Hoću da kažem! (2020. - 2025.)

[Russki]

Omma, baci koji sliku, zaželio sam se Švedske..

[R4IN]

Dobro jutro

Beba

[Iskra]

Valja se trgnuti i skoknuti do pekare

[Ommadawn]

Omma, baci koji sliku, zaželio sam se Švedske..

Eto ti

[Heidi]

Meni mama strasno nedostaje. Pogotovo kad sam ovako bolesna I kenjkava.

Jucer lezim I zamisljam njene njezne ruke na celu I kafene oci pune brige za mnom. Izbjegavam da je nazovem, da ne bi cula kako su mi otkazale glasne zice, to ce je nasekirati. A ako se ne javim, kontam, jos je gore. Pa na kraju izmislim da imitiram kofol nekog, da se smijemo, a znam da I ona zna sta u stvari radim. Povezane smo. Kad covjek nekog voli boravi u njemu.

Evo dok pisem knedla mi u grlu I suze liju.

Sta cu. Isplacem se. Odem u sumu, setam, zabavim mozak necim drugim, meditiram. Smo disi, Heidi, samo disi. Uskoro cete se vidjeti. Volim te mama

Eh Heidi sve to jeste tako,i to kako ti vjerujem da ti je tesko a pogotovo kad nisi dobro,nekako kako starimo sve vise i vise nam trebaju.
Ali budi sretna sto je imas,pa i kad se cujes sanjom bude ti lakse.

Znam sta pises

[Russki]

Hvala ti!

[Arslan_11]

Drago mi je pa nemate disfunkcionalne porodice. Ja sam odrasto u porodici velikih egoista koji samo na svoju gujicu misle. Ja to nisam nikada bio, uvijek su mi oni bili na 1.mjestu.
Medjutim samo su cekali trenutak da me ponize, da mi pametuju, da umanje svaki moj doprinos bilo cemu.
Haj to sve, na kraju su si sali pravo da se mijesaju u moju porodicu, te sam sto direktno sto indirektno odjebao sve od sebe. Recimo, kada sam zapoceo neki biznis pored posla, gdje su oni imali smiješnu ulogu i veoma malo vremena i truda su trebali uloziti, a za sta su bili i placeni l, ali kada su skontali da sam ozbiljne brojke poceo da vrtim iznenada su mi rekli "mi ne mozemo vise". Valjda sam i zbog toga zavrsio na tabletama. No nebitno, sada imam nekog za koga cu i zivot dati, ko ce citav zivot imati moju podrsku. Ostali su nebitni. Peace

[Polaris]

Sestra mi se prije 3 mjeseca preselila u Njemacku i tu ce zivjeti do kraja zivota najvjerovatnije. Nismo nikad bile bliske ono kao sto znaju sestre da budu, to izmedju nas dvije nikad jednostavno nije bilo. Pitaju me ljudi cesto da li mi nedostaje i ja uvijek kazem da mada ne osjecam to. Mozda nije dovoljno vremena proslo da bi mi nedostajala, a mozda jer nismo nikad bile vezane mi taj njen odlazak nije tesko pao...

[Miss Y.]

@Arslan_11 sad si mi nevidljiv

[Arslan_11]

@Arslan_11 sad si mi nevidljiv

Puno kreca stavio. No zivote.

[Bella_]

Ja se razplakah čitajući vas
Kako bih voljela da je i kod mene tako.

Ja dajem i dajem od sebe ali slabo zauzvrat dobijam.
Kad sam bila manja dobijala sam ljubav roditelja, uvjek su mi svašta kupovali, ali meni je bila ljubav bitnija.
Kako sam odrasla, vise su pretegnuli bratu.
Uvjek sam mislila, hajd on ima djecu, pa sam nekako tu našla utjehu. Djeca su već odavno velika, i opet isto.
Ja znam da oni mene vole, u to ne sumnjam. Ali bih voljela da to nekad pokažu. Ne trebaju meni pokloni, niti ništa materijalno, samo ljubav i pažnja.
Koliko god da se borim, rana je tu u meni, pojede me iz dana u dan. Često se pomirim sa tim, ali kad se osamim, pustim suze da teku, kako bi rana bila lakše za durat.
Nekada sam sa mamom o svemu mogla, ona mi je bila duša kojoj sam se mogla otvoriti.
Sad je većinom samo kritika, i kad nešto treba i tako to.
Ponekad se uhvatim da zavidim svome bratu, pa me bude strah. Našla sam utjehu u vjeri, ja mislim da nisam da bi mi bilo još teze. Ovako kad god mi je teško, obratim se Allahu i zamolim ga da mi pomogne, a i da mi oprosti ako im šta nažao učinim.

Godinama sam željela da budem blizu mame i sad kad jesam čini mi se da mi je još teze. Jer sve to gledam, kad sam bila dalje nisam barem vidjela. Sad vidim sve i vise me izjeda. Možda zvučim djetinjasto, ali imam roditelje a kao da nemam, nedostaju mi a živi su.
I bojim se dana kad ću se kajati za ove rijeci, možda.

[Arslan_11]

Sestra mi se prije 3 mjeseca preselila u Njemacku i tu ce zivjeti do kraja zivota najvjerovatnije. Nismo nikad bile bliske ono kao sto znaju sestre da budu, to izmedju nas dvije nikad jednostavno nije bilo. Pitaju me ljudi cesto da li mi nedostaje i ja uvijek kazem da mada ne osjecam to. Mozda nije dovoljno vremena proslo da bi mi nedostajala, a mozda jer nismo nikad bile vezane mi taj njen odlazak nije tesko pao...

Kod mene je bili kontra, a onda je sve otislo u helac. Prije toga,sjecam se jos uvijek, ljudi mi govorili pa ti se vazda smijes, kako? Sada, a vidite na slikama.

[Arslan_11]

Ja se razplakah čitajući vas
Kako bih voljela da je i kod mene tako.

Ja dajem i dajem od sebe ali slabo zauzvrat dobijam.
Kad sam bila manja dobijala sam ljubav roditelja, uvjek su mi svašta kupovali, ali meni je bila ljubav bitnija.
Kako sam odrasla, vise su pretegnuli bratu.
Uvjek sam mislila, hajd on ima djecu, pa sam nekako tu našla utjehu. Djeca su već odavno velika, i opet isto.
Ja znam da oni mene vole, u to ne sumnjam. Ali bih voljela da to nekad pokažu. Ne trebaju meni pokloni, niti ništa materijalno, samo ljubav i pažnja.
Koliko god da se borim, rana je tu u meni, pojede me iz dana u dan. Često se pomirim sa tim, ali kad se osamim, pustim suze da teku, kako bi rana bila lakše za durat.
Nekada sam sa mamom o svemu mogla, ona mi je bila duša kojoj sam se mogla otvoriti.
Sad je većinom samo kritika, i kad nešto treba i tako to.
Ponekad se uhvatim da zavidim svome bratu, pa me bude strah. Našla sam utjehu u vjeri, ja mislim da nisam da bi mi bilo još teze. Ovako kad god mi je teško, obratim se Allahu i zamolim ga da mi pomogne, a i da mi oprosti ako im šta nažao učinim.

Godinama sam željela da budem blizu mame i sad kad jesam čini mi se da mi je još teze. Jer sve to gledam, kad sam bila dalje nisam barem vidjela. Sad vidim sve i vise me izjeda. Možda zvučim djetinjasto, ali imam roditelje a kao da nemam, nedostaju mi a živi su.
I bojim se dana kad ću se kajati za ove rijeci, možda.

Ja te potpuno razumijem. Volim odijela jer ih je otac nosio. Sjecam se da sam kao mali mirisao njegove sakoe kada je na poslu.
Poslije se predao jednom poroku koji ga je unisitio.
Jbt savjet, podrska, ne materijalna, ja za to ne znam. Kao sto kazes kritika, osuda je sve za sto znam.

[Miss Y.]

A sto morate o tome sad


Ljubim vas sve eto

[R4IN]

A što ne možemo imati teme.za ozbiljnu raspravu i teme.za zezanje.?

Zar ćemo dozvoliti da malo sujete i ega koju svi imamo Elhamdullilahi pokvari naše.medjusobne.odnose. ?
Pa.meni su postovi brisani a ne premještani...svaki.moj prijedlog odbijen pa šta ću? Bilo je momenata kad sam se osjećala glupim i manje vrijednim zbog toga, ali ... briga me!





Kafa? Kafana? Il da se zastekamo na seciju...il da staviš selfi i popravis mi dan koji je počeo loše? Mooooliiiim teeeeee

Pa možemo. Nije stvar ega.
Po meni ovo nije ozbiljna tema npr.
vec bas tema za chat.
Ako je neko na njoj napisao da ga bole ledja, a ostali se nasalili to nije spam.
Jer da je htio ozbiljan odg pisao mi na temi Medicina npr.
Uostalom zato i teme jesu podjeljenje na pdf i zna se koja je Nidje veze, koja je Parlaonica itd.
Naravno da se desi da se skrene s teme al nije to bas toliki bauk.

Cim moras paziti ko ce te na svaki post ružiti, nije bas preporučljivo
Samo kazem.

Naravno kao sto fino pise

FCD23407-E694-4D3F-B635-9185B5C3E7DE.jpeg

I onda se zapitas ako te neko tu upozorava na neki off topic i spam , jel te pravi budalom il samo izbacuje svoje frustracije..

[Heidi]

@Bella_ poznajem tvoju situaciju od prije, mislila sam da se to promijenilo. Ne znam zasto. Mozda kroz tvoj potpis koji si Imala.

Djeca dizu roditelje u nebesa pa je tesko presaltati kad shvate da su samo ljudi.

[Arslan_11]

A sto morate o tome sad


Ljubim vas sve eto

Necu vise, a mogao bih knjigu napisati.