Dramska spisateljica Biljana Srbljanović tvrdi da čuvena jugoslovenska (?) sevdalinka “Prošetala Suljagina Fata” veliča silovanje.
– Od manje poznatih naučnih saznanja za danas izdvajamo: “Prošetala Suljagina Fata” je sevdalinka o silovanju. Dr Polovina je inače bio lekar, neuropsihijatar, dobro je razumeo o čemu peva. Nastavite sa redovnim aktivnostima – napisala je Srbljanovićka na Facebok nalogu.
Da li u njenim tvrdnjama ima istine, procijenite sami. U nastavku prenosimo tekst pjesme i pjesmu u izvođenju Safeta Isovića.
Lijepi li su mostarski dućani
još su ljepši mladi bazerdžani
a najljepši bazerdžan Mustafa
Haj, prošetala Suljagina Fata
haj, prošetala do Mostara grada
luta Fata po čaršiji sama
ona traži Muju bazerdžana
Nađe Muju u sedmom dućanu
hej, bolan, Mujo, daj mi oku zlata
Haj, nemam, nemam, Suljagina Fato
haj, danas, Fato, ja ne mjerim zlato
tereziju nosili jarani
pa se nesto terezija kvari
nego uđi, magaza ovamo
uzmi zlata koliko ti drago
Haj, prevari se Suljagina Fata
haj, prevari se, žalosna joj majka
uđe Fata u magazu sama
za njom uđe Mujo, zamandali vrata
(Slobodna Bosna.ba)
Temi bi trebali prići ozbiljno i sa širinom posmatranja, iz različitih uglova.
Imamo li pravo preispitivati ovakve stvari? Ko ima pravo a ko ne? Po vama, koje teme se smiju preispitivati a koje ne? Kritički odnos prema umjetnosti, ili "nastavi kao da se ništa ne događa"? Da li je nekritički odnos prema umjetničkim i "umjetničkim" djelima iz prošlosti imao odraza na društvo? Ima li danas?
Smatrate li ovo pretjeranim? Možete li navesti druge primjere iz umjetnosti or whatever koji bi se trebali i morali kritički posmatrati? Zašto baš te primjere treba kritički posmatrati? Zašto ne neke druge?



