Ljudi svog vremena...

Svjetska povijest, ratovi, osvajanja, osobe koje su obilježile svoj period...
Moderator: Fatih, Socrates
Avatar
storm
Administrator
Reactions: 36440
Postovi: 29491
Pridružen/a: 15 jul 2020, 12:19
Lokacija: 🇸🇮

Ljudi svog vremena...

Post Postao/la storm »

O ljudima, koji su jednostavno, bili upravo to...
Poznati, malo manje poznati, pa do potpunih anonimaca...koji u najopakija vremena, ne dopuštaju da teku s masom, ne dopuštaju da budu nešto drugo, od onoga što jesu, ne mareći za svoje gubitke...
ČOVJEK!

Čovjek koji je kuću svoju od stida u ratu spalio
I danas, četvrt vijeka poslije ubistva, ništa mi ne znamo o fočanskom doktoru Sekulu Staniću i stotinama drugih istinskih heroja.


slika

Piše:
Dragan Bursać
Golema je mjera ljudskosti i čojstva koja natjera čovjeka da od bruke kuću svoju spali do temelja, kao što je to uradio Sekul StanićUstupljeno Al Jazeeri
Doktor Sekul Stanić. Pedijatar i predratni načelnik fočanske bolnice. To je onaj, čuli ste, što je sam svoju kuću u ratu zapalio. Niste čuli? To je neki ludak? Piroman? Neron našeg doba? Ne!

To je čovjek! Od sramote nije mogao gledati kako četnici pale bošnjačke kuće, pa je svoju zapalio, sjeo pored i čekao da do temelja izgori. Lagano, promatrao je kako mu se sav materijalni život urušava. Zajedno sa nepokretnostima nesrba stradalnika. Empatija do neba i naša sramota za vijek vijekova.

Kratka biografija (jer nema duže) kaže otprilike ovako:

Dr Sekul Stanić, rođen 7. aprila 1943. godine u Miljevini kod Foče. Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1971. Specijalizaciju iz pedijatrije završio 1978. Radio u Opštoj spomen bolnici u Foči od 1975. godine, a od 1985. do decembra 1992. bio je na dužnosti direktora.

Ubijen je 17. decembra 1992. u Miljevini.

Eto taj i takav čovjek, ta gromada ljudskosti dočekala je rat na čelu fočanske bolnice.

Koliko je i kako mogao, pomagao je kolegama Bošnjacima, krio fočanske žene od krvnika, prebacivao ljude na slobodnu teritoriju, spasio veći broj trudnica - porodilja od zlostavljanja, silovanja i sigurne smrti evakuišući ih na sigurnu teritoriju, pomagao svim pacijentima, koji su zbog etničke pripadnosti i etičkog bolesnog stava zlostavljani... Nagrada? Stigla ga je brzo.

Smrt kao nagrada
Ubili su ga četnici prije četvrt vijeka u policijskoj stanici u Miljevini. U izvještaju stoji da je izvršio samoubistvo vješanjem. Oni koji su poznavali doktora vele da nikada ne bi digao ruku na sebe. Neki opet tvrde da je ubijen zbog svog materijalnog bogatstva. Razlozi su po njima čisto prizemne, pljačkaške prirode. Ako znamo da je doktor Stanić to ljeto spalio svoju kuću i još tada se uzdigao na nebesa gdje ne običavaju biti srebroljubivci, ostaje nam samo jedan razlog za likvidaciju.

Bio je čovjek! Pomagao je ljudima u borbi protiv zvijeri. Zapravo, sam je imao toliko empatije, pa je i svoju imovinu uništio. Ništeći materijalno, poistovjetio se sa žrtvom. Postao je potpuno ogoljeno ljudsko biće. A dželati, krvnici i neljudi to ne mogu podnijeti. I onda su mu samo "pomogli" šaljući ga u smrt da se do kraja poistovjeti sa nebrojeno mnogo pobijenih Bošnjaka na fočanskoj teritoriji.

Sve u svemu, nikada vlasti zvanično ne istražiše slučaj, a Sekulovo ubistvo kao i mnoga ratna i poratna ubistva ljudi koji su na ljudskost pokazivali, ostaje enigma, svima nama na sramotu.

A danas, četvrt vijeka nakon ubistva, možemo li shvatiti veličinu čovjeka, koji je poput Apača palio svoju zemlju, kuću i okućnicu i vatrom gasio požar zla?

Možemo li shvatiti sami sebe, koji se nismo udostojili ni ulicu da mu damo, ni u knjige Sekula da stavimo? Možemo li pojmiti veličinu čovjeka direktora bolnice koji je kao Srbin u ekstremno nacionalističkom okruženju, mogao birati kako će, šta će i gdje će sa ovim ljudskim prolaznim životom i pripadajućim titulama? Mogao je biti u skupštinama, strankama, mogao je uvećavati bogatstvo, mogao je imati kule i gradove, mogao je postati, kako se to danas kaže "istaknuti građanin".

Mogao je uvažavati sve privilegije srBske kvazielite koja je te 1992. godine popila opijum nacionalizma, serviran i smućkan u Ćosićevoj i Miloševićevoj kuhinji... Tako je danas mogao biti i odlikovan kakvim Dodikovim odlikovanjem, mogao je postati novokomponovani akademik.

Doktore, praštaj naše neznanje!
Ali, ne! Sekul Stanić je prije četvrt vijeka odabrao put čovjeka. Tako neuobičajen i rijedak. I taj put on i danas živi. Mrtav doktor nas sve promatra i gleda kako o njemu, njegovom djelu i činu ne znamo ništa. Gleda kako nam imena ulica, udžbenike istorijske, tribine političke i ostalu ikonografiju naseljava polusvijet. Ljudi, koji ne mogu stati u istu rečenicu sa Sekulom Stanićem.

Možda baš i zato Sekul ne može u iste knjige sa krvicima svojim, naroda svog i drugih naroda?!

I tako, iz dana u dan, otkrivaju se sudbine i tajne ljudi, za koje se, zapravo zna. Samo smo, opijeni kao i oni od prije četvrt vijeka okupirani raznoraznim "herojima", susvijetom, kojeg ova i ovakva država bustuje i podiže u epici na nivo nadljudi.

A za njima sve krvav trag. To su svi oni silni domoljubi, ratnici i akademici, ocijenjeni kao ratni zločinci, o kojim država, preciznije svi mi, stotinama hiljada maraka naših para "vodimo računa" da im bude što udobnije u lagumima u kojim gule svoje kazne.

Jer valja srBskoj epici nagurati što više Karadžića i Mladića u knjige, studentske domove, škole, trgove, predizborne skupove... Dok sve jednako ovaj Sekul Stanić, ne da nema ulice, ne da mu ime u udžbenicima ne postoji, nego se i u arhivama fočanske bolnice spominje, da je "rukovodio ustanovom do 1993. i da je njegovim angažovanjem urađeno mnogo na adaptacijama starih i stvaranju novih prostora".

Kakve crne adaptacije, crni ljudi, kakvo rukovođenje ustanovom do 1993. kad ga ubiše 1992?

I od svega je doktor Sekul Stanić dobio posthumno jedno jedino priznanje 2011. godine, Nagradu "Duško Kondor" za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti u organizaciji nevladine organizacije "Gariwo" i pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva.

Mrtvi mrtvima nagrade dijele
A, to priznanje koje je dobio mrtvi Sekul nosi ime Duška Kondora, bijeljinskog profesora i jednog od osnivača Helsinškog odbora za ljudska prava entiteta Republike Srpske, koji je takođe ubijen, samo u miru 2007. godine u svom stanu u Bijeljini.

Eto, ni ulice, ni trga, ni knjige, ni posvete, ni pažnje, ni znanja ni saznanja o Sekulu. Samo nagrada čovjeka koga nema za čovjeka koga nema i za koju je slabo ko čuo.

I tako, kad malo dublje zakopamo ispod čaršijskih zavjeta šutnje, čini se da svaki grad ima svoga Jana Palaha, samo se od krvnika i njihovih tragova ne vide vatre slobode i humanosti.

Golema je mjera ljudskosti i čojstva koja natjera čovjeka da od bruke kuću svoju spali do temelja. I danas, četvrt vijeka poslije ubistva, ništa mi ne znamo o Sekulu Staniću i stotinama drugih istinskih heroja. Popili nam pamet instant - krvnici i paraheroji, pa niti vidimo, niti čujemo svijest i savjest. O stidu da i ne govorimo. A, vidite, neko kuću svoju od sramote zapali.

Sve se čini da ovakvi bolje od ovog poluživota ni ne zaslužujemo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera
3
3 slika
Insomnia
Perspektivni član
Perspektivni član
Reactions: 222
Postovi: 254
Pridružen/a: 29 jul 2020, 18:52

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la Insomnia »

Za to vrijeme isti taj Bursac je gradio republiku srpsku pljuc
Doktoru, ljudini vjecna slava i hvala
0
Avatar
Fatih
PRObehar
PRObehar
Reactions: 6951
Postovi: 6464
Pridružen/a: 23 jul 2020, 15:14

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la Fatih »

Insomnia je napisao/la: 02 aug 2020, 01:22 Za to vrijeme isti taj Bursac je gradio republiku srpsku pljuc
Doktoru, ljudini vjecna slava i hvala
Ako je neko nesto radio kako ne treba u jednom dijelu svog zivota, ne mozemo sebi dopustiti da ne prihvatamo da se neko moze i promijeniti. Da je tako, danas bi mene svi izbjegavali jer sam se kao mladic tukao jako cesto. Ali, to se promijenilo i svi koji me znaju su to prihvatili.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Avatar
storm
Administrator
Reactions: 36440
Postovi: 29491
Pridružen/a: 15 jul 2020, 12:19
Lokacija: 🇸🇮

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la storm »

Fatih je napisao/la: 02 aug 2020, 12:38
Insomnia je napisao/la: 02 aug 2020, 01:22 Za to vrijeme isti taj Bursac je gradio republiku srpsku pljuc
Doktoru, ljudini vjecna slava i hvala
Ako je neko nesto radio kako ne treba u jednom dijelu svog zivota, ne mozemo sebi dopustiti da ne prihvatamo da se neko moze i promijeniti. Da je tako, danas bi mene svi izbjegavali jer sam se kao mladic tukao jako cesto. Ali, to se promijenilo i svi koji me znaju su to prihvatili.
Bgm...meni ni sad nije svejedno kad si mi blizu :valja
2
2 slika
Insomnia
Perspektivni član
Perspektivni član
Reactions: 222
Postovi: 254
Pridružen/a: 29 jul 2020, 18:52

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la Insomnia »

Fatih je napisao/la: 02 aug 2020, 12:38
Insomnia je napisao/la: 02 aug 2020, 01:22 Za to vrijeme isti taj Bursac je gradio republiku srpsku pljuc
Doktoru, ljudini vjecna slava i hvala
Ako je neko nesto radio kako ne treba u jednom dijelu svog zivota, ne mozemo sebi dopustiti da ne prihvatamo da se neko moze i promijeniti. Da je tako, danas bi mene svi izbjegavali jer sam se kao mladic tukao jako cesto. Ali, to se promijenilo i svi koji me znaju su to prihvatili.
Pa jest. To je isto.
0
Avatar
Fatih
PRObehar
PRObehar
Reactions: 6951
Postovi: 6464
Pridružen/a: 23 jul 2020, 15:14

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la Fatih »

storm je napisao/la: 02 aug 2020, 12:40
Fatih je napisao/la: 02 aug 2020, 12:38

Ako je neko nesto radio kako ne treba u jednom dijelu svog zivota, ne mozemo sebi dopustiti da ne prihvatamo da se neko moze i promijeniti. Da je tako, danas bi mene svi izbjegavali jer sam se kao mladic tukao jako cesto. Ali, to se promijenilo i svi koji me znaju su to prihvatili.
Bgm...meni ni sad nije svejedno kad si mi blizu :valja
Rekoh, "reformirao" sam se. :nevin
1
1 slika
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Avatar
carobnjak_N
Perspektivni član
Perspektivni član
Reactions: 317
Postovi: 366
Pridružen/a: 02 aug 2020, 06:53

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la carobnjak_N »

Ima i ona ljudina , Amir Reko .
Takvi ljudi su baš heroji jer to je čojstvo , biti moralno jak u vremenu kad ološ izbije u prvi plan i određuje pravdu.
1
1 slika
Avatar
Fatih
PRObehar
PRObehar
Reactions: 6951
Postovi: 6464
Pridružen/a: 23 jul 2020, 15:14

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la Fatih »

Insomnia je napisao/la: 02 aug 2020, 12:45
Fatih je napisao/la: 02 aug 2020, 12:38

Ako je neko nesto radio kako ne treba u jednom dijelu svog zivota, ne mozemo sebi dopustiti da ne prihvatamo da se neko moze i promijeniti. Da je tako, danas bi mene svi izbjegavali jer sam se kao mladic tukao jako cesto. Ali, to se promijenilo i svi koji me znaju su to prihvatili.
Pa jest. To je isto.
Znaci, po tebi, trebao sam nastaviti tim putem, iako sam shvatio da krivo radim? Ne d'o Bog da ti pravis zakone.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Polaris
PRObehar
PRObehar
Reactions: 15023
Postovi: 9436
Pridružen/a: 20 sep 2020, 19:36

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la Polaris »

Ja procitala ljubav...


Vidi se da mi fali :muhadzir
2
1 slika 1 slika
Atomic
PRO behar
PRO behar
Reactions: 10778
Postovi: 6301
Pridružen/a: 23 okt 2020, 23:02

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la Atomic »

0
Avatar
Hannibal
Pjur seks
Pjur seks
Reactions: 22273
Postovi: 16507
Pridružen/a: 28 jul 2020, 15:58
Lokacija: s2p

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la Hannibal »

ja sam ispred svog vremena
3
2 slika 1 slika
pričo razne gluposti, govorijo sam svašta
a mnoge bi sad želele da mi budu tašta 😊
Avatar
Russki
prince of idiotism
prince of idiotism
Reactions: 22278
Postovi: 16994
Pridružen/a: 29 aug 2020, 19:19
Lokacija: Throne of Time

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la Russki »

Zahvalio bih se Albertu Hoffmanu na otkriću LSDa. :D
0
abysmal depths are flooded
Avatar
storm
Administrator
Reactions: 36440
Postovi: 29491
Pridružen/a: 15 jul 2020, 12:19
Lokacija: 🇸🇮

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la storm »

Sjećanje na heroja Grahama Bamforda: Čovjek koji se spalio kako bi skrenuo pažnju na rat u BiH
A. B.
slika
Bamford ni na koji način nije bio povezan s BiH, ali nije mogao podnijeti stradanja ljudi
Britanac Graham Bamford, heroj koji ne smije biti zaboravljen u BiH, na današnji dan, 29. aprila 1993. godine, usred dana se ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta polio benzinom i zapalio u znak protesta zbog ubijanja nedužnih civila u ratu u našoj državi.


Slike užasa i stradanje ljudi u ratu koji je počeo u BiH 1992. godine natjerale su Bamforda na žrtvovanje.

Slike koje su u tom periodu obišle svijet budile su u ljudima različite emocije. Pojedini su zatvarali oči i okretali glavu, a bilo je i onih koji su razvijali empatiju, a među njima je bio i Bamford, koji je duboko suosjećao i patio zbog svega onoga što se dešava u BiH.

U Velikoj Britaniji, gdje je tada stanovao Bamford, stotinama kilometara od praznih sarajevskih ulica, tenkova i snajpera, vladao je mir. Međutim, u tom heroju mir nije stanovao, a njegovo stanje se pogoršalo 16. aprila 1993. godine, nakon snimaka u Ahmićima, kada je ubijeno 116 osoba, među kojima je bila i tromjesečna beba.

slika
Bamford se polio benzinom ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta
Dani ovog 48-godišnjaka, koji je zapravo imao sretan i skladan brak te jedno dijete, bili su provedeni u patnji, pa su tako psiholozi i poznanici koji su razgovarali s njim prije njegove smrti istakli da je bio duboko pogođen stradanjem nedužnih ljudi u BiH.

Koliko je Bamfordova žrtva bila velika i važna govori i činjenica da on ni na koji način nije bio povezan s našom državom. Također, za većinu građana je i on bio samo britansko ime i prezime bez nekog značaja i sentimenta.

Ne može se reći da je nešto drugačija situacija i danas, jer se bez obzira na njegovu žrtvu koju je podnio za BiH i njen narod, njegovo ime spominje tek 6. aprila i tokom dodjele nagrade nazvane po njemu, a koju je ustanovila Gradska uprava Grada Sarajeva 2009. godine.

slika
Bamford je živio u sretnom i skladnom braku
I sada, 28 godina nakon njegove smrti, u glavnom gradu BiH nije izgrađen spomenik njemu u čast, iako postoji takva inicijativa Instituta za istraživanje genocida Kanada prema bh. vlastima.

Taj bi spomenik trebao biti mjesto gdje bi se svi dostojanstveno sjećali i zauvijek čuvali uspomenu na tog velikog čovjeka koji je svoj život dao želeći mir u BiH.

Njegove posljednje riječi bile su: "Britanci moraju zaustaviti rat u Bosni, pa makar i silom. Britanska armija ne mora biti čuvar časti (samo) na masovnim pogrebima. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju strpljivo na političare da urade ono što znaju i trebaju - vojnu zaštitu. Ne trebaju stajati sa strane i mirno posmatrati".

O njegovom djelu i šutnji koja ga je pratila režiser Nenad Puhovski je snimio dokumentarni film koji je u Sarajevu prikazan u programu "Modula memorije".
2
2 slika
Avatar
storm
Administrator
Reactions: 36440
Postovi: 29491
Pridružen/a: 15 jul 2020, 12:19
Lokacija: 🇸🇮

Re: Ljudi svog vremena...

Post Postao/la storm »

Vijećnici izglasali: Dvorana na Grbavici zvat će se po Goranu Čengiću!
Radiosarajevo.ba
Goran_Cengic.jpg

Općinsko vijeće Novo Sarajevo danas je na redovnoj sjednici izglasalo da se sadašnji naziv dvorane na Grbavici promijeni u u naziv Sportska dvorana "Goran Čengić".

Tačnije, radi se o izmjenama i dopunama odluke o davanju naziva sportskoj dvorani na Grbavici.


Podsjetimo kako su 2017. godine vijećnici Općinskog vijeća Novo Sarajevo izglasali da sportska dvorana na Grbavici nosi ime po ovoj općini.

Sa ukupno 17 glasova "za" 12 "protiv" i jednim suzdržanim donesena je odluka da se ona zove "Novo Sarajevo".

Vijećnici Naše stranke, SDP-a, Građanskog saveza i Demokratske fronte usprotivili su se ovom imenovanju, budući da je njihov prijedlog bio da se zove "Goran Čengić". Prijedlog da se ova dvorana imenuje po Čengiću postoji od 2008. godine.

On je 1992. godine stradao na Grbavici, kada je pokušao spasiti komšiju Husniju Ćerimagića. U ratu je pokušao spasiti komšiju, ali, obojicu je te ratne 1992 godine na Grbavici ubio Veselin Vlahović Batko.

Nevladina organizacija “Gariwo” posthumno je dodijelila priznanje Goranu Čengiću za građansku hrabrost.

Od 2013. političku borbu za memorijalizaciju imena Gorana Čengića predvodila je Naša stranka iz koje su se ovim povodom i oglasili:

"Goranu Čengiću smo kao društvo dužni mnogo i breme tog duga smo, kao neko ko je bio u prilici da politički djeluje, preuzeli na sebe. Do sada, na žalost, nije bilo političke volje u Općini da se ovakva odluka donese. Zbog toga smo pokušali, u vrijeme Vlade šestorke, da park u Kampusu Univerziteta nazovemo po njemu. To bi se i desilo kad park bude otvoren, ali to je ipak neki vid utješne zamjene za dvoranu. Tek imenovanjem dvorane ta inicijativa dobija puni smisao jer Goran je bio sportista, a osim toga dvorana je na Grbavici na kojoj se Goran rodio, živio i odakle je odveden u smrt."

Goran Čengić je bio uspješni rukometaš koji je igrao za sarajevski rukometni klub Bosna, beogradsku Crvenu zvezdu te rukometnu reprezentaciju Jugoslavije. U ratu je ostao u Sarajevskom naselju Grbavica koje je bilo pod kontrolom srpskih snaga koje su sijale teror nad civilnim stanovništvom nesrpske nacionalnosti. Najzloglasniji zločinac s Grbavice bio je Veselin Vlahović Batko koji je poslije rata osuđen na 42 godine zatvora. Maltretirao je Goranovog komšiju Husniju Ćerimagića. Goran ga je pokušao spasiti, ali ih je Batko obojicu odveo i ubio na obroncima Trebevića.

Iz Naše stranke kažu da je građanska hrabrost ispoljena u posljednjem ratu potpuno potcijenjena i da je imenovanje dvorane po Goranu Čengiću ustvari vid njene afirmacije:

„U posljednjem ratu desilo se na stotine primjera građanske hrabrosti kad su komšije, rizikujući vlastiti život, pokušavale spasiti tuđi. Jedini primjer građanske hrabrosti koji je donekle memorijaliziran, ali svima poznat ne samo u BiH, nego i u regiji, je primjer Srđana Aleksića. Mi imamo mnogo primjera vojničke hrabrosti o kojima se uči, po kojima se daju imena ulicama i ustanovama i to je važno. Međutim, također je važno da znamo da je bilo običnih ljudi koji su se bez oružja s manje ili više uspjeha pokušali suprotstaviti zlu. Tako vraćamo ratom duboko poljuljanu vjeru u čovjeka i njegovu snagu. To je posebno važno za mlade ljude koji će biti glavni i korisnici i posjetioci dvorane Goran Čengić i koji će se s njim moći identificirati.“
0
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Odgovori

Natrag na “Povijest/Historija”