnik Klinike dr. Ivan Milas, navodeći da je još prije godinu dana upozoravao Dijanu Zadravec da im radiolozi odlaze. Kazao je kako je u posljednjih godinu dana otišlo pet radiologa, od toga samo jedan u mirovinu, a ostali u druge bolnice. "Dio ih je otišao na Merkur tako da ne odlaze zbog toga što im je bila želja veća plaća, jer su po bolnicama iste plaće, nego je problem u radnim uvjetima, atmosferi i odnosu nadređenih prema zaposlenicima", kazao nam je Milas.

Pročitajte i priopćenje onkoloških udruga koje prenosimo u cijelosti.

"Stanje je eskaliralo, zabrinuti smo"
"Udruge koje se bave oboljelima od malignih bolesti i njihovim obiteljima zabrinute su događanjima na Klinici za tumore KBC Sestre milosrdnice i potencijalnim posljedicama na zdravlje i dobrobit onkoloških bolesnika koji se na njoj liječe. Ponukani razvojem situacije, pišemo ovo otvoreno pismo namijenjeno donositeljima odluka i odgovornima te medijima i široj javnosti kako bismo skrenuli pažnju na hitnost rješavanja dugogodišnjih problema u toj ustanovi koji su sada eskalirali.

Situacija na Klinici za tumore nije nova, postupno se razvijala godinama. Godinama slušamo pritužbe pacijenata na neljubaznost, čekanje, nedostatak pravih informacija, nemogućnost obavljanja potrebnih pretraga na vrijeme kako bi na pregledu imali relevantne nalaze… S druge strane, svi oni svoje povjerenje poklanjaju općepoznatom Institutu i njegovim djelatnicima i zahvalni su za pruženo liječenje.

Broj oboljelih je velik na godišnjoj razini, a s razvojem znanosti i uvođenjem novih, inovativnih oblika dijagnostike i liječenja očekuje se i povećanje broja stručnjaka koji te postupke i provode, te redovito nabavljanje i uvođenje novih tehnologija. Nažalost, to se posljednjih desetak godina nije dogodilo, a odlasci radiologa iz te ustanove u posljednje vrijeme i njihov minimalan broj; 3 ( slovima: tri) izaziva brigu i strah. Trenutno su svi radiolozi Klinike na bolovanju, pa se nameće pitanje kako će funkcionirati dijagnostika i liječenje u toj ustanovi?

Zapanjuje podatak da kirurzi koji izvode operacije tumora glave i vrata to rade bez očitanih radioloških nalaza,a prema novim informacijama to se počinje događati i u drugim sijelima raka. Taj podatak zapanjuje još više nakon izjava nekih od aktera kako smo u 21. stoljeću i kako KBC ima moderne mogućnosti dijagnostičke i interventne radiologije i dovoljan broj zaposlenika na raspolaganju.

Krajem 2020. Hrvatski je sabor usvojio nacionalni strateški okvir za borbu protiv raka. Bio je to dug, neizvjestan i iscrpljujući proces koji je konačno priveden kraju i svi smo se veselili pozitivnim promjenama u sveobuhvatnoj onkološkoj skrbi za oboljele od raka i njihove obitelji. Nacionalni okvir koji spominjemo je važan jer je predvidio između ostalog razvoj onkološke mreže ustanova i njihovu međusobnu suradnju, kao i obvezni multidisciplinarni pristup u liječenju onkoloških bolesnika. Slučaj Klinike za tumore KBC Sestre milosrdnice jasno pokazuje da suradnja nije moguća ni unutar jedne ustanove, niti unutar jedne specijalizacije, ukoliko zato ne postoji volja i želja.

"Ne vjerujemo da je situacija nastala preko noći"
Ne vjerujemo da postoji jedan krivac imenom i prezimenom, niti vjerujemo da je situacija nastala preko noći. Kriva je dugogodišnja nebriga cijelog društva, okretanje glave i šutnja. Šutnja zaposlenih, šutnja odgovornih, šutnja donositelja odluka, šutnja nas pacijenata… I sada smo dovedeni u situaciju da se pitamo trebamo li šutjeti, jer, radi se o liječnicima, kadroviranju, politici… Šutimo jer ne želimo da nas netko prepozna, šutimo jer se bojimo da nećemo dobiti liječenje koje trebamo, šutimo da ne uvrijedimo ili naljutimo liječnike i druge zdravstvene i medicinske djelatnike, šutimo jer mislimo da mi nemamo nikakav utjecaj. Ali vrijeme je da progovorimo i iz svoje pozicije! Jer na kraju krajeva, što god da se događalo na Klinici za tumore, događa se velikom broju nas, našim članovima obitelji, našim prijateljima, poznanicima, ljubavnicima… Nama samima.
Jer vrlo skoro, svaki četvrti među nama oboljet će od raka. I trebat će pravovremenu i adekvatnu dijagnostiku, pravovremeno i učinkovito liječenje i imat će pravo zadržati dostojanstvo u liječenju raka i životu s rakom.

Ovim otvorenim pismom želimo apelirati na sve odgovorne i sve koji imaju utjecaja u sustavu zdravstva Republike Hrvatske da se aktivno uključe u hitno rješavanje problema koji su nastali u Klinici za tumore. Ono je nužno potrebno i kako bi se sačuvala kvaliteta rada u Klinici za tumore, ali još važnije, kako bi onkološki bolesnici imali dostupnu, pravovremenu i kvalitetnu dijagnostiku i liječenje njihove bolesti.

Kao najsretnije rješenje vidimo osamostaljivanje radiologije na Klinici za tumore i njenu autonomiju, odnosno pripajanje Klinici, s ciljem održanja i daljnjeg razvijanja interdisciplinarne suradnje radi boljih ishoda u liječenju onkoloških bolesti.

Liječiti oboljele nikako ne možemo bez kompetentnih stručnjaka, a to je scenarij koji se sada događa. Pitamo se, mogu li se u ovim uvjetima uopće educirati mladi kadrovi na kojima će počivati onkologija za 10 godina?

Apeliramo na sve vas, prestanimo okretati glavu, zabrinimo se i prestanimo šutjeti!

A kako je vrijeme za riječi ionako davno isteklo, počnimo djelovati i rješavati probleme od kojih više ne možemo bježati. I vratimo dostojanstvo Klinici za tumore, kako bi ona to doista i ostala i opravdala svoje ime."

[Iskra]

Ja sam bas intenzivno pratila stanje u Hr tijekom pandemije..Koliko sam vidjela dr Beros je non stop bio na tv, davao upute, smjernice, izvjestaje, kako i sta se radi, planove...transparentnost i angazman njega kao ministra odlican. Ne znam.sta hoce opozicija. Mi u Bosni nismo ni imali Ministra, ni na kantonalnom a jos manje na visem nivou. Mesijovic bolestan a Mandic induferentan i nedorastao funkciji. Beros je za obojicu Nikola Tesla .

U jednoj zagrebačkoj bolnici (ili uopće u zagrebu) nema više radiologa.
Samo je taj podatak za ostavku kompletne vlade, posebno ministra Beroša..
Da ne pričam o nedostatku lijekova, dodše zbog toga bi trebala vlada otići...te ta poznata aplikacija cijepise...(bliže bi bio naziv hebise)

Ali dobro je to sve...ne smeta to štovanom pučanstvu, da je HDZ opet favorit na svim anketama i politbarometrima...
I ja podržavam, da tako mora biti, sasvim zasluženo, dok posljednji normalan ne napusti državu.

Ja ti kazem svoj stav, posmatrac sa strane. To sto nema raduologa nije krivica Berosa, nego ko i kod nas, sustavnog visedecenujskog neraspisivanja konkursa za spevijalizaciju. To ti je dr lobi...radim dok ne crknem na radnom mjestu, ne daj Boze neko mlad da dodje.

Iz istog razloga Sarajevo nema pedijatara, pulmologa...

[Iskra]

@Iskra eto "rada" genijalca

Udruge pacijenata: Eskaliralo je u Klinici za tumore, više ne radi nijedan radiolog
Index Vijesti

(hadezeovka koja je uspjela upropastiti kliniku za tumore)

ONKOLOŠKE udruge poslale su otvoreno pismo zbog teške situacije u Klinici za tumore u Zagrebu.

Onkološki pacijenti koji se liječe u toj klinici, koja je u sastavu KBC-a Sestre milosrdnice, u velikom su problemu nakon što je Klinika počela ostajati bez radiologa. Oni koji su preostali u Klinici su na bolovanju.

Radiolozima koji rade u Klinici nadređena je Dijana Zadravec, predstojnica Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Sestre milosrdnice, a Index je prošlog tjedna otkrio kako radiolozi napuštaju Kliniku te da mnogi za to krive upravo Zadravec.

Ona je javnosti poznata po tome što je 2019. godine fizički nasrnula na kolegicu Miju Primorac, kao i po telefonskoj snimci razgovora s ministrom Vilijem Berošem. Na snimci koja je dospjela u javnost glavna tema bila je natječaj za ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice, na koji se prijavila i Zadravec.

Da radiolozi masovno odlaze iz Klinike za tumore Indexu je potvrdio predstojnik Klinike dr. Ivan Milas, navodeći da je još prije godinu dana upozoravao Dijanu Zadravec da im radiolozi odlaze. Kazao je kako je u posljednjih godinu dana otišlo pet radiologa, od toga samo jedan u mirovinu, a ostali u druge bolnice. "Dio ih je otišao na Merkur tako da ne odlaze zbog toga što im je bila želja veća plaća, jer su po bolnicama iste plaće, nego je problem u radnim uvjetima, atmosferi i odnosu nadređenih prema zaposlenicima", kazao nam je Milas.

Pročitajte i priopćenje onkoloških udruga koje prenosimo u cijelosti.

"Stanje je eskaliralo, zabrinuti smo"
"Udruge koje se bave oboljelima od malignih bolesti i njihovim obiteljima zabrinute su događanjima na Klinici za tumore KBC Sestre milosrdnice i potencijalnim posljedicama na zdravlje i dobrobit onkoloških bolesnika koji se na njoj liječe. Ponukani razvojem situacije, pišemo ovo otvoreno pismo namijenjeno donositeljima odluka i odgovornima te medijima i široj javnosti kako bismo skrenuli pažnju na hitnost rješavanja dugogodišnjih problema u toj ustanovi koji su sada eskalirali.

Situacija na Klinici za tumore nije nova, postupno se razvijala godinama. Godinama slušamo pritužbe pacijenata na neljubaznost, čekanje, nedostatak pravih informacija, nemogućnost obavljanja potrebnih pretraga na vrijeme kako bi na pregledu imali relevantne nalaze… S druge strane, svi oni svoje povjerenje poklanjaju općepoznatom Institutu i njegovim djelatnicima i zahvalni su za pruženo liječenje.

Broj oboljelih je velik na godišnjoj razini, a s razvojem znanosti i uvođenjem novih, inovativnih oblika dijagnostike i liječenja očekuje se i povećanje broja stručnjaka koji te postupke i provode, te redovito nabavljanje i uvođenje novih tehnologija. Nažalost, to se posljednjih desetak godina nije dogodilo, a odlasci radiologa iz te ustanove u posljednje vrijeme i njihov minimalan broj; 3 ( slovima: tri) izaziva brigu i strah. Trenutno su svi radiolozi Klinike na bolovanju, pa se nameće pitanje kako će funkcionirati dijagnostika i liječenje u toj ustanovi?

Zapanjuje podatak da kirurzi koji izvode operacije tumora glave i vrata to rade bez očitanih radioloških nalaza,a prema novim informacijama to se počinje događati i u drugim sijelima raka. Taj podatak zapanjuje još više nakon izjava nekih od aktera kako smo u 21. stoljeću i kako KBC ima moderne mogućnosti dijagnostičke i interventne radiologije i dovoljan broj zaposlenika na raspolaganju.

Krajem 2020. Hrvatski je sabor usvojio nacionalni strateški okvir za borbu protiv raka. Bio je to dug, neizvjestan i iscrpljujući proces koji je konačno priveden kraju i svi smo se veselili pozitivnim promjenama u sveobuhvatnoj onkološkoj skrbi za oboljele od raka i njihove obitelji. Nacionalni okvir koji spominjemo je važan jer je predvidio između ostalog razvoj onkološke mreže ustanova i njihovu međusobnu suradnju, kao i obvezni multidisciplinarni pristup u liječenju onkoloških bolesnika. Slučaj Klinike za tumore KBC Sestre milosrdnice jasno pokazuje da suradnja nije moguća ni unutar jedne ustanove, niti unutar jedne specijalizacije, ukoliko zato ne postoji volja i želja.

"Ne vjerujemo da je situacija nastala preko noći"
Ne vjerujemo da postoji jedan krivac imenom i prezimenom, niti vjerujemo da je situacija nastala preko noći. Kriva je dugogodišnja nebriga cijelog društva, okretanje glave i šutnja. Šutnja zaposlenih, šutnja odgovornih, šutnja donositelja odluka, šutnja nas pacijenata… I sada smo dovedeni u situaciju da se pitamo trebamo li šutjeti, jer, radi se o liječnicima, kadroviranju, politici… Šutimo jer ne želimo da nas netko prepozna, šutimo jer se bojimo da nećemo dobiti liječenje koje trebamo, šutimo da ne uvrijedimo ili naljutimo liječnike i druge zdravstvene i medicinske djelatnike, šutimo jer mislimo da mi nemamo nikakav utjecaj. Ali vrijeme je da progovorimo i iz svoje pozicije! Jer na kraju krajeva, što god da se događalo na Klinici za tumore, događa se velikom broju nas, našim članovima obitelji, našim prijateljima, poznanicima, ljubavnicima… Nama samima.
Jer vrlo skoro, svaki četvrti među nama oboljet će od raka. I trebat će pravovremenu i adekvatnu dijagnostiku, pravovremeno i učinkovito liječenje i imat će pravo zadržati dostojanstvo u liječenju raka i životu s rakom.

Ovim otvorenim pismom želimo apelirati na sve odgovorne i sve koji imaju utjecaja u sustavu zdravstva Republike Hrvatske da se aktivno uključe u hitno rješavanje problema koji su nastali u Klinici za tumore. Ono je nužno potrebno i kako bi se sačuvala kvaliteta rada u Klinici za tumore, ali još važnije, kako bi onkološki bolesnici imali dostupnu, pravovremenu i kvalitetnu dijagnostiku i liječenje njihove bolesti.

Kao najsretnije rješenje vidimo osamostaljivanje radiologije na Klinici za tumore i njenu autonomiju, odnosno pripajanje Klinici, s ciljem održanja i daljnjeg razvijanja interdisciplinarne suradnje radi boljih ishoda u liječenju onkoloških bolesti.

Liječiti oboljele nikako ne možemo bez kompetentnih stručnjaka, a to je scenarij koji se sada događa. Pitamo se, mogu li se u ovim uvjetima uopće educirati mladi kadrovi na kojima će počivati onkologija za 10 godina?

Apeliramo na sve vas, prestanimo okretati glavu, zabrinimo se i prestanimo šutjeti!

A kako je vrijeme za riječi ionako davno isteklo, počnimo djelovati i rješavati probleme od kojih više ne možemo bježati. I vratimo dostojanstvo Klinici za tumore, kako bi ona to doista i ostala i opravdala svoje ime."

Sebija br 2.

[storm]

U jednoj zagrebačkoj bolnici (ili uopće u zagrebu) nema više radiologa.
Samo je taj podatak za ostavku kompletne vlade, posebno ministra Beroša..
Da ne pričam o nedostatku lijekova, dodše zbog toga bi trebala vlada otići...te ta poznata aplikacija cijepise...(bliže bi bio naziv hebise)

Ali dobro je to sve...ne smeta to štovanom pučanstvu, da je HDZ opet favorit na svim anketama i politbarometrima...
I ja podržavam, da tako mora biti, sasvim zasluženo, dok posljednji normalan ne napusti državu.

Ja ti kazem svoj stav, posmatrac sa strane. To sto nema raduologa nije krivica Berosa, nego ko i kod nas, sustavnog visedecenujskog neraspisivanja konkursa za spevijalizaciju. To ti je dr lobi...radim dok ne crknem na radnom mjestu, ne daj Boze neko mlad da dodje.

Iz istog razloga Sarajevo nema pedijatara, pulmologa...

Ali čekaj...zato je ta gospođa direktno podređena ministru zdravstva i ostalog.
Dakako da je njegova krivica, jer je nije promptno smaknuo...ali ne može, jer je u pravoj stranci.
To je onaj začarani krug uhljebistana...dok se oni svi namire, izmire si dugove, kad su se "pripazili", "završili si", odoše kvalitetni ljudi, stradaju pacijenti...i tako u svim sferama društva.

[Iskra]

Ja ti kazem svoj stav, posmatrac sa strane. To sto nema raduologa nije krivica Berosa, nego ko i kod nas, sustavnog visedecenujskog neraspisivanja konkursa za spevijalizaciju. To ti je dr lobi...radim dok ne crknem na radnom mjestu, ne daj Boze neko mlad da dodje.

Iz istog razloga Sarajevo nema pedijatara, pulmologa...

Ali čekaj...zato je ta gospođa direktno podređena ministru zdravstva i ostalog.
Dakako da je njegova krivica, jer je nije promptno smaknuo...ali ne može, jer je u pravoj stranci.
To je onaj začarani krug uhljebistana...dok se oni svi namire, izmire si dugove, kad su se "pripazili", "završili si", odoše kvalitetni ljudi, stradaju pacijenti...i tako u svim sferama društva.

To je vec pitanje politike. Ja o njemu govorim s aspekta posmatraca koji komparira njegov angazman vs angazman bh ministara. Cak je i Djikic rekao da je Beros dobro odradio svoj zadatak u pandemiji.

[storm]

Ali čekaj...zato je ta gospođa direktno podređena ministru zdravstva i ostalog.
Dakako da je njegova krivica, jer je nije promptno smaknuo...ali ne može, jer je u pravoj stranci.
To je onaj začarani krug uhljebistana...dok se oni svi namire, izmire si dugove, kad su se "pripazili", "završili si", odoše kvalitetni ljudi, stradaju pacijenti...i tako u svim sferama društva.

To je vec pitanje politike. Ja o njemu govorim s aspekta posmatraca koji komparira njegov angazman vs angazman bh ministara. Cak je i Djikic rekao da je Beros dobro odradio svoj zadatak u pandemiji.

Ne možeš tu izbjeći politiku, ako je institucija direktno pod upravom države.
Još jedna stvar zašto sam za privatizaciju zdravstva. Koliko se novca izdvaja od građana, siguran sam, da bi to bolje funkcioniralo.
I nestalo polako te armije uhljeba...

[Iskra]

To je vec pitanje politike. Ja o njemu govorim s aspekta posmatraca koji komparira njegov angazman vs angazman bh ministara. Cak je i Djikic rekao da je Beros dobro odradio svoj zadatak u pandemiji.

Ne možeš tu izbjeći politiku, ako je institucija direktno pod upravom države.
Još jedna stvar zašto sam za privatizaciju zdravstva. Koliko se novca izdvaja od građana, siguran sam, da bi to bolje funkcioniralo.
I nestalo polako te armije uhljeba...

Nije to tema.

[storm]

Ne možeš tu izbjeći politiku, ako je institucija direktno pod upravom države.
Još jedna stvar zašto sam za privatizaciju zdravstva. Koliko se novca izdvaja od građana, siguran sam, da bi to bolje funkcioniralo.
I nestalo polako te armije uhljeba...

Nije to tema.

Jest...tema su posljedice, a ja pričam o uzrocima

[Iskra]

Nije to tema.

Jest...tema su posljedice, a ja pričam o uzrocima

Tema.je da hrvati ne vise sumu od drveta. Pomenuta gospodja se makne u sve 5. Ako.im.ne valja evo damo.im mi Mandica

[storm]

Bravo Zagreb, bravo Split

U prvom krugu lokalnih izbora, u dva najveća grada devastirani su HDZ, domoljubna kleptokracija, uhljebaška armija, desničarski ublehaši...

Tomislav Tomašević - iz pokreta MOŽEMO! lijevo- zelene orijentacije, premoćno je osvojio prvi krug sa preko 45% ...
U drugi krug ulazi sa patetičnim Škorom, kojega bi trebao pomesti do kraja...
Split nakon Keruma i ostalih moralnih nakaza, ima izglede, da dobije modernog gradonačelnika, Ivica Puljak- znanstvenik, profesor, suradnik CERN-a, sa 26% ulazi u drugi krug, dok pratitelj ima oko 23%...a pratitelj je hadezeovac, sa očito plagiranim doktoratom...kad ga čujem, nimalo doktorski ne djeluje, više kao kamiondžija, ali to je HDZ...
Rijeka tradicionalno ostaje liberalna...
HDZ je osvajao pozicije ponajviše tamo, otkud je najviše ljudi i pobjeglo iz države, gdje je devastirana lokalna ekonomija. To je za ozbiljno promatranje tog sindroma, a ja bih rekao samo- gluposti naroda.
Kako god...glavne centre moći su pogubili...počivali u miru.

[storm]

I to je to

Tomašević s presice otišao na biciklu: Maksimalno ćemo skresati službene automobile
Index Magazin

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
TOMISLAV TOMAŠEVIĆ, kandidat za gradonačelnika Zagreba, održao je danas press-konferenciju na kojoj se prvi put obratio građanima nakon pobjede u nedjelju.

Između ostalog istaknuo je kako će na posao dolaziti pješice, biciklom ili tramvajem.

"Maksimalno ćemo skresati službene automobile. Ja ću, što je više moguće, na posao dolaziti pješice, javnim prijevozom ili biciklom. A auto ću koristiti kad bude zgusnuti raspored", istaknuo je Tomašević.




Tomašević, koji je inače ljubitelj planinarenja i biciklizma, s konferencije je otišao na svom biciklu i s ruksakom na leđima.