Index Vijesti
Foto: 123rf
KAD JE Caitlyn Isham prije šest godina dobila svoju svinju kućnog ljubimca Porkchopa, njezina je velika obitelj upravo dočekala troje novorođenčadi. "Imala sam nećake rođene u svibnju, lipnju i srpnju, a onda sam ujesen dobila Porkchopa i rekla kako je to moj doprinos obitelji", rekla je Isham, 37-godišnja stanovnica Wicker Parka, za The Detroit News. S 14 nećakinja i nećaka, Isham je rekla kako nije uskraćena u pogledu djece. I poput svoje braće i sestara, ona je predan, brižan roditelj - samo što njezino dijete ima papke.
Porkchop ima vrhunsku prehranu i ne propušta veterinara
Porkchop se noću zavlači u krevet s Isham. Ona se brine da je njegova prehrana vrhunska, ne propušta posjete veterinaru, Porkchop ima vlastitu sobu u stanu (stari i preuređeni ormar), ima dovoljno igračaka i zabave, ponekad se čak i naljuti ili duri. "Tretiram ga kao svoje dijete", rekla je Isham, dodavši kako postoji i nešto što uvijek dolazi s djecom - pretjerani troškovi - predviđeni i nepredviđeni.
Podaci iz istraživanja LendingTreeja iz kolovoza 2019. otkrili su da je otprilike 42 posto ispitanih milenijalaca bilo u dugovima zbog kućnih ljubimaca. Gotovo 10 posto milenijalaca trenutačno otplaćuje dug. Istraživanje je ispitalo 760 vlasnika kućnih ljubimaca tijekom prva tri dana srpnja 2019. Cilj je bio vidjeti kako vlasnici kućnih ljubimaca plaćaju za svoje životinje, pogotovo kad se pojave iznenadni troškovi. Brianna Wright, vodeća istraživačica studije, rekla je da dug utječe na neto imovinu milenijalaca i diskrecijski prihod.
"Veće plaće dolaze s godinama, pa milenijalci imaju i studentske kredite i druge troškove. Zato je plaćanje troškova kućnih ljubimaca ponekad nemoguće bez zaduživanja", kaže Wright, stručnjakinja za istraživanje potrošača u LendingTreeju.
Veterinar je skup
Srećom za Isham, ona nije imala nikakvih hitnih troškova za Porkchopa, a nije ni dužna zbog njega. Prije nego što je Porkchopa kupila od uzgajivača na Floridi - koštao je između 1500 i 2000 dolara - Isham je puno istraživala kako bi utvrdila može li se pravilno brinuti za kućnu svinju. Iako je bila opremljena i znala za što se prijavljuje, bilo je još nekoliko iznenađenja.
"Iznenađenje je bilo u veterinarskim računima jer nisam pretpostavila da će ga svake godine morati uspavati kako bi mu mogli podrezati papke i kljove", rekla je Isham.
Budući da je Porkchop svinja, Isham mora otići posebnom veterinaru: "Samo je jedan veterinar na ovom području osposobljen za Porkchopa, tako da nemam izbora." Posljednji posjet Porkchopa veterinaru koštao je 800 dolara.
Isham ima posebnu kreditnu karticu CareCredita za posjete veterinaru, a troškove može otplaćivati do godinu dana bez kamata.
"To je jedini način na koji si mogu priuštiti veterinara. Nemam toliko novca na računu", objasnila je Isham.
Istraživanje je pokazalo da je kreditna kartica najčešći oblik plaćanja među milenijalcima za hitne troškove kućnih ljubimaca, objasnila je Wright. "Pripadnici generacije X i boomera također su često plaćali troškove kreditnom karticom, ali možda su mogli platiti saldo u cijelosti istog mjeseca, tako da nisu imali dugovanja."
Milenijalci imaju osiguranje za kućne ljubimce
Porkchop je zaradio ponešto od pojavljivanja u filmovima i fotografiranja, što pomaže nadoknaditi neke troškove, poput plaćanja kolica ili posebnih poslastica. "Sav novac koji zaradi vraća se njemu", rekla je Isham.
Katie Reynolds, 36-godišnja "mama" troje pasa pomeranaca s posebnim potrebama - Rachel, Olivera i Parkera - imala je hitan slučaj s kućnim ljubimcem. Kaže da su joj CareCredit i osiguranje kućnih ljubimaca financijski mnogo pomogli u brizi za tri psa.
"Kad je Oliver imao 14 mjeseci, uzeo je Parkerove lijekove i predozirao se. Proveo je gotovo dva tjedna na intenzivnom liječenju i osiguranje je platilo 90 posto troškova. Dosta se oslanjamo na osiguranje", rekla je Reynolds.
Prema istraživanju, više milenijalaca ima osiguranje za kućne ljubimce nego pripadnika generacije X i boomera, no i dalje imaju najviše duga. Ta neusklađenost ima smisla kad razmislite kako funkcionira osiguranje kućnih ljubimaca, ističe Wright. "Starost i pasmina kućnog ljubimca igraju veliku ulogu u cijenama, a osiguranje ne pokriva postojeća stanja."
Neke tvrtke zahtijevaju da platite franšizu prije početka osiguranja, a ponekad franšiza može iznositi i 1000 američkih dolara, dodao je Wright. "Neki milenijalci morat će se zadužiti samo da bi platili odbitke. Druge osiguravajuće kuće tjeraju vas da unaprijed platite troškove, a zatim podnesete zahtjev za povratom troškova."
Postupak osiguranja za Reynolds je išao prilično glatko i ona je time vrlo zadovoljna. Također pronalazi financijsko olakšanje dovođenjem svojih pasa u bolnicu za kućne ljubimce u kojoj i sama radi na liječenju i operacijama. Oliver je 18. rujna imao potpunu zamjenu kuka, operaciju koja obično košta oko 10.000 dolara. Iako je Reynolds dobila popust za zaposlenike, ipak je platila solidan iznos.
Kao i svi dobri roditelji, Isham i Reynolds podnose žrtve da bi se brinule za svoje voljene, uključujući i one financijske.
"Sve što radimo temelji se na onome što trebaju naši psi. Imamo rabljeni automobil i živimo u ludom stanu u čikaškom kvartu Logan Squareu. Naši psi su naša djeca. Volimo ih i poštujemo kao bića i mislimo da zaslužuju najbolje što im možemo pružiti", rekla je Reynolds za The Detroit News.
Zašto se milenijalci prema kućnim ljubimcima ponašaju kao prema zamjenskoj djeci?
Erin Lowry je za Forbes napisala kako točno zna koliko troši za svog 8-godišnjeg mješanca Jack Russell terijera. S obzirom na to kako milenijalci obično odgađaju tradicionalne životne prekretnice, poput braka, kupovine kuća i rađanja, ne čudi da udomljuju više kućnih ljubimaca - 35 posto njih u usporedbi s 32 posto babyboomera, pokazuje istraživanje GfK-a. Pedeset i sedam posto milenijskih kućanstava posjeduje psa naspram 51 posto svih američkih kućanstava. A Lowry iznosi tri razloga zbog kojih se prema svojim ljubimcima milenijalci ponašaju kao prema zamjenskoj djeci.
Razlog 1 - novac
Psi nisu jeftini. American Kennel Club navodi da prva godina uzgoja malog psa košta 2674 dolara, a za veće pse i do 3536 dolara. ASPCA značajno smanjuje troškove na 1580 dolara za psa srednje veličine. Obje su ove procjene, međutim, znatno manje nego što je Lowry potrošila na svog, doduše, razmaženog, psa Mosbyja. Iako je Mosby nabavljen u starijoj dobi, početna cijena samo da bi ga dovela kući bila je 400 dolara, zatim dodatnih 200 dolara za plaćanje dozvole za pse u New Yorku, registraciju mikročipa i kupnju nekih osnovnih potrepština. Trinaest mjeseci kasnije potrošila je ukupno nešto više od 5000 dolara na Mosbyjevu sreću i dobrobit. Hrani ga skupocjenom psećom hranom koja košta oko 35 dolara mjesečno, a kupila je i neke glupe proizvode koje zapravo nikad nije koristila - poput čistilice za šape nakon šetnje po bljuzgavim pločnicima u New Yorku. No, razlozi za taj pozamašan broj bili su neočekivana operacija i njegovi brojni odlasci kod čuvara pasa kad Lowry putuje.
Iako Mosby probija proračun, što će Lowry uvijek sigurno otkriti prijateljima zainteresiranim da postanu roditelji pasa, on je i dalje puno jeftiniji od djeteta. Izvještaj USDA-a iz 2013. godine utvrdio je da prosječan godišnji trošak odgoja djeteta za obitelj s dvoje roditelja srednjih prihoda iznosi od 12.800 do 14.970 dolara, ovisno o dobi djeteta. Ako živite na urbanom sjeveroistoku SAD-a, trebat će vam 282.480 dolara da odgojite dijete do 18 godina, a da ne spominjemo troškove zdravstvene zaštite vezane uz trudnoću i porođaj, kao i neplaćeni porodiljni dopust s kojim se suočavaju mnogi roditelji.
Razlog 2 - sloboda
Psi trebaju gomile ljubavi i pažnje, ali ne i stalni nadzor poput djeteta. Ne smatra se nasilnom (ili nezakonitom) praksom ostavljati štene kod kuće samo dok ste na poslu. Roditelji nemaju luksuz da to rade s djetetom. Djecu treba stalno nadgledati, a cijena čuvanja djece u SAD-u kreće se od oko 720 do 2230 dolara mjesečno, ovisno o vrsti skrbi koju roditelj odabere.
A da ne spominjemo troškove dadilje za noćne izlaske i ženske večeri. Kad imate psa, možete izaći bez problema, pod pretpostavkom da je štene prvo zbrinuto i da se vratite kući prije nego što obavi nuždu u kući, ali to ne mora dodatno koštati. Ipak, oni koji unajmljuju šetača pasa na sedam dana u tjednu ili ostave svog ljubimca u vrtiću za pse doista mogu završiti s troškovima koji odgovaraju dječjim vrtićima.
Razlog 3 - roditeljska praksa
Prvo dolazi ljubav, zatim dolazi nabava psa. Odgoj psa može pomoći posvećenim parovima koji su vjenčani ili idu prema rađanju da nauče ponešto o roditeljstvu. U najmanju ruku, to daje neke uvide u to kakav će vaš partner biti roditelj. Lowry i njen dugogodišnji partner ne žive zajedno, ali zajednički odgajaju Mosbyja. Peach često uzima Mosbyja kad je Lowry izvan grada i uvijek ga šeta i hrani kad njegova partnerica radi do kasno. Naučili su oboje prilagoditi svoje rasporede tome da Mosby ni u jednom trenutku predugo ne ostane sam. Bilo je zanimljivo vidjeti kako će oboje reagirati u napetim situacijama, poput ozljeda Mosbyja, sada kad biće ovisi o njima.
Oni koji udomljuju štene suočavaju se s nedostatkom sna u onim prvim tjednima buđenja svakih nekoliko sati zbog cviljenja i zavijanja. Tada psa treba izvesti jer se u suprotnom mogu očekivati nered po kući i sažvakane skupocjene cipele.
Isto, ali različito
Naravno, psi i djeca nisu isto. Mnogo se majki nakostriješilo na usporedbu krznenih beba s ljudima. Međutim, za one u fazi života u kojoj se misao o njegovanju djeteta čini previše stresnom ili financijski nezgrapnom - pas je savršen pratitelj. Pas pruža bezuvjetnu ljubav, može biti sjajan za mentalno i fizičko zdravlje i pomaže da naučite više o svom partneru ako ste krenuli prema onim, kod milenijalaca često odgađanim životnim fazama braka i rađanja.
