Zločin bez kazne : Napad zločinačkog HVO-a na tuzlanski konvoj spasa

[storm]

Jedinice zločinačkog HVO-a su na prilazima kod Nove Bile, u naselju Rankovići napale "Tuzlanski konvoj spasa" koji je za tuzlanski kraj značio nastavak života. Konvoj je prevozio humanitarnu pomoć iz Evrope za BIH. Ubijeno je sedam vozača, većina učesnika konvoja je opljačkana i fizički zlostavljana. Za ovaj zločin još uvijek niko nije procesuiran.

image_750x_60b8e019be711.jpg

Toga dana od strane Hrvata ubijeno je 7 vozača konvoja: Hasan Gušić, Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hazim Grahić, Adil Akeljić. Sudbina Salke Memića je nepoznata, a traga se za još 3 lica ubijena u ovom napadu. Iako su ovaj zločin dokumentovale kamere HTV-a i CNN-a do danas još niko nije procesuiran

Zločin se dogodio u zoni odgovornosti koju je kao vojni tužilac zločinačkog HVO pokrivao Marinko Jurčević, jedno vrijeme glavni tužilac u Tužilaštvu BiH. U ovoj činjenici se i krije odgovor na pitanje zašto ovaj zločin nije procesuiran. Jurčević je čovjek koji sve zna o zločinu kod Nove Bile, jer je po funkciji i komandnoj odgovornoisti bio 4 čovjek u hijerarhiji HVO u to vrijeme. Ova činjenica i objašnjava zašto predmet "Tuzlanski konvoj spasa" luta od tužilaštva Srednjobosanskog kantona do Tužilaštva Zeničko- dobojskog kantona, Tužilaštva BiH (baš u vrijeme kada je funkciju glavnog tužioca obavljao Marinko Jurčević) da bi ponovo bio vraćen Tužilaštvu Srednjobosanskog kantona u čijim ladicama skuplja prašinu

Po komandnoj odgovornoti kao 2. čovjek u strukturi HVO je Milivoje Petković koji se u trenutku napada na "Tuzlanski konvoj spasa" zatekao na licu mjesta u vozilu UNPROFOR-a. Za neke druge zločine Petković je u Hagu nepravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.

Opljačkano je 142 kamiona, 20 putničkih automobila, 9 kombija, 2 sanitetska vozila sa opremom i lijekovima, roba široke potrošnje u vrijednosti 17 miliona KM i oko 500 tona druge robe čija vrijednost nije procjenjena, te 1,3 miliona KM u novcu. Prema izvještaju kojeg je tada sačinio Centar službi bezbjednosti Tuzla "u selu Rankovići, na ulasku u Travnik, žene i djeca su blokirali put tako da je konvoj morao stati, a žene su motkama počele razbijati stakla na vozilima. Tom prilikom došlo je do masovne pljačke, maltretiranja pa i silovanja od strane pripadnika lokalnog HVO-a, .

Na ovom dijelu puta, prema izjavama učesnika konvoja, od strane pripadnika ekstremnog HVO mučki su ubijeni Fikret Hadžibeganović, suvozač u autobusu vlasništvo Rešada Bundevice iz Tuzle, Fikret Ademović, vozač DP „Mljekara“ u Tuzli, Mustafa Karić, vozač DD „Transport i mehanizacija“ iz Gračanice, Hamdo Mutišević i Hasan Gušić, vozači autobusa iz Tuzle kojeg su granatirali, a veći broj učesnika konvoja je ranjen, pretučen i ponižavan na razne načine. Prema izjavama učesnika konvoja u Novom Travniku je u transporteru UNPROFOR-a primjećen i general-bojnik Milivoj Petković koji je, navodno, rekao da se to dešava zbog pogibije nekoliko pripadnika HVO prethodnog dana u sukobu sa Armijom BiH.

Prilikom ulaska u Vitez ponovo je došlo do otvaranja vatre od strane pripadnika zločinačkog HVO, tako da je konvoj razbijen u više dijelova, a zatim je došlo ponovo do oružane pljačke, pri čemu je dio vozila usmjeren u kasarnu Vitez, dio na Kamenolom, a dio na Pješčaru. Učesnici konvoja morali su da istovaraju robu sa kamiona uz stalno maltretiranje i prijetnje zločinačkog HVO-a. Prema izjavama vozača, u Tvornici eksploziva „Vitezit“ u Vitezu ubijena su dva vozača“.

U trenutku kada je pravio ovaj izvještaj Centar službi bezbjednosti nije imao potpune podatke o broju poginulih. Naknadno je utvrđeno da je tom prilikom ubijen i Adil Akeljić, po radnoj obavezi vozač Logističkog centra Tuzla. Njegova, kao i porodice drugih žrtava imale su velike probleme sa državnom birokratijom prilikom dokazivanja nasilne smrti njihovih najdražih i ostvarivanju prava po tom osnovu.

U izjavi koju je neposredno nakon ovog zločina dala tuzlanskim novinama "Front Slobode" Jasna Arcberger, organizatorka prikupljanja humanitarne pomoći u Austriji, i sama ranjena prilikom napada HVO, je naglasila:

"Najveća poniženja doživjeli smo neposredno nakon granatiranja. Jedan od bojovnika nam je uzviknuo: - Eto vam vaših Balija, hoće da vas pobiju. Potom su sve zdrave i prestrašene putnike poveli u jednu obližnju kuću i izdvojili Hrvate od Muslimana. Svim Muslimanima su pokupili novac i dragocijenosti. Računam da su ljudima oduzeli najmanje 300.000 DM. To veče poveli su nas u Vitez. Nikome nisu dali ni jaknu iz autobusa da uzme. Spavali smo na livadi pred bazom UNPROFOR-a. Polugola djeca su plakala i drhtala od zime. Tražili smo od UNPROFOR-a da nam pomognu. Hladno, engleski, su rekli da nemaju mandat za tako nešto".

Iako izgubljeni životi predstavljaju najveći gubitak, napadom na tuzlanski „Konvoj spasa“ u kojeg su bile uprte uči cijelog tuzlansklog regiona, pričinjena je i ogromna materijalna šteta. U sastavu ovog konvoja bila je i pomoć koju su u Austriji prikupili "Karitas iz Graca", tadašnji predsjednik Štajerske pokrajine dr. Jozef Krajner i Tuzlacima poznata humanitarka Jasna Arcberger. Vrijednost samo ove donacije koja je bila smještena u tri autobusa iznosila je oko 2 miliona njemačkih maraka.

[Ramzess]

Ustaska pogan. I sad sjede u saborskim stolicama.

[storm]

Ustaska pogan. I sad sjede u saborskim stolicama.

Ne možeš vjerovati, 4 čovjek Hvo tada, sada je javni tuzilac tog područja. Gamad

[storm]

Koliko moraš biti pussy od jedan do Franjo, pa napadati konvoj humanitarne pomoći?
Ne samo oteti, i pobiti?

[Heidi]

Divljaci

[Crvena Nit]

UNPROFOR nije ni reagirao mnogo puta tokom rata!

Konvoji su ponekad bili pod zaštitom naoružanih snaga.

Rat je dokazao da su mnogi napravili kardjnalne greške vezane o zaštiti civila.