Mnoge današnje probleme, ali i benefite, društvo duguje tom periodu, kada su ekonomski, vojno, i naučno jače zemlje, kolonizirale slabije na svim područjima....Dok me niste izrešetali, što sam spomenuo benefite, mislim više na kolonizatore, a manje na kolonizirane, iako i potonji ipak nešto nose iz tog perioda...
I mi smo bili svojevrsna kolonija dugih perioda, od osmanlija ostala je arhitektura, od austrougara infrastruktura i začeci industrije, i to ni činjenica okupacije, ne može promijeniti...
Ali sporovi i posljedice, još su veći....kolonizatori se suočavaju sa generacijama doseljenika, sa kojima od jednom ne znaju što bi....dio populacije ponegdje je sasvim getoiziran, te u priči sa današnjim migracijama, te probleme samo još potenciraju...
A članak, koji me potakao na temu:
Maroko otvorio pandorinu kutiju: Ova dva grada Španjolci drže od srednjeg vijeka
Rasplamsava se spor između Madrida i Rabata oko dva grada u Sredozemlju, Ceute i Melille, koje Španjolci drže od srednjega vijeka
Ceuta
Foto: Vantagenews.com/PIXSELL/PIXSELL
Hassan Haidar Diab
AUTOR
Hassan Haidar Diab
“Ceuta i Melilla su pitanje koje treba otvoriti. Ono nije riješeno petsto ili šesto godina”, izjavio je predsjednik marokanske vlade Saad-Eddine El Otmani osvrćući se na dvije španjolske enklave u Africi te time uzburkao duhove i otvorio Pandorinu kutiju. Odmah nakon njegove izjave Španjolska je pozvala marokansku veleposlanicu u Madridu da pojasni izjavu kazavši joj da su Ceuta i Melilla, španjolske enklave te kako očekuje od svojih partnera da poštuju suverenitet i teritorijalni integritet njihove zemlje. Gradovi Melilla i Ceuta pod španjolskim su suverenitetom od 16., odnosno 17. stoljeća. To su jedini ostaci teritorija koje je Španjolska nekad kontrolirala u Africi.
Spor dolazi u trenutku osjetljivom za veze dviju zemalja, pogotovo u vezi sa Zapadnom Saharom, bivšom španjolskom kolonijom, slabo naseljenim područjem kojeg tri četvrtine kontrolira Rabat, ali na njega polažu pravo pristaše neovisnosti Fronte Polisario. Obnova napetosti između dviju strana na tom području i nedavno američko priznanje marokanskog suvereniteta nad tim teritorijem, što je bio preduvjet Marokanaca za potpisivanje sporazuma o normalizaciji odnosa s Izraelom, potaknuli su nesuglasice Rabata i Madrida o tom pitanju. Španjolska vlada traži sa svoje strane da se poštuju rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a koji Zapadnu Saharu smatra “neautonomnim teritorijem” i predviđa održavanje referenduma o samoodređenju. Sporni španjolski gradovi Ceuta i Melilla, nalaze se na afričkom kopnu, okruženi Marokom.
Da je to tako, dokazuje i posjet španjolskog kralja Ceuti 2007. godine, prvi posjet jednog državnika Španjolske u 80 godina, koji je izazvao veliki prosvjed Marokanaca. Ceutu, na tjesnacu Gibraltar, osvojili su Španjolci 1668. u pobjedi nad Portugalcima koji su ga držali nakon protjerivanja Maura. Istočnije nalazi se Melilla, također danas sastavni dio Španjolske koji im je pripao 1497. također u borbi protiv Maura. – Ti europski gradovi nemaju ništa zajedničko s Gibraltarom, britanskom kolonijom – kazao je tada Juan José Imborda, predsjednik grada Melille, jednog od 19 autonomnih područja Španjolske napominjući da “kada su ti gradovi pripali Španjolskoj, Maroko nije ni postojao, a da ni Komisija za dekolonizaciju, koju je osnovao UN, nikada nije tražila prepuštanje tih gradova”. Ceuta, grad poznat po imenu i kao Sebta grad je na krajnjem sjeveru Maroka. Službeno pripada Španjolskoj.
Život je u toj regiji težak. Pogotovo za žene koje tamo rade teške fizičke poslove. Svaki dan rano ujutro dolaze na posao, a zadatak im je prebacivanje robe preko granice. Svaka žena u tom području za sobom vuče jedna ručna kolica i na njima prevozi robu preko granice. Španjolska je kao članica EU u okviru pregovora oko Schengena uspjela isposlovati da marokanski susjedi iz bližeg okruženja Ceute mogu navratiti u taj grad svaki dan i to bez vize. Roba koju tamo kupe daleko je jeftinija nego u ostatku Španjolske. Ceuta, kao slobodna luka, zona je slobodne trgovine u kojoj se na uvezenu robu ne plaća carina. Preko tijesnog graničnog prijelaza dnevno u prosjeku prolazi oko tri tisuće ljudi. U tom metežu mnoge žene izgube živote jer ih masa ljudi pregazi nakon što padnu u velikoj gužvi koja vlada na uskom graničnom prolazu i zbog težine tereta ne uspijevaju se dovoljno brzo podići na noge.
Navala migranata
Prije nego što je ograničen broj prelazaka granice, puno se ljudi doselilo u marokansku pograničnu regiju oko Ceute. Riječ je o strukturno slabo razvijenom kraju, nema industrije, infrastruktura je loša, nema puno posla. Po procjenama stručnjaka, u pograničnoj trgovini između Ceute i Maroka godišnje se realizira razmjena robe u vrijednosti od 400 milijuna eura. Ceuta (80 tisuća stanovnika) i Melilla (85 tisuća stanovnika) poznata su područja gdje migranti svakodnevno pokušavaju ući u EU pa su postavljene ograde visoke šest metara koje dijele dva svijeta. Ali za mnoge mlade Afrikance to je zadnja prepreka do novog života u Europi. Oni ni u kojem slučaju ne žele prihvatiti da je ta prepreka nepremostiva. U španjolskim enklavama Ceuta i Melilla afričke izbjeglice sanjaju Europu. U planinama Maroka na tisuće afričkih izbjeglica čekaju priliku da prijeđu graničnu ogradu i dočepaju se Europske unije i ostvare svoje snove.
