Francuska

[Sarajka]

Integracija je sasvim u redu ako namjeravaš živjeti u nekoj državi. Ali asimilacija je stvar izbora. Od mene niko ne može zahtjevati ni djelomičnu asimilaciju. Druga je stvar da to odlučim, zbog bračnog/životnog partnera ili djece. (Nekih desetih razloga)

Ne znam za Francusku, ali u zemljama njemačkog govornog područja svi koji žele, mogu se integrirati sukladno sopstvenm željama. Asimilirati se ne moraju. Ja za sebe mogu slobodno reći da sam dovoljno integrirana, ali asimilacija mi ne pada na pamet. Ne bi zeljela ni da se moja djeca, ni djeca moje djece asimiliraju. Ali da se integriraju? To svakako.

Zbog olakšica koji takav način života pruža. Normalno i potpuno u redu.

[Socrates]

Zavisi to od mnogih faktora.

Nekad si i ono kako te ljudi posmatraju. Ako te gledaju kao "došlju", "neprilagođenog", ili šta ti ja znam, silom prilika si takav, jer nemaš neki drugi izbor. To može zavisiti i od najbanalnijih faktora, kao što je, recimo, ime ili fizički izgled.

Ovdje pričam o integraciji. Ako društvo insistira na asimilaciji, to je jedan sasvim drugi problem.

Negdje asimilacija može, relativno govoreći, biti i uspješan potez. Primjer je, donekle, Amerika.

Kanadska politika je već dugo multikulturalizam i integracija. Ima tu i drugih stvari oko Kanade koje treba poznavati, da bi se pričalo o uspješnosti ili ne.

[John Cleese]

Pa ne zele se odreci svoga identiteta, zele biti ono sto jesu.
(Nije tu rijec samo o segmentu nacina zivota - o neimastini i losim zivotnim uvjetima.)

Da se razumijemo, to je njihovo pravo.

Ocekivanja francuskog drustva, koje ove ljude ne prihvata i marginalizira, su, medjutim, u ocitoj koliziji sa njihovim pravnim sustavom.

Je prika.
Niko ne voli da se zamjeri sa zemljakom. Pogotovo kad te domaćini iznevjere ili ponize. Tad se “dobri” zemo pojavi, uzme te pod svoja krila i kaže “yebaćemo mi njima ovu zemlju kako-tako i kad-tad”. Eh tu već treba znati razlučiti šta ćeš i gdje ćeš. A to baš i nije najlakše.

Poznati muzičar rahmetli Rachid Taha je krv propišao dok nije došao tamo gdje je došao. I to s bendom koji nosi ime vezano za odnos francuske države prema imigrantima. I još im prepjeva pjesmu “Deuce France” (draga Francuska) na ironičan način pa im bi krivo te zabraniše da se emituje na radiostanicama. Ali lik uporan da dokaže da vrijedi. Neće da pliva u sranju ali neće ni da ga na obali smatraju govnetom.

Da, sudbine mnogih porodica arapskog porijekla su zapravo tragicne.
Profrancuski Alzirci, na primjer, koji su svojedobno bili prinudjeni napustiti postojbinu, nasli su se u limbu, nigdje.

I nisu oni jedina manjinska zajednica koju je Francuska "pogledala desnim profilom" i koja je stoga s pravom bila ogorcena.
Gainsbourg, koji je nekim cudom prezivio rat, je bas zato snimio svoju verziju Marseljeze:

https://www.youtube.com/watch?v=mLq7EcvRaf0

[Ommadawn]

Zavisi to od mnogih faktora.

Nekad si i ono kako te ljudi posmatraju. Ako te gledaju kao "došlju", "neprilagođenog", ili šta ti ja znam, silom prilika si takav, jer nemaš neki drugi izbor. To može zavisiti i od najbanalnijih faktora, kao što je, recimo, ime ili fizički izgled.

Ovdje pričam o integraciji. Ako društvo insistira na asimilaciji, to je jedan sasvim drugi problem.

Negdje asimilacija može, relativno govoreći, biti i uspješan potez. Primjer je, donekle, Amerika.

Kanadska politika je već dugo multikulturalizam i integracija. Ima tu i drugih stvari oko Kanade koje treba poznavati, da bi se pričalo o uspješnosti ili ne.

E ako je Amerika primjer kako je asimilacija uspješna - aferim!
Taman da krenemo njihovim stopama, mi u Europi.

[Sarajka]

Zavisi to od mnogih faktora.

Nekad si i ono kako te ljudi posmatraju. Ako te gledaju kao "došlju", "neprilagođenog", ili šta ti ja znam, silom prilika si takav, jer nemaš neki drugi izbor. To može zavisiti i od najbanalnijih faktora, kao što je, recimo, ime ili fizički izgled.

Ovdje pričam o integraciji. Ako društvo insistira na asimilaciji, to je jedan sasvim drugi problem.

Negdje asimilacija može, relativno govoreći, biti i uspješan potez. Primjer je, donekle, Amerika.

Kanadska politika je već dugo multikulturalizam i integracija. Ima tu i drugih stvari oko Kanade koje treba poznavati, da bi se pričalo o uspješnosti ili ne.

Ti neprilagođen mozes biti kao Podrinjac u Sarajevu ili Krajišnik u Zenici?
Kako te može neko gledati kao neprilagođenog došlju ako sebi postaviš ciljeve?Ne može se 20 i kusur godina živjeti negdje a jezik govoriti u A2 varijanti. Što se tiče fizičkog izgleda, boja koze ne bi trebala biti prepreka. Bar ne danas. I vjerujem da nije. Prepreka je latrgija, neambicioznost i sl.

Ni u USA se ne moraš asimilirati. Primjer je S.Luis. Ali trebaš biti dobar, radan i pošten. Sve padove životne mogla sam do sad doživjeti i u rodnom Sarajevu. Tako da bi bilo retardirano da krivim Austrijance ( izbor pogrešnog faxa, studij do 26-g pa onda nostrifikacija) Itd Itd

[Socrates]

Zavisi to od mnogih faktora.

Nekad si i ono kako te ljudi posmatraju. Ako te gledaju kao "došlju", "neprilagođenog", ili šta ti ja znam, silom prilika si takav, jer nemaš neki drugi izbor. To može zavisiti i od najbanalnijih faktora, kao što je, recimo, ime ili fizički izgled.

Ovdje pričam o integraciji. Ako društvo insistira na asimilaciji, to je jedan sasvim drugi problem.

Negdje asimilacija može, relativno govoreći, biti i uspješan potez. Primjer je, donekle, Amerika.

Kanadska politika je već dugo multikulturalizam i integracija. Ima tu i drugih stvari oko Kanade koje treba poznavati, da bi se pričalo o uspješnosti ili ne.

E ako je Amerika primjer kako je asimilacija uspješna - aferim!
Taman da krenemo njihovim stopama, mi u Europi.

Zašto da nije? Svi su Amerikanci i ponose se sa tim. U Americi je glavni problem u tome ko je ili ko se vidi kao veći Amerikanac. Oni su američku nacionalnost/naciju "stvorili", i nije bazirana na etničkom. Ja, naravno, pričam o većinskom dijelu stanovništva. I ja sam spomenuo "relativnost" takvog uspjeha.

U Kanadi je već nešto drugo u pitanju. Mi imamo Quebec, gdje se dosta ljudi prevashodno osjeća Quebečanima pa tek onda, možda, Kanađanima. Dakle, i bez današnjih imigranata, Kanada je dosta različita zemlja od Amerike.

[Ommadawn]

Pa otkud onda sva ova polemika oko “Black Lives Matter” i Trumpova galama da diže zid prema meksičkoj granici, te postojanje Ku Klux Klana od davnIJEH dana do neonacističkih grupa i organizacija?

[Socrates]

Zavisi to od mnogih faktora.

Nekad si i ono kako te ljudi posmatraju. Ako te gledaju kao "došlju", "neprilagođenog", ili šta ti ja znam, silom prilika si takav, jer nemaš neki drugi izbor. To može zavisiti i od najbanalnijih faktora, kao što je, recimo, ime ili fizički izgled.

Ovdje pričam o integraciji. Ako društvo insistira na asimilaciji, to je jedan sasvim drugi problem.

Negdje asimilacija može, relativno govoreći, biti i uspješan potez. Primjer je, donekle, Amerika.

Kanadska politika je već dugo multikulturalizam i integracija. Ima tu i drugih stvari oko Kanade koje treba poznavati, da bi se pričalo o uspješnosti ili ne.

Ti neprilagođen mozes biti kao Podrinjac u Sarajevu ili Krajišnik u Zenici?
Kako te može neko gledati kao neprilagođenog došlju ako sebi postaviš ciljeve?Ne može se 20 i kusur godina živjeti negdje a jezik govoriti u A2 varijanti. Što se tiče fizičkog izgleda, boja koze ne bi trebala biti prepreka. Bar ne danas. I vjerujem da nije. Prepreka je latrgija, neambicioznost i sl.

Ni u USA se ne moraš asimilirati. Primjer je S.Luis. Ali trebaš biti dobar, radan i pošten. Sve padove životne mogla sam do sad doživjeti i u rodnom Sarajevu. Tako da bi bilo retardirano da krivim Austrijance ( izbor pogrešnog faxa, studij do 26-g pa onda nostrifikacija) Itd Itd

Nisam ja neprilagođen. Ja sam Kanađanin. Tu nema puno priče. Nije tu riječ o asimilaciji, nego da je tako suđeno. Mene su učili da niko nije "moj" by default. Dakle, otpada druženje po etničkim osnovama.

Moja sestra je još veći Kanađanin. Zna i cijeni ono što jeste i odakle je došla, ali je uopšte ne interesira bilo kakvo dijeljenje ljudi, ili okupljanje ljudi po bilo kojem osnovu, osim onoga što je njena struka ili hobi. Or whatever.

Ja nikad nisam iskusio nikakvu pa ni najmanju diskriminaciju, pa čak ni moji roditelji.

[John Cleese]

Integracija je sasvim u redu ako namjeravaš živjeti u nekoj državi. Ali asimilacija je stvar izbora. Od mene niko ne može zahtjevati ni djelomičnu asimilaciju. Druga je stvar da to odlučim, zbog bračnog/životnog partnera ili djece. (Nekih desetih razloga)

Ne znam za Francusku, ali u zemljama njemačkog govornog područja svi koji žele, mogu se integrirati sukladno sopstvenm željama. Asimilirati se ne moraju. Ja za sebe mogu slobodno reći da sam dovoljno integrirana, ali asimilacija mi ne pada na pamet. Ne bi zeljela ni da se moja djeca, ni djeca moje djece asimiliraju. Ali da se integriraju? To svakako.

Zbog olakšica koji takav način života pruža. Normalno i potpuno u redu.

Naravno.
I tako bi zapravo i moralo biti, da ljudi imaju taj izbor, ali da ga zaista imaju.

Francuska desnica i dobar dio centra (kako se cini) bi da asimilira po svaku cijenu, a za to ne postoji pravni okvir.
Htijenja pravdaju strahom od "kvantiteta koji postaje politicki kvalitet".

U nedostatku pravnog okvira za ono sto bi htjeli, vec decenijama nalaze zaobilazne nacine da sve vecu neasimiliranu populaciju drze u limbu, tjerajuci tako mnoge od njih da preuzmu upravo ulogu za koju se navodno pribojavaju da ce je ovi preuzeti i nastaje circulus vitiosus...

[Socrates]

Pa otkud onda sva ova polemika oko “Black Lives Matter” i Trumpova galama da diže zid prema meksičkoj granici, te postojanje Ku Klux Klana od davnIJEH dana do neonacističkih grupa i organizacija?

Sve su to rasni problemi, i diskriminacija, ali većina crnaca su ponosni Amerikanci. Ima manja grupa koja traži da im daju jednu državu i/ili prostor da žive odvojeni, ali to je manjina.

Druga stvar je što mnogi crnci imaju drugu viziju Amerike, pravednije Amerike.

Meksiko i migrantski problem je nešto sasvim drugo. Radi se o ilegalnoj migraciji. Čak i mnogi Latino-Amerikanci su protiv ilegalne migracije. Mnogi su i glasali za Trumpa.

[Ommadawn]

A gdje je Njemačka sa onolikim Turcima?

Ja sam davno gledao dokumentarac kada su 60ih zapadne Švabe dovodile radnu snagu, dobro su gledali da je to mahom iz ruralnih područja. Ti ljudi za bolje ne znaju, nisu im poznata ni osnovna prava i kao takve mogu izrabljivati koliko hoće - neće se buniti.
Eh sad što oni dovedoše rodbinu da živi u betonskim bunkerima pa nastadoše četvrti - yebiga, kaj se more, ne?

[Ommadawn]

Pa otkud onda sva ova polemika oko “Black Lives Matter” i Trumpova galama da diže zid prema meksičkoj granici, te postojanje Ku Klux Klana od davnIJEH dana do neonacističkih grupa i organizacija?

Sve su to rasni problemi, i diskriminacija, ali većina crnaca su ponosni Amerikanci. međunacionalni. Ima manja grupa koja traži da im daju jednu državu i prostor da žive odvojeni, ali to je manjina.

Druga stvar je što mnogi crnci imaju drugu viziju Amerike, pravednije Amerike.

Meksiko i migrantski problem je nešto sasvim drugo. Radi se o ilegalnoj migraciji. Čak i mnogi Latino-Amerikanci su protiv ilegalne migracije. Mnogi su i glasali za Trumpa.

Pa i ovdje su prosječne i zadrigle Bošnje glasale za ekstremnu desnicu jer yebiga osjete konkurenciju u iskorištavanju socijalnog sistema.

[Socrates]

Ne znam baš da li je ista stvar.

Kubanci na Floridi su, recimo, Latino-Amerikanci samo zbog imena ili boje kože. Oni su, zbog asimilacije, Amerikanci po svemu, bez ikakvih dodataka ispred. Mnogi već dvije ili tri generacije Republikanci.

Ne znam da li je američka vrsta asimilacije moguća u Evropi, vjerovatno nije.

[Ommadawn]

Ne znam baš da li je ista stvar.

Kubanci na Floridi su, recimo, Latino-Amerikanci samo zbog imena ili boje kože. Oni su, zbog asimilacije, Amerikanci po svemu, bez ikakvih dodataka ispred. Mnogi već dvije ili tri generacije Republikanci.

Ne znam da li je američka vrsta asimilacije moguća u Evropi, vjerovatno nije.

Republikanci su jer ne vole komunistički sistem koji ih je doveo do Floride.

[Socrates]

Pa nisu se ni demokrate nešto približili nekoj posebno izraženoj ljevici. Ni demokratski predsjednici nisu bili prijateljski prema komunizmu, naprotiv. Ni što se tiče vanjskih poslova, ni što se tiče nekih prevelikih lijevih skretanja u unutrašnjoj politici.

Moguće da će Demokrate u budućnosti biti lijeviji, jer sad je Demokratska Stranka mnogo razuđenija nego prije.

Kod Amerikanaca kubanskog porijekla je to isključivo iz ličnih interesa. Mnogi od njih posjeduju male i srednje biznise, a Republikanci uzimaju manje poreza na takve biznise.

[Ommadawn]

Dakle iz ličnog interesa glasaju a ne jer se osjećaju Amerikancima.

[Socrates]

Svi su oni Amerikanci.

Teško da ćeš naći naciju u kojoj se više poziva na američki (nacionalni) Ustav i američki (nacionalni) ponos. Razlika je jedino kako ko tumači te pojmove.