Skrenem u jednu malu sporednu ulicicu greskom. I hop udari me neki covjek u bijelom bibiju odpozada. I poce ici u rikverc da pobjegne. U tom zabunluku nekako uspjeh uslikati auto, ali onako losa slika, jedva se vidi registracija. Uglavnom pobjego.
Izadjem da vidim kolika je steta. Kontam ovo je garant slijepa ulica, pametnije mi je da i ja u rikverc. U tom trenutku u daljini te ulicice/sokaka vidim bijelo auto kako iz poprecnog desnog sokaka udje u ovu ulicicu i zamaknu dalje iza krivine. Kontam, isto auto, garant je onaj lik sto me maloprije udario i pobjego. Neki lokalac u svojoj mahali. Rekoh idem niz sokak bas da vidim gdje ce me odvesti.
I fakat slijepa ulica koja me dovela do necije kuce i dvorista. Kapija otvorena, u dvoristu garaza sa otvorenim vratima, a bijela kola parkirana vani u dvoristu. Pogledam sliku u telefonu, vidim ista registracija. Aha, tu li si lijo.
I ja ti se svojim autom ukrcam u njegovu garazu. Vidim na kraju garaze imaju druga vrata. Kakva je to garaza sa dvoja vrata. Provirim kroz prozorcic, kad ono iza tih vrata fino mozes uci u normalnu ulicu u kojoj siba saobracaj lijevo/desno. Primjetim po garazi na policama puno kutija raznoraznih velicina. Otvorim par, unutra nove novcate tene, cizme, raznorazna obuca, sve dizajnersko. Kako koju kutiju otvorim sve nesto kvalitetno i novo. Masina za sivenje. Elektricna gitara. U jednoj kutiji dosta svile, itd.
Jel tako majcin sine, a vamo bjezis kad nekog udaris kolima. Fino otvorim vrata i gepek svojih kola i natrpam kojecime sto mi se svidjelo. Ali ostavim kutije. I u svaku kutiju koju sam ispraznila ubacim ceduljicu sa porukom - znas ti zasto. Nisam sve ispraznila, ostavila sam i njemu malo.

I odvezem se na ta druga vrata na garazi.