Smisao života

[Socrates]

Kao uvod na uvod.....

1983, Monty Python je napravio film The Meaning of Life.

Ovo je uvodna numera iz tog filma. I znam, to je Monty Python i sve, ali meni je film mnogo ozbiljniji nego sto bih ga mozda trebao posmatrati.





So, just why-- why are we here,

And just what-- what-- what-- what do we fear?

Well, ce soir, for a change, it will all be made clear,

For this is 'The Meaning of Life'.

C'est le sens de la vie.

This is 'The Meaning of Life'.

[Iskra]

Smisao života je nekakav krajnji cilj čovjekovo bivstvovanja uopće, be mora biti jedan, može ih biti i više. Nisu isti niti jednaki. Uopćeno, generalni smisao života satkan je od malih dnevnih, uzrokovanih okolnostima. Izazov prevladavanja problema npr na najbolji način po nas same, takodjer je jedan način za pronalaženje konačnog smisla.
Pronaći najbolji način življenja uklapajuci se u društvo u kojem živimo a da pri tome sasvim lijepo i na svoje zadovoljstvo egzistiramo pri čemu su ljudi oko nas zadovoljni što smo u njihovoj blizini, bio bi u biti kostur smisla života.

[Podrinjac]

Ma kakav smisao života? Ovdje smo svi ubačeni bez znanja i bez želje.

[medvjed23]

Zanimljiva tema kojoj sam posvetio nemalo pažnje. Čitao sam o njoj, razmišljao sam o njoj, pisao sam o njoj, drugdje...

Šta je smisao života, to zavisi od okvira u kojem taj smisao tražimo. Što je okvir širi, to je smisla manje. Najširi okvir je kosmos. Tu, u tom okviru, čovjek, čini se, nema nikakvog značaja. Manji je od praške i ako bi sad, ovog trena, nestao, to na kosmos ne bi ni najmanje uticalo, on bi nastavio po svom, kao da ništa nije bilo. Dosta uži okvir je čovječanstvo. Tu je teško, ali moguće ostaviti trag. To su uspjeli napraviti, primjera radi, Isus, Muhamed, Shakespeare, George Washington... Uža od čovječantsva bila bi, recimo, država Bosna i Hercegovina u kojoj ime Alekse Šantića važi kao bitno, pa se može reći da njegov život nije bio bez smisla. Nastavimo li sužavati okvir, doći ćemo do pojedinca - pojedinac je okvir u kojem je mogućnost pronalaska smisla najveća. Pojedinac kao smisao svog života može odrediti šta god želi. Može brojati travke u parku, može skupljati figurice junaka Divljeg zapada, može voljeti... Voljeti je super...

Dakle, o smislu života, ako želimo zaobići depresiju, ne treba razmišljati preširoko. Poželjno je fokusirati se na ovdje i sada. Na sebe i ponešto drago oko sebe. Bacimo li pogled predaleko, smisao, u najgorem slučaju, nećemo vidjeti, a u najboljem će nam se ukazati kao okrutan gospodar koji će nas tjerati da probijemo naše prostorne i vremenske granice, da stvorimo nešto što će ostaviti trag u prostoru gdje nećemo kročiti i u vremenu u kojem nećemo živjeti... Takav trud je mučan i bez mnogo šanse za uspjeh...

[Sandeman]

Ovo je besmisleno.

[Mehaning]

Smisao života je produžiti vrstu...

Ostalo su samo sitnice, koje pomažu prema tome cilju...

Barem su planovi prirode takvi...

[Sandeman]

Priroda nema planove. Ona samo postoji takva kakva je, ne znajući da postoji i ne planirajući. Ako nešto ima to je samo nagon za preživljavanjem. Ali nema planove jer nema razum.

Ljudi su ti koji svoje frustracije izazvane razumom projektuju na prirodu. Ni krivu ni dužnu.

[Mehaning]

Priroda nema planove. Ona samo postoji takva kakva je, ne znajući da postoji i ne planirajući. Ako nešto ima to je samo nagon za preživljavanjem. Ali nema planove jer nema razum.

Ljudi su ti koji svoje frustracije izazvane razumom projektuju na prirodu. Ni krivu ni dužnu.

Priroda je svojim postojanjem stvorila neke zakonitosti i sa vremenom su obstali oni, koji su bili uspješniji, a otišli oni drugi...

Iako se zbog moje jezične bariere malo teže izražavam, mislim da mogu reči, da su se oni subjekti, koji su se pridržavali nkih uspješnih recepata preživjeli, a oni drugi, nisu...

[Mehaning]

@Sandeman, pomislis li kad da smo mi mozda greska prirode?

Naravno da jesmo... :face

Jedina poznata vrsta, koja uništava samu sebe...

[Sandeman]

@Sandeman, pomislis li kad da smo mi mozda greska prirode?

Ne. Priroda ne pravi greške upravo zato jer nema cilj i ne planira.

Mi samo jesmo. Slučajno.

[Dina]

Ne postoji jedan, univerzalni smisao kao neki krajnji cilj, isti za sviju...
Ali, način na koji idemo ka tome, nečemu, i koliko uživamo pri tome, je ono što čini razliku...

[Heidi]

Vrijeme mi je ograniceno pa ne trazim previse.

[lejlamo]

A sta kada i to sve jednom nestane, postane i covjek i djelo samo prasina u kosmosu?

smisao treba pronalaziti u sadašnjem trenutku.

[Desperado]

Ako bi religijski smisao pomakli u stranu ono što preostaje je da svaki čovjek samom sebi traži smisao života tokom života.

Da li je to da sebi omogući najbolji mogući život i da se posveti potrebama drugih pogotovo najbližih ili je to kreativnost koja također čovjeku daje smisao za život u nadi da će ostaviti nešto iza sebe i dati svoj doprinos čovječanstvu ili je to smisao koji se tek pronađe nakon neke teške i bezizlazne situacije koja je bila okidač? Sve je ovo individualno.

Fascinantnije je pitanje koji je smisao smrti.

[lejlamo]

interesantno pitanje.

smisao smrti mogli bismo okarakterisati kao apsurdan i protuprirodan završetak nekakvog smislenog toka života..ako se sa smrću baš sve završava.

a, ako ne, ako uzmemo u obzir religijska tumačenja, onda je smisao u prelasku u vječnost, kakvu zaslužiš u toku života... ili tumačenja da nakon smrti opet u nekom obliku postajemo dio kosmosa u kojem se sve ciklično ponavlja, onda je u tome smisao...u neprekidnom obrtanju krugova..

ne znam, i to je shvatanje smisla smrti individualno i zavisi od ličnih uvjerenja.

[R4IN]

Zivot je jedan ,zivi ga ines..

[Dina]

Nevezano za religiju, meni smrt, sama po sebi, daje vrijednost životu...
Da to vrijeme života nije ograničeno, vjerovatno bi ga manje cijenili, vrednovali, manje se trudili dostići taj smisao...