Starenje
Re: Starenje
Starenje naravno ne možemo spriječiti, koliko god zdravo živjeli, koliko god imali sreću sa genima, godine ipak idu i vide se.
Mislim da je važno da duh ne stari a tijelo neminovno mora. Određenom vrstom fizičkih aktivnosti i to se donekle može usporiti ali ne dugoročno.
Fino je ako ima tih udruženja za starije osobe jer mnogi nemaju porodicu i sami su.
Nisam još tako stara i ne razmišljam previše o dubokoj starosti ali daleko od toga da sam mlada. Rekla bih da nekako živim sada ovaj trenutak i to je sve.
Šta je meni pozitivno u mom starenju
Mnogo sam smirenija i opuštenija bez obzira na povremene probleme.
Usavršila sam guzobolju za mišljenje osoba koje mi nisu bitne u životu.
Nije mi bitno da sa 45/50 izgledam kao s 25 nego da izgledam dobro u skladu sa godinama.
Mnogo više volim sebe i ne tražim si više mane.
Bitnije su mi neke sitnice na koje ranije nisam obraćala pažnju ili nisam odvajala vrijeme za iste.
Ne razbijam glavu zbog nekih propalih planova, jednostavno prihvatim da je tako i ne nerviram se.
Negativno
Farbam kosu ne iz eksperimenta već što sada imam finu kolekciju sijedih.
Primjećujem da mi je potrebno više sna da bih dobro funkcionisala.
Ne mogu piti kafu u kasne sate kao nekada.
Poneki kilogram viška mi se parkira baš gdje ne treba i teže ga je maknuti nego prije.
Ne volim mijenjati mjesto spavanja, čak i na godišnjem mi to predstavlja problem,
jer mi treba par dana da normalno zaspem.
Ne volim gužve i glasnu muziku, ranije mi to nije smetalo.
Moram pojesti neki slatkiš svaki dan a nekada mi ni na pameti nije bio mjesecima.
Sve u svemu nije strašno, bitno je da sam zdrava i da u starenju nisam sama.
Mislim da je važno da duh ne stari a tijelo neminovno mora. Određenom vrstom fizičkih aktivnosti i to se donekle može usporiti ali ne dugoročno.
Fino je ako ima tih udruženja za starije osobe jer mnogi nemaju porodicu i sami su.
Nisam još tako stara i ne razmišljam previše o dubokoj starosti ali daleko od toga da sam mlada. Rekla bih da nekako živim sada ovaj trenutak i to je sve.
Šta je meni pozitivno u mom starenju
Mnogo sam smirenija i opuštenija bez obzira na povremene probleme.
Usavršila sam guzobolju za mišljenje osoba koje mi nisu bitne u životu.
Nije mi bitno da sa 45/50 izgledam kao s 25 nego da izgledam dobro u skladu sa godinama.
Mnogo više volim sebe i ne tražim si više mane.
Bitnije su mi neke sitnice na koje ranije nisam obraćala pažnju ili nisam odvajala vrijeme za iste.
Ne razbijam glavu zbog nekih propalih planova, jednostavno prihvatim da je tako i ne nerviram se.
Negativno
Farbam kosu ne iz eksperimenta već što sada imam finu kolekciju sijedih.
Primjećujem da mi je potrebno više sna da bih dobro funkcionisala.
Ne mogu piti kafu u kasne sate kao nekada.
Poneki kilogram viška mi se parkira baš gdje ne treba i teže ga je maknuti nego prije.
Ne volim mijenjati mjesto spavanja, čak i na godišnjem mi to predstavlja problem,
jer mi treba par dana da normalno zaspem.
Ne volim gužve i glasnu muziku, ranije mi to nije smetalo.
Moram pojesti neki slatkiš svaki dan a nekada mi ni na pameti nije bio mjesecima.
Sve u svemu nije strašno, bitno je da sam zdrava i da u starenju nisam sama.
5
3
1
1
"Treba otimati radost danima što bježe".
- lejlamo
- Komorebi
- Reactions: 14012
- Postovi: 6435
- Pridružen/a: 23 jul 2020, 11:02
- Lokacija: kamen i drača
Re: Starenje
Simone de BeauvoirKada osoba u punoj snazi nema lične veze sa starcima, oni u njoj izazivaju prezir sa primesom gadjenja.
Videli smo kako su tokom vekova pisci komedija koristili to osećanje. Pošto starac mladjem čoveku izgleda kao njegova vlastita karikatura, on nalazi zabavu u tome da ga karikira, ne bi li se od njega odvojio putem smeha. U tom ruganju ponekad ima i sadizma.
U krajnjem slučaju, starci su svaki put oni koji gube: oni trpe zbog protivrečnosti svog položaja. U logorima smrti bili su prve žrtve odabira pošto je njihova radna sposobnost bila ravna nuli, nije im pružana nikakva šansa. U interesu je eksploatatora razbijanje solidarnosti izmedju radnika i onih koji ne proizvode, tako da njih niko ne brani.
Stari ljudi zadržavaju osobine i mane čoveka, jer to i dalje jesu ali to javno mnjenje neće da zna! Ako starci pokazuju iste želje, ista osećanja, iste zahteve kao i mladi – oni sablažnjuju.
Kod njih ljubav i ljubomora izgledaju gnusni ili smešni, polnost odvratna, žestina pogrdna. Oni “treba da budu” oličenje vrlina. Pre svega, od njih se zahteva vedrina. Tvrdi se da je oni poseduju, što ljudima daje pravo da postanu ravnodušni prema njihovoj nesreći. Njihova oplemenjena slika koju predlažu, to je slika Mudraca sa oreolom sede kose, bogatog iskustvom i poštovanog koji je visoko iznad ljudske sudbine.
A ako se udalje od tog uzora onda padaju i nameće se slika stare lude koja trabunja, budale kojoj se rugaju deca. Na svaki način, svojom vrlinom ili svojom gnusobom, oni su izvan čovečanstva. Može im se, dakle, bez griže savesti odbiti taj minimum koji se smatra neophodnim za vodjenje ljudskog života.
Sa takvim ostrakizmom idemo tako daleko da ga okrećemo protiv samih sebe: odbijamo da se prepoznamo u starcu, što ćemo i sami biti.
1
1
- dmr
- bad karma
- Reactions: 21794
- Postovi: 13162
- Pridružen/a: 30 jul 2020, 12:40
- Lokacija: Orange Republic™
Re: Starenje
Kažu neki da je stara srpska izreka 'zreo za sekirče' ostala kao podsjetnik na davna vremena kad su Srbi upražnjavali jedan krajnje morbidan običaj pod nazivom – lapot. Po tom mitskom senicidu, kada muškarac navrši 60 godina, postaje teret za kuću i obitelj, pa je na sinu ili najbližem muškom srodniku, ako nije imao sina, bilo da ga odvede u planinu i ritualno ubije, udarajući močugom (batinom), sjekirom ili maljem po pogači koju je 'starac' držao na glavi.
To je simboliziralo da više nije dostojan hljeba, a samim time ni života, jer više nije u stanju privređivati i njegovo uzdržavanje postalo bi prevelik teret! Običaj se, kažu, zadržao skoro do kraja 19. stoljeća, kada je zakonom zabranjen.
O živoj praksi javnog, ritualnog, lapota (u istočnoj Srbiji i Dinarskom pojasu) i pustevovanja (u Crnoj Gori) ne postoje etnografski i empirijski dokazi. Prema riječima nekih antropologa, lapot nije ni običaj ni ritual koji se upražnjavao, već mit čije je prenošenje zapravo imalo za cilj zabranu ocoubojstva u ime sprečavanja kaosa, a zarad civiliziranog rješavanja generacijskog sukoba i opstanka kulture.
Antropolog Bojan Jovanović, autor knjige 'Tajna lapota', upozorava da je riječ tek o priči 's dubljim psihološkim konotacijama i preventivnom socijalnom funkcijom. Ovaj mit je odavno prisutan u folklorima raznih naroda i predstavlja etičku poruku da se takav čin nikada ne smije vršiti'.
Mit se, ističe antropolog, nadogradio na stvarni običaj u Srbiji koji je 'živio' u 19. stoljeću u okviru kojega bi roditelje, onda kada više nisu sposobni za rad, ostavljali 'na pojati'. Tamo bi obavljali neke prigodnije, lakše poslove i tako živjeli ali odvojeno od bazične obitelji kako bi joj bili na manjem teretu, ističe Jovanović.
U studiji objavljenoj 1999. isti autor tvrdi da su prethodni antropolozi pomiješali mit sa stvarnošću i da je dobro poznata priča o unuku koji je sakrio svog djeda - da bi ga zaštitio od lapota nakon loše žetve, vraćajući ga potom u selo gde je mudrost starog čovjeka pomogla da se preživi - služila upravo kao osnova za utemeljenje mišljenja da stari ljudi trebaju biti poštovani zbog svojeg znanja i mudrih savjeta.
Mit ili stvarnost, lapot je bio i tema dokumentarne TV drame Gorana Paskaljevića, u kome nakon loše žetve stariji čovjek biva ritualno ubijen jer ne može više raditi. Roman 'Lapot' iz 1992. dobio je NIN-ovu nagradu, a 2004. godine talijanska agencija ANSA izvijestila je iz Beograda kako je pokušaj srbijanske vlade da usvoji zakon koji ograničava besplatno dijeljenje lijekova građanima starijima od 60 godina okarakteriziran u Srbiji kao masovni pokušaj lapota.
Puno prije, 1918. godine, Tihomir Đorđević u svom djelu 'Naš narodni život', o običajima brdskih predjela okoline Zaječara, pisao je: 'Prema tradiciji, kako je zabilježio g. Trojanović, kada neko postane star i slab, familija se sastaje i donosi odluku da se ta osoba ubije. Lapot se prakticirao i ubojstvo bi bilo izvršavano sjekirom ili motkom, i cijelo selo bi bilo pozvano da prisustvuje događaju. U nekim mjestima bi stavljali kukuruznu kašu na glavu osobe prije ubojstva da bi na taj način pokazali kako starce ubija kukuruz, a ne oni sami.'
I u djelu 'Narodna predanja o ubijanju starih ljudi' iz 1929., važnog srpskog znanstvenika Vojislava Radovanovića, lapot je opisan kao javni ritualni čin. Između ostalog piše da je lapot vršilo cijelo selo tako što bi svaki seljanin motkom udario starca po glavi. Ponegdje se prakticiralo stavljanje proje na glavu starca, koja bi se potom udarila čekićem, dok su Vlasi imali običaj da 60-godišnjake prže željezom po vratu ili ih pokapaju žive. Ritual su vršila djeca ili najbliži srodnici, a onaj koga bi vodili na lapot išao je, navodno, bez straha nadajući se boljem životu na onom svijetu. Tako je običaj nalagao.
Postavlja se pitanje je li zaista postojao ovakav običaj. Svetislav Prvanović ga pokušava objasniti mnogovjekovnom turskom vladavinom kada je raja trpjela teške namete i nasilje. Stari su postajali teret svojim ukućanima, a hljeba nije bilo uvijek ni za mlade i sposobne. To je bio period kada se živjelo u zatvorenim krugovima vlastitih shvaćanja, navika i životnih uvjeta.
Tako Milorad Vukašinović spominje Homoljske planine gdje su neke obitelji živjele izolirano, pa za vrijeme Drugog svjetskog rata nisu ni znali što se događa. Tu nije teško vjerovati da je jedan ovakav običaj mogao egzistirati.
Jedino što se pouzdano zna jest korijen i značenje riječi lapot ('lap') koja je staroslavenskog porijekla – gubljenje, iščezavanje, nestajanje.
Nažalost, modificirani lapot prisutan je i u suvremenom društvu jer vrši direktnu masovnu degradaciju starih. U mnogim zemljama stari su dovedeni u situaciju ekonomske bijede, ostavljeni bez sredstava za normalan život, fizički se zlostavljaju i bivaju žrtve socijalnih predrasuda, poniženja, ostaju bez mogućnosti da participiraju u bilo kojoj profesionalnoj aktivnosti ili društvenom životu.
U modernom vremenu stare ne udaraju maljem po glavi, nego zakonima i socijalnom degradacijom.
'Lapot je za mene spas, što imam hljeba jesti kad više nisam ni za što'
Najdetaljniju priču o lapotu, priču koja ledi krv u žilama, pod naslovom 'Evo kako sam ubio svog oca zbog starog srpskog običaja!' napisao je prije nekoliko godina Mihailo Medenica. On je u kultnoj, međunarodno nagrađivanoj reportaži opisao posljednji zabilježeni slučaj lapota, kada je Mitar Stojnin iz sela Zjapina ubio oca Petka. Mihailo Medenica posjetio je obitelj Stojnin i literarnom rekonstrukcijom podsjetio na jedan od najjezivijih običaja.
'Došao je i moj dan. Ne marim, za to sam i živio. Od smrti još nitko nije pobjegao. Kad okasni, mi pohitamo ka njoj.... spavao sam otvorenih očiju. Među govedima, u štali, takav je red posljednju noć pred – lapot! Tako je i moj otac, i njegov otac, i otac njegovog oca, sve dok nam prezime seže – kroz davnine sin je ubijao oca. Grobovi se ne znaju, popovi nas nisu opojali. Svijeća na humkama nema. Nema ni humki. Lapot je to. Kad čovjeka ubiju, samo se strovali u provaliju na kosti predaka.
'Ne plašim se ja smrti! Lapot je za starca spas. Što ima hljeba jesti kad više nije ni za što. Pomagati ne mogu, odmagati ne smijem. Plašim se samo da ne udari dovoljno jako. Da me poslije ne dotukuje kao ranjenog psa...'
'Cerovina je najbolja za štapinu. Rekao sam sinu da od nje izdjela močugu (batinu). Tri lapota može s jednom, takvo je to drvo! Glava pukne ko prezreli šipak, al močuga ne...'
'Zbogom, kućo. S ove dvije ruke sam te napravio. Dobro mi služi sinu, pa ako bog da i njega isprati na lapot!'
'Sjećam se, zima bješe kada sam oca poveo na lapot. Jedva stigosmo do bunara koliki je snijeg bio. Voda skoro zaledila, jedva je bilo da se umije…'
'Možeš li, stari? Hoćeš da te ponesem?', dovikuje mi sin Mitar, već dosta odmakao preda mnom. Mogu, Mitre! Nisam ni ja nosio svoga oca, nećeš ni ti mene', nemam glasa da viknem, ne znam je li me čuo.'
'Nemoj, bože, molim ti se posljednji put, da sad ispustim dušu, nema još mnogo do stijene nad Timokom. Nemoj, nemoj da se priča kako sam ostao nasred puta! Boli li smrt? Mora da boli kad onolika močuga probije tjeme i prospe mozak po pogači! Samo da Mitar ne omane! Da zamahne samo upola koliko sam ja kada sam ocu izbio oči…'
'I ja ću tebe ovako, tata', kaže unuk Stevan Petkovom sinu. 'Napravit ću još jaču močugu, vidjet ćeš kakva će biti!' Hoćeš, ako bog da! Pokazaću ti i s kojeg drveta da odsječeš granu. Ovdje, čim se rodiš, izabereš svoju…'
'Pamti put, sine, ti ćeš voditi kad sljedeći put krenemo iz sela u planinu potokom… Ajde, požuri, pitaće se majka gdje smo dosad?'
Slobodna Dalmacija
To je simboliziralo da više nije dostojan hljeba, a samim time ni života, jer više nije u stanju privređivati i njegovo uzdržavanje postalo bi prevelik teret! Običaj se, kažu, zadržao skoro do kraja 19. stoljeća, kada je zakonom zabranjen.
O živoj praksi javnog, ritualnog, lapota (u istočnoj Srbiji i Dinarskom pojasu) i pustevovanja (u Crnoj Gori) ne postoje etnografski i empirijski dokazi. Prema riječima nekih antropologa, lapot nije ni običaj ni ritual koji se upražnjavao, već mit čije je prenošenje zapravo imalo za cilj zabranu ocoubojstva u ime sprečavanja kaosa, a zarad civiliziranog rješavanja generacijskog sukoba i opstanka kulture.
Antropolog Bojan Jovanović, autor knjige 'Tajna lapota', upozorava da je riječ tek o priči 's dubljim psihološkim konotacijama i preventivnom socijalnom funkcijom. Ovaj mit je odavno prisutan u folklorima raznih naroda i predstavlja etičku poruku da se takav čin nikada ne smije vršiti'.
Mit se, ističe antropolog, nadogradio na stvarni običaj u Srbiji koji je 'živio' u 19. stoljeću u okviru kojega bi roditelje, onda kada više nisu sposobni za rad, ostavljali 'na pojati'. Tamo bi obavljali neke prigodnije, lakše poslove i tako živjeli ali odvojeno od bazične obitelji kako bi joj bili na manjem teretu, ističe Jovanović.
U studiji objavljenoj 1999. isti autor tvrdi da su prethodni antropolozi pomiješali mit sa stvarnošću i da je dobro poznata priča o unuku koji je sakrio svog djeda - da bi ga zaštitio od lapota nakon loše žetve, vraćajući ga potom u selo gde je mudrost starog čovjeka pomogla da se preživi - služila upravo kao osnova za utemeljenje mišljenja da stari ljudi trebaju biti poštovani zbog svojeg znanja i mudrih savjeta.
Mit ili stvarnost, lapot je bio i tema dokumentarne TV drame Gorana Paskaljevića, u kome nakon loše žetve stariji čovjek biva ritualno ubijen jer ne može više raditi. Roman 'Lapot' iz 1992. dobio je NIN-ovu nagradu, a 2004. godine talijanska agencija ANSA izvijestila je iz Beograda kako je pokušaj srbijanske vlade da usvoji zakon koji ograničava besplatno dijeljenje lijekova građanima starijima od 60 godina okarakteriziran u Srbiji kao masovni pokušaj lapota.
Puno prije, 1918. godine, Tihomir Đorđević u svom djelu 'Naš narodni život', o običajima brdskih predjela okoline Zaječara, pisao je: 'Prema tradiciji, kako je zabilježio g. Trojanović, kada neko postane star i slab, familija se sastaje i donosi odluku da se ta osoba ubije. Lapot se prakticirao i ubojstvo bi bilo izvršavano sjekirom ili motkom, i cijelo selo bi bilo pozvano da prisustvuje događaju. U nekim mjestima bi stavljali kukuruznu kašu na glavu osobe prije ubojstva da bi na taj način pokazali kako starce ubija kukuruz, a ne oni sami.'
I u djelu 'Narodna predanja o ubijanju starih ljudi' iz 1929., važnog srpskog znanstvenika Vojislava Radovanovića, lapot je opisan kao javni ritualni čin. Između ostalog piše da je lapot vršilo cijelo selo tako što bi svaki seljanin motkom udario starca po glavi. Ponegdje se prakticiralo stavljanje proje na glavu starca, koja bi se potom udarila čekićem, dok su Vlasi imali običaj da 60-godišnjake prže željezom po vratu ili ih pokapaju žive. Ritual su vršila djeca ili najbliži srodnici, a onaj koga bi vodili na lapot išao je, navodno, bez straha nadajući se boljem životu na onom svijetu. Tako je običaj nalagao.
Postavlja se pitanje je li zaista postojao ovakav običaj. Svetislav Prvanović ga pokušava objasniti mnogovjekovnom turskom vladavinom kada je raja trpjela teške namete i nasilje. Stari su postajali teret svojim ukućanima, a hljeba nije bilo uvijek ni za mlade i sposobne. To je bio period kada se živjelo u zatvorenim krugovima vlastitih shvaćanja, navika i životnih uvjeta.
Tako Milorad Vukašinović spominje Homoljske planine gdje su neke obitelji živjele izolirano, pa za vrijeme Drugog svjetskog rata nisu ni znali što se događa. Tu nije teško vjerovati da je jedan ovakav običaj mogao egzistirati.
Jedino što se pouzdano zna jest korijen i značenje riječi lapot ('lap') koja je staroslavenskog porijekla – gubljenje, iščezavanje, nestajanje.
Nažalost, modificirani lapot prisutan je i u suvremenom društvu jer vrši direktnu masovnu degradaciju starih. U mnogim zemljama stari su dovedeni u situaciju ekonomske bijede, ostavljeni bez sredstava za normalan život, fizički se zlostavljaju i bivaju žrtve socijalnih predrasuda, poniženja, ostaju bez mogućnosti da participiraju u bilo kojoj profesionalnoj aktivnosti ili društvenom životu.
U modernom vremenu stare ne udaraju maljem po glavi, nego zakonima i socijalnom degradacijom.
'Lapot je za mene spas, što imam hljeba jesti kad više nisam ni za što'
Najdetaljniju priču o lapotu, priču koja ledi krv u žilama, pod naslovom 'Evo kako sam ubio svog oca zbog starog srpskog običaja!' napisao je prije nekoliko godina Mihailo Medenica. On je u kultnoj, međunarodno nagrađivanoj reportaži opisao posljednji zabilježeni slučaj lapota, kada je Mitar Stojnin iz sela Zjapina ubio oca Petka. Mihailo Medenica posjetio je obitelj Stojnin i literarnom rekonstrukcijom podsjetio na jedan od najjezivijih običaja.
'Došao je i moj dan. Ne marim, za to sam i živio. Od smrti još nitko nije pobjegao. Kad okasni, mi pohitamo ka njoj.... spavao sam otvorenih očiju. Među govedima, u štali, takav je red posljednju noć pred – lapot! Tako je i moj otac, i njegov otac, i otac njegovog oca, sve dok nam prezime seže – kroz davnine sin je ubijao oca. Grobovi se ne znaju, popovi nas nisu opojali. Svijeća na humkama nema. Nema ni humki. Lapot je to. Kad čovjeka ubiju, samo se strovali u provaliju na kosti predaka.
'Ne plašim se ja smrti! Lapot je za starca spas. Što ima hljeba jesti kad više nije ni za što. Pomagati ne mogu, odmagati ne smijem. Plašim se samo da ne udari dovoljno jako. Da me poslije ne dotukuje kao ranjenog psa...'
'Cerovina je najbolja za štapinu. Rekao sam sinu da od nje izdjela močugu (batinu). Tri lapota može s jednom, takvo je to drvo! Glava pukne ko prezreli šipak, al močuga ne...'
'Zbogom, kućo. S ove dvije ruke sam te napravio. Dobro mi služi sinu, pa ako bog da i njega isprati na lapot!'
'Sjećam se, zima bješe kada sam oca poveo na lapot. Jedva stigosmo do bunara koliki je snijeg bio. Voda skoro zaledila, jedva je bilo da se umije…'
'Možeš li, stari? Hoćeš da te ponesem?', dovikuje mi sin Mitar, već dosta odmakao preda mnom. Mogu, Mitre! Nisam ni ja nosio svoga oca, nećeš ni ti mene', nemam glasa da viknem, ne znam je li me čuo.'
'Nemoj, bože, molim ti se posljednji put, da sad ispustim dušu, nema još mnogo do stijene nad Timokom. Nemoj, nemoj da se priča kako sam ostao nasred puta! Boli li smrt? Mora da boli kad onolika močuga probije tjeme i prospe mozak po pogači! Samo da Mitar ne omane! Da zamahne samo upola koliko sam ja kada sam ocu izbio oči…'
'I ja ću tebe ovako, tata', kaže unuk Stevan Petkovom sinu. 'Napravit ću još jaču močugu, vidjet ćeš kakva će biti!' Hoćeš, ako bog da! Pokazaću ti i s kojeg drveta da odsječeš granu. Ovdje, čim se rodiš, izabereš svoju…'
'Pamti put, sine, ti ćeš voditi kad sljedeći put krenemo iz sela u planinu potokom… Ajde, požuri, pitaće se majka gdje smo dosad?'
Slobodna Dalmacija
3
3
- lejlamo
- Komorebi
- Reactions: 14012
- Postovi: 6435
- Pridružen/a: 23 jul 2020, 11:02
- Lokacija: kamen i drača
Re: Starenje
čitajući prvi dio teksta pomislih da je i danas tako, samo na drugi način, kad, par redova ispod, piše...
i to jeste tako, nažalost.Nažalost, modificirani lapot prisutan je i u suvremenom društvu jer vrši direktnu masovnu degradaciju starih. U mnogim zemljama stari su dovedeni u situaciju ekonomske bijede, ostavljeni bez sredstava za normalan život, fizički se zlostavljaju i bivaju žrtve socijalnih predrasuda, poniženja, ostaju bez mogućnosti da participiraju u bilo kojoj profesionalnoj aktivnosti ili društvenom životu.
2
2
Re: Starenje
joj brt izvini, pomijeso sam jucer tebe i dzimija, mislio sam da je on napiso da bi volio da tad dobije rak pa napiso jesi budala sori
1
1
pričo razne gluposti, govorijo sam svašta
a mnoge bi sad želele da mi budu tašta
a mnoge bi sad želele da mi budu tašta
Re: Starenje
Bojim se starenja.
Ne mislim na izgled, nego zdravlje.
A kod mene kako godine idu, svašta nešto primjetim.
Evo jutros ustala sve fino, i sjela da pijem kafu i osjetim nešto čudno u desnom oku, kao nešto uzburkano, nisam mogla ni da čitam,,ništa..Nemirno i osjećaj da ne vidim na stranu oka, znaš ono gledaš napred a vidiš i sa strane..
Trajalo 10 min i popustilo. Zovnem hitnu radi informacije, pita me imam li dijabetes.
Znaci kill me now, thnx
Ne mislim na izgled, nego zdravlje.
A kod mene kako godine idu, svašta nešto primjetim.
Evo jutros ustala sve fino, i sjela da pijem kafu i osjetim nešto čudno u desnom oku, kao nešto uzburkano, nisam mogla ni da čitam,,ništa..Nemirno i osjećaj da ne vidim na stranu oka, znaš ono gledaš napred a vidiš i sa strane..
Trajalo 10 min i popustilo. Zovnem hitnu radi informacije, pita me imam li dijabetes.
Znaci kill me now, thnx
1
1
"Kimsenin fark edemeyeceği detayları görmeyi çok severim."
Re: Starenje
Dobro je dok on budi mene.
Kad ja budem uzalud budio njega - tad je već gotovo.
Sve ostalo, dolazi s godinama...
Zato gledam da živim i proživljavam sve više.
Kad ja budem uzalud budio njega - tad je već gotovo.
Sve ostalo, dolazi s godinama...
Zato gledam da živim i proživljavam sve više.
0
You can jeer but you don’t understand
Any fragile soul can be a Florida Man
Any fragile soul can be a Florida Man
Re: Starenje
Ovu subotu sam izasao u obliznji pub da malo ubijem dosadu, sjeo za stol kad neka mi se smjeska pa je ono vucji pogledam i pozovem, kad eto nje sa pojacanjem - jos dvije djevojke. I raspricale se sve ih interesuje, i na kraju pitaju koliko mi je godina ...
Rekoh pogadjajte ... one u glas - 31 ...
Ma reko kakve tridesete, kad sam im rekao stvarnu brojku ne vjeruju, cude se, pa im fino objasnim da sam napisao na forumu da sam rijesio da prestanem stariti i da se drzim zadane rijeci.
Rekoh pogadjajte ... one u glas - 31 ...
Ma reko kakve tridesete, kad sam im rekao stvarnu brojku ne vjeruju, cude se, pa im fino objasnim da sam napisao na forumu da sam rijesio da prestanem stariti i da se drzim zadane rijeci.
3
3
Re: Starenje
Hahhhh, @Buki, šta da ti kažem, žene znaju šta treba reći
Više od tog tjelesnog starenja, mene je strah onog kognitivnog... I ne mislim baš na senilnost... Tužno mi je vidjeti kod starijih osoba kada izgube britkost uma, postanu usporeni, djetinjasti... baš tužno
Više od tog tjelesnog starenja, mene je strah onog kognitivnog... I ne mislim baš na senilnost... Tužno mi je vidjeti kod starijih osoba kada izgube britkost uma, postanu usporeni, djetinjasti... baš tužno
1
1
İnsanın en iyi yoldaşı onu seven değil, anlayan kişidir. Anlamakla başlar yolculuk.
Re: Starenje
Buki da se tebi ne prividjaju zenskeBuki je napisao/la: ↑09 nov 2020, 05:52 Ovu subotu sam izasao u obliznji pub da malo ubijem dosadu, sjeo za stol kad neka mi se smjeska pa je ono vucji pogledam i pozovem, kad eto nje sa pojacanjem - jos dvije djevojke. I raspricale se sve ih interesuje, i na kraju pitaju koliko mi je godina ...
Rekoh pogadjajte ... one u glas - 31 ...
Ma reko kakve tridesete, kad sam im rekao stvarnu brojku ne vjeruju, cude se, pa im fino objasnim da sam napisao na forumu da sam rijesio da prestanem stariti i da se drzim zadane rijeci.
0
Re: Starenje
pa zar i ovdjeBuki je napisao/la: ↑09 nov 2020, 05:52 Ovu subotu sam izasao u obliznji pub da malo ubijem dosadu, sjeo za stol kad neka mi se smjeska pa je ono vucji pogledam i pozovem, kad eto nje sa pojacanjem - jos dvije djevojke. I raspricale se sve ih interesuje, i na kraju pitaju koliko mi je godina ...
Rekoh pogadjajte ... one u glas - 31 ...
Ma reko kakve tridesete, kad sam im rekao stvarnu brojku ne vjeruju, cude se, pa im fino objasnim da sam napisao na forumu da sam rijesio da prestanem stariti i da se drzim zadane rijeci.
2
2
Ters je ”čovjek koji je uvijek upravu, al’ drugi to ne razumiju”- A.Sidran
Re: Starenje
Jesi li ih pozvao da dođu i reg. na forum..Buki je napisao/la: ↑09 nov 2020, 05:52 Ovu subotu sam izasao u obliznji pub da malo ubijem dosadu, sjeo za stol kad neka mi se smjeska pa je ono vucji pogledam i pozovem, kad eto nje sa pojacanjem - jos dvije djevojke. I raspricale se sve ih interesuje, i na kraju pitaju koliko mi je godina ...
Rekoh pogadjajte ... one u glas - 31 ...
Ma reko kakve tridesete, kad sam im rekao stvarnu brojku ne vjeruju, cude se, pa im fino objasnim da sam napisao na forumu da sam rijesio da prestanem stariti i da se drzim zadane rijeci.
da na Seciji vam društvo prave u trenutcima sjete...
1
1
Re: Starenje
Mislio sam sto ja znam slagat' kad mi se pr... ... ali ove su bas pretjerale ...Dina je napisao/la: ↑09 nov 2020, 08:16 Hahhhh, @Buki, šta da ti kažem, žene znaju šta treba reći
Više od tog tjelesnog starenja, mene je strah onog kognitivnog... I ne mislim baš na senilnost... Tužno mi je vidjeti kod starijih osoba kada izgube britkost uma, postanu usporeni, djetinjasti... baš tužno
To drugo ... nove vjestine. Pocnes uciti francuski, ili neki program ... pocnes igrati sah. Tako hecimi kazu.
1
1
Re: Starenje
Nisu ove subote ...Atomic je napisao/la: ↑09 nov 2020, 08:49Buki da se tebi ne prividjaju zenskeBuki je napisao/la: ↑09 nov 2020, 05:52 Ovu subotu sam izasao u obliznji pub da malo ubijem dosadu, sjeo za stol kad neka mi se smjeska pa je ono vucji pogledam i pozovem, kad eto nje sa pojacanjem - jos dvije djevojke. I raspricale se sve ih interesuje, i na kraju pitaju koliko mi je godina ...
Rekoh pogadjajte ... one u glas - 31 ...
Ma reko kakve tridesete, kad sam im rekao stvarnu brojku ne vjeruju, cude se, pa im fino objasnim da sam napisao na forumu da sam rijesio da prestanem stariti i da se drzim zadane rijeci.
0
Re: Starenje
Ma ne znaju beknut' ... samo se jedna zna pipat na engleskom.
Nisam pip'o ... salim se ...
0
Re: Starenje
Hvala ti na saosjecanju, Dina. Ovi ostali mi se jos ismijavaju.Dina je napisao/la: ↑09 nov 2020, 08:16 Hahhhh, @Buki, šta da ti kažem, žene znaju šta treba reći
Više od tog tjelesnog starenja, mene je strah onog kognitivnog... I ne mislim baš na senilnost... Tužno mi je vidjeti kod starijih osoba kada izgube britkost uma, postanu usporeni, djetinjasti... baš tužno
1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.