BeHaR forum

Prvi je teoretičar hedonizma bio Aristip iz Kirene, Sokratov učenik i utemeljitelj kirenske filozofske škole. Razvijajući Sokratovu temu dobra, Aristip je dobro odredio kao užitak. Bitno je da mudrac dominira užitkom, a ne obratno.

U čitavoj su povijesti filozofi kritizirali nauk hedonizma. Među najvećim mu je protivnicima Kant, prema kojemu se moral ne može povezati s užitkom ili zadovoljstvom.

U modernoj filozofiji nisu se mogle zaobići psihologijske teorije koje u užitku vide odlučujući čimbenik motivacije. Tako primjerice Marcuse – zadržavajući ipak kritički odmak – priznaje da vrijednosti hedonizma imaju svoje mjesto u harmoničnom razvoju osobe.

Wikipedia

epikur je tvrdio da je zadovoljstvo najveće dobro. zalagao se za trajno zadovoljstvo koje je posljedica duševnog mira.


šta vi podrazumijevate pod hedonizmom?

mislite li da kada uživanje u hrani, piću, kupovini, seksu, (use nase podase)...ovlada nama onda postajemo robovi, a ne hedonisti, ili obrnuto?

je li nedostojan onaj užitak koji čini čovjeka robom?

može li se moral povezati sa užitkom i kako?

Hedonizam je meni prepuštanje lijepim stvarima u životu...
Ne vidim zašto bi trebao imati neku amoralnu konotaciju (zapravo svaka filozofija se može nemoralno prakticirati, to je do (zlo)upotrebe)...
Hedonistički ću si priuštiti dobru hranu, putovanje, uživanje u sitnicama, ili krupnim stvarima...sve dok nekoga ne zakidam, vrijeđam time, po meni je sve u redu..ne mora se hedonizam uvijek odražavati u materijalnom smislu.
Hedonizam je i kad ostavim obaveze usred dana, i zbrišem u šumu, ako sam ocijenio, da je dosta za danas...
Nemoralno bi bilo, da ti netko bližnji nema svih obroka, a ti trošiš i gledaš samo na sebe, jedeš po skupim restoranima...mada je tu dvojba, i prema ostalima u okolini...jako je tanka granica, kad to preraste u ljudsku obijest, kad više ne primjećuju ništa oko sebe, izgube dodir sa realnošću i okolinom...
Seksualni, dok se događa izmedju, i isključivo dvoje, para...ništa mi nije sporno...ostalo bih nazvao razvratom, koji ok, nekome odgovara, i njemu je hedonizam, no teško je dovesti u vezu sa moralom...ali i tu su norme različite od osobe do osobe...

lejlamo je napisao/la: ↑08 nov 2020, 16:08

Prvi je teoretičar hedonizma bio Aristip iz Kirene, Sokratov učenik i utemeljitelj kirenske filozofske škole. Razvijajući Sokratovu temu dobra, Aristip je dobro odredio kao užitak. Bitno je da mudrac dominira užitkom, a ne obratno.

U čitavoj su povijesti filozofi kritizirali nauk hedonizma. Među najvećim mu je protivnicima Kant, prema kojemu se moral ne može povezati s užitkom ili zadovoljstvom.

U modernoj filozofiji nisu se mogle zaobići psihologijske teorije koje u užitku vide odlučujući čimbenik motivacije. Tako primjerice Marcuse – zadržavajući ipak kritički odmak – priznaje da vrijednosti hedonizma imaju svoje mjesto u harmoničnom razvoju osobe.

Wikipedia

epikur je tvrdio da je zadovoljstvo najveće dobro. zalagao se za trajno zadovoljstvo koje je posljedica duševnog mira.


šta vi podrazumijevate pod hedonizmom?

mislite li da kada uživanje u hrani, piću, kupovini, seksu, (use nase podase)...ovlada nama onda postajemo robovi, a ne hedonisti, ili obrnuto?

je li nedostojan onaj užitak koji čini čovjeka robom?

može li se moral povezati sa užitkom i kako?

Vidis da se ni pametniji od mene nisu uspjeli sloziti oko ovog pitanja, kako ja da odgovorim?

Hedonizam i renesansa

Usenasepodase po meni nije hedonizam.

Hedonizam je nach zivljenja, zivotna filozofija, kad osoba ima sposobnost da uziva u zivotu, i to ne samo po hrani, picu, i strasti, nego i u ljubavi prema dijalogu, komunikaciji, izvodjenju i predstavljanju drugima, taj nacin zivota. Filozofi su prije bili aktivni u smislu predavanja, sirenja mudristi, intelekta i tako reflektirali hedonizam u svakom smislu. Pogled na prirodu, sjedenje u travi, dodir vode u potoku, kao i svjeza jabuka i zrelo vino.

Mislim da je Rilke rekao nesto o tome, u smislu da moramo biti strpljivi s nerijesenim u svom srcu i voljeti pitanja, kad postavljate pitanja jednog dana mozete zazivjeti u odgovoru. Ne radi se o gotovim odgovorima na teska egzistencijalna pitanja za koja u konacnici nema rjesenja, vec da se nastavite baviti tim pitanjima u socijalnoj razmjeni. Uz pice, smislene i vesele razgovore i lijepu pjesmu.

Kad se razvalis od svega nista nisi uradio.

evo mog druga hedoniste

Hedonista je po nasem boem