..za storma..
Na optuženičkoj klupi suda u Zagrebu te su se 1972. godine našli Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Ante Paradžik i Goran Dodig. Studenti kojima je režim u montiranom sudskom procesu želio presuditi zbog njihovih uloga studentskih vođa u Hrvatskom proljeću.
S druge strane su se redali svjedoci koji su, prema planu republičkog tužitelja, trebali potvrditi da su optuženi mladići bili neprijatelji naroda i države. Da su kovali urotu kojoj je cilj destabilizacija Titovog režima. I da su ciljali rušiti Jugoslaviju sa pozicija hrvatskog nacionalizma.
Čičak i Budiša odbili su govoriti o ulozi koju je svjedočenjem na tom suđenju imao Žarko Puhovski, umirovljeni sveučilišni profesor kojega je Zoran Milanović ovih dana optužio kao „drukera“ i „ništariju“ zbog kojega su nevini studenti „proljećari“ završili u zatvoru. Ante Paradžik je mrtav.
Goran Dodig, saborski zastupnik Hrvatske demokršćanske stranke, pristao je sa čitateljima Slobodne Dalmacije podijeliti svoja sjećanja sa toga suđenja. I prisjetiti se ponašanja Puhovskog iz tog vremena.
- On je djelovao u smislu optužbe. Ne želim govoriti protiv njega, ali je činjenica da nije bio čovjek – kazao nam je Dodig, koji je u tom procesu osuđen na godinu dana zatvora. Kaznu je odslužio u Turop
Zoran Milanović
Re: Zoran Milanović Kizo..
..to legendo udri po udbaškim portalu .. 
ZORAN Milanović sad je komentirao tekst urednika Indexa Nevena Barkovića.
Riječ je o jučerašnjem tekstu o Žarku Puhovskom.
>> Milanović je objavom o Puhovskom napravio opasan presedan
"Agitator s vrlo čitanog i utjecajnog Indexa uzima u zaštitu nasilnog i sveprisutnog g. Puhovskog. Čini to u duhu i čestici poznate Zmaj Jovine: Ne pomagajte, braćo, izgibosmo! O tome niže.
Taj samodeklarirani ateistički agitator, što ja i mnoge druge javno deklarirane nereligiozne osobe držimo stupidnim, štetnim pa i nasilnim, živi, diše i piše isključivo - ad hominem. U ovom slučaju, ‘brani’ zlosretnog Puhovskog tako da upozorava na tobožnji ‘opasan presedan’ prema kojem silni predsjednik, moloh oklopljen imunitetom od kaznenog progona, kinji nježne dušice poput Puhovskog, njega i istim tim imunitetom jednako zaštićene i jednako verbalno nasilne saborske zastupnice. A propos, govorimo o imunitetu od kaznenog progona. Građanska parnica i odgovornost za štetu nisu unutar granica svemirskog štita ‘imuniteta’, fakt koji svaki malo pismeniji novinar i polemičar znade. Zna i naš agitator.
"Riječ-dvije o famoznoj pogrešci ‘ad hominem’"
Riječ-dvije o famoznoj pogrešci ‘ad hominem’. Kataloški, to je jedna od pedesetak logičkih pogrešaka irelevantnosti, ona koju redovito i usplahireno protestiraju mediokriteti kojima je teško ili nemoguće razumjeti preostalih pedesetak. Ad hominem je formalno logički prijestup samo u purističkom, kataloškom smislu, a puno više stilska figura, nužna u razgovoru odraslih i jednakih, sve dok se ne zađe u prostor etničke predrasude, govora mržnje i slično. Ergo, tvrdnja Indexovog agitatora da ad hominem nasrćem na uboge i nezaštićene građane je po svojoj silogističkoj strukturi negdje između paralogizma i sofizma. Za paralogizam mu nedostaje element nehotičnosti. On namjerno piše neistinu. Za sofizam - nema one perfidne duhovitosti.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Bilo kako bilo, ne vidim u zadnjih trinaest godina u Hrvatskoj osobu više napadanu ’ad hominem’ od - sebe. Neka tako i ostane. Ili me ispravite, logičari", piše Milanović.
Komentirao suđenje na kojem je Puhovski svjedočio 1972.
U nastavku je opet komentirao slučaj Puhovskog.
"Kratka faktografija:
U sudskom procesu protiv Dražena Budiše, Ivana Zvonimira Čička, Ante Paradžika i Gorana Dodiga koji se odvijao u kolovozu 1972. godine Žarko Puhovski je bio krunski svjedok optužnice. Sud ga je prihvatio kao svjedoka na prijedlog javnog tužitelja Stjepana Bokora. Ovo je važno naglasiti, jer se u naknadnim iskrivljavanjima činjenica Puhovski voli predstavljati kao svjedok kojeg je pozvao sud, želeći time reći da je on svjedočio u neutralnoj ulozi. Istina je da ga je pozvao sud, ali sud je pozivao svjedoke koje je predložio javni tužitelj i koje su predlagali branitelji optuženih.
Puhovski je svjedočio devetog (utorak, 15. 8. 1972.) i desetog dana suđenja (srijeda, 16. 8. 1972.) Novinska izvješća ne navode koliko je dugo trajalo svjedočenje Puhovskog u utorak, ali navode da je u srijedu svjedočio 'čitav dan' (Večernji list, 17.8.1972.), odnosno 'više od sedam časova' (Politika, 17.8.1972.).
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Puhovski je svojim svjedočenjem potvrđivao navode optužnice koja je bila ispisana na '33 gusto kucane stranice'. Desetak sati svjedočenja bilo je sasvim dovoljno da se potvrdi svaki redak od 33 gusto kucane stranice optužnice. I ne samo za to da se optužnica potvrdi, nego i za to da se optužnica dodatno proširi", piše Milanović.
"Puhovski je proširio krug osumnjičenih"
"Puhovski je svojim svjedočenjem proširio ne sam opseg navoda optužnice, nego i krug osumnjičenih osoba koje su temeljem njegova svjedočenja bile procesuirane.
Krug osumnjičenika proširio je devetog dana suđenja za tri imena (Jure Juras, Stjepan Turek, Matko Bradarić), a desetog dana za još tri imena (Ferdo Bušić, Ivan Boras i Krešimir Martinec, čije prezime mediji pogrešno navode kao 'Martinić'). Puhovski ih navodi, na temelju izjava I. Z. Čička na nekom Književnom petku, kao članove nekog nacionalističkog komiteta što je bila optužba najvišeg ranga za neprijateljsko udruživanje protiv režima.
Kako to da se Puhovski nije prvog dana suđenja sjetio svih šest članova 'komiteta'? Odgovor je samo jedan: na večernjim instrukcijama organi bezbednosti su ga podsjetili koja je imena propustio navesti.
Tako je Puhovski 'pomagao' osuđenim sveučilištarcima", piše Milanović.
0
Re: Zoran Milanović Kizo..
Sad ti je legenda...ali dosljednost i desnica tri su različita pojma...
Do jučer su ga mrzili, a danas je Milanović desničarima "naš precjednik"
Gordan Duhaček
Foto: Igor Soban/PIXSELL
PREDSJEDNIK RH Zoran Milanović proteklih je tjedana - da, to traje već tjednima - podigao buru u hrvatskoj javnosti svojim obračunom s nizom političara i političarki, nevladinih udruga, javnih intelektualaca, medija i novinara.
>> Tako govori Milanović: Magarci, narikače, fejkeri, nasilnik, ništarija, kruhoborci...
S izuzetkom početnog plotuna upućenog na adresu HDZ-ovog predsjednika i premijera vlade RH Andreja Plenkovića, Milanović se obračunavao isključivo s liberalnim i lijevim akterima u javnom prostoru Hrvatske, počevši sa saborskim zastupnicama Marijanom Puljak i Dalijom Orešković ("samodopadne narikače" itd.), a završivši (zasad) s urednikom Indexa Nevenom Barkovićem ("ateistički agitator" itd.).
Sve je počelo zbog Kovačevićevog kluba u Slovenskoj ulici
Razlog Milanovićevom verbalnom mahnitanju pred novinarskim mikrofonima, pa onda i na Facebooku u onim danima kada nije u prilici stati pred novinare, svima je očit: predsjednik se jako uzrujao zbog toga što značajan dio lijevo-liberalne javnosti nije blagonaklono gledao na njegovo posjećivanje sada već notornog privatnog kluba Dragana Kovačevića, uhićenog šefa Janafa, u Slovenskoj ulici u Zagrebu.
Milanović je to proglasio nevažnom temom, iako je riječ o lokaciji na kojoj je, prema objavljenim informacijama, napravljena primopredaja mita i na kojoj se nalazi i brojač novca. Pored toga, Milanović nije bio transparentan oko svojih boravaka u Kovačevićevom klubu, u koji je išao i tijekom lockdowna, nego je svakih nekoliko dana mijenjao i nadopunjavao svoju priču, na kraju ipak ostavši javnosti dužan odgovore na neka ključna pitanja.
Milanovića kritizira lijevo-liberalni spektar jer desnica ne vidi problem u korupciji
Zato nije ostao dužan skoro pa nikome tko ga se zbog toga od kraja rujna do danas usudio kritizirati. Vrijedi primijetiti da su te kritike pretežite dolazile iz lijevo-liberalnog spektra javnosti, što ne iznenađuje jer hrvatska desnica, samozvani domoljubi, s korupcijom i nema nekih velikih problema. Uostalom, stožerna stranka hrvatske desnice HDZ je ishodište korupcije u Republici Hrvatskoj, a zbog pljačke države je i nepravomoćno osuđena, no ipak i nakon toga pobjeđuje na izborima i vlada Hrvatskom.
Ljubav domoljuba prema Hrvatskoj uvijek je bila poput ljubavi nasilnog muža prema ženi koju redovito tuče, pa zato glasači s te strane političkog spektra nikad nisu kažnjavali svoje političke favorite zbog pljačke naroda i države. Uostalom, neupitni idol te scene je Franjo Tuđman, koji je predsjedao nad pljačkaškom privatizacijom koja je nepovratno uništila hrvatsku industriju i ekonomiju, od čega se Hrvatska nije oporavila ni do danas. Desni dio političke scene također ne zanima ni funkcionalna pravna država, koju je baš on i uništio, tako da su mu sve zamjerke koje na Milanovićev račun dolaze u vezi s njegovim henganjem u Kovačevićevom klubu bespredmetne.
No ako hrvatske desničare ne zanimaju stvari poput sukoba interesa, pogodovanja, mita, korupcije i pljačke države - osim, naravno, ako u tome mogu sudjelovati i omastiti se na račun naroda koji navodno jako vole - itekako ih zanimaju prizemni verbalni obračuni s onima koje smatraju neprijateljima Hrvatske, onima koji "mrze sve hrvatsko" i koji "nikad nisu željeli Hrvatsku".
Desničari odjednom oduševljeni Milanovićem
Zbog toga je proteklih dana njima prethodno omraženi Milanović odjednom postao "naš precjednik". U cijeloj gunguli koju su izazvali Milanovićevi kolerični ispadi i napadi, kojima se pokazao kao nešto elokventnija verzija Damira Krstičevića, ostalo je tako u drugom planu da je Milanovića odjednom prigrlio značajan dio domoljubne desnice, napose onaj koji nije direktno navezan na HDZ.
Dovoljno je pogledati što se proteklih dana objavljuje na desničarskim portalima i što o Milanoviću pišu poznatiji desničarski kolumnisti. Milanović je, primjerice, dobio pohvale od desničarskog kolumnista Zvonimira Hodaka, poznatog po objavljivanju tekstualnih kupusa pod nazivom Lijevom našom, u kojima se svaki tjedan obračunava s novinarima koji mu nisu po volji, prepričava što je pročitao na Facebooku i širi gluposti. Zapravo, može se reći da Hodak u tjednom ritmu radi nešto slično onome čega se protekla dva tjedna dohvatio Milanović pa ne čudi što je Hodak konstatirao da je "Milanović je ovih dana iskren i za klasu bolji od Mesića i Josipovića".
Milanović koristi retoriku desničarskih kolumnista
Milanovića je kao svojeg sada prepoznao i književnik Hrvoje Hitrec, koji svakog ponedjeljka objavljuje kolumnu na opskurnom portalu nečega što se zove Hrvatsko kulturno vijeće, pa je u najnovijoj konstatirao da se "od Zokija nenadano pojavio suverenistički naboj, ma govori čovjek kao da čita ovu kolumnu". Hitrec je konačno u pravu jer ono što Milanović u javnosti ispaljuje od kraja rujna doista zvuči kao standardni sadržaj tekstova marginalnih desnih kolumnista, što je primijetio i Davor Dijanović, mlada nada desničarske kolumnistike, koji je svoje predvidljive i suhoparne kolumne svojedobno ukoričio u knjizi pod nazivom Hrvatska u žrvnju Jugosfere.
"Milanovićev obračun s ljevicom argumentima desnice", naslov je novog Dijanovićevog teksta, u kojemu između ostaloga možemo pročitati i sljedeće: "Ne želeći ulaziti u možebitne stvarne razloge obračunskog pohoda, teško je ne primijetiti kako Milanović gađa 'u sridu', do te mjere da bi se ponekad moglo zaključiti kako je svih ovih godina bio redoviti čitatelj desnih kolumnista. Naime, sve što Milanović trenutno govori već su ranije mnogo puta primijetili desni kolumnisti i komentatori."
Obratimo za početak pozornost na činjenicu da se Dijanović odmah ograđuje od same pomisli da se pozabavi "stvarnim razlozima obračunskog pohoda" predsjednika RH, još jednom demonstrirajući moralne i intelektualne dosege hrvatske desnice kada je riječ o funkcioniranju institucija i korupciji. No nakon toga je Dijanović posve u pravu da Milanović već danima, poput istrenirane papige, zapravo ponavlja ono što Hodak, Hitrec, Dijanović, Tihomir Dujmović i ostatak domoljubnih kolumnista štancaju već godinama. Naravno da je preuzetno njihove standardne tvrdnje nazivati "argumentima", ali je definitivno riječ o istoj suludoj retorici i staljinističkom žaru za progonom kakve demonstrira Milanović.
Do jučer su ga demonizirali, danas ga obožavaju
Da je Milanović svojim nedavnim istupima našao nove obožavatelje pokazuje i notorna emisije Vinkovačke TV Demokracija, koja je od početka svojeg postojanja između ostaloga bila posvećena demoniziranju Zorana Milanovića.
Godinama su ga gledatelji koji zovu u eter vrijeđali na najgori način, otprilike s invektivama kakve sada naveliko ispucava sam Milanović, no sada ti isti gledatelji o aktualnom predsjedniku govore s najvećim uvažavanjem i daju mu podršku da nastavi svoj obračun s, kako oni to vide, izdajnicima Hrvatske.
Stvari postaju prilično zabavne kada se pak pogled spusti u kloaku komentara na Facebooku i članaka na desničarskim portalima, u kojima je Milanović odjednom postao omiljen preko svake mjere.
Stoga donosimo nekoliko reprezentativnih komentara inače ljutih desničara i zadrtih katolika, kojima je Milanović do prije mjesec dana bio utjelovljenje Sotone na Zemlji.
"Pa ovo je užitak slušati... samo naprijed... gazi sve...", "Milanovic je u pravu.", "Ne daj se Zoki. Reci im što ih ide i što im je već trebalo odavno istresti istinu u lice. Gazi.", "Draži mi je ovakav Milanović nego briselski ćato. GONG i Oreškovićku pa onu pravobraniteljicu nitko nije ovako sprašio.", "Više je rekao u 3 dana nego Kolinda u cijelom mandatu. Ako shvati da je "antifašizam" floskula i da su partizani bila peta kolona bit će to hrvatski Orban", itd.
Stvari su u adoraciji Milanovića otišle toliko daleko da desničare na razum mora pozivati jedan Bujanec
Adoracija koju Milanović sada doživljava među desničarima postaje i karikaturalna, što se najbolje može vidjeti na primjeru Marijana Knezovića, hercegovačkog studenta ekonomije u Zagrebu i obožavatelja ratnog zločinca Slobodana Praljka. Knezović se predstavlja kao "aktivist za prava Hrvata u BiH", žestoki je protivnik abortusa i općenito zastupa ekstremno desne stavove, ali mu Milanović itekako imponira pa je jučer objavio post na Facebooku u kojemu se hvali svojom fotografijom s Milanovićem i oduševljeno ističe da je Milanovićevo krsno ime "Marijan".
Primjera kako Milanović svojim mahnitanjem izaziva orgazam na desnici je pregršt, no nema im smisla davati više prostora nego što su već dobili. Iznad navedeno vjerodostojno ilustrira kako je dojučerašnji "veleizdajnik" Milanović, koji je Hrvatsku nazvao "slučajnom državom" i "štitio udbaše", što su mu njegovi novi fanovi godinama žestoko zamjerali, postao "naš precjednik" koji "gazi" sve one koji "mrze sve hrvatsko". Jedino je šteta što Milanović nije doktorirao jer teško da bi nove obožavatelje predsjednika RH išta više oduševilo nego da svaki put kad spomenu njegovo ime kažu "doktor Zoran Milanović". U njemu vide maltene reinkarnaciju Tuđmana i hrvatskog Orbana, što još jednom otkriva kratku pamet domaće desnice, koju prvenstveno nose primitivne emocije.
Stvari su otišle toliko daleko da u međuvremenu jedan Velimir Bujanec, iz izolacije zbog zaraze koronavirusom, mora na Facebooku koriti ostatak ekstremne desnice zbog toga što su tako lako skočili Milanoviću u krilo i počeli mu sisati bradavice.
Što nam instantna ljubav za Milanovića govori o hrvatskoj desnici?
Iz svega toga se nameću dva ključna pitanja. Prvo je što novootkrivena ljubav prema Milanoviću govori o našim domoljubima. Zapravo ništa novo: ponovno dokazuju svoju prevrtljivost, pubertetsku emocionalnost, shvaćanje politike kao konstantnog progona neistomišljenika, podanički mentalitet u kojemu je i najmanja naznaka autoritarnosti i prgavosti dovoljna za proskinezu pred novim Velikim Vođom.
Druga stvar koju instantno obožavanje Milanovića otkriva jest da je ekstremna desnica u Plenkovićevom HDZ-u ipak izgubila svoja uporišta, ne zato što su Plenkoviću doista ideološki mrski, nego zato što se s glasnim filoustašama i katolibanima u stranci jednostavno ne može računati na europsku karijeru, što je vječni san aktualnog premijera. Zato se sada ta ekipa ukrcava na Milanovićev vlak, ali je upitno koliko su u njemu zaista dobrodošli.
Što smo doznali o Milanoviću? Ništa novo
Naime, dolazimo do drugog ključnog pitanja: što o predsjedniku Milanoviću govori da ga desničari odjednom kuju u zvijezde, dok se obračunava s onima kojima je nominalno ideološki bliži?
Nažalost, ni o Milanoviću ne doznajemo ništa novo jer on je odavno pročitana knjiga.
>> Milanović je konačno prestao glumiti ljevičara i sada može biti tuđmanist
>> Prava samodopadna narikača je Zoran Milanović
>> Milanović lekcije dijeli kome stigne. Podsjećamo kakvu je štetu radio
Ideološki konfuzan (proglašavao se liberalom, kalvinistom, socijaldemokratom itd.) i kreativno potkapacitiran (zato reciklira tuđe napade na svoje trenutne mete), ali zato pun sebe i snobizma, Milanović je oduvijek prvenstveno bio karijerist i egomanijak kojemu je najvažniji u životu - Zoran Milanović. Zato mu je i bilo moguće od Tuđmanovog mladog i ambicioznog diplomata postati nasljednik Ivice Račana na čelu SDP-a, zato su mu kao navodnom ljevičaru prirodni ambijent skupi restorani i ekskluzivni klubovi za elitu, dok među običnim građanima strši kao slomljeni palac i nije u stanju pokazati ni trunku empatije za njihove probleme.
Milanović će sutra jednako žestoko pljuvati i desnicu ako mu se zamjeri
Otkrivanjem priče o Kovačevićevom klubu i aferi Janaf Milanoviću je ugrožen njegov komfor, a to je ono što će najviše naljutiti aktualnog predsjednika RH. Milanović je izgubio lokaciju na kojoj se mogao gostiti ribom tijekom lockdowna, očito je upao i u mjere praćenja, baš kao i njegova prethodnica zbog druženja s notornim Zdravkom Mamićem, a baš to su stvari koje Milanović ne oprašta. Samo se na početku cijele ove naporne javne trakavice bavio funkcioniranjem institucija, što mu je i predsjednička ovlast, pa je ubrzo krenuo u ratni pohod na sve one koji nisu oduševljeni okupljanjem izabrane političke, ekonomske i ine elite u Kovačevićevom klubu.
One s ekstremne desnice kojima je Milanović odjednom postao heroj treba pak podsjetiti da će i oni prije ili kasnije doći na red. Predsjednik si jednostavno ne može pomoći, a još kada mu se ukine mogućnost žderanja ribe u privatnom klubu te ga se zbog toga javno kritizira, onda počinje gristi. Takav je karakter "predsjednika s karakterom" i tu nema ničega novog.
Uostalom, sam Milanović je to najbolje formulirao prije neki dan: "Pa jesam li dobio izbore, jesu li me ljudi izabrali, jel znaju s kime imaju posla već petnaest godina?" Da, da i da.
Do jučer su ga mrzili, a danas je Milanović desničarima "naš precjednik"
Gordan Duhaček
Foto: Igor Soban/PIXSELL
PREDSJEDNIK RH Zoran Milanović proteklih je tjedana - da, to traje već tjednima - podigao buru u hrvatskoj javnosti svojim obračunom s nizom političara i političarki, nevladinih udruga, javnih intelektualaca, medija i novinara.
>> Tako govori Milanović: Magarci, narikače, fejkeri, nasilnik, ništarija, kruhoborci...
S izuzetkom početnog plotuna upućenog na adresu HDZ-ovog predsjednika i premijera vlade RH Andreja Plenkovića, Milanović se obračunavao isključivo s liberalnim i lijevim akterima u javnom prostoru Hrvatske, počevši sa saborskim zastupnicama Marijanom Puljak i Dalijom Orešković ("samodopadne narikače" itd.), a završivši (zasad) s urednikom Indexa Nevenom Barkovićem ("ateistički agitator" itd.).
Sve je počelo zbog Kovačevićevog kluba u Slovenskoj ulici
Razlog Milanovićevom verbalnom mahnitanju pred novinarskim mikrofonima, pa onda i na Facebooku u onim danima kada nije u prilici stati pred novinare, svima je očit: predsjednik se jako uzrujao zbog toga što značajan dio lijevo-liberalne javnosti nije blagonaklono gledao na njegovo posjećivanje sada već notornog privatnog kluba Dragana Kovačevića, uhićenog šefa Janafa, u Slovenskoj ulici u Zagrebu.
Milanović je to proglasio nevažnom temom, iako je riječ o lokaciji na kojoj je, prema objavljenim informacijama, napravljena primopredaja mita i na kojoj se nalazi i brojač novca. Pored toga, Milanović nije bio transparentan oko svojih boravaka u Kovačevićevom klubu, u koji je išao i tijekom lockdowna, nego je svakih nekoliko dana mijenjao i nadopunjavao svoju priču, na kraju ipak ostavši javnosti dužan odgovore na neka ključna pitanja.
Milanovića kritizira lijevo-liberalni spektar jer desnica ne vidi problem u korupciji
Zato nije ostao dužan skoro pa nikome tko ga se zbog toga od kraja rujna do danas usudio kritizirati. Vrijedi primijetiti da su te kritike pretežite dolazile iz lijevo-liberalnog spektra javnosti, što ne iznenađuje jer hrvatska desnica, samozvani domoljubi, s korupcijom i nema nekih velikih problema. Uostalom, stožerna stranka hrvatske desnice HDZ je ishodište korupcije u Republici Hrvatskoj, a zbog pljačke države je i nepravomoćno osuđena, no ipak i nakon toga pobjeđuje na izborima i vlada Hrvatskom.
Ljubav domoljuba prema Hrvatskoj uvijek je bila poput ljubavi nasilnog muža prema ženi koju redovito tuče, pa zato glasači s te strane političkog spektra nikad nisu kažnjavali svoje političke favorite zbog pljačke naroda i države. Uostalom, neupitni idol te scene je Franjo Tuđman, koji je predsjedao nad pljačkaškom privatizacijom koja je nepovratno uništila hrvatsku industriju i ekonomiju, od čega se Hrvatska nije oporavila ni do danas. Desni dio političke scene također ne zanima ni funkcionalna pravna država, koju je baš on i uništio, tako da su mu sve zamjerke koje na Milanovićev račun dolaze u vezi s njegovim henganjem u Kovačevićevom klubu bespredmetne.
No ako hrvatske desničare ne zanimaju stvari poput sukoba interesa, pogodovanja, mita, korupcije i pljačke države - osim, naravno, ako u tome mogu sudjelovati i omastiti se na račun naroda koji navodno jako vole - itekako ih zanimaju prizemni verbalni obračuni s onima koje smatraju neprijateljima Hrvatske, onima koji "mrze sve hrvatsko" i koji "nikad nisu željeli Hrvatsku".
Desničari odjednom oduševljeni Milanovićem
Zbog toga je proteklih dana njima prethodno omraženi Milanović odjednom postao "naš precjednik". U cijeloj gunguli koju su izazvali Milanovićevi kolerični ispadi i napadi, kojima se pokazao kao nešto elokventnija verzija Damira Krstičevića, ostalo je tako u drugom planu da je Milanovića odjednom prigrlio značajan dio domoljubne desnice, napose onaj koji nije direktno navezan na HDZ.
Dovoljno je pogledati što se proteklih dana objavljuje na desničarskim portalima i što o Milanoviću pišu poznatiji desničarski kolumnisti. Milanović je, primjerice, dobio pohvale od desničarskog kolumnista Zvonimira Hodaka, poznatog po objavljivanju tekstualnih kupusa pod nazivom Lijevom našom, u kojima se svaki tjedan obračunava s novinarima koji mu nisu po volji, prepričava što je pročitao na Facebooku i širi gluposti. Zapravo, može se reći da Hodak u tjednom ritmu radi nešto slično onome čega se protekla dva tjedna dohvatio Milanović pa ne čudi što je Hodak konstatirao da je "Milanović je ovih dana iskren i za klasu bolji od Mesića i Josipovića".
Milanović koristi retoriku desničarskih kolumnista
Milanovića je kao svojeg sada prepoznao i književnik Hrvoje Hitrec, koji svakog ponedjeljka objavljuje kolumnu na opskurnom portalu nečega što se zove Hrvatsko kulturno vijeće, pa je u najnovijoj konstatirao da se "od Zokija nenadano pojavio suverenistički naboj, ma govori čovjek kao da čita ovu kolumnu". Hitrec je konačno u pravu jer ono što Milanović u javnosti ispaljuje od kraja rujna doista zvuči kao standardni sadržaj tekstova marginalnih desnih kolumnista, što je primijetio i Davor Dijanović, mlada nada desničarske kolumnistike, koji je svoje predvidljive i suhoparne kolumne svojedobno ukoričio u knjizi pod nazivom Hrvatska u žrvnju Jugosfere.
"Milanovićev obračun s ljevicom argumentima desnice", naslov je novog Dijanovićevog teksta, u kojemu između ostaloga možemo pročitati i sljedeće: "Ne želeći ulaziti u možebitne stvarne razloge obračunskog pohoda, teško je ne primijetiti kako Milanović gađa 'u sridu', do te mjere da bi se ponekad moglo zaključiti kako je svih ovih godina bio redoviti čitatelj desnih kolumnista. Naime, sve što Milanović trenutno govori već su ranije mnogo puta primijetili desni kolumnisti i komentatori."
Obratimo za početak pozornost na činjenicu da se Dijanović odmah ograđuje od same pomisli da se pozabavi "stvarnim razlozima obračunskog pohoda" predsjednika RH, još jednom demonstrirajući moralne i intelektualne dosege hrvatske desnice kada je riječ o funkcioniranju institucija i korupciji. No nakon toga je Dijanović posve u pravu da Milanović već danima, poput istrenirane papige, zapravo ponavlja ono što Hodak, Hitrec, Dijanović, Tihomir Dujmović i ostatak domoljubnih kolumnista štancaju već godinama. Naravno da je preuzetno njihove standardne tvrdnje nazivati "argumentima", ali je definitivno riječ o istoj suludoj retorici i staljinističkom žaru za progonom kakve demonstrira Milanović.
Do jučer su ga demonizirali, danas ga obožavaju
Da je Milanović svojim nedavnim istupima našao nove obožavatelje pokazuje i notorna emisije Vinkovačke TV Demokracija, koja je od početka svojeg postojanja između ostaloga bila posvećena demoniziranju Zorana Milanovića.
Godinama su ga gledatelji koji zovu u eter vrijeđali na najgori način, otprilike s invektivama kakve sada naveliko ispucava sam Milanović, no sada ti isti gledatelji o aktualnom predsjedniku govore s najvećim uvažavanjem i daju mu podršku da nastavi svoj obračun s, kako oni to vide, izdajnicima Hrvatske.
Stvari postaju prilično zabavne kada se pak pogled spusti u kloaku komentara na Facebooku i članaka na desničarskim portalima, u kojima je Milanović odjednom postao omiljen preko svake mjere.
Stoga donosimo nekoliko reprezentativnih komentara inače ljutih desničara i zadrtih katolika, kojima je Milanović do prije mjesec dana bio utjelovljenje Sotone na Zemlji.
"Pa ovo je užitak slušati... samo naprijed... gazi sve...", "Milanovic je u pravu.", "Ne daj se Zoki. Reci im što ih ide i što im je već trebalo odavno istresti istinu u lice. Gazi.", "Draži mi je ovakav Milanović nego briselski ćato. GONG i Oreškovićku pa onu pravobraniteljicu nitko nije ovako sprašio.", "Više je rekao u 3 dana nego Kolinda u cijelom mandatu. Ako shvati da je "antifašizam" floskula i da su partizani bila peta kolona bit će to hrvatski Orban", itd.
Stvari su u adoraciji Milanovića otišle toliko daleko da desničare na razum mora pozivati jedan Bujanec
Adoracija koju Milanović sada doživljava među desničarima postaje i karikaturalna, što se najbolje može vidjeti na primjeru Marijana Knezovića, hercegovačkog studenta ekonomije u Zagrebu i obožavatelja ratnog zločinca Slobodana Praljka. Knezović se predstavlja kao "aktivist za prava Hrvata u BiH", žestoki je protivnik abortusa i općenito zastupa ekstremno desne stavove, ali mu Milanović itekako imponira pa je jučer objavio post na Facebooku u kojemu se hvali svojom fotografijom s Milanovićem i oduševljeno ističe da je Milanovićevo krsno ime "Marijan".
Primjera kako Milanović svojim mahnitanjem izaziva orgazam na desnici je pregršt, no nema im smisla davati više prostora nego što su već dobili. Iznad navedeno vjerodostojno ilustrira kako je dojučerašnji "veleizdajnik" Milanović, koji je Hrvatsku nazvao "slučajnom državom" i "štitio udbaše", što su mu njegovi novi fanovi godinama žestoko zamjerali, postao "naš precjednik" koji "gazi" sve one koji "mrze sve hrvatsko". Jedino je šteta što Milanović nije doktorirao jer teško da bi nove obožavatelje predsjednika RH išta više oduševilo nego da svaki put kad spomenu njegovo ime kažu "doktor Zoran Milanović". U njemu vide maltene reinkarnaciju Tuđmana i hrvatskog Orbana, što još jednom otkriva kratku pamet domaće desnice, koju prvenstveno nose primitivne emocije.
Stvari su otišle toliko daleko da u međuvremenu jedan Velimir Bujanec, iz izolacije zbog zaraze koronavirusom, mora na Facebooku koriti ostatak ekstremne desnice zbog toga što su tako lako skočili Milanoviću u krilo i počeli mu sisati bradavice.
Što nam instantna ljubav za Milanovića govori o hrvatskoj desnici?
Iz svega toga se nameću dva ključna pitanja. Prvo je što novootkrivena ljubav prema Milanoviću govori o našim domoljubima. Zapravo ništa novo: ponovno dokazuju svoju prevrtljivost, pubertetsku emocionalnost, shvaćanje politike kao konstantnog progona neistomišljenika, podanički mentalitet u kojemu je i najmanja naznaka autoritarnosti i prgavosti dovoljna za proskinezu pred novim Velikim Vođom.
Druga stvar koju instantno obožavanje Milanovića otkriva jest da je ekstremna desnica u Plenkovićevom HDZ-u ipak izgubila svoja uporišta, ne zato što su Plenkoviću doista ideološki mrski, nego zato što se s glasnim filoustašama i katolibanima u stranci jednostavno ne može računati na europsku karijeru, što je vječni san aktualnog premijera. Zato se sada ta ekipa ukrcava na Milanovićev vlak, ali je upitno koliko su u njemu zaista dobrodošli.
Što smo doznali o Milanoviću? Ništa novo
Naime, dolazimo do drugog ključnog pitanja: što o predsjedniku Milanoviću govori da ga desničari odjednom kuju u zvijezde, dok se obračunava s onima kojima je nominalno ideološki bliži?
Nažalost, ni o Milanoviću ne doznajemo ništa novo jer on je odavno pročitana knjiga.
>> Milanović je konačno prestao glumiti ljevičara i sada može biti tuđmanist
>> Prava samodopadna narikača je Zoran Milanović
>> Milanović lekcije dijeli kome stigne. Podsjećamo kakvu je štetu radio
Ideološki konfuzan (proglašavao se liberalom, kalvinistom, socijaldemokratom itd.) i kreativno potkapacitiran (zato reciklira tuđe napade na svoje trenutne mete), ali zato pun sebe i snobizma, Milanović je oduvijek prvenstveno bio karijerist i egomanijak kojemu je najvažniji u životu - Zoran Milanović. Zato mu je i bilo moguće od Tuđmanovog mladog i ambicioznog diplomata postati nasljednik Ivice Račana na čelu SDP-a, zato su mu kao navodnom ljevičaru prirodni ambijent skupi restorani i ekskluzivni klubovi za elitu, dok među običnim građanima strši kao slomljeni palac i nije u stanju pokazati ni trunku empatije za njihove probleme.
Milanović će sutra jednako žestoko pljuvati i desnicu ako mu se zamjeri
Otkrivanjem priče o Kovačevićevom klubu i aferi Janaf Milanoviću je ugrožen njegov komfor, a to je ono što će najviše naljutiti aktualnog predsjednika RH. Milanović je izgubio lokaciju na kojoj se mogao gostiti ribom tijekom lockdowna, očito je upao i u mjere praćenja, baš kao i njegova prethodnica zbog druženja s notornim Zdravkom Mamićem, a baš to su stvari koje Milanović ne oprašta. Samo se na početku cijele ove naporne javne trakavice bavio funkcioniranjem institucija, što mu je i predsjednička ovlast, pa je ubrzo krenuo u ratni pohod na sve one koji nisu oduševljeni okupljanjem izabrane političke, ekonomske i ine elite u Kovačevićevom klubu.
One s ekstremne desnice kojima je Milanović odjednom postao heroj treba pak podsjetiti da će i oni prije ili kasnije doći na red. Predsjednik si jednostavno ne može pomoći, a još kada mu se ukine mogućnost žderanja ribe u privatnom klubu te ga se zbog toga javno kritizira, onda počinje gristi. Takav je karakter "predsjednika s karakterom" i tu nema ničega novog.
Uostalom, sam Milanović je to najbolje formulirao prije neki dan: "Pa jesam li dobio izbore, jesu li me ljudi izabrali, jel znaju s kime imaju posla već petnaest godina?" Da, da i da.
0
1
Re: Zoran Milanović Kizo..
Sazeto u jednu rečenicu... Kako vitar puše...
Netko prost bi to još otesao u hebivjetar
1
1
Re: Zoran Milanović Kizo..
Pa nema...drugo, što kao predsjednik, osim da laprda i nema nekih realnih mehanizama ovlasti...(parlamentarni sustav, nakon što je Račan, Tuđmanov predsjednički poslao u povijest)
Može jedino kvariti sliku države prema svijetu, što on i prethodnica mu, jako dobro čine...
1
1
Re: Zoran Milanović Kizo..
...i da.
Pritisnut brojnim aferama trenutno u hr, prebacivanje fokusa i ujedanje na sve strane, stara je metoda za neuke mase, poput desničarske...
Pritisnut brojnim aferama trenutno u hr, prebacivanje fokusa i ujedanje na sve strane, stara je metoda za neuke mase, poput desničarske...
1
1
Re: Zoran Milanović Kizo..
upravo sam to htjeo reci....velim,da ne pretjeram
HR je lijepa zemlja,ogromni potencijali
ne kontam da je tako sve uruseno,i jos se nastavlja trend
Moram reci,ocekivao sam mnogo vise od njega,nekako,jedva sam cekao da, preuzme funkciju,da se uhvati u kostac sa tim problemima
1
1
Re: Zoran Milanović Kizo..
al ga isprska....a i sljedbenike 
Milanović, predsjednik po mjeri ovakvog naroda
Matija Babić
Nabrojimo prije teksta kronološki i bez emocija par jednostavnih činjenica. Tekst zapravo ne trebate ni čitati, u ove četiri činjenice imate sve što treba znati o Hrvatskoj i razlozima hrvatske propasti.
Predsjednik države je usred pandemijskog lockdowna odlazio u neki opskurni podrum u kojem korumpirani low life uhljebi broje oprani novac kako bi pojeo višak ribe koju je netko donio, da se ne baci.
Index objavljuje slike iz kluba u koji je zalazio predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, kao i brojača pokradenog i opranog novca.
Milanović ne prestaje s napadima na sve koji to spomenu.
Javnost plješće Milanoviću i pridružuje mu se u pljuvanju, naročito novinara.
***
Ako imate viška vremena, evo i teksta.
MILANOVIĆ silno želi biti Trump, Putin ili barem Orban. No kako Hrvatska nema 328 ni 145 milijuna stanovnika i kako predsjednik u Hrvatskoj nema baš nikakve ovlasti, Milanović nikad neće biti Putin nego tek Glasnović, za one koji ne žele priznati da im se sviđa Glasnović. I za one koji žele.
Čitava profesionalna biografija Zorana Milanovića sastoji se od dvije stvari: bio je najneuspješniji premijer u povijesti najneuspješnije članice EU i potom savjetnik nečega u Albaniji, za što si je isplaćivao minimalac. Ljudi s takvim biografijama ne bi mogli uspješno voditi ćevabdžinicu, no zato mogu voditi države poput Hrvatske. Za to, povijest je pokazala, ne treba biti uspješan baš ni u čemu, ni imati bilo kakvu referencu. Rezultate takve selekcije pogledajte na svim ljestvicama na kojima se Hrvatska nalazi.
Novi heroj hrvatskih nacionalsocijalista, taj bezvezan čovjek na beznačajnoj funkciji, svakako će biti obožavan od malog ćovijeka što će više vrijeđati novinare, žene i udruge, jednako kao što je mali ćovijek obožavao svaku sličnu ništariju prije njega: od Tuđmana i Šuška do Sanadera. Mali ćovijek je jednako tako mrzio Feral, pljeskao Tuđmanu, i pljeskao prednjim rukama kad je neki hrvatski vojnik napao Vladu Gotovca remenom na predizbornom skupu.
Milanović koji napada novinare, žene i udruge, to je već taman po mjeri Hrvaćana. Ovakva Hrvatska sa svim njenim rezultatima nosi potpis Tuđmana, Šuška, Sanadera i Milanovića, i skrojena je taman po mjeri onih koji su im pljeskali i plješću.
>> Milanović: Koji novinari? Ljudi koji pišu u Indexu nisu novinari
"Ljudi koji pišu za Index nisu novinari" - izjavio je sinoć Zoran Milanović i time se pridružio brojnim obožavanim svjetskim državnicima koji su novinare koji su otkrivali njihove klubove častili sličnim nazivima.
Robert Mugabe, obožavani korumpirani diktator Zimbabvea, novinare je nazivao idiotima. Nicolas Maduro, obožavani grobar Venezuele, novinare naziva smećem. Obožavani turski diktator Erdogan novinare naziva špijunima. Milorad Dodik na kritike je odgovarao vrijeđanjem čitavog medija: "znam zašto to radite, to su takve novine". Ramzan Kadyrov, obožavani brutalni kriminalac na čelu Čečenije, novinarki je rekao da nema poštenja, digniteta ni savjesti. Juan Orlando Hernandez, obožavani predsjednik Hondurasa povezan s narkokartelima, poput Milanovića novinare ne smatra novinarima nego ih naziva pseudonovinarima.
Demokracija se uvijek nepogrešivo brine da ni jedan narod ne živi bolje nego što zaslužuje. Svaki loš narod mrzi novinare kao što ružan čovjek mrzi ogledalo. Neki narodi naprosto vole i zaslužuju takve političare. Hrvatska pak zaslužuje biti u društvu Zimbabvea, Hondurasa, Čečenije i Republike Srpske.
Indexove novinare Milanović i Hrvaćani zaista ne trebaju smatrati novinarima. Index je u dvadeset godina smijenio skoro 10 korumpiranih ministara, a evo i neki dan objavio slike brojača opranog novca iz kluba u koji je Milanović zalazio. Nama je to dovoljno da znamo što je Index, što je Milanović i što su oni koji Milanovića podržavaju.
Pljuvanje od strane ništarija i ništarija koje vole ništarije i plješću na svaki znak čvrste ruke od strane obožavanih autoriteta oduvijek smo doživljavali komplimentom. To već 20 godina govori i što je Index i što je Hrvatska.
Ja s Indexom i Hrvatskom više nemam puno veze, moj TasteAtlas ovih dana prelazi 100.000 posjetitelja dnevno i ovaj tekst pišem tek iz nastranog mazohističkog hobija. Ne sumnjam da će Index nastaviti po svom, Milanović po svom, Hrvatska i Hrvati po svom. Rezultate svih navedenih bit će lako pratiti i uvijek će biti po zasluzi.
I neka Indexovi novinari nisu novinari. Smeće, Srbi, jugosrbi, ateistički agitatori, Imbexovci, novinarčići, izdajice, yudexovci, bring it on. Glasnović, Bujanec, Milanović i Hrvaćani mogu se sjajno nadopunjavati smišljanjem uvredljivih titula za Indexove novinare.
U zemlji u kojoj jedan Milanović može nositi titulu predsjednika, novinarima i meni laska nositi najgore titule koje za nas uspijete izmisliti.
0
Re: Zoran Milanović Kizo..
Oho...hoćete ga smaknuti po staroj kumrovečkoj metodi
Neke se stvari nikad ne mijenjaju ...
Najbolje je ono...najgori premijer, u najgoroj državi eu
Čitaj, isplati se
Čestitam
0
Re: Zoran Milanović Kizo..
..Opa kad sam ja tvrdio da je najgori disi bio..sad si sjetio..je bio je los zato sto je neradnik al je ok ko predsjednik je vrši jedino sto moze neku vrstu lustracije..ima moj glas..a najgoroj državi veseli te to..i tvoji bosnjaci će nas pretec ..cim udju..hiui
0
Re: Zoran Milanović Kizo..
Pa Srbija će vas uskoro preteći...laga-nini je napisao/la: ↑09 okt 2020, 21:21 ..Opa kad sam ja tvrdio da je najgori disi bio..sad si sjetio..je bio je los zato sto je neradnik al je ok ko predsjednik je vrši jedino sto moze neku vrstu lustracije..ima moj glas..a najgoroj državi veseli te to..i tvoji bosnjaci će nas pretec ..cim udju..hiui
Di sam bio? SDP je drugi na listi, koje ne podnosim, a nema ni bitne razlike izmedju njih i HDZ....sve je to još partija.
Kakve lustracije?
Pa ono nema nikakve ovlasti u miru...tek u ratu je vrhovni vojni zapovjednik...slabo ti to čitaš ustroj RH
0
Re: Zoran Milanović Kizo..
Znači sad sam SDA...
Isto si malo dijete
Haj biži, idem malo forumom, nisi mi više zabavan...
0
Re: Zoran Milanović Kizo..
..da..kad ti meni prestaneš gurat HDZ kao protuargument ja ti nikad necu spomenut sda..posteno..i ti mene pometača gledam film sa ženom... 
0