Kod nas smije. U svako doba je otključano. Eh ne znam sad kako je korona, možda da zaključavaju.
Novotarije u islamu
Re: Novotarije u islamu
1
1
Dragulj ne gubi vrijednost i kad padne u blato, a prašina ostaje prašina i kad se do neba digne
Re: Novotarije u islamu
Smijes uci u dzamiju. S tim, da postujes bar jedno pravilo: Da skines cipele. A naravno, slika i kipova nema, poneka kaligrafija...
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Novotarije u islamu
Obično je dozvoljeno ući u džamiju svakom , osim u vrijeme molitve naravno. Većina džamija koje su gradjane s tom namjerom, su arhitektonska remek djela , u vrijeme gradnje a i danas.
Ovo je unutrašnjost džamije koja se.zove Ahmedija, nalazi se u Turskoj
0
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: Novotarije u islamu
Ovo ne džamija Sultana Sulejmana
0
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: Novotarije u islamu
Drukčije nego u crkvi... 
Vidim lak nepokrivene ženske...
U biti ni ne kužim u detajle tu foru, sa maramama...
Vidim lak nepokrivene ženske...
U biti ni ne kužim u detajle tu foru, sa maramama...
0
Re: Novotarije u islamu
Ko sto sikra rece, obicno u ovim poznatijim dzamijama ces vidjeti turiste, nemuslimane, sa maramama tek stavljene da bar pokriju glavu. U svaku od njih mozes uci kada zelis, osim kada je vrijeme za namaz/molitvu (a i tu, ako ima dosta prostora iza, mozes da budes unutra ali bez ikakve price, setanja, itd.).
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Novotarije u islamu
Kod hodze na sijelu
Svoj adet da u prvi akšam bahnu na sijelo Zulfo i njegova Mejra nisu mjenjali ni kad’ su, dolazeći ovaj put poslom, pokucali na vrata Ibrahim hodže i njegove hanume Hajre.
Nakon što se poselamiše, hodža sačeka da se gosti udobno smjeste i uz uljudan osmjeh, pokazujući na svoju staru serdžadu prostrtu u ćošku, reče:
- Ja taman nakastio da klanjam akšam, pa me malo izvinite!
- Hajde, hajde! Samo ti…! – učini Zulfo.
- Dok nam hodžinica pristavi razgovorušu i ja ću, ako Bog da, završit’. - kaza Ibrahim hodža povlačeći se u ćošak sobe.
- De, de! Ti znaš svoje! - dodade i Mejra, maknuvši se u kraj sećije.
Ha sklanja Ibrahim hodža se okrenu gostima, upučujući im još jedan osmjeh dobrodošlice, presavi svoju staru postekiju i odloži je na ćemliju prislonjenu uz odžak.
-Mi hodža imamo kod kuće istu tak'u serdžadu – ganc novu ! – pohvali se brzopleto Mejra, na što je Zulfo, bržaj-bolje, naćepi nogom ispod stola, išareteći joj da “ne leti pred rudu”. Ibrahim hodža se slatko nasmija i, manirom iskusnog poznavaoca ljudskih sklonosti, trenutak nelagode u koji se uhvatiše gosti otkloni svojim povišenim i šaljivim tonom:
- Aaa, Bože zdravlja Mejro, pa da tu novu serdžadu posve pohabate, ako Bog da!
Svi se slatko nasmijaše, a zveket findžana što ih je hodžinica redala oko džezve otkraviše eglen koji se, uz kahvu, kako to obično biva, razveza o svemu i svačemu.
Uz ostalo, bješe tu i onaj neizostavni pregršt priča o tome kako je najvažnije da čovjek ima dobru dušu.
Onima sa kojima je bio prisniji Ibrahim hodža bi ovdje obično odgovarao kako i magarac ima dobru dušu – al’ je opet magarac, no shvati da to ne priliči ovoj situaciji i ambijentu, te prešuti misao. Poput stotina sličnih koje je hodža upoznao, gosti se potom nastaviše hvaliti kako baš oni, za razliku od nekih drugih, nikome zla ne misle, dodadoše tome priču kako su, sa svojih deset prsta, pošteno stekli sve što imaju, posebno naglašavajući svoj napor da djeci obezbjede sve što im treba ...
Sve to, na kraju, začiniše podsjećanjem na svoju dugu vjersku tradiciju:
– Moj je djed, ti to znaš Ibrahim efendija, bio hadžija! – Moja rahmetli majka je isto hadžinica, a i babo je, kad’ je došo tobe i presto pit’, iš’o na svaku džumu – podcrta Mejra ponosno.
– Znam, kako ne znam – potvrdi hodža.
– Moji su isto postili ramazan, pa su i nas djecu budili na sehur, a nekad bi nas povedi i na teraviju, pa smo mi djeca tu pravili razne šejtanluke – sa sjetom se i Zulfo prisjeti svog djetinjstva, svojih rahmetli roditelja i svog džamijskog iskustva.
Ibrahim hodži, u tom trenu, naumpade slučaj jednog našeg alima, za koji je baš tih dana čuo, ali brzo odusta od namjere da to ispriča gostima, bojeći se opet da mu ne zahatare. Elem, tom našem znalcu se neka žena, tako, hvalila svojim pobožnim dedama i nanama, priznavši kako oni i njihova djeca u stranskoj zemlji, zbog posla i drugih stvari, ne mogu izvršavati vjerske obaveze. Uvaženi alim, nakon što je saslušao, reče joj kako je njena porodica poput krompira.
– Kako poput krompira?! - upita začuđeno žena, a on reče:
- Sve što valja u vas pod zemljom!
Ipak, umjesto bilo kakvog komentara, naviknut odavno na ovaj kalup ljudskih ispovjesti , hodža nastavi kimati glavom u znak razumjevanja, povremeno srčući kahvu iz svog findžana. I Zulfo I Mejra to shvatiše kao pozitivan išaret pa nastaviše plesti priče o tome kako se danas sve promjenilo, kako je u vjeri sve nešta novo, kako nije važno samo klanjat’, kako ima onih koji idu u džamiju a kradu, kako treba imati u vidu gdje se mi nalazimo, kako evropa neće takve...
Negativan naboj već je dobrano pritiskao hodžine vratne žile, spuštajući teret fuš govora među pleća, što je bio znak da treba tražiti način da takav razgovor ili preusmjeri ili prekine. Prepoznajući na hodži to stanje, znajući da će zbog toga i večeras, do duboko u noć, ajetima sure Bekara, skidati te terete, provjetravati kontaminirani prostor i vaditi žaoke beskorisnog govora, hodžinica učini:
- De, de…jam’te Boga ti… ko će sve “krive Drine” ispravit’?! – Dosta nam da se o sebi zabavimo…Pa jel’ tako?! – Da mi je sebe utamburit’, pa ću onda o svjetu mislit’! – mudro se u razgovor ubaci hodžinica Hajra.
Kratka stanka potvrdi da su gosti razumjeli poruku i da hodžinica umije i zna progovoriti prave riječi u pravo vrijeme.
-Uh, mašilo 10 draga Mejro! - reče Zulfo, nakon što pogleda u sat na zidu, na što mu Mejra očima dade znak da je vrijeme da otkrije hodži pravi razlog večerašnje posjete.
Zulfo se maši za unutrašnji džep kaputa, izvadi bijelu presavijenu kovertu i reče:
- Mi smo efendija kod tebe došli poslom! – malo zastade, pa nastavi:
– Eto, večeras smo lijepo spomenuli i moje i Mejrine roditelje, kažu nevalja po noći rahmet predavat’, da him Bog da dženet! - Ovdje su ti u papiru i njihova, i imena njihovih roditelja - biva djedova i nana naših… Ukupno osam!
– Došli smo da te zamolimo da him svjema, napobaška, proučiš po Jasin.
– Mi smo se malo raspitali, pa su nam rekli da je Jasin 10 maraka!
-Evo ovdje, u papiru, ti je 100 maraka, znači 20 ti je na kahvu da pravo i kako treba proučiš Jasine – izdeklamova Zulfo i pruži hodži kovertu.
Hodžino lice promjeni blagi izraz, šutke i nepomično prvo pogleda kovertu, a onda oštrim pogledom ošinu gosta, i pokušavajući obuzdati ljutnju upita:
- Ko je tebi Zulfo rek’o da ja učim Jasine za pare?!
- Nije niko! Što?! Pa…hodža si…nije valjda da ne učiš?!
- Ne učim!
- Nikako?!
- Za pare nikako!
- Zašto?
- Zato što ne smijem i što od toga nema fajde ni tebi ni tvom babi i majki.
- Kako?! - Tako! To ti je kao kad bi ti platio nekome da za te’ diže tegove, a da tebi, il’ nekom drugom narastu mišići.- Morel’ tako?!
- Nemere, al’…kako drugi?- Ne znam kako drugi!
-Mislim...jesil’ ti sad najpametniji od svih hodža i hoćeš nam reči da su sve ove hatme što smo mi do sad, svakog ramazana, plaćali da ih pokloni Dževad efendija našim roditeljima... džabe?! – sada ljutito i povišenim glasom upita Zulfo.
- Nisu džabe, ako ste ih kažeš platili.
- A, ako ste ih platili onda ih Dževad ef. nije poklonio! - odbrusi Ibrahim efendija.
Dok se Zulfo, sada vidno ljut i zbunjen, vrtio na sećiji, tražeći odgovor na Ibrahimov šamar iz logike koji ga je posve razoružao, u razgovor se još jednom ubaci mudra hodžinica:
- De, polahko efendija, Boga ti, polahko! - Lijepo s čo’jekom, lijepo mu objasni, srklet je šejtanska rabota!
Blagosiljajući u sebi ženinu pronicljivost i Bogom im dato svojstvo da smiruju ljude Ibrahim hodža, nakon kratke stanke, tihim i posve mirnim glasom reče:
Zulfo, rođače moj! U Kur’anu, koji je ljudima objavljen kao uputa i recept za život, piše da kada bi kakvom brdu bio objavljen da bi se to brdo, od strahopoštovanja, u prah smrvilo.
- Pa ko sam ja, po Bogu brate, da procjenim, a kamoli da ti prodam jedan jedini njegov harf (slovo)?!
- Odakle mi to pravo i odakle mi takva hrabrost?!
- Kako da ti za duše tvojih mrtvih prodam suru Jasin u kojoj piše da je opomena živima?!
- Boga mi Zulfo neću i ne smijem!
- Šta da sutra kažem Allahu ?!
- Neću i ne smijem- ponovi Ibrahim i dodade:
- Ko hoće i smije...eto mu!
- Dobro hodža, ti znaš svoje - reče Zulfo mirnijim tonom.
- Mi da znamo ne bi tebi dolazili, al' dobro...nema problema...
- Kur’an je, Zulfo, objavljen i meni i tebi kao uputa i recept za život. - Ti si večeras poput bolesnika koji je svoj recept ostavio na policu i traži od drugog da umjesto njega postupa po tom receptu i da umjesto njega popije lijek. - Kako takav može ozdraviti?!
- Poslušajte me: - Otvorite Kur'an i pročitajte uputstvo!
- Razmotajte te svoje ganc nove serdžade i ponizno se obratite Gospodaru. - Tražite od Njega uputu i spas! Za Vas i vašu djecu. Tražite spas i za svoje roditelje od Onoga koji svaki šapat i svaki uzdah čuje i Onoga koji se, bez posrednika, odaziva molitelju.
- Sve ovo što sam vam kaz'o, molim vas da razumijete kao moj stav i moje mišljenje.
- Ja ne znam i ne pitajte me ko, kako i zašto smije i može drugačije, jer ja nijesam ničiji advokat.
- Mi ćemo Bogu svi pojedinačno doći, pa će On presuditi u onome o čemu smo se razilazili. - Eto, toliko! - završi svoj nasihat Ibrahim hodža.
- Pošteno... fala ti....nema problema. - pomirljivim tonom izjavi Zulfo, vrati u džep onu kovertu i reče:- Haj'mo Mejro, ustaj! Vidiš koja su doba?!
Prije nego će se poselamiti Mejra zastade na stepenicama okrenu se i reče hodži: - Sad’ mi Ibrahime naumpade da sam baš od tebe jednom čula da si reko: “Sjećajte se svojih mrtvih učenjem Jasina” ?!
- Ako sam to rek’o... eto, tamam! - Kur’an u ruke i sjećajte se Mejro svojih mrtvih! - Nisam valjda rek’o "otiđite nekom drugom nek vam se Jasinom sjeća roditelja"?! - Ha?!
- Nisi, nejma govora! priznade nevoljko i Mejra, al' dodade:
- Ti na sve imaš odgovor, nemeremo mi tebi u ovome ni opepelit’, al’ more bit’ da ima onih koji mogu!
- Ima, jakako da ima, Mejro! - mirno odgovori Ibrahim
- Alahimanet, fala vam! - reče Zulfo silazeći na avliju
- Alahimanet! Namalo! Nemojte šta zamjerit ! - reče hodža
- Nećemo, nemojte vi!
- Nećemo!
Svoj adet da u prvi akšam bahnu na sijelo Zulfo i njegova Mejra nisu mjenjali ni kad’ su, dolazeći ovaj put poslom, pokucali na vrata Ibrahim hodže i njegove hanume Hajre.
Nakon što se poselamiše, hodža sačeka da se gosti udobno smjeste i uz uljudan osmjeh, pokazujući na svoju staru serdžadu prostrtu u ćošku, reče:
- Ja taman nakastio da klanjam akšam, pa me malo izvinite!
- Hajde, hajde! Samo ti…! – učini Zulfo.
- Dok nam hodžinica pristavi razgovorušu i ja ću, ako Bog da, završit’. - kaza Ibrahim hodža povlačeći se u ćošak sobe.
- De, de! Ti znaš svoje! - dodade i Mejra, maknuvši se u kraj sećije.
Ha sklanja Ibrahim hodža se okrenu gostima, upučujući im još jedan osmjeh dobrodošlice, presavi svoju staru postekiju i odloži je na ćemliju prislonjenu uz odžak.
-Mi hodža imamo kod kuće istu tak'u serdžadu – ganc novu ! – pohvali se brzopleto Mejra, na što je Zulfo, bržaj-bolje, naćepi nogom ispod stola, išareteći joj da “ne leti pred rudu”. Ibrahim hodža se slatko nasmija i, manirom iskusnog poznavaoca ljudskih sklonosti, trenutak nelagode u koji se uhvatiše gosti otkloni svojim povišenim i šaljivim tonom:
- Aaa, Bože zdravlja Mejro, pa da tu novu serdžadu posve pohabate, ako Bog da!
Svi se slatko nasmijaše, a zveket findžana što ih je hodžinica redala oko džezve otkraviše eglen koji se, uz kahvu, kako to obično biva, razveza o svemu i svačemu.
Uz ostalo, bješe tu i onaj neizostavni pregršt priča o tome kako je najvažnije da čovjek ima dobru dušu.
Onima sa kojima je bio prisniji Ibrahim hodža bi ovdje obično odgovarao kako i magarac ima dobru dušu – al’ je opet magarac, no shvati da to ne priliči ovoj situaciji i ambijentu, te prešuti misao. Poput stotina sličnih koje je hodža upoznao, gosti se potom nastaviše hvaliti kako baš oni, za razliku od nekih drugih, nikome zla ne misle, dodadoše tome priču kako su, sa svojih deset prsta, pošteno stekli sve što imaju, posebno naglašavajući svoj napor da djeci obezbjede sve što im treba ...
Sve to, na kraju, začiniše podsjećanjem na svoju dugu vjersku tradiciju:
– Moj je djed, ti to znaš Ibrahim efendija, bio hadžija! – Moja rahmetli majka je isto hadžinica, a i babo je, kad’ je došo tobe i presto pit’, iš’o na svaku džumu – podcrta Mejra ponosno.
– Znam, kako ne znam – potvrdi hodža.
– Moji su isto postili ramazan, pa su i nas djecu budili na sehur, a nekad bi nas povedi i na teraviju, pa smo mi djeca tu pravili razne šejtanluke – sa sjetom se i Zulfo prisjeti svog djetinjstva, svojih rahmetli roditelja i svog džamijskog iskustva.
Ibrahim hodži, u tom trenu, naumpade slučaj jednog našeg alima, za koji je baš tih dana čuo, ali brzo odusta od namjere da to ispriča gostima, bojeći se opet da mu ne zahatare. Elem, tom našem znalcu se neka žena, tako, hvalila svojim pobožnim dedama i nanama, priznavši kako oni i njihova djeca u stranskoj zemlji, zbog posla i drugih stvari, ne mogu izvršavati vjerske obaveze. Uvaženi alim, nakon što je saslušao, reče joj kako je njena porodica poput krompira.
– Kako poput krompira?! - upita začuđeno žena, a on reče:
- Sve što valja u vas pod zemljom!
Ipak, umjesto bilo kakvog komentara, naviknut odavno na ovaj kalup ljudskih ispovjesti , hodža nastavi kimati glavom u znak razumjevanja, povremeno srčući kahvu iz svog findžana. I Zulfo I Mejra to shvatiše kao pozitivan išaret pa nastaviše plesti priče o tome kako se danas sve promjenilo, kako je u vjeri sve nešta novo, kako nije važno samo klanjat’, kako ima onih koji idu u džamiju a kradu, kako treba imati u vidu gdje se mi nalazimo, kako evropa neće takve...
Negativan naboj već je dobrano pritiskao hodžine vratne žile, spuštajući teret fuš govora među pleća, što je bio znak da treba tražiti način da takav razgovor ili preusmjeri ili prekine. Prepoznajući na hodži to stanje, znajući da će zbog toga i večeras, do duboko u noć, ajetima sure Bekara, skidati te terete, provjetravati kontaminirani prostor i vaditi žaoke beskorisnog govora, hodžinica učini:
- De, de…jam’te Boga ti… ko će sve “krive Drine” ispravit’?! – Dosta nam da se o sebi zabavimo…Pa jel’ tako?! – Da mi je sebe utamburit’, pa ću onda o svjetu mislit’! – mudro se u razgovor ubaci hodžinica Hajra.
Kratka stanka potvrdi da su gosti razumjeli poruku i da hodžinica umije i zna progovoriti prave riječi u pravo vrijeme.
-Uh, mašilo 10 draga Mejro! - reče Zulfo, nakon što pogleda u sat na zidu, na što mu Mejra očima dade znak da je vrijeme da otkrije hodži pravi razlog večerašnje posjete.
Zulfo se maši za unutrašnji džep kaputa, izvadi bijelu presavijenu kovertu i reče:
- Mi smo efendija kod tebe došli poslom! – malo zastade, pa nastavi:
– Eto, večeras smo lijepo spomenuli i moje i Mejrine roditelje, kažu nevalja po noći rahmet predavat’, da him Bog da dženet! - Ovdje su ti u papiru i njihova, i imena njihovih roditelja - biva djedova i nana naših… Ukupno osam!
– Došli smo da te zamolimo da him svjema, napobaška, proučiš po Jasin.
– Mi smo se malo raspitali, pa su nam rekli da je Jasin 10 maraka!
-Evo ovdje, u papiru, ti je 100 maraka, znači 20 ti je na kahvu da pravo i kako treba proučiš Jasine – izdeklamova Zulfo i pruži hodži kovertu.
Hodžino lice promjeni blagi izraz, šutke i nepomično prvo pogleda kovertu, a onda oštrim pogledom ošinu gosta, i pokušavajući obuzdati ljutnju upita:
- Ko je tebi Zulfo rek’o da ja učim Jasine za pare?!
- Nije niko! Što?! Pa…hodža si…nije valjda da ne učiš?!
- Ne učim!
- Nikako?!
- Za pare nikako!
- Zašto?
- Zato što ne smijem i što od toga nema fajde ni tebi ni tvom babi i majki.
- Kako?! - Tako! To ti je kao kad bi ti platio nekome da za te’ diže tegove, a da tebi, il’ nekom drugom narastu mišići.- Morel’ tako?!
- Nemere, al’…kako drugi?- Ne znam kako drugi!
-Mislim...jesil’ ti sad najpametniji od svih hodža i hoćeš nam reči da su sve ove hatme što smo mi do sad, svakog ramazana, plaćali da ih pokloni Dževad efendija našim roditeljima... džabe?! – sada ljutito i povišenim glasom upita Zulfo.
- Nisu džabe, ako ste ih kažeš platili.
- A, ako ste ih platili onda ih Dževad ef. nije poklonio! - odbrusi Ibrahim efendija.
Dok se Zulfo, sada vidno ljut i zbunjen, vrtio na sećiji, tražeći odgovor na Ibrahimov šamar iz logike koji ga je posve razoružao, u razgovor se još jednom ubaci mudra hodžinica:
- De, polahko efendija, Boga ti, polahko! - Lijepo s čo’jekom, lijepo mu objasni, srklet je šejtanska rabota!
Blagosiljajući u sebi ženinu pronicljivost i Bogom im dato svojstvo da smiruju ljude Ibrahim hodža, nakon kratke stanke, tihim i posve mirnim glasom reče:
Zulfo, rođače moj! U Kur’anu, koji je ljudima objavljen kao uputa i recept za život, piše da kada bi kakvom brdu bio objavljen da bi se to brdo, od strahopoštovanja, u prah smrvilo.
- Pa ko sam ja, po Bogu brate, da procjenim, a kamoli da ti prodam jedan jedini njegov harf (slovo)?!
- Odakle mi to pravo i odakle mi takva hrabrost?!
- Kako da ti za duše tvojih mrtvih prodam suru Jasin u kojoj piše da je opomena živima?!
- Boga mi Zulfo neću i ne smijem!
- Šta da sutra kažem Allahu ?!
- Neću i ne smijem- ponovi Ibrahim i dodade:
- Ko hoće i smije...eto mu!
- Dobro hodža, ti znaš svoje - reče Zulfo mirnijim tonom.
- Mi da znamo ne bi tebi dolazili, al' dobro...nema problema...
- Kur’an je, Zulfo, objavljen i meni i tebi kao uputa i recept za život. - Ti si večeras poput bolesnika koji je svoj recept ostavio na policu i traži od drugog da umjesto njega postupa po tom receptu i da umjesto njega popije lijek. - Kako takav može ozdraviti?!
- Poslušajte me: - Otvorite Kur'an i pročitajte uputstvo!
- Razmotajte te svoje ganc nove serdžade i ponizno se obratite Gospodaru. - Tražite od Njega uputu i spas! Za Vas i vašu djecu. Tražite spas i za svoje roditelje od Onoga koji svaki šapat i svaki uzdah čuje i Onoga koji se, bez posrednika, odaziva molitelju.
- Sve ovo što sam vam kaz'o, molim vas da razumijete kao moj stav i moje mišljenje.
- Ja ne znam i ne pitajte me ko, kako i zašto smije i može drugačije, jer ja nijesam ničiji advokat.
- Mi ćemo Bogu svi pojedinačno doći, pa će On presuditi u onome o čemu smo se razilazili. - Eto, toliko! - završi svoj nasihat Ibrahim hodža.
- Pošteno... fala ti....nema problema. - pomirljivim tonom izjavi Zulfo, vrati u džep onu kovertu i reče:- Haj'mo Mejro, ustaj! Vidiš koja su doba?!
Prije nego će se poselamiti Mejra zastade na stepenicama okrenu se i reče hodži: - Sad’ mi Ibrahime naumpade da sam baš od tebe jednom čula da si reko: “Sjećajte se svojih mrtvih učenjem Jasina” ?!
- Ako sam to rek’o... eto, tamam! - Kur’an u ruke i sjećajte se Mejro svojih mrtvih! - Nisam valjda rek’o "otiđite nekom drugom nek vam se Jasinom sjeća roditelja"?! - Ha?!
- Nisi, nejma govora! priznade nevoljko i Mejra, al' dodade:
- Ti na sve imaš odgovor, nemeremo mi tebi u ovome ni opepelit’, al’ more bit’ da ima onih koji mogu!
- Ima, jakako da ima, Mejro! - mirno odgovori Ibrahim
- Alahimanet, fala vam! - reče Zulfo silazeći na avliju
- Alahimanet! Namalo! Nemojte šta zamjerit ! - reče hodža
- Nećemo, nemojte vi!
- Nećemo!
2
2
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Novotarije u islamu
Upozorio ga na facebooku 
A on ga blokirao.
Pa brate, upozoris ga privatno, a ne iznosis javno tudje grijehe.
Jooj ne zna se ko je gori
A on ga blokirao.
Pa brate, upozoris ga privatno, a ne iznosis javno tudje grijehe.
Jooj ne zna se ko je gori
1
1
Ters je ”čovjek koji je uvijek upravu, al’ drugi to ne razumiju”- A.Sidran
Re: Novotarije u islamu
Ne branim nikog, ali i od ovog je priča na sve strane šuplja.....
stoji tamo da one uplate koje je imao u IVZ za članarinu, se prebacuju na periode od ranije koje nije plaćao i dok se ne izmire te godine ne može uplaćivati za friške datume...
Logićno...
Nije od 2009 uplaćivao a hoće od 2018-te....
Na kraju krajeva, možda je hodži bio Kuran na mobitelu.....
3
3
I say what I think, I think what I say
Re: Novotarije u islamu
Vjerujem za nabavku kurbana, posto sam to cuo i iz drugih mjesta. Vjerujem i da mu je tesko doci do mufije, poznajem ga licno, te tako i znam.
Eh, ali uvijek volim da cujem i drugu stranu, koju ovdje, nazalost ne cujemo. Iz papira se vidi da je imao neizmirene obaveze sto se tice clanstva, od 2009-2017 (a ne vjerujem da mu je problem to izmiriti, prije ce biti da je to sve ovo oko njega i ovog imama). Malo je Fatmir htio da kaze da ne moze u dzamiju koju je ovaj poceo, ali, to ne moze biti tacno. I ako nisi clan, niko ti ne moze zabraniti da ides u dzamiju. "Problemi" nastanu nakon smrti, onog ko nije placao obaveze.
Ali, kazem opet, bilo bi dobro cuti i drugu stranu, iako ona slika sa telefonom govori mnogo.
2
2
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Novotarije u islamu
Ma malo je problem sa nama i našim mentalitetom, kao što vjerujem da je i ovde slučaj...
Ja sam zakopao temelje džamije, kod mene radio kao vozač savjetnik Bakira... Ne možeš ti meni govoriti znaš ti ko sam ja....
Pa bolan nebio svaki hajr koji uradiš zbog sebe ga radiš, ne radiš ga da bi ti bio neko i nešto....
Muka mi je i od ovakvog tipa ljudi.....
Ja sam zakopao temelje džamije, kod mene radio kao vozač savjetnik Bakira... Ne možeš ti meni govoriti znaš ti ko sam ja....
Pa bolan nebio svaki hajr koji uradiš zbog sebe ga radiš, ne radiš ga da bi ti bio neko i nešto....
Muka mi je i od ovakvog tipa ljudi.....
2
2
I say what I think, I think what I say
Re: Novotarije u islamu
Odmah mi je to zapelo "za oko". Kada nesto uradis, ne pominji to vise. I ovo za tog vozaca, nije tek onako doslo. Mislim, kakve veze ima on, osim "sto je upoznat sa svime kako se pocelo raditi". Pa nije on jedini koji zna. Ali bas se poemnu on, te sta je radio tada, sta sada.Max je napisao/la: ↑24 jun 2021, 16:33 Ma malo je problem sa nama i našim mentalitetom, kao što vjerujem da je i ovde slučaj...
Ja sam zakopao temelje džamije, kod mene radio kao vozač savjetnik Bakira... Ne možeš ti meni govoriti znaš ti ko sam ja....
Pa bolan nebio svaki hajr koji uradiš zbog sebe ga radiš, ne radiš ga da bi ti bio neko i nešto....
Muka mi je i od ovakvog tipa ljudi.....
Helem nejse, nista novo u nasoj lijepoj, ali, neoprastajucoj zemlji.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Novotarije u islamu
Ma pravo da ti kažem, osipam se na te stvari....Fatih je napisao/la: ↑24 jun 2021, 16:39Odmah mi je to zapelo "za oko". Kada nesto uradis, ne pominji to vise. I ovo za tog vozaca, nije tek onako doslo. Mislim, kakve veze ima on, osim "sto je upoznat sa svime kako se pocelo raditi". Pa nije on jedini koji zna. Ali bas se poemnu on, te sta je radio tada, sta sada.Max je napisao/la: ↑24 jun 2021, 16:33 Ma malo je problem sa nama i našim mentalitetom, kao što vjerujem da je i ovde slučaj...
Ja sam zakopao temelje džamije, kod mene radio kao vozač savjetnik Bakira... Ne možeš ti meni govoriti znaš ti ko sam ja....
Pa bolan nebio svaki hajr koji uradiš zbog sebe ga radiš, ne radiš ga da bi ti bio neko i nešto....
Muka mi je i od ovakvog tipa ljudi.....
Helem nejse, nista novo u nasoj lijepoj, ali, neoprastajucoj zemlji.
Obzirom da meni dođe dosta svijeta samo kod našeg bošnje možeš ovakve stvari čuti kako forsira.....
1
1
I say what I think, I think what I say