Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Prije malo vise od par sedmica, navrsilo se 27 godina od ratnog zlocina u Fojnici, kada su ubijeni gvardijan i vikar u samostanu u tom mjestu.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Fra Vujica traži da se otkriju nalogodavci ubojstva fojničkih fratara: Izetbegović i Ganić pomilovali ubojicu!
Vrhovni vojni sud u Sarajevu je za ovo kazneno djelo 1994. i 1995. godine procesuirao Miralema Čengića osudivši ga na 12 godina zatvora, te Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića na po šest mjeseci zatvora. Međutim, sadašnji gvardijan ovog samostana fra Nikica Vujica, a na osnovu odluke kapitula, vrhovnog samostanskog tijela, 2013. je od nadležnih zatražio pokretanje nove istrage, piše sarajevsko “Oslobođenje”.
– Sve to i meni teško pada, ali je još teže svaki dan prolaziti hodnikom i pored vrata gdje su svirepo ubijeni članovi tadašnje uprave Samostana, koji su bili oličenje dobrote i patriotizma, Bosanci, kako se to kaže, od glave do pete. I pritom znati da su naredbodavci tog zločina neotkriveni, ističe fra Vujica, u izjavi za sarajevski list,napominjući da je ideja o rasvjetljavanju istine rođena tijekom priprema za dvadesetu godišnjicu ubojstva.
Upozorenja
– Uvijek nas je pogađalo to što se od samoga početka ovaj, po svemu, ratni zločin nije tako ni kvalificirao, nego se na njega gledalo kao na ubojstvo učinjeno u krčmi, govori fra Nikica, koji je Centru za istraživanje zločina pri Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), kao i Tužiteljstvu BiH dostavio dokumentaciju do koje su u Samostanu došli zatraživši je od Kantonalnog suda u Sarajevu (pravnog sljednika Vojnog suda).
A to su učinili zato što su namjeravali izdati knjigu “Pucnji u fratre” (Zorana Oroza) i uraditi dokumentarni film “Nepogubljena dobrota” Branke Jukić sa TV KISS.
– Kopirali su nam u Sudu sve što smo zatražili i, kada smo u Samostanu dobro proučili taj materijal, ostali smo zapanjeni. Našli smo da je predsjednik Alija Izetbegović ubojici dao tri pomilovanja, a nakon četvrtog, od predsjednika FBiH Ejupa Ganića, oslobođen je. Kvalifikacija zločina i sve to što se događalo, samo govori da je suđenje bilo predstava za javnost, s ciljem da se pažnja skrene s onih koji su najodgovorniji, s naredbodavaca. To je osnovni razlog zašto ponovo pokrećemo ovaj proces i zašto ćemo istrajavati na njemu, objašnjava gvardijan Nikica, kojeg, kako piše Oslobođenje, na razgovor nije primio glavni tužitelj Goran Salihović, nego tužitelj Mirko Lečić sa suradnicom, kojima je on prenio dodatna saznanja/svjedočanstvo da je ubojstvo fratara bilo planirano.
– Nekoliko dana nakon moje posjete Tužiteljstvu iz dva izvora, a, da budem precizan do kraja, riječ je o Hrvatima, upozoren sam da ne insistiram na pronalaženju naredbodavaca. No, to je samo pojačalo našu odlučnost da nastavimo. Konačno, ubijeni fratri zadužili su ne samo franjevce nego sve čestite ljude u BiH da se istraje na punoj istini o njihovoj smrti, smatra gvardijan, napominjući da je kratko vrijeme prije njihovog ubojstva, s fra Nikicom Miličevićem razgovarala ondašnja novinarka TVSA Borka Rudić.
Dijelovi tog intervjua su u spomenutom dokumentarnom filmu, kao što su se našli i 1995. godine, kada je o tom ratnom zločinu pisao The New York Times.
– Sjećam se dobro da sam pješice iz Dusine tada došla u Fojnicu. Napravili smo više priloga, o Samostanu, bolnici, Zavodu Drin, kaže Rudić za 2oslobođenje”, dodajući da se fra Nikola u prvo vrijeme nećkao.
– Bio je, očito, uplašen, a iz svega što je govorio u kameru i mimo nje, bilo je očita njegova i, kako se izražavao, želja “njegovog prijatelja”, fojničkog hodže, da Fojnicu sačuvaju od utjecaja politike. Bilo je također jasno, iz njegovih riječi, da je sve ono što je tada snašlo i njega i kompletnu Fojnicu, bilo u rukama nekoga izvan nje. Nije krio nezadovoljstvo politikom međunarodne zajednice, govori Rudić, a gvardijan Nikica nastavlja da se iz fra Miličevićevih riječi, ali i djela, najbolje vidjelo kakav je on bio, kao i fra Leon, čije su posljednje riječi bile: “Nisam ništa kriv.” (A fra Nikica je, nakon što mu je ubojica rekao da će ga ubiti, odgovorio: “Ubij!”)
Jedina domovina
– Pokojni fra Leon je prvi istaknuo zastavu s ljiljanima i postavio ju je na zidu Samostana da bi se vidjela iz svakog dijela Fojnice, a pokojni fra Nikica je uvijek govorio o Bosni kao njegovoj jedinoj domovini, ističe fra Vujica, ogorčen sporošću bh. organa.
– Ovdje su nam došli jednom, razgovarali su sa fra Tomislavom Trogrlićem i s Markom Perićem i svaki put poslije kada bih zvao Tužiteljstvo, tužiteljica Mladina mi kaže: Strpite se, a znate i vi tko je naredbodavac. Ja kažem: Pa, da znam, ne bismo se vama obraćali. Drugi put ispada da je na bolovanju, pa onda na sastanku… Ispada, uzaludno je zvati. Ali, kako ne zvati? Ne vršim time ni na koga pritisak, samo mislim da je to moja dužnost, govori fra Vujica, navodeći nekoliko činjenica, vrlo važnih za eventualnu istragu, o kojima je informirao Tužiteljstvo. Da ne bismo ometali tu istragu, samo jednu ćemo izdvojiti:
– Bivši zapovjednik 303. MBABiH Hasib Mušinbegović je jedne prilike rekao za Večernji list da je njemu savjest čista, da zločin nije učinjen po njegovoj naredbi, nego da su ubojice taj dan izuzete iz jedinice. Tko ih je izuzeo? Zašto, pita fra Vujica.
Stigao je i odgovor iz Tužiteljstva BiH.
– Trebate znati da su za ubojstvo fratara dvije osobe pravomoćno osuđene za taj zločin, te da je predmet u tom segmentu pravomoćno okončan. Tužiteljstvo BiH nema saznanja tko je nalogodavac navedenih ubojstava. Tužiteljstvo BiH svakako će poduzeti sve što je u našoj mogućnosti, kako bi se pronašli eventualni nalogodavci zločina, ukoliko ih je bilo, stoji u odgovoru Borisa Grubešića, glasnogovornika Tužiteljstva BiH. Fra Vujica podsjeća kako je pokojni fra Miličević novinarki Rudić izrazio nadu da će se zlo koje se tada događalo prevladati, samo treba truda.
– Ja mislim da treba i puna istina o svakom ratnom zločinu, kaže gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici.
Vrhovni vojni sud u Sarajevu je za ovo kazneno djelo 1994. i 1995. godine procesuirao Miralema Čengića osudivši ga na 12 godina zatvora, te Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića na po šest mjeseci zatvora. Međutim, sadašnji gvardijan ovog samostana fra Nikica Vujica, a na osnovu odluke kapitula, vrhovnog samostanskog tijela, 2013. je od nadležnih zatražio pokretanje nove istrage, piše sarajevsko “Oslobođenje”.
– Sve to i meni teško pada, ali je još teže svaki dan prolaziti hodnikom i pored vrata gdje su svirepo ubijeni članovi tadašnje uprave Samostana, koji su bili oličenje dobrote i patriotizma, Bosanci, kako se to kaže, od glave do pete. I pritom znati da su naredbodavci tog zločina neotkriveni, ističe fra Vujica, u izjavi za sarajevski list,napominjući da je ideja o rasvjetljavanju istine rođena tijekom priprema za dvadesetu godišnjicu ubojstva.
Upozorenja
– Uvijek nas je pogađalo to što se od samoga početka ovaj, po svemu, ratni zločin nije tako ni kvalificirao, nego se na njega gledalo kao na ubojstvo učinjeno u krčmi, govori fra Nikica, koji je Centru za istraživanje zločina pri Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), kao i Tužiteljstvu BiH dostavio dokumentaciju do koje su u Samostanu došli zatraživši je od Kantonalnog suda u Sarajevu (pravnog sljednika Vojnog suda).
A to su učinili zato što su namjeravali izdati knjigu “Pucnji u fratre” (Zorana Oroza) i uraditi dokumentarni film “Nepogubljena dobrota” Branke Jukić sa TV KISS.
– Kopirali su nam u Sudu sve što smo zatražili i, kada smo u Samostanu dobro proučili taj materijal, ostali smo zapanjeni. Našli smo da je predsjednik Alija Izetbegović ubojici dao tri pomilovanja, a nakon četvrtog, od predsjednika FBiH Ejupa Ganića, oslobođen je. Kvalifikacija zločina i sve to što se događalo, samo govori da je suđenje bilo predstava za javnost, s ciljem da se pažnja skrene s onih koji su najodgovorniji, s naredbodavaca. To je osnovni razlog zašto ponovo pokrećemo ovaj proces i zašto ćemo istrajavati na njemu, objašnjava gvardijan Nikica, kojeg, kako piše Oslobođenje, na razgovor nije primio glavni tužitelj Goran Salihović, nego tužitelj Mirko Lečić sa suradnicom, kojima je on prenio dodatna saznanja/svjedočanstvo da je ubojstvo fratara bilo planirano.
– Nekoliko dana nakon moje posjete Tužiteljstvu iz dva izvora, a, da budem precizan do kraja, riječ je o Hrvatima, upozoren sam da ne insistiram na pronalaženju naredbodavaca. No, to je samo pojačalo našu odlučnost da nastavimo. Konačno, ubijeni fratri zadužili su ne samo franjevce nego sve čestite ljude u BiH da se istraje na punoj istini o njihovoj smrti, smatra gvardijan, napominjući da je kratko vrijeme prije njihovog ubojstva, s fra Nikicom Miličevićem razgovarala ondašnja novinarka TVSA Borka Rudić.
Dijelovi tog intervjua su u spomenutom dokumentarnom filmu, kao što su se našli i 1995. godine, kada je o tom ratnom zločinu pisao The New York Times.
– Sjećam se dobro da sam pješice iz Dusine tada došla u Fojnicu. Napravili smo više priloga, o Samostanu, bolnici, Zavodu Drin, kaže Rudić za 2oslobođenje”, dodajući da se fra Nikola u prvo vrijeme nećkao.
– Bio je, očito, uplašen, a iz svega što je govorio u kameru i mimo nje, bilo je očita njegova i, kako se izražavao, želja “njegovog prijatelja”, fojničkog hodže, da Fojnicu sačuvaju od utjecaja politike. Bilo je također jasno, iz njegovih riječi, da je sve ono što je tada snašlo i njega i kompletnu Fojnicu, bilo u rukama nekoga izvan nje. Nije krio nezadovoljstvo politikom međunarodne zajednice, govori Rudić, a gvardijan Nikica nastavlja da se iz fra Miličevićevih riječi, ali i djela, najbolje vidjelo kakav je on bio, kao i fra Leon, čije su posljednje riječi bile: “Nisam ništa kriv.” (A fra Nikica je, nakon što mu je ubojica rekao da će ga ubiti, odgovorio: “Ubij!”)
Jedina domovina
– Pokojni fra Leon je prvi istaknuo zastavu s ljiljanima i postavio ju je na zidu Samostana da bi se vidjela iz svakog dijela Fojnice, a pokojni fra Nikica je uvijek govorio o Bosni kao njegovoj jedinoj domovini, ističe fra Vujica, ogorčen sporošću bh. organa.
– Ovdje su nam došli jednom, razgovarali su sa fra Tomislavom Trogrlićem i s Markom Perićem i svaki put poslije kada bih zvao Tužiteljstvo, tužiteljica Mladina mi kaže: Strpite se, a znate i vi tko je naredbodavac. Ja kažem: Pa, da znam, ne bismo se vama obraćali. Drugi put ispada da je na bolovanju, pa onda na sastanku… Ispada, uzaludno je zvati. Ali, kako ne zvati? Ne vršim time ni na koga pritisak, samo mislim da je to moja dužnost, govori fra Vujica, navodeći nekoliko činjenica, vrlo važnih za eventualnu istragu, o kojima je informirao Tužiteljstvo. Da ne bismo ometali tu istragu, samo jednu ćemo izdvojiti:
– Bivši zapovjednik 303. MBABiH Hasib Mušinbegović je jedne prilike rekao za Večernji list da je njemu savjest čista, da zločin nije učinjen po njegovoj naredbi, nego da su ubojice taj dan izuzete iz jedinice. Tko ih je izuzeo? Zašto, pita fra Vujica.
Stigao je i odgovor iz Tužiteljstva BiH.
– Trebate znati da su za ubojstvo fratara dvije osobe pravomoćno osuđene za taj zločin, te da je predmet u tom segmentu pravomoćno okončan. Tužiteljstvo BiH nema saznanja tko je nalogodavac navedenih ubojstava. Tužiteljstvo BiH svakako će poduzeti sve što je u našoj mogućnosti, kako bi se pronašli eventualni nalogodavci zločina, ukoliko ih je bilo, stoji u odgovoru Borisa Grubešića, glasnogovornika Tužiteljstva BiH. Fra Vujica podsjeća kako je pokojni fra Miličević novinarki Rudić izrazio nadu da će se zlo koje se tada događalo prevladati, samo treba truda.
– Ja mislim da treba i puna istina o svakom ratnom zločinu, kaže gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici.
2
2
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Znaci, po zvanicnim presudama, ovo nije ratni zlocin.
Nije g.... nego se pas po....
Nije g.... nego se pas po....
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Ovo se nije smjelo dozvoliti da se desi mi pod koju cijenu...
A ova dvojica pomilovali zločinca
FUJ...
A ova dvojica pomilovali zločinca
FUJ...
1
1
I say what I think, I think what I say
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Strašno, a posebnu notu ironije daje činjenica, da su fratri bili odani ideji Bosne, nisu bulaznili kao oni južni o nekim tvorevinama...
2
2
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Fratri su najstariji "zivi spomenik" Bosne.
Ovdje nije samo problem sto su ubijeni fratri. Ubijeni su gvardijan i vikar, dok ostali nisu? Sta nam to govori?
I, ono NAJGORE, poslije cina ubistva - kvalifikacija zlodjela. I dan-danas takva.
1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Nije u interesu stvari očistiti do kraja... Tako i funkcionira taj troglavi idiotizam, koji drži Bosnu zatocenu...
Tako su radili komunisti, tako sad i sda, i hdz, i snsd...
0
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Da, ali da je ovo jedini slucaj, slozio bih se da mozda nekome ne odgovora da se ovo nazove pravim imenom. A, drugim medotama, zacepljena su i usta nekim drugim "herojima"... Caco, Juka. Koliko bih tema trebao otvoriti da ih sve ponabrajam, osudjenim i "presudjenim". A sve sa istim ciljem. AR BiH 'nije cinila zlocine".
Dvolicnost, ma od koga dolazila, je najgora osobina koju neko moze imati. I danas, u Sarajevu, mnogi koji pamte Cacu recimo, slave ga kao heroja.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
..juku sam poznavao osobno..navodno da je živ il je samo legenda ..
0
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
i Elvis je živ
kažu....
1
1
I say what I think, I think what I say
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Znam. Krivo sam se izrazio, da potvrdim to.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
Ono što se toga dana tragično dogodilo najbolje je opisao ondašnji samostanski kroničar fra Miroslav Krajinović Carko, koji je zapisao slijedeće:
„U subotu, 13. 11. 1993., u 12.55 sati čuo sam neku galamu. Pogledao sam kroz prozor. Vidim četvoricu, trojica u vojničkoj uniformi, četvrti u crnom kaputu. Jedan tjera pred sobom fra Leona i reče mu: ‘Stoj tude na stepenicama!’, koje vode u samostan. Fra Leon je sišao sa stepenica i stao. Uto se pojavi fra Nikica. K njemu pristupi vojnik. Udari ga šakom u lice, nogom u mošnje, opsuje mu ustašku majku i potjera ga u samostan. Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen, i pao pred vratima blagovaonice. Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: ‘Diži se!’ Kad se podigao, sasuo mu je rafal u zatiljak. Zadnje riječi fra Leona bile su: ‘Nisam ništa kriv’, a fra Nikice, kad mu je ubojica govorio da će ga ubiti: ‘Ubij!’ Zločinac je izvršio svoj naum.
Fra Nikica je pao među dva krila vrata na hodniku. Nakon zlodjela, povukli su se. Sve je ovo promatrao časni brat fra Tomislav Tomičić, kojega je držao jedan od razbojnika na stepenicama koje vode na prvi sprat.
U kući, tuga, žalost i strah. Dvije djevojke, Ivona Skoković i Snježana Bošnjak skočile su sa verande i otišle obavijestiti SUP. Stipo Tuka i Ivo Debeljak skočili sa verande. Stipo se sakrio među drva, a Ivo na štalu.
Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poliježu i stave ruke za vrat. Tako ih je zatekla civilna policija i naredila da ustanu.
Vojna policija, a i civilna, počeli su pregled po sestarskim prostorijama. Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata, i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam: ‘Moj gvardijan ubijen; ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske.’ Ugledah sestru Krunoslavu, reče mi: ‘Ubili su fra Leona!’.
Na dan pogibije braća su slavila svetu misu, pripremili se za propovijed na nedjeljnoj misi, a i za svoje imendane, sv. Nikola Tavelić – fra Nikica slavio, a fra Leon brata Leona, ovčicu Božju. Fra Leon je bio miran. Ovčica Božja. Ljubio je Boga i sva stvorenja Božja. Najdraže mu je bilo, poslije obavljenih dužnosti, otići u prirodu, često uz pratnju životinja. Obradovao bi braću donoseći gljiva, voća i čajeva koje bi našao na šetnji.
U grad nije zalazio i tako rijetko i svoje posjećivao. Fra Nikica je bio razgovorljiv. Dobra srca i svakom je pomagao govoreći: „Daju nama, dajmo i mi drugima“. Za kuću se izvanredno brinuo. Kad bi pošao na duži put, pitao bi: „Šta komu treba, nek napiše“. I zaista bi donio, pa ponešto i tko nije ništa tražio. Braća su ležala mrtva. Počela saslušanja.
Kad su policije otišle, počelo je spremanje braće. Sestre su pripravile potrebno, a Ivo Mijatović i Alojzije Skoković braću su oprali od krvi, obukli i stavili u mrtvačke sanduke. Oko 22.00 sata braću smo prenijeli u crkvu, pomolili se u tišini, izišli i povukli se u svoje sobe. Kako nam je bilo, teško je izreći. Sama Božja milost krijepila nas.“ (iz Samostanske kronike 1993.).
„U subotu, 13. 11. 1993., u 12.55 sati čuo sam neku galamu. Pogledao sam kroz prozor. Vidim četvoricu, trojica u vojničkoj uniformi, četvrti u crnom kaputu. Jedan tjera pred sobom fra Leona i reče mu: ‘Stoj tude na stepenicama!’, koje vode u samostan. Fra Leon je sišao sa stepenica i stao. Uto se pojavi fra Nikica. K njemu pristupi vojnik. Udari ga šakom u lice, nogom u mošnje, opsuje mu ustašku majku i potjera ga u samostan. Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen, i pao pred vratima blagovaonice. Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: ‘Diži se!’ Kad se podigao, sasuo mu je rafal u zatiljak. Zadnje riječi fra Leona bile su: ‘Nisam ništa kriv’, a fra Nikice, kad mu je ubojica govorio da će ga ubiti: ‘Ubij!’ Zločinac je izvršio svoj naum.
Fra Nikica je pao među dva krila vrata na hodniku. Nakon zlodjela, povukli su se. Sve je ovo promatrao časni brat fra Tomislav Tomičić, kojega je držao jedan od razbojnika na stepenicama koje vode na prvi sprat.
U kući, tuga, žalost i strah. Dvije djevojke, Ivona Skoković i Snježana Bošnjak skočile su sa verande i otišle obavijestiti SUP. Stipo Tuka i Ivo Debeljak skočili sa verande. Stipo se sakrio među drva, a Ivo na štalu.
Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poliježu i stave ruke za vrat. Tako ih je zatekla civilna policija i naredila da ustanu.
Vojna policija, a i civilna, počeli su pregled po sestarskim prostorijama. Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata, i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam: ‘Moj gvardijan ubijen; ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske.’ Ugledah sestru Krunoslavu, reče mi: ‘Ubili su fra Leona!’.
Na dan pogibije braća su slavila svetu misu, pripremili se za propovijed na nedjeljnoj misi, a i za svoje imendane, sv. Nikola Tavelić – fra Nikica slavio, a fra Leon brata Leona, ovčicu Božju. Fra Leon je bio miran. Ovčica Božja. Ljubio je Boga i sva stvorenja Božja. Najdraže mu je bilo, poslije obavljenih dužnosti, otići u prirodu, često uz pratnju životinja. Obradovao bi braću donoseći gljiva, voća i čajeva koje bi našao na šetnji.
U grad nije zalazio i tako rijetko i svoje posjećivao. Fra Nikica je bio razgovorljiv. Dobra srca i svakom je pomagao govoreći: „Daju nama, dajmo i mi drugima“. Za kuću se izvanredno brinuo. Kad bi pošao na duži put, pitao bi: „Šta komu treba, nek napiše“. I zaista bi donio, pa ponešto i tko nije ništa tražio. Braća su ležala mrtva. Počela saslušanja.
Kad su policije otišle, počelo je spremanje braće. Sestre su pripravile potrebno, a Ivo Mijatović i Alojzije Skoković braću su oprali od krvi, obukli i stavili u mrtvačke sanduke. Oko 22.00 sata braću smo prenijeli u crkvu, pomolili se u tišini, izišli i povukli se u svoje sobe. Kako nam je bilo, teško je izreći. Sama Božja milost krijepila nas.“ (iz Samostanske kronike 1993.).
1
1
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
..ne znam nemam informacije jesu li oni doli kako neki kazu smaakli nekog hodžu..muftiju..
0
Re: Fojnica 1993, ratni zlocin ili dvostruko ubistvo?
U kom podrucju?
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.