Kako naš obrazovni sistem čini djecu depresivnom i neukom?

Od kolijevke, pa do groba...
Moderator: Moonlight
Avatar
Teta Razapeta
Globalni moderator
Globalni moderator
Reactions: 15493
Postovi: 8915
Pridružen/a: 22 jul 2020, 20:23

Kako naš obrazovni sistem čini djecu depresivnom i neukom?

Post Postao/la Teta Razapeta »

Postulati našeg obrazovnog sistema smatraju se jedinim važećim i ispravnim. Nerijetko djeca iz škole dolaze razočarana i nesigurna, ismijana od strane druge djece i nastavnika, radi neke od različitosti ili prosto neslaganja sa mišljenjem autoriteta. Naravno da svi polažemo velike nade u obrazovanje naše djece, i da izborom škole koju će pohađati im mislimo samo najbolje, ali trebamo uzeti u obzir da ih iste često čine depresivnom i neukom.

Kako i šta misli dijete „kao iz kalupa“?
Usmjeravanje djece prema učenju i logičkom rasuđivanju, u našim školama je isključivo u okvirima onoga što se kasnije ocjenjuje ocjenom. Usvajanjem stavova iz udžbenika i od strane nastavnika postaju njihovi bez dodatnog promišljanja, s obzirom na to da je školsko gradivo „prenatrpano“ u mali fond časova, pa djeca često nemaju prostora za istraživanja i prezentiranje svojih kritičkih rasuđivanja, logike i analitike.

(Ne)kreativnost

Mašta kao jedno od najjačih oružja ljudske osobe u 21. vijeku, razvija se od najranijeg doba razumijevanja svijeta i prvih imenovanja stvari koje dijete prepoznaje. Škola je ipak sve uspješnije potiskuje, zatvarajući djecu u kutiju i baveći se isključivo njihovim raciom umjesto kultiviranjem njihovog duha, srca i uma. Razvijanje mašte je vrlo važno, jer upravo je to instrument koji čini da njihovi životi postaju uspješniji, razvijanjem sposobnosti stvaranja vizija za budućnost.

Neuspjeh kao tragedija

Insistiranje na tome da djeca konstantno uče kako bi položili sve provjere znanje, prouzrokuje stres i stvaranje straha od neuspjeha. Kazne za neostvarivanje uspjeha su loše ocjene, što ih automatski izdvaja od druge djece i čini da se osjećaju manje vrijednim i da ne osjećaju pripadnost zajednici koja za zadatak ima djecu učiniti boljim ljudima. Odlazak u školu na taj način postaje „mučenje“, pa nerijetko dolazi do toga da djeca radije ostaju kući i smišljaju izgovore kako ne bi išli na nastavu, što vremenom postaje bijeg od stvarnosti i usvajanje loših navika koje su ključne za prepreke koje u životu tek dolaze. Strah od neuspjeha u ranijem dobu, u budućnosti rezultira bijegom od velikih pothvata, strahom od preuzimanja bilo koje vrste rizika i ne ostvarivanjem svojih želja, potencijala, a potom vrlo moguće nezadovoljstvom i depresijom.

Uči djecu da misle kako je igra loša

U školi nema igre, dobro je poznato. Iako djeca uživaju u igri koja čini da im srce brže kuca i da su sretniji, oni je vremenom počinju doživljavati kao nešto loše, odnosno nešto što nije produktivno, ne daje rezultate i smatra se gubljenjem i trošenjem vremena. U školi uče da budu ozbiljni, mirni, da razmišljaju o posljedicama i da što prije nalikuju na odrasle.

„Slušaj svoje srce!“

Lako možemo uvidjeti da odluke koje djeca donose su vrlo povezane sa „unutarnjim glasom“ koji dolazi iz njihovog srca. Kod odraslih je pak to sve manje slučaj, što vidimo kroz nastavnike i pedagoge koji djecu upućuju da rade isključivo ono što moraju, na taj način potiskujući njihova osjećanja i želje. Djeca moraju raditi ono što ne vole i ulaziti u obrasce školskog sistema, postižući rezultate na testovima i udaljavajući se od onog što ih čini sretnim.

Uspjeh povezan s novcem

Beznađe je čuti od učenika kako govori da mora biti uspješan u školi kako bi imao puno novca, odnosno dobru platu. Odrastanjem u okruženju gdje najbogatiji ljudi na svijetu stoje na vrhu ljestvice društva, školski sistem svojim povlađivanjem istima propagira potrebu za krajnjim ciljem – novcem. Umjesto sticanja znanja, unaprijeđenja i razmišljanje o životu koji žele živjeti, djeca uče kako je za sreću potreban samo novac, a ne ono što bi s njime mogli stvoriti.

Žrtvuj danas, zbog boljeg sutra

Dani djece prolaze u nametnutim obavezama, odlascima u školu sa velikim i teškim ruksacima punim knjiga, čiji sadržaj i cilj u potpunosti i ne razumiju, misleći da će im se jednog dana sve to vratiti kroz novac. Umjesto uživanja, razvijanja kreativnosti i stvaranja u sadašnjem trenutku, na školu se gleda samo kao na prijelazno razdoblje propisano zakonom. Djeca kroz školske dane prolaze „rutinski“, misleći kako moraju da „istrpe“, zaradi zamišljenog cilja, čekajući da odrastu. Zaboravljaju, a čini nam se da sve manje uopšte znaju šta znači uživati u sadašnjosti i u svakom trenutku djetinjstva.



slika


ikm
0
Avatar
R4IN
Sajber kurajber
Sajber kurajber
Reactions: 8852
Postovi: 10419
Pridružen/a: 31 aug 2020, 00:23

Re: Kako naš obrazovni sistem čini djecu depresivnom i neukom?

Post Postao/la R4IN »

0
ALPHA ET OMEGA🔥
Odgovori

Natrag na “Obrazovanje”