kao i max, prvo čega se sjećam da sam želio biti i to iskreno, je da budem smetljar i da vozim mali crveni smetljarski imt traktor.
želja mi se polovično ispunila....traktor nisam vozio, a jesam postao smećar za neke stvari.
onda sam, provodeći veći dio ranog djetinjstva kod nane i deke koji su me vukli svuda sa sobom, ranih sedamdesetih nazočio tisućama svadbi, ispraćaja u vojsku i kafanskih terevenki sa live muzikom, te je logičkim slijedom moja moguća karijera vozača smetljara u gradsko-pogibeljnom preduzeću naglo prekinuta...
a ja, opijen svjetlom pozornice, poželjeh da budem harmonikaš...harmonikaši, to su bili ubjedljivo najjače baje na žurajama organizovanim od strane sredovečnih radnih ljudi i građana tog doba....
o kako su samo svirali harmonikaši..svirali i onako znojavi kibicovali sve živo što mrda pod šatrom a nosi suknju.
jebo pjevača... kad lik razvuče harmoniku, pa se još izvije u struku unazad ko klizač na ledu kad izvodi neki K****, piruetu... pa se sagne i skupi je...pa pogleda orkestar, a oni ko da ih tito postrojava pred napad na Prozor.
i čitava sala, šatra, čeka da harmonikaš otkači....kad on otkači, to je znak da je sve otišlo u pičku materinu i da kreću sodoma i gomora....
ko se nalivo, naliva se triput jače, ko je igrao kolo - igra ga na speed-u...ko je vaćario tuđu tetu pod stolom po koljenu, zavuko je ruku duboko u ofsajd.
šurnjaja otišla se djeverom, kum se lomi dal da drpi mladu ili kumu za dupe...mladoženja plače, širi ruke, bije se u grudi, ...gosti misle pogodila ga pjesma i uživa, a stara raja zna da pizdi za bivšom što ga je ostavila i udala se za onog mirka što je došo iz nemačku sa zelenu mečku i odveo je...
do tada suprotstavljene strane - mladini i maladoženjeni roditelji i uža rodbina, jedni preko puta drugih, a produženi sto za kojim sjede ko linija fronta...skaču, grle se i ljube kao da su sto godina familija...ne zna se ko će koga da jebe, što materijalno, što tehnički, psihički...što ovako izistinski.
tih godina ovaj je bio najpopularniji-
to be continue...