Osumnjičen za osam silovanja: Srbijanskom učitelju glume prijeti do 15 godina zatvora

[storm]

Autor: Raport.ba



Viši sud u Beogradu odredio je večeras pritvor do 30 dana vlasniku škole glume u Beogradu Miroslavu Miki Aleksiću (68), osumnjičenom za ukupno 15 krivičnih djela, osam silovanja i sedam djela spolno uznemiravanje.



Na osnovu člana 211 Zakonika o krivičnom postupku, po tačkama 2, 3 i 4, odlukom sudije za prethodni postupak pritvor mu je određen da ne bi utjecao na svjedoke i oštećene, da ne ponovi krivično djelo, kao i zbog uznemirenja javnosti.

Aleksiću je određen pritvor zbog okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove krivičnog djela ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati postupak utjecanjem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, piše Blic.

Takođe, okolnosti ukazuju da će u kratkom vremenskom periodu ponoviti krivično djelo ili dovršiti pokušano krivično djelo ili učiniti krivično djelo kojim prijeti.



Za krivično djelo koje se Aleksiću stavlja na teret propisana je kazna zatvora preko deset godina, odnosno kazna zatvora preko pet godina za krivično djelo sa elementima nasilja ili mu je presudom prvostepenog suda izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a način izvršenja ili težina posljedice krivičnog dela su doveli do uznemirenja javnosti koje može ugroziti nesmetano i pravično vođenje krivičnog postupka.

Osumnjičenom Aleksiću se stavlja na teret izvršenje 8 krivičnih dela silovanja iz člana 178 stav 3 u vezi sa stavom 1 KZ i 5 krivičnih dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182 stav 3 u vezi sa stavom 1KZ u vezi sa članom 178 stav 1 KZ i 2 krivična dela iz člana 182 stav 3 u vezi sa stavom 1 KZ u vezi s članom 181 stav 2 KZ.

Na ovu odluku sudije, Aleksić i njegov branilac mogu da izjave žalbu krivičnom vanpretresnom vijeću suda u roku od tri dana.

Aleksić će biti sproveden u pritvor Okružnog zatvora u Beogradu.

On je popodne negirao na saslušanju u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu da je seksualno napastvovao šest učenica glume u toj školi, pored ostalih i Milenu Radulović koja ga je prijavila policiji.

[hani_jong_un]

isti zan reno haha

[storm]

isti zan reno haha

Ima i balkan svog Weinsteina ...

[Atomic]

Ovo Arkanov pajdo ?

[R4IN]

I redovno ce spavati jesti plus na racun gradjana..

[Ramzess]

Fuj koji gad ... birao i pripremao djecu godinama da bi ih seksualno iskoristavao i ucjenjivao ... dozivotna za dzubre!

[lejlamo]

meni zakon nije jasan.

pravno prave razliku između silovanja i obljube zloupotrebom položaja.

prvo, kakav je to termin OBLJUBA. to je silovanje.
obLJUBIO ..

Nastavnik, vaspitač, staralac, usvojilac, roditelj, očuh, maćeha ili drugo lice koje zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja izvrši obljubu ili sa njom izjednačen čin sa maloletnikom koji mu je poveren radi učenja, vaspitavanja, staranja ili nege,
kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.

od JEDNE godine....

silovanje je samo u slučaju kada kaže da će te i ubiti nakon OBLJUBE.

Ko prinudi drugog na obljubu ili sa njom izjednačen čin upotrebom sile ili pretnjom da će neposredno napasti na život ili telo tog ili njemu bliskog lica,kazniće se zatvorom od tri do dvanaest godina.

ovo su meni strašne pravne definicije.

ono što su pozitivno uradili je da su ukinuli zastaru kod slučajeva ovih obljuba.

[dmr]

Bolna ispovest mlade glumice, još jedne žrtve Aleksića

Iva Ilinčić (24), glumica Beogradskog dramskog pozorišta, još jedna je devojka koja je policiji prijavila čuvenog nastavnika glume Miroslava Miku Aleksića (68). Prvi put je, kako kaže, seksualno zlostavljana sa 17 godina. Usledio je period pauze do 18. godine, a onda se nastavilo.



Pre nekih godinu dana prvi put sam sebi rekla: “Ne, Iva! Mika te nije čeličio za glumu, nije te kao glumicu testirao, nego te je zlostavljao. Veoma te je zlostavljao! I zlostavljao je mnoge druge. I zlostavljaće. Neće se nikad zaustaviti!”

„Nisam silovana, srećom nemam takvo iskustvo, ali jesam kontinuirano seksualno uznemiravana. Šest godina sam ćutala, negirala, nikom nisam govorila, bukvalno nikom. Bilo mi je jasno da je loše. Kada se dogodilo prvi put, rekla sam sebi: ‘Mika mi je kao otac, nemoguće da se ovo dešava i ne dešava se. A ako se dešava, onda on mene čeliči, hoće da me spremi za surovi svet reditelja, producenata’. Pravdala sam to, odbijala da prihvatim. Ignorisala sam. A onda sam priznala sebi, što je bio ogroman korak“, ispričala je Iva Ilinčić za „Blic“.

Svedoči da je šest godina ćutala

„Bukvalno nikome nisam rekla. Ni mami, ni tati, ni sestri, ni tadašnjem dečku, sadašnjem… Nikome. Ne znam kako to da objasnim. Stidela sam se, preuzela sam njegovu sramotu, osećala sam se kao saučesnik. Bila sam mala, nisam shvatala da nisam saučesnik, već žrtva jednog izrazito inteligentnog čoveka koji je stalno govorio da me zna u dušu. I stvarno me je znao. On je imao isti sistem sa svakom žrtvom, znao je kako da se približi i koliko god ti kod kuće smišljaš šta ćeš mu reći, sledeći put kada te napadne, plašiš se i vraćaš se, jer ne želiš da izađeš iz svoje grupe… Dokle to ide? Ne želiš da on misli loše o tebi. Ne želiš da on misli da nisi spremna da uradiš sve za njega. Konstantno postavlja stvari da ti je dao ceo svet na dlanu, ponavlja “ja sam vama potreban, ne vi meni”, a mi kao mantru to slušamo 10 godina“, kaže Iva Ilinčić.

Ističe da polaznici nikada nisu dovodili u pitanje Mikine metode.

Milena me je jako motivisala

„Ubeđena sam da je ovo počelo mnogo pre nas. Njegova moć je bila u tome što je verovao da nijedna od nas neće govoriti. I nije do sada. Dok Milena koja je najhrabrija nije povukla sve nas i dala nam krila da se oslobodimo. Kada su ga uhapsili, ja sam takvo oslobođenje osetila, kao nikada ranije u životu, nisam ni bila svesna tereta. Možda će zvučati glupo, ali to je bila kao neka hipnoza. Ja sam godinama nakon grupe sa njim bila u dobrom odnosu. Bio je prisutan na Akademiji, gledao je neke moje ispite, ja i dalje sebi nisam mogla da objasnim da je to nešto loše. Četiri godine su mi bile potrebne da shvatim da sam zlostavljana. Kada sam krenula da raščlanjujem to na psihoterapiji, shvatila sam da je to težak oblik zlostavljanja, psihičkog, seksualnog, emotivnog, svakog „, navodi Iva Ilinčić za „Blic“.

Onda se, kaže, pojavila Milena, koja ju je jako motivisala.

„Govorila je da ne treba da odustanemo, da treba da se borimo. Ono što me je, ipak, najviše motivisalo jesu dve devojke koje su Miku s nama prijavile, koje su predivne. Jedna je devojčica, dete, ima 17 godina. Kada sam je videla, rekla sam: ‘Po cenu čega god, ja moram nešto da uradim'“, svedoči Iva Ilinčić.

Za razliku od Milene Radulović koja je za “Blic” ispričala da je prevazišla silovanje i jezivu traumu, a da sada sve radi kako bi pomogla potencijalnim novim žrtvama, Iva Ilinčić kaže da i dalje nije obradila traumu. Objašnjava i zašto do sada nije govorila o svemu.

„Potisnula sam sve, jako sam se plašila. Znate, kad u društvu kažete da ste iz Mikine škole, otvaraju vam se vrata, sigurno ste kulturni, obrazovani, dama, dobro se osećate. Pored toga, u glavi sam stalno imala da će ljudi da me žale, a to je poslednje što želim. Nisam želela ni da se eksponiram, meni to ne treba, na početku sam karijere, želela sam eksponiranje zbog neke uloge i sigurno ovo nije način zbog kojeg bi bilo ko u 24. godini želeo da završi na naslovnoj strani. Kada sve to staviš na jednu stranu, plus moguću osudu javnosti, a na drugu devojčicu koju sam upoznala, koja ima 17 godina i trpi užas, nisam imala dilemu da li treba da progovorim. Onda sam odlučila da kažem roditeljima i dečku, i dobila sam ogromnu podršku. Mami i tati je bilo teško, nisu ni pomišljali, zamislite da kao roditelj nekom poverite dete i onda shvatite kome ste ga dali. I njima je jako teško“, kaže Iva Ilinčić.

Dolazio je na ispite, sve kontrolisao

Kako se otvarala i govorila ljudima o svom iskustvu, raslo joj je samopouzdanje, shvatila je da nije kriva i kaže da joj je “mnogo bitno da sve žene znaju da nisu krive”.

„Imala sam trenutke kada sam pomišljala, bože, da li mi je prekratka haljina u kojoj sam danas došla ili da li mi je košulja providna? To je osećanje koje je najgore, jer ti si sigurna da si i ti, pošto učestvuješ u tome, kriva. Značilo mi je što posle Akademije više nisam morala da ga viđam. Tek kad me je pustio, kad sam ga otresla, shvatila sam sve. Neizmerno moram da zahvalim mom ocu, Srđanu, koji je u veoma kratkom roku učinio sve što je u njegovoj moći da nam svima, kao advokat, olakša i pomogne. Ja sam njegova princeza i on je najbolji tata na svetu. Imala sam i podršku najbolje prijateljice Mije. Nije niko morao da me ubeđuje više, jer sam instinktivno osetila da je moje, da mi pripada da izađem imenom i prezimenom i ispričam sve“, kaže glumica.

Dok je bila na Akademiji, kako kaže, Aleksić je dolazio na ispite i sve je i dalje “nekako kontrolisao”. Kada je prestala da ga viđa, samopouzdanje joj je poraslo.

„Užasan uticaj je imao. Svaki put kada bih ga videla vraćala su mi se sećanja i shvatala sam da nemam snage da se s tim borim. U međuvremenu sam porasla i evo sada razgovaram s vama. Rekla sam sebi biću hrabra, nije važna cena. Važno je da se sve žrtve ohrabre, da ne trpe „zaključuje hrabra Iva Ilinčić svoju ispovest.

Kažu da sam mu dala povoda, a ja 17, a on 63

„Presrećna sam zbog pozitivnih reakcija. Ogroman je bio strah. I sada ima komentara da sam mu dala povoda.

Jeste, dala sam mu sa 17 godina, a on je imao 63. Odvratno. Milena i ja smo mozgale i došle smo do toga da on nikad neće biti kažnjen za svoje zločine. A onda smo dočekale da ga uhapse, priča je odjeknula, stigla je podrška. Zaslužio je ono što mu se dešava.

Žrtva priča kada oseti da je spremna
Pogađaju je komentari i pitanja pojedinaca zašto je do sada ćutala.

„Bitno je da se pošalje poruka da nema roka kada žrtva treba da priča o zlostavljanju. Žrtva priča onda kada se oseti spremnom da priča. Ja sam progovorila kada sam bila spremna. Poklopile su se razne stvari. Iz ove perspektive, savetujem žrtvama da pričaju. Istina oslobađa. Čistim se kroz priču, lakše mi je „zaključuje Iva Ilinčić.

[storm]

Masovno se javljaju žrtve seksualnog zlostavljanja. Ove žene sve su pokrenule
Martina Pauček Šljivak
index.hr



Foto: Privatan album
TEK jedna od10 seksualno zlostavljanih žena prijavi nasilje koje je doživjela, kako je Indexu rekao psihijatar, dr. Goran Arbanas, iz Klinike za psihijatriju Vrapče, koji godinama radi sa žrtvama seksualnog nasilja.

>>Uhapšen srpski nastavnik glume: Silovao me kad sam imala 17 godina

Ovih dana pokrenut je regionalni pokret protiv seksualnog zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja te glumice iz cijele regije na Facebook stranici Nisam tražila objavljuju navode o seksualnim zločinima koje su doživjele od profesora glume i redatelja. Takav je, podsjetimo, pokret krenuo 2017. u SAD-u kad su glumice progovorile o seksualnom zlostavljanju od filmskog producenta Harveyja Weinsteina.

Bivše studentice Akademije u Sarajevu pokrenule stranicu na kojoj se masovno javljaju žrtve nasilja
Ovog puta sve je krenulo iz Srbije nakon što je 25-godišnja glumica Milena Radulović prijavila da ju je silovao i seksualno zlostavljao 68-godišnji srpski učitelj glume Miroslav Mika Aleksić, koji je i uhićen, nakon što je još niz glumica izjavilo da ih je zlostavljao, a neke su u tom trenu, kao i Milena Radulović, bile maloljetne.

>>Mučne priče glumica koje su zlostavljane: "Hrvatski redatelj me silio na sex"

Facebook stranicu Nisam tražila pokrenule su kolegice i bivše studentice na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu Ana Tikvić, Nadine Mičić, Matea Mavrak i Asja Krsmanović kako bi pomogle kolegicama koje su pretrpjele slična zlostavljanja, a Index je razgovarao s njima.

Ana Tikvić, jedna od pokretačica Facebook stranice Nisam tražila

"Javile smo se jedna drugoj i rekle - moramo nešto poduzeti"
"Nakon što je Milena Radulović hrabro istupila, ostale smo prvenstveno zgrožene tim činom, ali ništa manje ni komentarima koji su se povlačili ispod portala diljem regije. Zajednička poanta je bila - 'sama je to tražila'. Po statusima i objavama na Facebooku shvatile smo da dijelimo stav prema tome, javile se jedna drugoj i rekle: 'Mi moramo nešto poduzeti. Plješćemo hrabroj Mileni, osuđujemo zlostavljanje u nekom dalekom Hollywoodu... Ovog ima i kod nas.' Tako je nastala stranica Nisam tražila", kazale su nam na početku glumice Matea Mavrak, Ana Tikvić i Nadine Mičić te dramaturginja Asja Krsmanović.

Asja Krsmanović, jedna od pokretačica Facebook stranice Nisam tražila

"Ova platforma treba predstavljati siguran prostor za žene da iznesu javno s kojim se sve oblicima mizoginije sreću u sredinama u kojima studiraju i rade"
Ističu kako su se nadale da će odaziv biti velik jer pouzdano, kažu, znaju da su se seksualna zlostavljanja i uznemiravanja događala, uz uvijek prisutnu mizoginiju.

"Ali nismo očekivale ovoliki broj poruka. Prvenstveni cilj je bio poručiti ženama da nisu same. Ova platforma treba predstavljati siguran prostor za žene da iznesu javno s kojim se sve oblicima mizoginije sreću u sredinama u kojima studiraju i rade. Da se ljudi educiraju i da se iz javnog diskursa izbace dijalozi poput 'nosila je suknju, sama je to tražila'. Da mlade djevojke koje to čitaju znaju prepoznati nasilje ako im se sutra dogodi, a gotovo je izvjesno da hoće. MeToo pokret ili bilo koji drugi naziv, ali zaista se nadamo da će se nešto promijeniti, da će se promijeniti atmosfera studiranja i rada u javnim profesijama", kazale su nam Matea, Ana, Nadine i Asja.

Nadine Mičić, jedna od pokretačica Facebook stranice Nisam tražila



"Nismo govorile o imenima"
Navode kako se nakon pokretanja stranice sve dogodilo u svega nekoliko sati.

"Inbox nam je bio zatrpan. Mislim da su žene samo čekale da im netko da i najmanju mogućnost da o tome progovore", kažu nam.

Pitale smo ih jesu li u porukama vidjele da se nečije ime kao zlostavljača navodi više puta.

"Nismo govorile o imenima. Doslovno smo kopirale svaku poruku koju smo dobile i kao takvu je objavile. Neke kolegice poznajemo osobno, neke ne. Ne želimo nagađati o imenima. Kada žrtva osjeti da je spremna (ako osjeti), progovorit će javno o činu i imenima", kazale su na kraju.



Matea Mavrak, jedna od pokretačica Facebook stranice Nisam tražila

Članica Ženske sobe: U 90 do čak 95 posto slučajeva žene se ne usude prijaviti seksualno nasilje
Index je razgovarao i s članicom Ženske sobe, jedine specijalizirane organizacije civilnog društva koja se bavi problematikom seksualnog nasilja u Hrvatskoj.

Josipa Tukara Komljenović, članica Ženske sobe, inače sociologinja i voditeljica programa za mlade, za Index je ispričala s čim se sve suočavaju žrtve seksualnog nasilja i što ih sprječava u tome da prijave nasilje. Baš kao što nam je u razgovoru rekao i psihijatar iz Vrapča, dr. Goran Arbanas, tako nam je i ona kazala da se u 90 do čak 95 posto slučajeva žene ne usude prijaviti seksualno nasilje, a razloga za to je, navodi, puno.

"Situacija nije jednostavna i ne smijemo stavljati pritisak na žrtve nasilja da ga prijave, već trebamo odgovornost raspodijeliti na društvo, institucije. Ako pokažemo da imamo nultu stopu tolerancije na nasilje, onda je to prvi korak da jasno kažemo kako osuđujemo nasilje. Institucije mogu dati jasnu poruku da imamo nultu stopu tolerancije na seksualno nasilje ako odrede primjerene kazne za seksualno nasilje, ako te kazne budu visoke i ako počinitelj bude adekvatno sankcioniran. Tada žrtvama poručujemo da smo uz njih", istaknula je Josipa Tukara Komljenović za Index.

"Problem su minimalne kazne"
Problem je, kaže, što je tek lani povećana minimalna kazna za silovanje s godine dana na tri godine i sudovi su najčešće, navodi, uvijek dosuđivali tu minimalnu kaznu od godine dana i još se sudski proces razvukao na niz godina.

"Pa mi imamo sudske procese za seksualno nasilje koji traju godinama. Neki su trajali i osam godina i žrtva je za to vrijeme prolazila dodatnu traumu, da bi počinitelj na kraju bio kažnjen s godinu dana. Pokret Spasi me Jelene Veljače je doprinio tome da se lani izmijenio Kazneni zakon i da se minimalna kazna za silovanje povećala s godine na tri", kazala je.

Navodi i kako veliku ulogu u svemu imaju i odgojno-obrazovne ustanove koje bi trebale daleko više raditi na prevenciji nasilja.

"U Dalmaciji najviše tvrde da se tamo seksualno nasilje ne događa, ali ima i škola u Zagrebu"
"Ministarstvo znanosti i obrazovanja bi u škole trebalo uvesti obavezne radionice, edukacije o seksualnom nasilju. Ženska soba je napravila edukativni preventivni program protiv seksualnog nasilja za učenike prva tri razreda srednje škole. No to nije obavezno i škole to ne moraju prihvatiti. Najviše otpora nam pokazuju škole u Dalmaciji. One nam kažu da im to ne treba jer kod njih nema seksualnog nasilja. A takvih škola, koje to tvrde, ima i po Zagrebu isto", navela nam je Josipa Tukara Komljenović.

Dodaje i kako ih iz nekih škola zovu tek kad se pojavi slučaj seksualnog uznemiravanja učenica.

"Kad bismo imali prevencijske programe, tad bi bilo manje seksualnog nasilja. Gledajući nordijske zemlje koje sustavno rade na prevenciji, pokazalo se da kroz dugi niz godina imaju dobre rezultate i da je takav vid nasilja u padu. To je i za državu jeftinije jer kasnije nema troškova za sudske postupke i za smještaj počinitelja u zatvore", kazala nam je.

Dr. Goran Arbanas, psihijatar u Klinici Vrapče, za Index je progovorio o zdravstvenim poteškoćama žrtava seksualnog nasilja i tome može li ih se i kako osnažiti da prijave počinitelja.

Psihijatar u Vrapču: Izrazito je loše propitkivanje je li žrtva izazvala nasilje
"Na nama nije da nagovaramo osobu da prijavi ili ne prijavi nasilje, naše je da osobi pojasnimo koje su joj sve mogućnosti, a u konačnici će osoba sama poduzeti što misli da može. Žene (kažem žene jer su one u preko 95 posto slučajeva zlostavljane) često ne prijave nasilje u odrasloj dobi jer je najčešći počinitelj njihov partner, sadašnji ili bivši. Preko 85 posto počinitelja je osobi poznata osoba. Seksualno nasilje je jedna od rijetkih vrsta nasilja gdje članovi obitelji propituju ulogu žrtve. Kad vas netko opljačka, nitko vas neće prozivati, ali kad je osoba silovana, onda u našem društvu postoji tendencija da ispituju je li žrtva pridonijela tome. To je izrazito loše i to stigmatizira žrtvu. Nasilnik je taj koji nasilje radi i nikako ne smijemo govoriti i propitkivati je li ga žrtva izazvala jer žrtve ne izazivaju", kazao nam je dr. Arbanas.

Kao i Josipa Tukara Komljenović, tako je i on istaknuo problem s dugotrajnim sudskim procesima.

"Znamo koliko sudski procesi traju, a još k tome često nema materijalnih dokaza kod seksualnog nasilja pa je jedna riječ protiv druge. Sve su to faktori koji utječu na to da žrtva ne prijavi nasilje. Još kad je nasilnik netko u poziciji moći, bojite se što će biti s vama, hoćete li izgubiti posao. A kad se radi o maloljetnoj osobi, tu je na cijelom sustavu da mora reagirati, mi smo dužni zaštititi dijete. Netko tko ima 16 godina ne može dati pristanak za ulazak u odnos s profesorom ili ikome u poziciji moći, ovo nije dobrovoljni seks. Što je osoba mlađa, u pravilu će se teže nositi s tim stresom. Nije isto doživjeti seksualno nasilje sa 16 i 26 godina. Ono će imati puno gore posljedice ako se žrtva nalazi u mlađoj životnoj osobi. To je trauma koja se može ugraditi u strukturu ličnosti", kazao nam je dr. Arbanas.

Ogromne posljedice na zdravlje žena koje su proživjele seksualno zlostavljanje
Navodi kako su zdravstvene posljedice žrtava nasilja brojne.

"One mogu biti fizičke, neželjena trudnoća, spolne bolesti, zatim psihološke i socijalne posljedice. Od psiholoških posljedice žrtve mogu imati različite dugoročne reakcije, mogu razviti depresiju, anksioznost, imaju povišen rizik od suicida i seksualne probleme. A osim što žrtve često ne prijave nasilje, često ni ne potraže našu stručnu pomoć, što nije dobro jer mi liječimo vidljive posljedice tipa PTSP-a, dok s druge strane radimo na jačanju samopouzdanja koje je često narušeno nakon nasilja. Seksualno nasilje ima sličnosti s drugim vrstama nasilja, no ono je specifična vrsta traume jer se dobije najmanje podrške. Teško dijelite svoje iskustvo i gurnuti ste u poziciju da ostanete sami", objasnio je dr. Arbanas koji dugi niz godina radi sa žrtvama seksualnog nasilja.

[toxic]

Jezivo. Jos jezivije je sto je on to po svemu sudeci planirao godinama.
Imao dovoljno vremena da steknu strahopostovanje prema njemu, a zlostavljanje gurao pod okrilje glume, celicenja za uloge.
I kakav to odnos naprave roditelji s decom, da im se ovakve stvari plase reci, poveriti, ili da sami roditelji ne primete. Po meni je nemoguce da nema promena u ponasanju, navikama, razgovoru... Tuzno

[Atomic]

Ludi su oni koji dadnu dijete nekome ko se druzio s Arkanom.

[hani_jong_un]

asja mi lici na @Ariel

[Polaris]

asja mi lici na @Ariel

Vala ni nalik

[R4IN]

Pa sto su sutile..

[Polaris]

Pa sto su sutile..

Pa vjerovatno strah, stid, nije bas tako jednostavno se nekome povjeriti...

[R4IN]

Pa sto su sutile..

Pa vjerovatno strah, stid, nije bas tako jednostavno se nekome povjeriti...

Pa kako ce dokazati.. tesko kad prodje odredjen period..

[storm]

Pa sto su sutile..

Znaš li ti, kolike su šanse da se u ovim balkanskim kasabama stvari istjeraju na vidjelo?
Da se postigne pravda?
Šutjele su žene u USA, znajući kako to funkcionira, kad su moćnici u pitanju....na stranu i psihički moment, kad žrtva želi to potisnuti, jer je svaki razgovor ponovno proživljavanje traume...kad je krkanska okolina sklona samo osuđivati. kad ....mnogo je tih "kad"...