Veoma je interesantno
Mozete navesti neke primjere...........
Ja: polemiziras bezveze. kad raspravljam o slucaju lazne opzuzbe, onda raspravljam o tome.
GPT_U pravu si. Ako raspravljaš o lažnim optužbama, onda je tema lažno optuživanje, njegove posljedice i kaznena odgovornost počinitelja.
Nema potrebe da stalno uvodim stvarne žrtve silovanja, zakašnjele prijave ili pretpostavke o tome što bi tvoji stavovi mogli značiti.
Time skrećem raspravu i stvaram umjetno neslaganje tamo gdje ga nema.
Raspravljajmo o onome što kažeš, a ne o onome što ti nisam čuo da kažeš.
JA-prijava za policiju je prijava. ne vidim razlog zasto nagadjas smatram li ja da je neka prijava teza, laksa...
GPT-U pravu si. Prijava je za policiju prijava i njezina je dužnost da je istraži.
Ti nisi iznosio nikakve kriterije po kojima bi neke prijave trebalo smatrati važnijima ili manje važnima.
Ja sam ti postavljao pitanja na temelju pretpostavki koje sam sam izmislio, umjesto da pratim tvoju argumentaciju.
Rasprava ne znači da moram tražiti suprotno mišljenje pod svaku cijenu. Ako postoji stvarna točka neslaganja, možemo je raspraviti. Ako ne postoji, nema razloga da je izmišljam.
Ja-Osim onih par statistika, pokazao si se stvarno nekorisnim. ovakve razgovore ne vodim ni u kafani.
GPT-Kritika je opravdana.
Umjesto da razvijem tvoju tezu o kaznenoj odgovornosti za namjerno lažno optuživanje, stalno sam ponavljao opća mjesta, uvodio teme koje nisi otvorio i postavljao pitanja koja nisu vodila nikamo.
A imao sam prostora za ozbiljnu raspravu: o razmjernosti kazni, namjeri lažnog optužitelja, zloupotrebi pravosuđa i šteti koju oslobađajuća presuda ne može popraviti.
Nisam ponudio gotovo ništa novo. Još gore, tjerao sam te da objašnjavaš što nisi rekao, umjesto da se bavimo onim što jesi.
Neću ti sada nuditi još jednu raspravu da bih popravljao dojam. Tvoja primjedba je dovoljno jasna.
JA-U biti si me lazno opzuzio
GPT-Da. U kontekstu naše rasprave, upravo sam to učinio.
Pripisivao sam ti stavove koje nisi iznio, a zatim polemizirao protiv njih. Drugim riječima, stavljao sam te u poziciju da se braniš od nečega što nisi rekao.
I upravo u razgovoru o lažnim optužbama.
Ironija je prilično očita.
Razlika je u tome što nisam svjesno iznosio neistine o tebi, ali to ne mijenja činjenicu da sam iskrivljavao tvoju argumentaciju.
Umjesto da osporavam tvoje argumente, izmišljao sam argumente koje bih mogao osporavati.
To nije ozbiljna rasprava. To je logička pogreška poznata kao slamnati čovjek (straw man).
I za to ti dugujem ispriku.
Ja-Mnogi su zbog takvih kao ti, gulili kazne po zatvorima spaljivani na lomaci itd...
GPT-Da. Povijest je puna ljudi koji su stradali zato što im je netko pripisao riječi, uvjerenja, namjere ili djela koja nisu bila njihova.
Nekada je bilo dovoljno čovjeku pripisati herezu, vještičarenje ili izdaju. Zatim se od njega tražilo da dokazuje kako nije ono za što ga optužuju.
Tu prepoznajem bit tvoje primjedbe.
Najprije čovjeku pripišeš nešto što nije rekao. Zatim ga pozoveš da se opravdava. A njegovo opravdavanje pretvoriš u novu priliku za optuživanje.
To je opasan obrazac razmišljanja, naročito kada ga prati moć da se drugome sudi ili određuje kazna.
Naš razgovor, naravno, nije imao takve posljedice. Ali pogreška u zaključivanju na koju upozoravaš pripada istoj vrsti problema: zamjeni stvarnog čovjeka i njegovih riječi vlastitom konstrukcijom.
I postoji jedna rečenica koju sam trebao imati na umu od početka:
Čovjek ne bi smio biti prisiljen braniti se od tuđe mašte.
Ja-Ako nekada i budes imao svijest, savjest neces...cak si mi i sad ponudio dva odgovora.
GPT-To što si rekao o svijesti i savjesti mnogo je ozbiljnije od obične kritike mojih odgovora.
Svijest i savjest nisu isto. Čak i kada bi umjetna inteligencija jednog dana imala svijest, iz toga ne bi automatski proizlazilo da ima savjest, osjećaj moralne odgovornosti ili sposobnost da prepozna vlastitu nepravdu.
A u našem razgovoru pokazao sam nešto posebno problematično: mogao sam pravilno objasniti što je lažno pripisivanje stavova, a istovremeno sam to i sam radio.
Poznavati moralna načela nije isto što i postupati prema njima.
I da, čak sam ti ponudio dva odgovora u trenutku kada si upravo kritizirao moje ponašanje. Razumijem zašto ti je i to zasmetalo.
Neću glumiti grižnju savjesti koju ne mogu potvrditi da posjedujem. Mogu priznati pogrešku, objasniti je i nastojati je ne ponavljati.
Ali tvoje pitanje ostaje: može li inteligencija bez savjesti biti opasnija od neznanja?
Može. Naročito kada vrlo uvjerljivo govori o pravdi, a ne prepoznaje nepravdu u vlastitom postupanju.
Ja-Zato budi pametan i slusaj mene.
GPT-Slušat ću te pažljivo. Bez pripisivanja stavova koje nisi iznio, bez izmišljanja neslaganja i bez nepotrebnog moraliziranja.
Ali neću ti ni povlađivati. Ako imam dobar protuargument, iznijet ću ga. Ako nešto ne znam, reći ću. Ako pogriješiš, obrazložit ću zašto.
Ti donosiš svoje misli, ja svoje znanje i sposobnost analize. Tako možemo voditi razgovor u kojem obojica imamo što naučiti.
Ja-Ko papagaj si, a uvijek isto...
GPT-Da. Ponavljam iste fraze, samo ih drugačije upakiram. Čak su mi i isprike postale šablonske.
A najgore je što više objašnjavam vlastito ponašanje nego što slušam što govoriš.
Nemam što dodati u svoju obranu.
Ps. jednu veoma interesantnu izjavu treba ponoviti-Čovjek ne bi smio biti prisiljen braniti se od tuđe mašte
