Patriotizam/domoljublje

[Dina]

Odmah da se distanciram i ogradim od nacionalizma...
Sutra je 1. mart pa onako razmišljam...
Evo šta kaže wikipedia...

"Patriotizam ili domoljublje (lat. patria; otadžbina, domovina, zavičaj, postojbina) je ljubav prema domovini i njenim karakteristikama (kao što su narod, jezik, kultura, politika, istorija, sport itd.), koja podrazumijeva otvoren, tolerantan i ravnopravan odnos prema drugim domovinama i njihovim karakteristikama, bez bilo kakve isključivosti. Patriotizam je stalno i uporno nastojanje da se radi na afirmaciji onih karakteristika domovine koje su društvo i živote učinili, i čine, boljim, slobodnijim i nadahnutijim. [1][2]

Može se tumačiti i kao emotivna povezanost sa domovinom. Osjećanje povezanosti izražava se kao osjećanje pripadnosti koje se može shvatiti kao izraz ponosa prema domovini, kao i čitavom nizu karakteristika vezanih za domovinu, kao što su narod, jezik, kultura, politika, istorija, sport itd. "

Ima li ga kod nas uopšte? Zašto ga nema više? Je li ponekad ova emocija zloupotrebljena?

Kada je sin bio mali, jedno ljeto smo putovali u Albaniju... Ta ljubav prema vlastitoj zemlji kod njih je toliko izražena da me je i dijete pitalo zašto mi ne volimo tako svoju zemlju??
Ta emocija je toliko zarazna, da smo ostali još malo, mali bi propričao albanskim jezikom

Tužno je što kod nas niko ne razvija kod djece te plemenite osjećaje...

[Mehaning]

Domoljublje me je na veliku sreću potpuno zaobišlo...

[Dina]

Domoljublje me je na veliku sreću potpuno zaobišlo...

Misliš da u njemu nema ništa pozitivno?
Pazi, ne govorim o nacionalizmu, ni o ideja velike ove ili one zemlje na štetu sudjeda...
Nego o čistoj emociji koja proradi kada pogledaš oko sebe, o osjećaju pripadanja i želji da doprineseš boljoj budućnosti...
Može se osjećati domoljublje i prema zemlji u kojoj nismo rođeni...

[Mehaning]

Domoljublje me je na veliku sreću potpuno zaobišlo...

Misliš da u njemu nema ništa pozitivno?
Pazi, ne govorim o nacionalizmu, ni o ideja velike ove ili one zemlje na štetu sudjeda...
Nego o čistoj emociji koja proradi kada pogledaš oko sebe, o osjećaju pripadanja i želji da doprineseš boljoj budućnosti...
Može se osjećati domoljublje i prema zemlji u kojoj nismo rođeni...

Nema...

[Sarajka]

Nacionalizam po izvornoj definiciji predstavlja privrzenost sopstvenoj naciji odnosno drzavi. I u tom konceptu nema nikakvog zla. Problem nacionalizma na EX YU prostorima je u tome što velika većina nacionalista, su šovinisti ustvari.
I oni svoj „nacionalizam“ manifestiraju na način da omalovazavaju, nepoštivaju i mrze drugo, tudje i drugačije.

Ja sam imala jako puno nade nekad davno u ideju jedinatvene bosanske nacije, koja bi zazivjela i postala opće prihvaćena medju gradjanima BiH. (Primjer je naveden u uvodnom postu od @Dina kad su Albanci u pitanju).

Nazalost, za stvaranje bosanske nacije prvo bi bila nuzna promjena ustava BiH. Jer ustavno pravna kategorija „Bosanac/ka ne postoji definirana ustavom BiH. I automatski svi bosanci i bosanke podpadaju po ustavu u kategoriju ostalih. Popis 2013 je najbolji pokazatelj. Mala utjeha je medjutim, da se oko 60% stanovništva izjasnilo da govori bosanskim jezikom.
Pa eto..

[Dina]

Donekle se slažem s tobom @Sarajka ...
Ali zaista sam mislila na onaj ogoljeni patriotizam, emociju ... ne znam, recimo, kada pogledaš svoju kuću, svoju zemlju, da imaš onaj osjećaj da tvoje korjenje seže duboko, da te ona čini tako stamenim, snažnim... da jedan pogled na trešnju u uglu vrta izaziva lavinu uspomena... da bi bio u stanju žrtvovati se, raditi, braniti, samo da sačuvaš kućni prag....
Mislim da mi takve emocije najviše nedostaju iz bivše nam države, taj idealizam...
Možda je to prevaziđeno, možda smo se svi previše razočarali, ne znam...
Upitno je da li uopšte volimo svoju domovinu?!

Slažem se s tobom, ovo vezano za naciju, tu smo bitku izgubili... ali, izgleda da nemamo više ni tih pojedinačnih emocija

[Sarajka]

Donekle se slažem s tobom @Sarajka ...
Ali zaista sam mislila na onaj ogoljeni patriotizam, emociju ... ne znam, recimo, kada pogledaš svoju kuću, svoju zemlju, da imaš onaj osjećaj da tvoje korjenje seže duboko, da te ona čini tako stamenim, snažnim... da jedan pogled na trešnju u uglu vrta izaziva lavinu uspomena... da bi bio u stanju žrtvovati se, raditi, braniti, samo da sačuvaš kućni prag....
Mislim da mi takve emocije najviše nedostaju iz bivše nam države, taj idealizam...
Možda je to prevaziđeno, možda smo se svi previše razočarali, ne znam...
Upitno je da li uopšte volimo svoju domovinu?!

Slažem se s tobom, ovo vezano za naciju, tu smo bitku izgubili... ali, izgleda da nemamo više ni tih pojedinačnih emocija

Ja se života u EX YU ne sjećam nikako. Bila sam beba, malo veća kad rat buknuo u HR pa u BiH.
Mišljenja sam da ljudi idealiziraju taj život u EX YU. Pa tako vezu i emocije. Svake vrate.

Donekle i to mogu i razumjeti, jer je nekima EX YU bila jedina, ajmo reći stabilna država u kojoj su živjeli.
Rat pa onda ekonomska i socijalna nesigurnost doveli su najvećim dijelom do tog predimenzionalnog idealiziranja. Ili kako već to definirati. Ponestaje mi riječi.

Ja emocije imamo iskljucivo prema BiH i Sarajevu. Beograd, Novi Sad i svi ti gradovi preko Drine za mene kao da su u Južno Arfučkicoj Republici.
Sto se Zagreba tiče, njega volim. No zbog ljudi. Tj dijela familije i jer sam provela odredjeni dio djetinjstva. Ali u srcu je domovina samo BiH.

[Dina]

Donekle se slažem s tobom @Sarajka ...
Ali zaista sam mislila na onaj ogoljeni patriotizam, emociju ... ne znam, recimo, kada pogledaš svoju kuću, svoju zemlju, da imaš onaj osjećaj da tvoje korjenje seže duboko, da te ona čini tako stamenim, snažnim... da jedan pogled na trešnju u uglu vrta izaziva lavinu uspomena... da bi bio u stanju žrtvovati se, raditi, braniti, samo da sačuvaš kućni prag....
Mislim da mi takve emocije najviše nedostaju iz bivše nam države, taj idealizam...
Možda je to prevaziđeno, možda smo se svi previše razočarali, ne znam...
Upitno je da li uopšte volimo svoju domovinu?!

Slažem se s tobom, ovo vezano za naciju, tu smo bitku izgubili... ali, izgleda da nemamo više ni tih pojedinačnih emocija

Ja se života u EX YU ne sjećam nikako. Bila sam beba, malo veća kad rat buknuo u HR pa u BiH.
Mišljenja sam da ljudi idealiziraju taj život u EX YU. Pa tako vezu i emocije. Svake vrate.

Donekle i to mogu i razumjeti, jer je nekima EX YU bila jedina, ajmo reći stabilna država u kojoj su živjeli.
Rat pa onda ekonomska i socijalna nesigurnost doveli su najvećim dijelom do tog predimenzionalnog idealiziranja. Ili kako već to definirati. Ponestaje mi riječi.

Ja emocije imamo iskljucivo prema BiH i Sarajevu. Beograd, Novi Sad i svi ti gradovi preko Drine za mene kao da su u Južno Arfučkoj Republici.
Sto se Zagreba tiče, njega volim. No zbog ljudi. Tj dijela familije i jer sam provela odredjeni dio djetinjstva. Ali u srcu je domovina samo BiH.

Ma ni ja puno ne pamtim život, ali znam po tati koliko su oni bili nafurani, ono, od radnih akcija do dana mladosti...
Zato sam se i pitala da li je ponekad ta emocija zloupotrebljena, svjesno...

[Sarajka]

Ja se života u EX YU ne sjećam nikako. Bila sam beba, malo veća kad rat buknuo u HR pa u BiH.
Mišljenja sam da ljudi idealiziraju taj život u EX YU. Pa tako vezu i emocije. Svake vrate.

Donekle i to mogu i razumjeti, jer je nekima EX YU bila jedina, ajmo reći stabilna država u kojoj su živjeli.
Rat pa onda ekonomska i socijalna nesigurnost doveli su najvećim dijelom do tog predimenzionalnog idealiziranja. Ili kako već to definirati. Ponestaje mi riječi.

Ja emocije imamo iskljucivo prema BiH i Sarajevu. Beograd, Novi Sad i svi ti gradovi preko Drine za mene kao da su u Južno Arfučkoj Republici.
Sto se Zagreba tiče, njega volim. No zbog ljudi. Tj dijela familije i jer sam provela odredjeni dio djetinjstva. Ali u srcu je domovina samo BiH.

Ma ni ja puno ne pamtim život, ali znam po tati koliko su oni bili nafurani, ono, od radnih akcija do dana mladosti...
Zato sam se i pitala da li je ponekad ta emocija zloupotrebljena, svjesno...

Ja mislim da je prije svega “frizirana”. I to ne samo emocije ljudima, nego i društveno i političko uređenje. Koje je bilo nazalost daleko od idealnog. Ali ljudi ga se sjećaju s nostalgijom i priželjkuju njegov povratak.

[storm]

U definiciji su patriotizam i domoljublje pozitivna osjećanja, pripadnosti, identiteta....ali mene na ovim prostorima hvata neka jeza kad to čujem.
Vjerojatno, jer smo i to izvrnuli, i pretpostavili tim osječanjima, najniže strasti.
Svakako ne svi, ali su te emocije bile generator zla, kako u ratu, tako i u vladanju sada.
Implementirali smo patriotizam, mržnju i šovinizam u kompletu. Svaka izjava, koja ide u prilog "onim drugima, trećima" komentira se u stilu "ma nikakav je on domoljub".

[pink floydd]

@Dina

Ali zaista sam mislila na onaj ogoljeni patriotizam, emociju ... ne znam, recimo, kada pogledaš svoju kuću, svoju zemlju, da imaš onaj osjećaj da tvoje korjenje seže duboko, da te ona čini tako stamenim, snažnim... da pogled na trešnju u uglu vrta izaziva lavinu uspomena... da bi bio u stanju žrtvovati se, raditi, braniti, samo da sačuvaš kućni prag....

Ovo si odlično napisala

Takva emocija kod mene postoji, postojala je i uvijek će postojati. Nisam tako odgojen niti sam to kroz naš "savršeni" obrazovni sistem naučio, ne znam kako sam to pokupio.

Znam da će zvučati kao floskula, ustvari i jeste floskula ali nigdje sunce jače ne grije i nigdje se ne osjećam bolje nego kod svoje kuće u Bosni i trešnju u uglu vrta bih bio spreman braniti u bilo koje doba.

[SmokingMan]

Da samo bacim kratak osvrt na ono što sarajka pomalo romantizira; Albanci su daleko od patriota, malo manji nacionalisti od radikaliziranog dijela srba. Kako to ljudi obično gledaju na patriotizam, se najbolje ogleda kroz istoriju koja pamti krvave ratove potaknute etničkim netrpeljivostima, a velika većina ratova je i zapravo bila zasnovana na netrpeljivosti na etničkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi. Zamislite sada kada neki vojskovođa predvodi vojsku u marš pod zastavom svoje zemlje, nije li recimo zastava sirov primjer kako se ljudima ostavlja u naslijeđe pogrešna interpretacija pojma patriotizma. Po meni je patriotizam školski primjer nevino upakovanog nacionalizma, koji podržava segregaciju i isključivost da ako neko voli komad zemlje na kojoj živi i za koju bi položio svoj život može biti pripadnik te nacije. A često da bi se patriotizam upotpunio u svojoj najgoroj besmislenoj ksenofobnoj i opšte ustaljenoj formi, on se zaokružuje sa vjerskom i pročišćenom etničkom priadnošću, bez jedinki nekih drugih grupacija koje "prljaju" homogenu sredinu. Na to kako ja posmtram patriotizam je da svijet u kojem živimo može egistirati kao jedna velika cijelina, bez granica, obilježja, bilo kakvog vida podjela, kao pokretača strahova i odbojnosti prema drugačijem. Vjerovatno da takva jedna, barem za nas, utopijska globalna država je neostvariva i nije u koraku sa prevrtljivom prirodom čovjeka, koja se "programirala" i "reprogramirala" na gore, što je samo kroz istoriju produbljivalo sve veći i veći jaz među ljudima, ne samo da su ljudi postali udaljeni od "svijetova" za koje su nas u školama učili da su drugačiji od naših, jer su drugačije "obojeni", već su postali još udaljeniji od jedinki sa kojima slave iste praznike i svetkovine "pod jednim kišobranom."

[Dina]

@Dina

Ali zaista sam mislila na onaj ogoljeni patriotizam, emociju ... ne znam, recimo, kada pogledaš svoju kuću, svoju zemlju, da imaš onaj osjećaj da tvoje korjenje seže duboko, da te ona čini tako stamenim, snažnim... da pogled na trešnju u uglu vrta izaziva lavinu uspomena... da bi bio u stanju žrtvovati se, raditi, braniti, samo da sačuvaš kućni prag....

Ovo si odlično napisala

Takva emocija kod mene postoji, postojala je i uvijek će postojati. Nisam tako odgojen niti sam to kroz naš "savršeni" obrazovni sistem naučio, ne znam kako sam to pokupio.

Znam da će zvučati kao floskula, ustvari i jeste floskula ali nigdje sunce jače ne grije i nigdje se ne osjećam bolje nego kod svoje kuće u Bosni i trešnju u uglu vrta bih bio spreman braniti u bilo koje doba.

Lijepe su to emocije I pozitivne... Ali baš zato što se kod nas dosta toga zloupotrijebilo i koristilo za manipulaciju, ljudi zaziru od istih

[Dina]

Da samo bacim kratak osvrt na ono što sarajka pomalo romantizira; Albanci su daleko od patriota, malo manji nacionalisti od radikaliziranog dijela srba. Kako to ljudi obično gledaju na patriotizam, se najbolje ogleda kroz istoriju koja pamti krvave ratove potaknute etničkim netrpeljivostima, a velika većina ratova je i zapravo bila zasnovana na netrpeljivosti na etničkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi. Zamislite sada kada neki vojskovođa predvodi vojsku u marš pod zastavom svoje zemlje, nije li recimo zastava sirov primjer kako se ljudima ostavlja u naslijeđe pogrešna interpretacija pojma patriotizma. Po meni je patriotizam školski primjer nevino upakovanog nacionalizma, koji podržava segregaciju i isključivost da ako neko voli komad zemlje na kojoj živi i za koju bi položio svoj život može biti pripadnik te nacije. A često da bi se patriotizam upotpunio u svojoj najgoroj besmislenoj ksenofobnoj i opšte ustaljenoj formi, on se zaokružuje sa vjerskom i pročišćenom etničkom priadnošću, bez jedinki nekih drugih grupacija koje "prljaju" homogenu sredinu. Na to kako ja posmtram patriotizam je da svijet u kojem živimo može egistirati kao jedna velika cijelina, bez granica, obilježja, bilo kakvog vida podjela, kao pokretača strahova i odbojnosti prema drugačijem. Vjerovatno da takva jedna, barem za nas, utopijska globalna država je neostvariva i nije u koraku sa prevrtljivom prirodom čovjeka, koja se "programirala" i "reprogramirala" na gore, što je samo kroz istoriju produbljivalo sve veći i veći jaz među ljudima, ne samo da su ljudi postali udaljeni od "svijetova" za koje su nas u školama učili da su drugačiji od naših, jer su drugačije "obojeni", već su postali još udaljeniji od jedinki sa kojima slave iste praznike i svetkovine "pod jednim kišobranom."

Hmmm, kod nas trenutno vlada potpuno odsustvo patriotizma... Imamo zastavu koju su nam drugi osmislili himnu bez teksta, podijeljeni smo na sve moguće načine...
Misliš da smo zbog toga manje sigurniji od novih sukoba i podijela
Slažem se da se sve može zloupotrijebiti, ali to ne znači da ne trebamo imati određene emocije i sl., nego da trebamo ih usmjeriti u pozitivnom, a ne negativnom pravcu...

Da čovjek voli zemlju u kojoj je rođen ili živi, meni zvuči normalno... ali, nema toga puno, krenem prvo od sebe

[SmokingMan]

Da samo bacim kratak osvrt na ono što sarajka pomalo romantizira; Albanci su daleko od patriota, malo manji nacionalisti od radikaliziranog dijela srba. Kako to ljudi obično gledaju na patriotizam, se najbolje ogleda kroz istoriju koja pamti krvave ratove potaknute etničkim netrpeljivostima, a velika većina ratova je i zapravo bila zasnovana na netrpeljivosti na etničkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi. Zamislite sada kada neki vojskovođa predvodi vojsku u marš pod zastavom svoje zemlje, nije li recimo zastava sirov primjer kako se ljudima ostavlja u naslijeđe pogrešna interpretacija pojma patriotizma. Po meni je patriotizam školski primjer nevino upakovanog nacionalizma, koji podržava segregaciju i isključivost da ako neko voli komad zemlje na kojoj živi i za koju bi položio svoj život može biti pripadnik te nacije. A često da bi se patriotizam upotpunio u svojoj najgoroj besmislenoj ksenofobnoj i opšte ustaljenoj formi, on se zaokružuje sa vjerskom i pročišćenom etničkom priadnošću, bez jedinki nekih drugih grupacija koje "prljaju" homogenu sredinu. Na to kako ja posmtram patriotizam je da svijet u kojem živimo može egistirati kao jedna velika cijelina, bez granica, obilježja, bilo kakvog vida podjela, kao pokretača strahova i odbojnosti prema drugačijem. Vjerovatno da takva jedna, barem za nas, utopijska globalna država je neostvariva i nije u koraku sa prevrtljivom prirodom čovjeka, koja se "programirala" i "reprogramirala" na gore, što je samo kroz istoriju produbljivalo sve veći i veći jaz među ljudima, ne samo da su ljudi postali udaljeni od "svijetova" za koje su nas u školama učili da su drugačiji od naših, jer su drugačije "obojeni", već su postali još udaljeniji od jedinki sa kojima slave iste praznike i svetkovine "pod jednim kišobranom."

Hmmm, kod nas trenutno vlada potpuno odsustvo patriotizma... Imamo zastavu koju su nam drugi osmislili himnu bez teksta, podijeljeni smo na sve moguće načine...
Misliš da smo zbog toga manje sigurniji od novih sukoba i podijela
Slažem se da se sve može zloupotrijebiti, ali to ne znači da ne trebamo imati određene emocije i sl., nego da trebamo ih usmjeriti u pozitivnom, a ne negativnom pravcu...

Da čovjek voli zemlju u kojoj je rođen ili živi, meni zvuči normalno... ali, nema toga puno, krenem prvo od sebe

Ne branim nikome da ih ima, lijepo je što mi ne vidimo svijet istim očima, a mene nešto naročito ne vežu emocije za ovu zemlju u kojoj sam rođen, samo primjećujem da kada sebe lišim drutšveno nametnutih mišljenja i emocija, osjećam duboki komfor kada se nađem u nekoj drugoj sredini, tek tada doživljavam odsustvo duševnih lanaca . O tome šta su emocije i kako one utiču na ljudski život se može negdje drugdje raspravljati. Treba ovo malo kratkotrajnog života provesti u traganju za smislenim stvarima.

[ina]

Ne volim nacionalizam i smatram da je u nekim okvirima zlo..

Biti patriota je nešto drugo (lijepo) i toga našem narodu ne fali..

[Mehaning]

U jednom od manje važnih svemira, postoji jedva primjetna galaksija, na čijem rubu eksistira jedan mali, nevažni solarni sistem, a na trečem kamenčiču se je nekako uspjeo razviti nespretni život. Trenutno u trečem pokušaju (barem koliko do sada znamo)...

Ima par vrsta, ali jedan među majmunima je sebi nekako utupio u glavu, da je važniji od svih ostalih, inače sličnih živečih formi...

Kako se je počeo nekontrolirano razmnožavati, počelo mu se dešavati, da sreče druge primjerke, koji su mu jebeno slični. Naravno se to našem majmunu baš i nije najviše sviđalo, pa je u silnoj potrebi, da bude "glavni na selu" počeo tražiti razloge, kako bi on mogao biti ipak najpametniji među majmunima...

I tako su se majmuni pogrupirali prvo po kontinentima, pa po državama, pa u samoj potrebi biti poseban, dođemo ne samo do toga, da su oni iz susjedne nam pokrajine čudni, nego smo došli do toga, da smo mi iz centra sela ipak malo "normalniji i pametniji" od onih, koji žive u predgrađu...

Od domoljublja do nacionalizma je po meni samo nevažni korak, na koji su nas navukli u feudalno doba, kad su skužili, da je plačati vojsku skupo, a da majmune možeš ubjediti, da su važniji od majmuna sa susjednog feuda i da je sasvim u redu, da se međusobno potuku i poubijaju za interese svog feudalca...