Zoran Milanović
Re: Zoran Milanović
Skoro pa kao novi Trump u Hrvatskoj. Sreca pa nema ovlasti one budale.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Zoran Milanović
Iduce godine glasat cu za Kolindu ... Kolinda vrati se sve ti oprastamo, vidi ove budale ...
2
2
Re: Zoran Milanović
Sve misliš, ne može gore....a oni dodaju gas...
Zoran Milanović izvrijeđao Vedranu Rudan: Polupismeno, vulgarno piskaralo
Autor: Raport.ba
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović na Facebooku se sad obrušio na spisateljicu Vedranu Rudan, koja ga je u razgovoru za N1 nazvala “divljakom koji nije ništa učinio za Hrvatsku”.
“Vedrana Rudan, polupismeno, vulgarno piskaralo, do sada me nije napadala i to me je, bogami, tištilo. Protiv fašističko-boljševičkog terora u javnom prostoru! No pasaran! Za slobodu govora, normalnosti i zdravog razuma.
Zoran Milanović, predsjednik stranke i Vlade koja je Hrvatskoj dala, u to vrijeme, jedan od tri najavangardnija zakona o registriranom partnerstvu; Vlade koja je vratila građanima opljačkane rate kredita; Vlade koja je pružala aktivnu podršku manjinama i stvarno slabijima”, napisao je Milanović na Facebooku.
1
1
Re: Zoran Milanović
Citao sam i ne mogu da vjerujem ... ustvari mogu jer ovoj hrvatskoj politici samo takvi budalasi odgovaraju. 
0
Naša stranka traži da Zoran Milanović bude proglašen nepoželjnom osobom
A. B./ klix.ba
Naša stranka: Odgovor Milanoviću (Foto: T. S./Klix.ba)
Nakon što je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović govoreći o borbi protiv koronavirusa kazao da je BiH najuspješnija jer se u našoj državi niko ne vakciniše, ne govori o tome i nema bolesnih niti umrlih, reagovala je Naša stranka.
Podsjetili su da je u BiH od početka pandemije zaraženo 133.088, a umrlo 5.145 osoba te da je Milanović svojom izjavom uvrijedio sve građane naše države.
"A u najvećoj mjeri je uvrijedio žrtve pandemije, oboljele i preminule, kao i njihove porodice. Bosna i Hercegovina na ovu njegovu izjavu mora odgovoriti složno i dostojanstveno i dati do znanja da nikad više neće biti poštapalica u Milanovićevim pokušajima da sarkazmom pokušava skrenuti pažnju s vlastitog nerada", kazali su iz Naše stranke.
Dodali su da je takvom izjavom pokazao apsolutni nedostatak diplomatskog umijeća, političke korektnosti, empatije ali i višak prepotencije, šovinizam te politički primitivizam kojim vlastitu veličinu nastoji steći ponižavanjem drugih.
"Najbolji odgovor koji Zoranu Milanoviću možemo dati jeste da ga proglasimo nepoželjnom osobom i da bar djelimično vratimo dostojanstvo našim građanima tako što ćemo pokazati da ne dopuštamo da ih svaki politički šoven ponižava kad mu se prohtije, a Milanović je to učinio već nekoliko puta", poručili su iz Naše stranke.
IRONIČNA PORUKA
Milanović o koroni: U BiH su najuspješniji, niti je ko bolestan i u bolnicama, niti se vakcinišu
Podsjetimo, danas je Milanović na pitanja novinara o borbi protiv koronavirusa kazao da je BiH u tome najuspješnija jer u našoj državi niko nije bolestan, niko ne umire, niti je iko u bolnicama, niko ne priča o tome niti se vakciniše.
1
1
Re: Naša stranka traži da Zoran Milanović bude proglašen nepoželjnom osobom
Ludi Milojko drzavnika glumi jedino kad je BiH u pitanju.
1
1
A sad adio 
Re: Naša stranka traži da Zoran Milanović bude proglašen nepoželjnom osobom
Pisah malo prije na drugoj temi...zna on dobro što radi, i gdje već sada priprema glasove za reizbor.
0
Re: Zoran Milanović
Nakon što je jučer predsjednik Zoran Milanović među ostalima prozvao i predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, on je danas održao konferenciju za novinare. Objavio je uvredljive poruke koje mu je, tvrdi, poslao predsjednik Milanović te iznio niz optužbi na njegov račun. Odgovor predsjednika na Facebook nije trebalo dugo čekati.
1
1
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: Zoran Milanović
"Predsjednik Milanović jučer nije štedio nikoga. Pupovca je nazvao prljavim, premijera Plenkovića ružnim, a predsjednika Sabora zlim. Gordan Jandroković uzvratio je priopćenjem.
- On za mene više nije politički sugovornik i suparnik. On je osoba očitog poremećaja ponašanja i vjerojatnog poremećaja ličnosti... Svoj budući politički odnos i djelovanje prema njemu prilagodit ću tim činjenicama, poručio je Jandroković."
- On za mene više nije politički sugovornik i suparnik. On je osoba očitog poremećaja ponašanja i vjerojatnog poremećaja ličnosti... Svoj budući politički odnos i djelovanje prema njemu prilagodit ću tim činjenicama, poručio je Jandroković."
2
2
Re: Zoran Milanović
Što je najžalosnije, kupi ovacije ovakvim krkanlukom...ali što drugo očekivati od nacije, koja nariče za Bandićem, u zvijezde kuje Mamića...
Mada nije puno ni slagao za Jandrokovića, Pupovca i Plenkovića...no zaboravio je i sebe navesti u toj žabokrečini, pošto je identičnog izričaja...
0
Re: Zoran Milanović
Milanović je predsjednik kakvog je HDZ mogao samo poželjeti
Goran Vojković
Foto: Facebook
SJEĆATE se 12. vlade RH? Ona u kojoj je prvi potpredsjednik i ministar gospodarstva bio Radimir Čačić, ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić, ministar financija Slavko Linić pa potom Boris Lalovac, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras? Šaroliko društvo o kojem barem o nekima prilično znate jer se i prilično pisalo, pa vas i nećemo previše podsjećati. Vikend je, pa da vam ne pokvarimo raspoloženje.
Tko je vodio to društvo? Pa onaj koji ih je i predložio – Zoran Milanović, predsjednik vlade između 23. prosinca 2011. i 22. siječnja 2016. U hrvatskom ustavnom sustavu predsjednik vlade je ključna osoba u državi, on je taj u čijim rukama su svi konci politike. Sabor se nikada nije uspio izdići u razinu jakog parlamenta, danas je i manje utjecajan nego 90-ih, a predsjednik Republike je od 2000. godine figura koja stoji na Pantovčaku i predstavlja zemlju. Milanović, kojem je desna ruka bio jedan Tomislav Saucha, imao je četiri godine za reforme, četiri pune godine za ovu zemlju učiniti boljom.
Uspjeli su dići PDV i uvesti predstečajne nagodbe s kojima se opet svašta događalo. Od reformi gospodarstva, pravosuđa, lokalne samouprave, županija – napravljeno je malo ili ništa. Vlada koja je došla s velikim očekivanjima nakon Sanaderove ekipe ponašala se kao hrpa činovnika, kako bi narod rekao, drži vodu dok majstori odu. Predsjednik te vlade bio je, ponovimo – Zoran Milanović.
Umjesto da rastura HDZ-ove gluposti u organizaciji države, HDZ-ove mreže, HDZ-ove javne nabave, ukine HDZ-ove besmislene općine i županije, počne popravljati sve ono što je HDZ loše napravio, uglavnom su rasturali menije u zagrebačkim restoranima. Jedan, restoran Tač, postao je simbol Milanovićeve vladavine.
Milanović je imao četiri godine napraviti reforme – a sjetio ih se kada je izgubio ovlasti
Milanović je imao četiri godine. Imao je i rasturen HDZ nakon Sanadera i nije napravio gotovo ništa. SDP je izgubio naredne izbore, a Milanović se uhvatio čini se ne baš uspješne konzultantske karijere. SDP u nedostatku kadrova kandidira ga na predsjedničkim izborima gdje pobjeđuje i dobiva ulogu predsjednika bez ovlasti. Realno, odlučuje ni o čemu, ako osim ako nekim slučajem ne proglasimo nekome rat.
Sada počinje svađalačka karijera. Zoran Milanović, zaštićen imunitetom i ohrabren popularnošću koju svaka njegova izjava ima (a naravno da će mediji prenositi državnog poglavara) počeo je svađalački sukob sa svima, zaboravljajući osnove – kao predsjednik Republike predsjednik je svih građana ove zemlje, bez obzira na nacionalnu, pa i stranačku pripadnost. Vlastite grijehe, kao što je odlazak u "klub" kod Dragana Kovačevića za vrijeme lockdowna zaboravlja, ali tuđe grijehe s pozicije državnog trona jako voli naglašavati.
Naravno, neki će reći kako uvođenje svađalačkog, osobnog tona u političke rasprave može pridonijeti demokraciji i raskrinkavanju nepravilnosti – nema ništa više pogrešno od toga. Ako smo u fazi svađanja, a jesmo, onda u takvoj raspravi pobjeđuje onaj koji se najbolje svađa, a ne onaj koji ima najbolje argumente. A napadati slabije od sebe, one na bitno nižim položajima, malo previše podsjeća na srednjoškolskog nasilnika.
Kada vas predsjednik Republike napadne preko medija, uza svu medijsku pažnju koju ima – to nije ravnopravna rasprava. I to nije rasprava koja će raščistiti išta. I to nije rasprava koja će išta pomoći – kao što niti jedna birtijska rasprava neće riješiti neki problem. Hrvatska ima hrpu problema, ali model birtijske rasprave ih neće riješiti. Dodatno, Milanović ih nije riješio kao premijer.
Kako bi ljevica reagirala da je neki desničar ovako napao Pupovca?
Ovo zadnje, nazivanje Milorada Pupovca "plačibaba Pupovac", " crni Milorade", u stilu je krajnje desnih portala i javnih osoba ekstremne desnice – baš će biti zanimljivo vidjeti hoće li sve one brojne udruge za ljudska i manjinska prava sada stati u zaštitu Pupovca kako bi stali da je ove iste rečenice napisao netko s desnog političkog spektra. Zanimljivo je i što će reći SDP. Da je ovo rekao netko iz kakve desnije stranke začas bi tu bila urbana, fina ljevica koja bi se zgražavala nad "nacionalizmom", pa onda bi se uključile i lijeve udruge i tako dalje.
Još nešto, piše Milanović Pupovcu: "Kada si me povlačio za rukav po hodnicima vlade i kamčio od mene za sebe i svoje jarane basnoslovno vrijedne nekretnine i parcele srpske Prosvjete u centru Zagreba, jesi li tada, o Milorade, ‘vršio pritisak’ na šefa izvršne vlasti hrvatske države, ucjenjujući ga/me s tih par žetončića u Saboru." Pa ako je u pitanju legitimno političko lobiranje, onda gdje je problem? Ako je u pitanju bilo nešto nezakonito, što bi spadalo u članak 295. Kaznenog zakona, kazneno djelo trgovanje utjecajem, onda je Milanović to trebao nadležnim tijelima odmah prijaviti jer ovako to malo baca na Mamić model koji se sjetio pravde tek kada nije bio zadovoljan sudskom odlukom.
Kad se mulj u bari diže, velike ribe se još teže vide
Balkanci uglavnom vole bahate, arogantne i nekulturne. Upravo zato što su sami pred lažnim autoritetima uglavnom tihi, mirni i krotki pa političarima nose štafete, jedu im iz ruku, a na poslu klimaju glavom i na najgluplje šefovske izjave. Onda se ti isti kasnije u birtiji ili danas na Fejsu, pod anonimnim profilom junače što bi bilo da bi bilo, što bi oni riješili da imaju vlast i utjecaj. Milanovićev nastup mnogima odgovara jer on eto "govori istinu", kao da ne živimo u demokraciji gdje svatko može govoriti što hoće, pa čak i istinu.
Cijela ova priča ne znači za Hrvatsku i njenu budućnost ništa. Pretvaranje političke arene u svađalačku jednako je dizanju mulja u bari – samo ćete velike ribe teže vidjeti. Svađaju se Milanović na javnoj funkciji, Jandroković na javnoj funkciji (oglasio se i on u međuvremenu) i Pupovac na javnoj funkciji, sva trojica doživotno na položajima i primanjima koje njihovi fanovi neće ni primirisati. Raja se svađa, viče, vodi virtualne ratove oko izjave svakog od njih, a ova trojica malo mediji, malo Fejs, malo doskočice, pa onda u restoran koji velika većina vas koji ovo čitate ne možete ni priuštiti. Mislite da će se nešto promijeniti? Neće. Samo će svađama prekriti stvarne nepravilnosti.
Milanović je predsjednik kakvog je HDZ mogao samo poželjeti
Realno, HDZ nije mogao zaželjeti nikoga boljeg od Zorana Milanovića na mjestu predsjednika Republike. Dok se ovaj raspravlja s Pupovcem i drugima, nitko neće pitati zašto obnova Zagreba gotovo nije ni počela, zašto vlast nije osigurala dovoljno cjepiva i zašto se osuđeni likovi prošetavaju preko granice lakše od bilo koga do nas. Samo vi, narode, navijajte za svoje kao na utakmici. Ali poslije se ne pitajte hoće li stići plaća i hoće li vam bolnica imati lijekova. Bitno da ste veseli jer je jedan uhljeb spustio drugom malo niže rangiranom uhljebu. A njih obojica i dalje žive višestruko bolje od vas.
Zoran Milanović je realno predsjednik države kakvog je HDZ samo mogao poželjeti. Što Milanović bude više po Fejsu lupao, to će se grijesi HDZ-a u javnom prostoru manje vidjeti. Što uopće Plenković pred lokalne izbore može zaželjeti? Za zahvalu uvijek može Milanoviću nakon izbora poslati dvije mesne plate u Dvore predsjedničke. Do 500 kuna, da ne bude sukob interesa, čisto da se meso ne baci.
Goran Vojković
Foto: Facebook
SJEĆATE se 12. vlade RH? Ona u kojoj je prvi potpredsjednik i ministar gospodarstva bio Radimir Čačić, ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić, ministar financija Slavko Linić pa potom Boris Lalovac, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras? Šaroliko društvo o kojem barem o nekima prilično znate jer se i prilično pisalo, pa vas i nećemo previše podsjećati. Vikend je, pa da vam ne pokvarimo raspoloženje.
Tko je vodio to društvo? Pa onaj koji ih je i predložio – Zoran Milanović, predsjednik vlade između 23. prosinca 2011. i 22. siječnja 2016. U hrvatskom ustavnom sustavu predsjednik vlade je ključna osoba u državi, on je taj u čijim rukama su svi konci politike. Sabor se nikada nije uspio izdići u razinu jakog parlamenta, danas je i manje utjecajan nego 90-ih, a predsjednik Republike je od 2000. godine figura koja stoji na Pantovčaku i predstavlja zemlju. Milanović, kojem je desna ruka bio jedan Tomislav Saucha, imao je četiri godine za reforme, četiri pune godine za ovu zemlju učiniti boljom.
Uspjeli su dići PDV i uvesti predstečajne nagodbe s kojima se opet svašta događalo. Od reformi gospodarstva, pravosuđa, lokalne samouprave, županija – napravljeno je malo ili ništa. Vlada koja je došla s velikim očekivanjima nakon Sanaderove ekipe ponašala se kao hrpa činovnika, kako bi narod rekao, drži vodu dok majstori odu. Predsjednik te vlade bio je, ponovimo – Zoran Milanović.
Umjesto da rastura HDZ-ove gluposti u organizaciji države, HDZ-ove mreže, HDZ-ove javne nabave, ukine HDZ-ove besmislene općine i županije, počne popravljati sve ono što je HDZ loše napravio, uglavnom su rasturali menije u zagrebačkim restoranima. Jedan, restoran Tač, postao je simbol Milanovićeve vladavine.
Milanović je imao četiri godine napraviti reforme – a sjetio ih se kada je izgubio ovlasti
Milanović je imao četiri godine. Imao je i rasturen HDZ nakon Sanadera i nije napravio gotovo ništa. SDP je izgubio naredne izbore, a Milanović se uhvatio čini se ne baš uspješne konzultantske karijere. SDP u nedostatku kadrova kandidira ga na predsjedničkim izborima gdje pobjeđuje i dobiva ulogu predsjednika bez ovlasti. Realno, odlučuje ni o čemu, ako osim ako nekim slučajem ne proglasimo nekome rat.
Sada počinje svađalačka karijera. Zoran Milanović, zaštićen imunitetom i ohrabren popularnošću koju svaka njegova izjava ima (a naravno da će mediji prenositi državnog poglavara) počeo je svađalački sukob sa svima, zaboravljajući osnove – kao predsjednik Republike predsjednik je svih građana ove zemlje, bez obzira na nacionalnu, pa i stranačku pripadnost. Vlastite grijehe, kao što je odlazak u "klub" kod Dragana Kovačevića za vrijeme lockdowna zaboravlja, ali tuđe grijehe s pozicije državnog trona jako voli naglašavati.
Naravno, neki će reći kako uvođenje svađalačkog, osobnog tona u političke rasprave može pridonijeti demokraciji i raskrinkavanju nepravilnosti – nema ništa više pogrešno od toga. Ako smo u fazi svađanja, a jesmo, onda u takvoj raspravi pobjeđuje onaj koji se najbolje svađa, a ne onaj koji ima najbolje argumente. A napadati slabije od sebe, one na bitno nižim položajima, malo previše podsjeća na srednjoškolskog nasilnika.
Kada vas predsjednik Republike napadne preko medija, uza svu medijsku pažnju koju ima – to nije ravnopravna rasprava. I to nije rasprava koja će raščistiti išta. I to nije rasprava koja će išta pomoći – kao što niti jedna birtijska rasprava neće riješiti neki problem. Hrvatska ima hrpu problema, ali model birtijske rasprave ih neće riješiti. Dodatno, Milanović ih nije riješio kao premijer.
Kako bi ljevica reagirala da je neki desničar ovako napao Pupovca?
Ovo zadnje, nazivanje Milorada Pupovca "plačibaba Pupovac", " crni Milorade", u stilu je krajnje desnih portala i javnih osoba ekstremne desnice – baš će biti zanimljivo vidjeti hoće li sve one brojne udruge za ljudska i manjinska prava sada stati u zaštitu Pupovca kako bi stali da je ove iste rečenice napisao netko s desnog političkog spektra. Zanimljivo je i što će reći SDP. Da je ovo rekao netko iz kakve desnije stranke začas bi tu bila urbana, fina ljevica koja bi se zgražavala nad "nacionalizmom", pa onda bi se uključile i lijeve udruge i tako dalje.
Još nešto, piše Milanović Pupovcu: "Kada si me povlačio za rukav po hodnicima vlade i kamčio od mene za sebe i svoje jarane basnoslovno vrijedne nekretnine i parcele srpske Prosvjete u centru Zagreba, jesi li tada, o Milorade, ‘vršio pritisak’ na šefa izvršne vlasti hrvatske države, ucjenjujući ga/me s tih par žetončića u Saboru." Pa ako je u pitanju legitimno političko lobiranje, onda gdje je problem? Ako je u pitanju bilo nešto nezakonito, što bi spadalo u članak 295. Kaznenog zakona, kazneno djelo trgovanje utjecajem, onda je Milanović to trebao nadležnim tijelima odmah prijaviti jer ovako to malo baca na Mamić model koji se sjetio pravde tek kada nije bio zadovoljan sudskom odlukom.
Kad se mulj u bari diže, velike ribe se još teže vide
Balkanci uglavnom vole bahate, arogantne i nekulturne. Upravo zato što su sami pred lažnim autoritetima uglavnom tihi, mirni i krotki pa političarima nose štafete, jedu im iz ruku, a na poslu klimaju glavom i na najgluplje šefovske izjave. Onda se ti isti kasnije u birtiji ili danas na Fejsu, pod anonimnim profilom junače što bi bilo da bi bilo, što bi oni riješili da imaju vlast i utjecaj. Milanovićev nastup mnogima odgovara jer on eto "govori istinu", kao da ne živimo u demokraciji gdje svatko može govoriti što hoće, pa čak i istinu.
Cijela ova priča ne znači za Hrvatsku i njenu budućnost ništa. Pretvaranje političke arene u svađalačku jednako je dizanju mulja u bari – samo ćete velike ribe teže vidjeti. Svađaju se Milanović na javnoj funkciji, Jandroković na javnoj funkciji (oglasio se i on u međuvremenu) i Pupovac na javnoj funkciji, sva trojica doživotno na položajima i primanjima koje njihovi fanovi neće ni primirisati. Raja se svađa, viče, vodi virtualne ratove oko izjave svakog od njih, a ova trojica malo mediji, malo Fejs, malo doskočice, pa onda u restoran koji velika većina vas koji ovo čitate ne možete ni priuštiti. Mislite da će se nešto promijeniti? Neće. Samo će svađama prekriti stvarne nepravilnosti.
Milanović je predsjednik kakvog je HDZ mogao samo poželjeti
Realno, HDZ nije mogao zaželjeti nikoga boljeg od Zorana Milanovića na mjestu predsjednika Republike. Dok se ovaj raspravlja s Pupovcem i drugima, nitko neće pitati zašto obnova Zagreba gotovo nije ni počela, zašto vlast nije osigurala dovoljno cjepiva i zašto se osuđeni likovi prošetavaju preko granice lakše od bilo koga do nas. Samo vi, narode, navijajte za svoje kao na utakmici. Ali poslije se ne pitajte hoće li stići plaća i hoće li vam bolnica imati lijekova. Bitno da ste veseli jer je jedan uhljeb spustio drugom malo niže rangiranom uhljebu. A njih obojica i dalje žive višestruko bolje od vas.
Zoran Milanović je realno predsjednik države kakvog je HDZ samo mogao poželjeti. Što Milanović bude više po Fejsu lupao, to će se grijesi HDZ-a u javnom prostoru manje vidjeti. Što uopće Plenković pred lokalne izbore može zaželjeti? Za zahvalu uvijek može Milanoviću nakon izbora poslati dvije mesne plate u Dvore predsjedničke. Do 500 kuna, da ne bude sukob interesa, čisto da se meso ne baci.
0
Re: Zoran Milanović
I dalje tvrdim, kako prosječni glasač u hrvata nije nimalo pametan ...
Ili kad bih malo uljepšao, ne mogu reći nekome da je glup, ali nemaju sreće u razmišljanju...
A mase kliču kao u rimskom Koloseumu: Kako je Zoran Milanović postao najveći hrvatski populista
Autor: Raport.ba
Predsednik Hrvatske Zoran Milanović posljednih dana ponovo privlači pažnju svojim statusima na društvenim mrežama.
Milanović skoro sve komentira i to u svom stili koji smo mu u BiH u nekoliko navrata osjetili.
Novinar Slobodne Dalmacije Hrvoje Pranjak napisao je komentar pod naslovom: Kako je Zoran Milanović, nekad veliki borac protiv populizma, postao vodeći hrvatski populist.
Prenosimo ga u cijelosti i bez intervencija:
Aleksandra Kolarić, marketinška stručnjakinja i glasnogovornica Vlade u eri Ivice Račana, nekoć i članica SDP-a, za Milanovićevu retoriku je još tijekom njegovih premijerskih dana kazala sljedeće: “Njegovi nastupi su mi zastrašujući jer se ne libi cipelarenja. U njemu nema ni minimum građanske suosjećajnosti. Kad bi njegove rečenice izgovarao bilo tko drugi na ulici, zaključili bismo da govori gluposti. Kako ih izgovara premijer, ne pada nam na pamet da govori gluposti”…
Nešto više od osam godina kasnije, Milanovićeva serija “obračuna sa svima”, unatoč netaktički biranim riječima kojima diskvalificira protivnike, uživa podršku većine hrvatske javnosti. Barem ako je suditi po posljednjim anketama na portalima, pa tako i u onoj Slobodne Dalmacije.
“Neka im je rekao!”, “Šamaranje ide dalje! Svima nam je drago čuti kad se ovako javno prozivaju oni koji su zaštićeni kao lički medvjedi a predstavljaju nam se kao nekakve moralne vertikale”, “Napokon im je netko sve skresao”, “Dakle, predsjednik je čudo! Raskrinkava uhljebničku hobotnicu sve u šesnaest!!!”, “Do posljednje kapi krvi !” “Prvo lajkam, onda čitam” – sukus je takvih reakcija, ne računajući one koji u Milanovićevim tiradama vide pogonsko gorivo za buđenje očito starih mržnji prema nekima od onih koje je aktualni predsjednik odlučio “oplesti”. Kao recimo: “Jović, Pupovac i ostala bagra van iz Hrvatske po kratkom postupku…” Ili: “Opet neki srbin ide dijeliti prodike našem predsjedniku, neka ide u srbiju i vucicu to radi”…
I tako dolazimo do pitanja – primjerenosti rječnika kojeg koristi predsjednik, ali ne u smislu sterilne interpretacije političke korektnosti. Pri tom se ne pravimo ni ludi ni licemjerni, i ne zaobilazimo sadržaj tih poruka, od kojih su neke uistinu razobličile i određene ljude i pojave na domaćoj političkoj sceni.
Međutim, teško se ne složiti s onima koji pritom primjećuju da ulični rječnik i svojevoljna preobrazba predsjednika države u svađalački “nabrijanog” Muhammada Alija hrvatske politike, ipak dodatno nagrizaju ionako narušeno povjerenje u institucije, ali i vjeru u ionako krhke uzuse demokratskog komuniciranja u Hrvatskoj.
Ujedno, to potiče i rasprostranjenost licemjerja opće prakse – a to će reći da verbalni “prijestupi” onih koje simpatiziramo postaju prihvatljivi, dok bi za uporabu istih riječi nekog drugog, s drugog svjetonazorskog pola političkog spektra, označili kao opasnost za pluralizam i demokraciju, govorili o “puzajućem fašizmu”, možda i pučističkim namjerama…
Milanović je u seriji najnovijih obračuna s političkim protivnicima svjesno zagazio na vrlo opasan teren etiketiranja i nabacivanja teškim riječima. Iako je sve trebala biti tek argumentirana rasprava o tome kako se bira predsjednik iliti predsjednica Vrhovnog suda i tko se pritom ponaša u duhu slova Ustava, a tko ne.
Ali, Milanović se, umjesto za inzistiranje na pravnoj argumentaciji, odlučio – i to je ono najproblematičnije u čitavoj priči, raison d’être i ovoga teksta! – na rječnik difamiranja, zaigravši taktikom korištenja općih mjesta netolerancije, ulazeći u kolo s onima koji, konkretno, Milorada Pupovca ionako ne mogu vidjeti “nacrtanog”. Naravno, ne zbog toga kako obavlja svoj posao, je li uistinu “etnobiznismen” koji drži višegodišnji “monopol” na zastupanje srpske manjine, nego zbog – da se ne lažemo – “sporne” nacionalnosti.
U tom kontekstu, jasno je zašto i deklarirani desničari masovno pozdravljaju Milanovićeve “sve po spisku” Facebook objave. Upravo zbog takve podrške, jednako je neshvatljivo Milanovićevo olako upuštanje u koketiranje s jezikom etiketiranja u rečenicama poput: “Suznog oka danas za sarajevske, sutra vjerojatno za beogradske medije prokazivat će Hrvatsku”… “Djecu plaše tobom, ne mnome, crni Milorade”, dok se jeziku šovinista i nakaradnoj logici pripisivanja kolektivne i višegeneracijske, “naslijeđene” krivnje najviše približio u indikativnoj rečenici o Pupovcu: “Zaziva, blagoš nama, i Radu Končara, heroja otpora s kojim su bratski ratovali moji didovi, stričevi i ujci. Ne znam za njegove”… Također, predsjednik Republike se Pupovcu u svojim objavama obraća i sa “lopino”.
Populistički diskurs, gdje on brani interese “običnog čovjeka”, a ne oni koji se takvima predstavljaju, Milanović otvoreno zauzima kad Pupovcu poručuje: “Ja bih se, na tvom mjestu, figurativno, ubio. Ili zašutio. Predstavnik Srba u našoj državi, jednako kao što sam predstavnik Hrvata, sam ja, ne ti”…
Dakle, još jedna rečenica za udžbeničke definicije populizma u kojima govornik nastupa u ime “poštenog malog čovjeka” u borbi protiv “odnarođenih i nepoštenih elita”. Jer, populisti, kako to u svojoj knjizi “Što je populizam?” (kod nas u izdanju TIM pressa) primjećuje njemački politolog Jan-Werner Müller, tvrde kako oni “i samo oni predstavljaju narod; svi ostali politički natjecatelji su ustvari nelegitimni te svatko tko ne podupire populiste zapravo nije istinski dio naroda”. Tako, eto, Milanović, u ovom slučaju predstavlja hrvatske Srbe, a to odriče Pupovcu…
Nije Milanović ni prvi populist na poziciji kakve takve moći. Makar je očekivaniji i nekako “prirodniji” u retorici oporbe, populistički diskurs su prije Milanovića koristili još neki političari na poziciji; kod nas pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, u svijetu mađarski premijer Viktor Orban ili bivši predsjednik Donald Trump.
Naravno, nisu ni prozvani u predsjednikovim istupima štedjeli Milanovića (od Vladimira Šeksa pa nadalje), i to je također nezaobilazan dio teme o političkoj (ne)kulturi u Hrvata, ali to ipak ne pravda diskurs koji se ovih dana emitira s Pantovčaka.
Jer, kad netko tko je, eto, i predsjednik Republike, neistomišljenike i partnere u polemici koja to zbog rječnika i nije, naziva “podrepima”, “udbaškim drukerima”, kad u usputnoj rečenici dovodi u pitanje nečiju znanstvenu karijeru (“On (Pupovac, op.H.P) je lider (hrvatskih Srba), Joviću, sitni doušniče, koliko i ti znanstvenik”), onda time doprinosi dugoročnom sužavanju prostora za demokratski i argumentirani dijalog na svega nekoliko kvadrata koliko je inače sasvim dovoljno za – borbe u kavezu.
Znate ono kad je normalno udariti i protivnika na podu, uz gušenje i guranje prstiju u oči… Gdje je glavno pravilo da pravila gotovo i nema.
A masa kliče, kao u rimskom Koloseumu, sve dok ne shvate da onaj donji, na tlu, sutra može biti i njihov “ljubimac”. Pokazujući da esencijalno, kad je riječ o razumijevanju demokracije, zapravo malo toga shvaćaju.
Ili kad bih malo uljepšao, ne mogu reći nekome da je glup, ali nemaju sreće u razmišljanju...
A mase kliču kao u rimskom Koloseumu: Kako je Zoran Milanović postao najveći hrvatski populista
Autor: Raport.ba
Predsednik Hrvatske Zoran Milanović posljednih dana ponovo privlači pažnju svojim statusima na društvenim mrežama.
Milanović skoro sve komentira i to u svom stili koji smo mu u BiH u nekoliko navrata osjetili.
Novinar Slobodne Dalmacije Hrvoje Pranjak napisao je komentar pod naslovom: Kako je Zoran Milanović, nekad veliki borac protiv populizma, postao vodeći hrvatski populist.
Prenosimo ga u cijelosti i bez intervencija:
Aleksandra Kolarić, marketinška stručnjakinja i glasnogovornica Vlade u eri Ivice Račana, nekoć i članica SDP-a, za Milanovićevu retoriku je još tijekom njegovih premijerskih dana kazala sljedeće: “Njegovi nastupi su mi zastrašujući jer se ne libi cipelarenja. U njemu nema ni minimum građanske suosjećajnosti. Kad bi njegove rečenice izgovarao bilo tko drugi na ulici, zaključili bismo da govori gluposti. Kako ih izgovara premijer, ne pada nam na pamet da govori gluposti”…
Nešto više od osam godina kasnije, Milanovićeva serija “obračuna sa svima”, unatoč netaktički biranim riječima kojima diskvalificira protivnike, uživa podršku većine hrvatske javnosti. Barem ako je suditi po posljednjim anketama na portalima, pa tako i u onoj Slobodne Dalmacije.
“Neka im je rekao!”, “Šamaranje ide dalje! Svima nam je drago čuti kad se ovako javno prozivaju oni koji su zaštićeni kao lički medvjedi a predstavljaju nam se kao nekakve moralne vertikale”, “Napokon im je netko sve skresao”, “Dakle, predsjednik je čudo! Raskrinkava uhljebničku hobotnicu sve u šesnaest!!!”, “Do posljednje kapi krvi !” “Prvo lajkam, onda čitam” – sukus je takvih reakcija, ne računajući one koji u Milanovićevim tiradama vide pogonsko gorivo za buđenje očito starih mržnji prema nekima od onih koje je aktualni predsjednik odlučio “oplesti”. Kao recimo: “Jović, Pupovac i ostala bagra van iz Hrvatske po kratkom postupku…” Ili: “Opet neki srbin ide dijeliti prodike našem predsjedniku, neka ide u srbiju i vucicu to radi”…
I tako dolazimo do pitanja – primjerenosti rječnika kojeg koristi predsjednik, ali ne u smislu sterilne interpretacije političke korektnosti. Pri tom se ne pravimo ni ludi ni licemjerni, i ne zaobilazimo sadržaj tih poruka, od kojih su neke uistinu razobličile i određene ljude i pojave na domaćoj političkoj sceni.
Međutim, teško se ne složiti s onima koji pritom primjećuju da ulični rječnik i svojevoljna preobrazba predsjednika države u svađalački “nabrijanog” Muhammada Alija hrvatske politike, ipak dodatno nagrizaju ionako narušeno povjerenje u institucije, ali i vjeru u ionako krhke uzuse demokratskog komuniciranja u Hrvatskoj.
Ujedno, to potiče i rasprostranjenost licemjerja opće prakse – a to će reći da verbalni “prijestupi” onih koje simpatiziramo postaju prihvatljivi, dok bi za uporabu istih riječi nekog drugog, s drugog svjetonazorskog pola političkog spektra, označili kao opasnost za pluralizam i demokraciju, govorili o “puzajućem fašizmu”, možda i pučističkim namjerama…
Milanović je u seriji najnovijih obračuna s političkim protivnicima svjesno zagazio na vrlo opasan teren etiketiranja i nabacivanja teškim riječima. Iako je sve trebala biti tek argumentirana rasprava o tome kako se bira predsjednik iliti predsjednica Vrhovnog suda i tko se pritom ponaša u duhu slova Ustava, a tko ne.
Ali, Milanović se, umjesto za inzistiranje na pravnoj argumentaciji, odlučio – i to je ono najproblematičnije u čitavoj priči, raison d’être i ovoga teksta! – na rječnik difamiranja, zaigravši taktikom korištenja općih mjesta netolerancije, ulazeći u kolo s onima koji, konkretno, Milorada Pupovca ionako ne mogu vidjeti “nacrtanog”. Naravno, ne zbog toga kako obavlja svoj posao, je li uistinu “etnobiznismen” koji drži višegodišnji “monopol” na zastupanje srpske manjine, nego zbog – da se ne lažemo – “sporne” nacionalnosti.
U tom kontekstu, jasno je zašto i deklarirani desničari masovno pozdravljaju Milanovićeve “sve po spisku” Facebook objave. Upravo zbog takve podrške, jednako je neshvatljivo Milanovićevo olako upuštanje u koketiranje s jezikom etiketiranja u rečenicama poput: “Suznog oka danas za sarajevske, sutra vjerojatno za beogradske medije prokazivat će Hrvatsku”… “Djecu plaše tobom, ne mnome, crni Milorade”, dok se jeziku šovinista i nakaradnoj logici pripisivanja kolektivne i višegeneracijske, “naslijeđene” krivnje najviše približio u indikativnoj rečenici o Pupovcu: “Zaziva, blagoš nama, i Radu Končara, heroja otpora s kojim su bratski ratovali moji didovi, stričevi i ujci. Ne znam za njegove”… Također, predsjednik Republike se Pupovcu u svojim objavama obraća i sa “lopino”.
Populistički diskurs, gdje on brani interese “običnog čovjeka”, a ne oni koji se takvima predstavljaju, Milanović otvoreno zauzima kad Pupovcu poručuje: “Ja bih se, na tvom mjestu, figurativno, ubio. Ili zašutio. Predstavnik Srba u našoj državi, jednako kao što sam predstavnik Hrvata, sam ja, ne ti”…
Dakle, još jedna rečenica za udžbeničke definicije populizma u kojima govornik nastupa u ime “poštenog malog čovjeka” u borbi protiv “odnarođenih i nepoštenih elita”. Jer, populisti, kako to u svojoj knjizi “Što je populizam?” (kod nas u izdanju TIM pressa) primjećuje njemački politolog Jan-Werner Müller, tvrde kako oni “i samo oni predstavljaju narod; svi ostali politički natjecatelji su ustvari nelegitimni te svatko tko ne podupire populiste zapravo nije istinski dio naroda”. Tako, eto, Milanović, u ovom slučaju predstavlja hrvatske Srbe, a to odriče Pupovcu…
Nije Milanović ni prvi populist na poziciji kakve takve moći. Makar je očekivaniji i nekako “prirodniji” u retorici oporbe, populistički diskurs su prije Milanovića koristili još neki političari na poziciji; kod nas pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, u svijetu mađarski premijer Viktor Orban ili bivši predsjednik Donald Trump.
Naravno, nisu ni prozvani u predsjednikovim istupima štedjeli Milanovića (od Vladimira Šeksa pa nadalje), i to je također nezaobilazan dio teme o političkoj (ne)kulturi u Hrvata, ali to ipak ne pravda diskurs koji se ovih dana emitira s Pantovčaka.
Jer, kad netko tko je, eto, i predsjednik Republike, neistomišljenike i partnere u polemici koja to zbog rječnika i nije, naziva “podrepima”, “udbaškim drukerima”, kad u usputnoj rečenici dovodi u pitanje nečiju znanstvenu karijeru (“On (Pupovac, op.H.P) je lider (hrvatskih Srba), Joviću, sitni doušniče, koliko i ti znanstvenik”), onda time doprinosi dugoročnom sužavanju prostora za demokratski i argumentirani dijalog na svega nekoliko kvadrata koliko je inače sasvim dovoljno za – borbe u kavezu.
Znate ono kad je normalno udariti i protivnika na podu, uz gušenje i guranje prstiju u oči… Gdje je glavno pravilo da pravila gotovo i nema.
A masa kliče, kao u rimskom Koloseumu, sve dok ne shvate da onaj donji, na tlu, sutra može biti i njihov “ljubimac”. Pokazujući da esencijalno, kad je riječ o razumijevanju demokracije, zapravo malo toga shvaćaju.
0
Re: Zoran Milanović
Milanović: Plenković je špijunčina, zna stvari koje ne zna ni moja žena
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović optužio je u utorak premijera Andreja Plenkovića da je "špijunčina" jer je izjavio da zna da Zlata Đurđević nije bila predsjednikov prvi izbor za predsjednicu Vrhovnog suda.
Nakon što je premijer Plenković rekao da zna kako Zlata Đurđević nije bila prvi Milanovićev izbor za predsjednicu Vrhovnog suda, Milanović je rekao da jeste, ali da nije jedina koja udovoljava njegovim kriterijima te je upitao premijera zna li više od njega.
"Možda prisluškuje? Kako je došao do tih podataka, ako ih uopće ima? Ona je moj prvi javni izbor, nije jedina koja udovoljava mojim kriterijima", rekao je u izjavi novinarima nakon prijema koji je organizirao u znak sjećanja na pogibiju Josipa Jovića.
Ocijenio je da se radi o zabrinjavajućim porukama nekoga ko kontrolira izvršnu vlast.
"On špijunira. Odakle bio on mogao znati ko su moji kandidati. To samo Orsat Miljenić može znati. Ne zna ni moja žena. Znači on je špijunčina", izjavio je.
Milanović je Plenkoviću rekao i da je "terminalno nesposoban".
(klix.ba)
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović optužio je u utorak premijera Andreja Plenkovića da je "špijunčina" jer je izjavio da zna da Zlata Đurđević nije bila predsjednikov prvi izbor za predsjednicu Vrhovnog suda.
Nakon što je premijer Plenković rekao da zna kako Zlata Đurđević nije bila prvi Milanovićev izbor za predsjednicu Vrhovnog suda, Milanović je rekao da jeste, ali da nije jedina koja udovoljava njegovim kriterijima te je upitao premijera zna li više od njega.
"Možda prisluškuje? Kako je došao do tih podataka, ako ih uopće ima? Ona je moj prvi javni izbor, nije jedina koja udovoljava mojim kriterijima", rekao je u izjavi novinarima nakon prijema koji je organizirao u znak sjećanja na pogibiju Josipa Jovića.
Ocijenio je da se radi o zabrinjavajućim porukama nekoga ko kontrolira izvršnu vlast.
"On špijunira. Odakle bio on mogao znati ko su moji kandidati. To samo Orsat Miljenić može znati. Ne zna ni moja žena. Znači on je špijunčina", izjavio je.
Milanović je Plenkoviću rekao i da je "terminalno nesposoban".
(klix.ba)
1
1
Don't wanna hear about it
Every single one's got a story to tell...
Every single one's got a story to tell...
Re: Zoran Milanović
Ja ozbiljno mislim, da se on drogira, vrlo vjerojatno kokain, ili neki MDMA žestok...treba ga gledati neki intervju, ne može se to sakriti 
1
1
Re: Zoran Milanović
Da...drogira se...
Milanović vratio odlikovanja ratnom zločincu Glavašu, koji ga je podržao u kampanji. Zločinac oduševljen
Autor: Agencije
Predsjednik Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga te države Zoran Milanović vratio je ratna odlikovanja Branimiru Glavašu, koja mu je još 2010. godine zbog, kako je tada navedeno u službenoj odluci, ‘postupanja protivno pravnom poretku i moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj’, oduzeo tadašnji predsjednik Ivo Josipović.
Milanovićeva odluka o prestanku važenja Josipovićeve odluke osvanula je u petak u Narodnim novinama, a navodi se da je donesena 21. maja na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske i to na temelju dvije sudske odluka koje predstavljaju preokret u slučajevima ‘selotejp’ i ‘garaža’, u kojima se Glavaša tereti za počinjenje ratnih zločina.
Riječ je o odluci Ustavnog suda od 12. januara 2015. godine kojom je ukinuta pravomoćna presuda Glavašu i ostalim okrivljenicima te o odluci Vrhovnog suda od 7. juna 2016. kojom je ukinuta prvostepenska presuda u istom slučaju te je postupak vraćen na početak.
Glavašu se tako vraćaju sljedeća ratna odličja: Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red bana Jelačića, Red Ante Starčevića, Red hrvatskog trolista, Spomenica domovinskog rata i Spomenica domovinske zahvalnosti.
Glavaš, nekadašnji osječko-baranjski župan, osnivač HDZ-a i ratni čelnik sekretarijata za obranu, od početka odbacuje optužbe za zlostavljanja, mučenja i ubojstva osječkih Srba za koja ga tužiteljstvo tereti.
Novo suđenje u slučajevima ‘garaža’ i ‘selotejp’ zakazano je nakon što je Vrhovni sud početkom siječnja prošle godine ukinuo odluku izvanraspravnog vijeća zagrebačkoga Županijskog suda iz ožujka 2019. prema kojoj se ponovljeno suđenje Glavašu trebalo odvojiti od postupka njegovim suoptuženicima.
Na prvom suđenju Glavaš i ostali osuđeni su na višegodišnje zatvorske kazne, ali je pravomoćnu presudu ukinuo Ustavni sud, a Vrhovni nakon toga vratio postupak na početak. Glavaš je do tada odradio i većinu osmogodišnje kazne u zatvorima u BiH gdje je otišao uoči izricanja prve presude.
Inače, Glavaš je u predsjedničkoj kampanji podržao Milanovića kao kandidata za šefa države, no Milanović se tada od te podrške ogradio, tvrdeći da ‘to nije njegovo društvo’.
U prvoj reakciji na odluku o vraćanju odlikovanja, Glavaš je na svojem profilu na Facebooku napisao: – Hvala Bogu da imamo predsjednika koji poštuje Ustav, zakone RH i i sudske prakse, a ne kao ona “kokoš” koja je, nakon što je izgubila predsjedničke izbore, pokazala srednji “prst” cijeloj naciji.
Milanović vratio odlikovanja ratnom zločincu Glavašu, koji ga je podržao u kampanji. Zločinac oduševljen
Autor: Agencije
Predsjednik Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga te države Zoran Milanović vratio je ratna odlikovanja Branimiru Glavašu, koja mu je još 2010. godine zbog, kako je tada navedeno u službenoj odluci, ‘postupanja protivno pravnom poretku i moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj’, oduzeo tadašnji predsjednik Ivo Josipović.
Milanovićeva odluka o prestanku važenja Josipovićeve odluke osvanula je u petak u Narodnim novinama, a navodi se da je donesena 21. maja na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske i to na temelju dvije sudske odluka koje predstavljaju preokret u slučajevima ‘selotejp’ i ‘garaža’, u kojima se Glavaša tereti za počinjenje ratnih zločina.
Riječ je o odluci Ustavnog suda od 12. januara 2015. godine kojom je ukinuta pravomoćna presuda Glavašu i ostalim okrivljenicima te o odluci Vrhovnog suda od 7. juna 2016. kojom je ukinuta prvostepenska presuda u istom slučaju te je postupak vraćen na početak.
Glavašu se tako vraćaju sljedeća ratna odličja: Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red bana Jelačića, Red Ante Starčevića, Red hrvatskog trolista, Spomenica domovinskog rata i Spomenica domovinske zahvalnosti.
Glavaš, nekadašnji osječko-baranjski župan, osnivač HDZ-a i ratni čelnik sekretarijata za obranu, od početka odbacuje optužbe za zlostavljanja, mučenja i ubojstva osječkih Srba za koja ga tužiteljstvo tereti.
Novo suđenje u slučajevima ‘garaža’ i ‘selotejp’ zakazano je nakon što je Vrhovni sud početkom siječnja prošle godine ukinuo odluku izvanraspravnog vijeća zagrebačkoga Županijskog suda iz ožujka 2019. prema kojoj se ponovljeno suđenje Glavašu trebalo odvojiti od postupka njegovim suoptuženicima.
Na prvom suđenju Glavaš i ostali osuđeni su na višegodišnje zatvorske kazne, ali je pravomoćnu presudu ukinuo Ustavni sud, a Vrhovni nakon toga vratio postupak na početak. Glavaš je do tada odradio i većinu osmogodišnje kazne u zatvorima u BiH gdje je otišao uoči izricanja prve presude.
Inače, Glavaš je u predsjedničkoj kampanji podržao Milanovića kao kandidata za šefa države, no Milanović se tada od te podrške ogradio, tvrdeći da ‘to nije njegovo društvo’.
U prvoj reakciji na odluku o vraćanju odlikovanja, Glavaš je na svojem profilu na Facebooku napisao: – Hvala Bogu da imamo predsjednika koji poštuje Ustav, zakone RH i i sudske prakse, a ne kao ona “kokoš” koja je, nakon što je izgubila predsjedničke izbore, pokazala srednji “prst” cijeloj naciji.
0