BeHaR forum

O problematici medija i suvremenog konzumerizma često govori i ugledni američki intelektualac
Noam Chomsky. Prilikom jednog intervjua voditelj ga je upitao:
„Ne misliš li da je ono što svi zapravo želimo samo materijalni komfor? Možemo si dati truda i
otići u knjižnicu, možemo si dati truda i glasati na izborima, možemo si dati truda i ići na posao,
no ne misliš li da je ono što bismo zapravo svi voljeli i što je u ljudskoj prirodi, samo bezbrižno
sjesti na veliki udoban kauč i gledati zabavni televizijski program?“ (Noam Chomsky Videos,
2017.)
na što mu je Chomsky odgovorio:
„Poprilično je veliki trud uložen tijekom posljednjih sto godina u to da bi se mi osjećali kao da je
to upravo ono što želimo, i ono što jesmo, a zove se oglašavanje. Ono što ja mislim da je u
ljudskoj prirodi je želja za samostalnošću, slobodom i produktivnošću, a cijela industrija
posvećena je tome da se takve vrijednosti uklone iz naših umova i da postanemo osobe kakve si ti
upravo opisao“ (Noam Chomsky Videos, 2017).

Jedna od najpoznatijih kritika europskom konzumerizmu bila je češki dokumentarni film Češki
san.
Ovaj višestruko nagrađivan film, piše Krstičević, snimljen je 2002. godine kada su dva praška studenta Filip Remunda i Vit Klusak odlučili za svoj diplomski radnapraviti reklamnu kampanju za izmišljeni praški hipermarket.
Dodijelili su sebi ulogu vodećihmenadžera i angažirali profesionalnu agenciju za oglašavanje.

Kampanjaje uključivala „televizijske i radijske spotove, 400 osvijetljenih panoa, (...) reklamnu pjesmu,
internetsku stranicu, oglase u časopisima i revijama...Koristeći jednostavan trik antireklame koja
je zapravo najbolja reklama, u obliku slogana poput „Ne idite“, „Ne žurite“, „Ne trošite“.

Kampanja je uspjela, piše Hromadžić, budući da je privukla nekoliko tisuća ljudi na otvaranje
hipermarketa koji zapravo nije postojao. Masa ljudi nestrpljivo je iščekivala da se vrata
hipermarketa napokon otvore, no kada se to dogodilo, umjesto šarenih polica i artikala dočekalo
ih je lažno pročelje i metalne cijevi iza ogromne kulise.

Hromadžić ističe, kako je film izazvao mnoge polemike i rasprave u češkoj javnosti, što je
doprinijelo njegovoj popularizaciji. Ovaj češki dvojac bio je nebrojeno puta tema internetskih i
televizijskih rasprava. Premda su ga neki osuđivali opravdavajući ljutnju i razočaranje
prevarenih i izmanipuliranih ljudi, ne možemo poreći činjenicu da je film „poučna sociološka
studija podložnosti medijskoj manipulaciji, vlastitoj neselektivnosti i generalnom prepuštanju
čarima mekdonaldizacije društva“.

bernarda mandeville je tvrdio da je nedostojanstvena i trivijalna aktivnost kupovanja zbog užitka, ono što čini neku zemlju bogatom, samim time i zaštićenom, velikodušnom i snažnom.
smatrao je da zemlja može steći bogatstvo jedino ako se osigura „visoka potražnja za apsurdnim i nepotrebnim materijalnim stvarima“. Rekao je da svaki narod ima izbor – biti duhovno i intelektualno uzvišen i siromašan, ili biti rob luksuza i materijalnih stvari i bogat.

s druge strane, švicarski filozof jean-jacques rousseau u kupovanju zbog užitka nije vidio ništa pozitivno. „šokiran utjecajem konzumerističke revolucije u njegovoj rodnoj ženevi, zalagao se za jednostavniji i tradicionalniji način života". iz tog razloga, predložio je uvođenje plaćanja skupog poreza na luksuzna dobra, kako bi se fokus društva preusmjerio na nematerijalne vrijednosti.

Dina je napisao/la: ↑07 nov 2020, 14:08
S druge strane, kada obraduješ nekoga trećeg, s nečim što ta osoba želi, ne možeš a da ne osjetiš sreću...

Ommadawn je napisao/la: ↑08 nov 2020, 13:12 Danas je Dan očeva. Ja i zaboravio na to da prijatelj nije poslao video da pokaže šta je dobio.
Moja kćerka zaboravila te joj krivo. I ja tu “Sunce moje! Ne osjećaj obavezu da mi bilo šta kupiš, bio to rođendan, ili Dan očeva ili bilo šta. Ako nekad vidiš nešto da misliš kako bi me moglo obradovati - tad kupi. Ali gledaj da nije skupo i gledaj da smatraš mi je baš ekstra potrebno. Ljepši poklon od tebe ja svakako ne mogu dobiti”.

I to je to.