Ovo su bh. gradovi “zapadnog” životnog stila

[Iskra]

Ovo su bh. gradovi “zapadnog” životnog stla

Pojam zapada često ne odražava geografski, već kulturni položaj i životni stil kompatibilan sa tzv. zapadnom kulturom. Kad ljudi govore o zapadnoj kulturi, najčešće podrazumijevaju pojam koji se koristi za opisivanje društvenih normi, sistema vrijednosti i tradicije koji potječu iz Evrope ili se temelje na evropskoj kulturi.

Širom svijeta, a naročito u Evropi, brojni turistički vodiči odgovaraju na pitanja poput ovoga: koji su gradovi u pojedinoj zemlji “najzapadniji”? Oni pritom misle na gradove koji pokazuju elemente podudarnosti sa zapadnom kulturom, industrijom, naukom, obrazovanjem, politikom, ekonomijom, zakonima, običajima i stilom života općenito.

Pretražujući pojam, nailazimo na tekstove i opise o tome kako je Šangaj (Shangai) “the most westernized city” u Kini. U Turskoj, primjerice, neki od takvih gradova su Izmir, Istanbul, a brojni vodiči i poznavatelji kulturnih i povijesnih okolnosti smatraju Eskisehir, laički prevedeno, “najzapadnijim turskim gradom”.

Pitanje je – kako bismo, na temelju ovoga, odredili koji su to “najzapadniji” gradovi u Bosni i Hercegovini, zemlji koja je širom svijeta poznata po svojoj multikulturalnosti, ali i po svojim nazadnim ideologijama koje koče kutlurni, industrijski i ekonomski razvoj društva? Teško je to precizno odrediti, pošto se u BiH isprepliću različiti kulturni i historijski utjecaji, što je bogatstvo odraženo na stil života, arhitekturu, umjetnost i slično. Ali, evo, nekih od gradova u BiH u kojima sigurno možete osjetiti zapadni životni stil.

Sarajevo

Sarajevo je glavni grad BiH i njeno administrativno, kulturno i obrazovno središte sa najvećim univerzitetskim centrom u državi Bosni i Hercegovini. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, ukupan broj stanovnika Grada Sarajeva iznosi 275.524, dok se stanovništvo Kantona Sarajevo procjenjuje na 413.593. O dugoj naseljenosti prostora na kojem leži Sarajevo svjedoče brojni tragovi što su za sobom ostavili neolitska butmirska civilizacija, Iliri, Romani, srednjovjekovne slavenske države. A, od trenutka kada je osmanski vojskovođa Isa – beg Ishaković, oko 1460. godine udario temelje Sarajevu, grad se neprestano širi, apsorbirajući i potom reflektirajući razne uticaje kojima je stoljećima bio izložen. Putopisac Kevin Richberg za Huffington post napisao je sljedeće: “Nažalost, ime ‘Bosna’ ostaje sinonim za konflikt i napetost, uprkos činjenici da je rat završio prije 20 godina”.

Naveo je, pišući o BiH, da je glavni grad Sarajevo zaokupljao pažnju svijeta mnogo puta kroz povijest, počevši od centra otomanske moći na Balkanu, prvog tramvaja u Evropi, ubistva Franca Ferdinanda i drugih. Sarajevo je organizovalo Zimske olimpijske igre 1984. godine, a bilo je dovoljno jako da izdrži najdužu opsadu grada u modernoj istoriji -1425 dana. “Danas Sarajevo cvjeta uz multikulturalizmam kojeg je teško naći negdje drugo u Evropi. Mješavinu religija, tradicija i ljudi posjetioci slave, a jednostavna šetnja kroz stari dio grada može vas odvesti pored džamije, pravoslavne crkve, katedrale i sinagoge, sve u istom susjedstvu”, kaže Richberg. Glavni grad Bosne i Hercegovine poznat je i po najvećim festivalskim događajima u zemlji i regionu, kao što je najveća filmska smotra pod okriljem popularnom SFF-a, Sarajevo film festivala, koji okuplja najveća imena filmske umjetnosti iz regiona, Evrope i cijeloga svijeta.

Tuzla

Za Tuzlu će gotovo svi reći da je najodaniji bosanskohercegovački čuvar antifašističkih vrijednosti. Ovaj grad se i danas, u BiH i Evropi, vezuje uz metafore o oazi multikulturalnosti, a model zajedničkog života prožima ovaj grad kroz cijelu njegovu povijest, što nije narušeno ni ratom 90-ih godina. ˝Nacionalizam je najveća opasnost, jer gdje se on pojavi tu se raspada sistem života ljudi, a taj sistem je jedinstvo različitosti˝, rekao je u jednom od svojih javnih nastupa dugogodišnji gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović. U posljednjem ratu, od 1991-1995. godine na prostorima bivše Jugoslavije, građani Tuzle nisu se nacionalno podijelili.

Imali su misiju po kojoj se protiv povrede ljudskih prava najbolje braniti njihovom zaštitom, protiv mržnje ljubavlju, protiv nacionalizma antinacionalizmom, protiv fašizma antifašizmom i protiv podjela zajedničkim životom. Tako je Tuzla usred masovnih povreda ljudskih prava, izazvanih ratom, postala simbolom zaštite ljudskih prava i sloboda. Aerodrom Tuzla, svojim kapacitetima i opremljenošću je spreman za prihvatanje letova za civilni i kargo saobraćaj. Aerodrom Sarajevo je udaljen oko dva sata vožnje, dok su aerodromi Zagreb i Beograd udaljeni oko tri sata vožnje automobilom. U Tuzli ćete moći otići u pozorište, kino, u rezličite muzeje, trgovačke centre, kao i noćne klubove.

Banjaluka

Banjaluka je bosanskohercegovački grad sa ogromnim turističkim potencijalom. Prirodni resurs od posebnog značaja je rijeka Vrbas koja je pogodna za vodene sportove kao što su kajak, rafting i sportski ribolov. Specijalni čamac koji se može vidjeti samo na ovoj rijeci i nazvan je „dajak“ daje Vrbasu posebnu privlačnost. Zbog velikog broja zelenih površina (parkova i aleja), Banja Luka nosi epitet grada zelenila. Nazivaju je i gradom mladih i sporta. U Banjaluci, također, možete doživjeti duh različitih kultura, koje su se preplitale na ovom prostoru i posjetiti veliki broj kulturno-istorijskih spomenika, kao svjedoka različitih epoha i ljudskog stvaralaštva.

To je mjesto susreta zapadne i istočne kulture, različitih religijskih zajednica i hramova. Posebno su interesantni Hram Hrista Spasitelja, Ferhat-pašina džamija i crkva Svetog Bonaventure koje se nalaze u samom centru grada, na veoma maloj razdaljini. Ondje se nalazi i tvrđava Kastel, u centru grada – istorijsko je jezgro i mjesto osnivanja grada. Stare zidine tvrđave tu su da nam probude znatiželju o istoriji ovog grada, ispričaju priču o bitkama, trgovini, uspjesima i padovima, čiji je svjedok bila i sama tvrđava. U gradu se tokom cijele godine organizuju brojne manifestacije iz Kalendara kulturnih manifestacija, u okviru kojih se prezentuju najakutelnija zbivanja iz umjetnosti.

Mostar

Mostar je i grad svjetla na zelenoj Neretvi – osim što je iznjedrio brojne umjetnike koji su ga opjevali, opisali i oslikali u svojim djelima po kojima je također postao čuven, administrativni je centar Hercegovačko-neretvanskog kantona, ali i kulturni i geografski centar cijele Hercegovine. Njegova vitalnost, kako historijska, umjetnička i kulturna, udiše se šetajući njegovim prepunim ulicama, posjećujući teatre, centre kulture, kuće-muzeje i galerije, pričajući sa njegovim stanovnicima, posmatrajući njegove festivale i manifestacije – mjesta, osobe i događaje koji pokazuju svu živost i volju za ponovnim procvatom ovog očaravajućeg grada.

Mostar je grad koji se pozdravlja sa obećanjem da ćete se vratiti, jer u svojoj jedinstvenoj i originalnoj kompleksnosti, to je mjesto koje vas začara istorijom i kulturom, spojem istoka i zapada, mješavinom blaga i esencija čiji miris se još uvijek osjeća u atmosferi kada šetate njegovim ulicama. Grad je ime dobio po čuvarima mostova (mostarima) na obalama rijeke Neretve. Ubraja se u jedan od najljepših gradova u Bosni i Hercegovini. Neretvu premošćuje Stari most, koji se zajedno sa starim gradom od 2005. godine nalazi na popisu zaštićene kulturne baštine UNESCO-a.

Trebinje

Trebinje je najjužniji grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se u dolini rijeke Trebišnjice, na tromeđi BiH, Crne Gore i Hrvatske. Bogato kulturno-istorijsko nasljeđe, klima i povoljan geografski položaj su značajno uticali da u projekciji budućnosti razvoja Trebinja turizam zauzme posebno strateško mjesto. Posebnu pažnju brojnih turista, osim starog gradskog jezgra izgrađenog u mediteranskom stilu, privlači park Jovana Dučića i specifičan botanički i ugostiteljski kompleks od šesnaest stoljetnih platana – ljetna bašta. Tu je i vojno utvrđenje s početka 18. vijeka, današnji Stari grad, ili Kastel, sa svojim uskim uličicama, voltovima, kapijama i starinskim kamenim zdanjima, Osman-pašinom džamijom, Muzejom Hercegovine, brojnim kafićima, restoranima i buticima. Istorijska retrospektiva Trebinja svjedoči da je grad oduvijek važio za kulturni centar na predijelu današnje Istočne Hercegovine. Trebinje je danas moderna kulturna zajednica, sa brojnim kulturnim preferencijama poput narodne tradicije, muzike, pozorišta, filma, književnosti i drugog umjetničkog stvaralaštva. Kulturni afiniteti se baziraju na sintezi tradicionalnih i savremenih umjetničkih izraza, gdje se poštuju i cijene kulturni tokovi koje smo naslijedili, kao i oni novi kojima težimo kroz sve češće raslojavanje monokulturne tradicije i uvažavanje multikulturalnog nasljeđa koje nam je u prošlosti povjereno. U okviru nastojanja da se kulturni život očuva i unaprijedi, u Trebinju se održavaju brojne manifestacije i svečanosti.

Trebinje je već dugo sredina u kojoj kultura predstavlja duhovnu potrebu, a u posljednje vrijeme je i zamajac razvoja turizma. Sve ovo je razlog što se uz Trebinje danas često veže odrednica grad kulture. Osim navedenog, Trebinje je i ekonomski, zdravstveni, obrazovni i sportski centar Istočne Hercegovine. Ovdje se nalaze brojne obrazovne ustanove, škole, fakulteti, muzeji, legati, galerije, likovne kolonije, amaterska pozorišta, kulturno-umjetnička i sportska društva. U Trebinju postoje tri visokoškolske ustanove: Akademija likovnih umjetnosti, Fakultet za proizvodnju i menadžment i Viša škola za turizam i hotelijerstvo.

[Ommadawn]

Banja Luka se piše odvojeno.

A daleko su ovi svi gradovi od zapadnog stila. I pod navodnim znacima.

[storm]

U Tesnju ljudi prave pare...

Od velikih gradova Tuzla po meni.

[Iskra]

Banja Luka se piše odvojeno.

A daleko su ovi svi gradovi od zapadnog stila. I pod navodnim znacima.

U anketi sam pravilno napisala, za ostalo ne odgovaram

[Iskra]

U Tesnju ljudi prave pare...

Od velikih gradova Tuzla po meni.

U Tesnju je biznis stanje svijesti
Imam dragu kolegicu, čiji tata drzi firmu. Odlazak u kupovinu s njom naucio me sta je to lokalpatriotizam. Nece kupiti nista tuđe ako na polici postoji proizvod iz Tesnja.

[storm]

U Tesnju ljudi prave pare...

Od velikih gradova Tuzla po meni.

U Tesnju je biznis stanje svijesti
Imam dragu kolegicu, čiji tata drzi firmu. Odlazak u kupovinu s njom naucio me sta je to lokalpatriotizam. Nece kupiti nista tuđe ako na polici postoji proizvod iz Tesnja.

Upravo zato mislim.
Ljudi se ostavili uobičajenih gluposti, karakteristicnih za Balkan...
Rade sa svima, rade puno, vole svoje.
Za mene je patriota, tko baci smeće u kantu, a ne koji maše zastavom.

[CocoMa]

Nešto nisam puno primjetila da se živi po zapadnom stilu, više vucemo na istočni stil... Dovoljno da se vide granični prelazi... Zgrade/ kuće koje se prave tamo gdje ne bi trebalo ih biti...kanti za smeće nigdje..autobusne stanice...pravljene posle drugog svjetskog rata, nikad renovirane...

Ceste..
Uzas...u nekim naseljenim mjestima ni pješačkog prelaza nema, o semaforima i da ne pišem...

[Ommadawn]

U Tesnju ljudi prave pare...

Od velikih gradova Tuzla po meni.

U Tesnju je biznis stanje svijesti
Imam dragu kolegicu, čiji tata drzi firmu. Odlazak u kupovinu s njom naucio me sta je to lokalpatriotizam. Nece kupiti nista tuđe ako na polici postoji proizvod iz Tesnja.

Lokalpatriotizam može ponekad biti poguban.

[Nasrudin hodža]

U Tesnju je biznis stanje svijesti
Imam dragu kolegicu, čiji tata drzi firmu. Odlazak u kupovinu s njom naucio me sta je to lokalpatriotizam. Nece kupiti nista tuđe ako na polici postoji proizvod iz Tesnja.

Lokalpatriotizam može ponekad biti poguban.

Čuj to, kako?

[Iskra]

U Tesnju je biznis stanje svijesti
Imam dragu kolegicu, čiji tata drzi firmu. Odlazak u kupovinu s njom naucio me sta je to lokalpatriotizam. Nece kupiti nista tuđe ako na polici postoji proizvod iz Tesnja.

Lokalpatriotizam može ponekad biti poguban.

U ovom smislu ,u kojem.to Tesanjci ispoljavaju, i kako su međusobno svi uvezani a na korist svakom od njih, teško da je pogubno, njihovi rezultati sve govore. To naravno ne znači da su zatvoreni prema drugima.

[Ommadawn]

Lokalpatriotizam može ponekad biti poguban.

Čuj to, kako?

U smislu kvaliteta proizvoda.

[Ommadawn]

Ako pogledamo sve navedene gradove, centralni dijelovi su prilično (no ne i potpuno) uređeni dok sve okolo izgleda tipično derutno, kao preuzeto iz bilo koje istočnoeuropske trešerane.

Uzmemo li u obzir Zagreb, on je izgubio prilično svoj nekadašnji sjaj ali uporedimo sa Ljubljanom i vidjet ćemo da svi navedeni gradovi kaskaju prilično za tim zapadnjačkim stilom kojim sebe žele prikazati da jesu.

[Nasrudin hodža]

Čuj to, kako?

U smislu kvaliteta proizvoda.

Misliš da je pogubno za one koji konzumiraju domaći proizvod?

[Ommadawn]

U smislu kvaliteta proizvoda.

Misliš da je pogubno za one koji konzumiraju domaći proizvod?

U daljem pogledu to moze biti.
To smo mogli primjerice vidjeti za vrijeme SFRJ. Dobro, tad se nije uzimalo iz lokalpatriotizma nego je trziste bilo ograniceno. No to je znacilo manju konkurenciju a kad imas manju konkurenciju, (ili gotovo nikakvu) onda ne polazes mnogo na kvalitet i usavrsavanje buducih proizvoda.

Hajmo sad okrenuti ovako - Tesnjaci uzimaju proizvode koji su proizvedeni u Tesnju.
Tesanjski proizvodjaci znaju da imaju trziste jako, konkurenti tu nemaju mnogo sta traziti i povlace se sa tog trziste, okrecuci se ka drugim. Suzava se krug, a ljudi koji uzimaju lokalne proizvode ne zele da povrijede svoje drage "sugradjane" sugerisuci im da postoje i drugi i bolji. Vremenom i to jenjava jer niko nece uzeti nesto sto je loseg kvaliteta. Proizvodjac tako nema uvid u konkurentne proizvode koji ih mogu prestici miljama daleko.

Dakle dugorocno gledano - nije najbolje.

Sta je najbolje?
Promovirati lokalni proizvod van granica lokaliteta i tako ga ubacivati u direktno takmicenje sa ostalima sto moze pospjesiti kvalitet.
Naravno, i ovo nekad zna biti "ili plivas ili potones" ali u tom slucaju treba se prethodno dobro pripremiti.

[Desperado]

Sve super, ali kad dođe zima onda više vuče na Černobil

[Ommadawn]

Ne znam s kojeg dijela je gore kad ulazis u Tuzlu.
Udjes sa zapadnog dijela - docekaju te prvo oni ogromni dimnjaci termoelektrane.
Udjes sa istocnog, od Seljublja - docekaju te potluesice i socijalisticki neboderi sa svojim fasadama.
Spustis se od aerodroma na Dubravama - jedva vidis koje svjetlo na semaforu je upaljeno i kad skontas da je zeleno i krenes, proleti ispred tebe Golf dvojka.

Najljepse je ujutro kad te probudi zvuk Volkswagenovog boxer-motora i glas sa zvucnika "skupljamo akumulatore, stare masine, bojlere, dijelove od auta..."


Banja Luka
Prilaz sa juzne strane - Novoselija. Tu je vrijeme stalo 1950 godine po svemu osim po kucama koje je dijaspora izgradila po uzoru na Beverly Hills pa to naselje sad zovemo Deverli Hils. Urbani plan tu ne postoji.

Pa onda dolazi Gornji Seher. Uska cesta jos iz Titovog doba kad se jedva dva Stojadina mogla mimoici a dva kamiona to ne mogu bez svirene.
Prvo te doceka stara carsija koja samo sto se nije sva srusila na put. Dom kulture KUD "Buducnost" su doduse renovirali. 2007-e je izgledao kao sablast.
Od Halil-pasinog turbeta (kojeg su uzgred budi receno za vrijeme rata srusili jer "yebali im majku turskobalijsku, nece vise nikad ovom srpskom zemljom krociti") se racva na tranzit, zaobilaznicu i na centar.
Krenes li tranzitom, naletjeces na ogromnu zgradu gdje nekada birvaktile bio Poljokanov park, mjesto za zabavu i okupljanje a sada su tu izgradjene kucerine. Dakle jos jedan fragment mog ranog djetinjstva je tu unisten. Nastavis li dalje, s jedne strane potluesice a s druge derutne zgrade iz vremena socijalizma i tako dalje, uz neki ogroman objekat koji je tu nikao preko noci i ne uklapa se u urbani plan.

Ako vec nastavis prema centru - tu te doceka nesto po cemu je Banja Luka poznata. Aleje.
Aleja te prati skoro cijelim putem do centra grada. I u centralnom dijelu se vec vidi nesto sto bi moglo samo malo podsjecati na Zapad.
Ferhat pasina dzamija koja je srusena tokom rata, tacnije 7-og maja 1993-e godine (yes, I fucking remember) ponovo je podignuta uz mnogo peripetija, sto od vladajucih u gradu, sto od ekstremnih stanovnika, sto od lopovijanja Islamske Zajednice BiH. Ali tu je i izgleda lijepo. Kako kome.
Prodje li se malo dalje, moze se skrenuti prema famoznom Kastelu, koji se do nedavno urusavao nemarom gradske vlade, pa te tu doceka gradska trznica, treseraj samo takav.
Ako nastavis pravo, eh onda imas gradski trg, park, hotel Palas u vjecitoj izgradnji koja je stala jos osamdesetih zbog nerijesenog spora oko zemljista, pa robnu kucu Boska, iz 1978 godine, i tu je vec malo ugodnije. Pa onda nastavis jos malo, velelepna zgrada Banskih Dvora a ispred nje pravoslavna Crkva Svetog Hrista Spasitelja.

Ta crkva je nekad prije drugog svjetskog rata glasila za najljepsu pravoslavnu crkvu u BiH, ako ne i sire. Tokom drugog svjetskog rata je srusena od strane tad vladajuceg ustaskog rezima (moj daljni rodjak je incijator i potpisnik peticije i protesta protiv rusenja tog objekta i protjerivanja pravoslavaca, adresirano Anti Pavelicu) i nakon rata nije obnovljena nego je na tom mjestu bio mali park.
1992 godine pokrenuta je ponovna izgradnja te crkve koja je sad dobila politicko-nacionalisticku konotaciju i to je najveca nepravda ucinjena toj crkvi bas kao i Ferhat Pasinoj dzamiji koja sluzi u istu svrhu.
Poslije nje par zgrada iz austrougarskog doba, aleja nastavlja, dolazimo do socrealizma - i onda tipican istocnoevropski treseraj, gdje se spaja cesta od pravca tranzita.

Mostar - nigdje vise izlokanog puta nisam ni u jednom gradu u BiH vidio. Bukvalno sam dva puta morao pregledati podvozje na autu. Rusevine okolo, zategnuta atmosfera, s jedne muslimanski simboli i ljiljani, s druge strane sahara i ustaski simboli.
Da se isplaces od boli. Uljepsava ga samo Stari Most i ko ne zna njegovu istoriju - dobro mu je. Ko zna, uhvati ga samo muka. A Neretva ko Neretva, trpi svasta.

[pink floydd]

Tuzla, zato što je najbliža Banovićima