Izgubljeni svijet radosnog dana

[radostan dan]

T. Užice, Krčagovo, stražarsko mjesto br. 5 (ako nisam šta permutovao). Stražarska kućica na vrh brda, ispod mene kasarna, lijevo KBC, preko puta kasarne fabrika municije Prvi Partizan.

4 sata ujutro, februar, minus stopedeset celzijusa i faradeja sve zajedno, noć, neka magluština, kao što to samo u kotlinama zna da bude...
bukvalno sam shvatio značenje riječi - siječeš maglu nožem.

Na meni oprema teška tonu - kapa, potkapa, šinjel, zimska vojna bluza, džemper, košulja, potkošulja, zimske pantalone,itd, itd, sašivene od najneudobnijeg materijala u istoriji odjevanja.
Plus torbak, gas maska, uprtači, pap-ovka, fišeklije, znači robija teška da i u dnevnoj sobi provedeš 2 sata u takvoj spremi, a ne na nekom brdu u po noći pa sve do praskozorja...

Pucam 4-ti mjesec vojske i vrtim slike iz civilstva, bilo čega, samo da nije u "es em" boji...

Odjednom, dole ispod mene, na tren - ogromna vatrena kugla, oblak, pojavljuje se i nestaje. Šta bi ovo, Hbo te zastavnik?
Ništa, mora da mi se učinilo...
Uhhh, Hbm ti stražarenje, onako smrznut, u magli od koje ne vidiš dalje od metra, sa opremom da se ne mogu raspetljati ni da pišam... ko god hoće može mi prići i pitati - Kako hoćeđ da te odradim?

Nakon 20 minuta, ponovo ogromni vatreni oblak ispod mene. Još veći nego prošli put...
Hbm ti, počelo mi se i priviđati, otkud vatra u visini mog pogleda, a ispod strmina?
Valjda od umora. Nosi me u K**** krasni, čovječe...neispavan, promrzo, gladan svega i svačega, pola sam u JNA, a pola kod kuće, pola sam vojnik, a pola mene još po kafićima...Sanjam otvorenih očiju starke, leviske 501, april-maj, malu sarajevsku ili nikšićku, trebe...

Opet vatra. Veća. Dugotrajnija. Čovječe, gori fabrika municije Prvi partizan. Ne može biti ništa drugo... jeste da je magla, ali to je to. Je li moguće da niko ne vidi osim mene?

Hvatam se za poljski telefon da zovem dežurnog kasarne, da digne uzbunu.
Čekaj, stani... spuštam slušalicu. Kroz glavu se roje misli -8 mjeseci mi je ostalo. Spašavam fabriku, ljude, grad, državu. Da Hebe oca, podvig godine, 6 mjeseci skraćenja plus godišnji plus jedan vikend i OPP, ja bi se trebao skinuti za petnaestak dana.

Sav uzdrhtao, muči me jedna misao - šta ću sa publicitetom... izaći ću u svim novinama. Može li ikako bez toga? Ma pusti novine, ma kako pusti novine, lako - nužda zakon mjenja, bitno je skraćenje, joj ma sram me...ja konja čuj sram, jel' te sram odslužiti vojni rok za petnaestak dana ...
A šta ću sa čestitanjima, već ih vidim postrojene sa ispruženom rukom - Koliševski, Turpukovski, Marković, Drnovšek, Jović, Vlasi, može li se to kako izbjeći ili ubrzati, daš mi orden i rješenje o otpustu, bez TV Dnevnika?

Čuj Dnevnik...nije samo to problem, dnevnik će proći, taman se vratim u normalu, doći će oni iz one emisije "Na mjestu voljno", što ide nedeljom...i to će me naći kući.
Joj još kad mi se majka raspilavi pred kamerama, šta ću onda kukavac? I stari kad počne da pametuje kako mu je drago, kako nije ni sumnjao, kako sam ja uvjek bio savjestan i odgovoran... a lemO me kO konja, i dan danas me prati kO inspektor Kluzo.

Lomim se ja između opcije da pustim da sve izgori, komplet fabrika, ali bez publiciteta jbg...i javnog eksponiranja, ono jeste da je blam, ali sa pečatom - odslužio...

Bog, vjetar, atmosferski pritisak, proviđenje, sasvim je svejedno...u tih par minuta mojih dilema magla poče da se diže. Pogledam - treća smjena fabrike radil punom parom. Vatra regularno povremeno izbija iz visokih dimnjaka fabričkih hala.

Ja kako se samo čovjek brzo prešaltava kad je guzica u pitanju...nesta Koliševski, nesta Turpukovski, nesta i Rinko Golubović i Šagolj i Mića Orlović...samo pred očima lete slike - šta bi bilo da sam uzeo telefon i prijavio požar - podizanje lažne uzbune, nepotrebna mobilizacija kasarne i grada, koliko se robije dobija za takvo što, koja je najbliža psihijatrijska klinika u koju bi me smjestili, kakvi se testovi tamo vrše, koje su kubikaže inekcije koje daju, itd, itd.

[grunf]

Nema vise JNA da ispravlja roditeljske greske.

[radostan dan]

Nema vise JNA da ispravlja roditeljske greske.

vjerovatno imaš ili bi imao mnogo oponenata u vezi ove tvrdnje, ali što se mene tiče - apsolutno si u pravu.

kao što ću ih ja imati nakon ovoga što ću sad napisati -

Danas sam bio na roditeljskom sastanku. Prvi put nakon godinu i po dana.
Uredno sam saslušao izvještaj razrednog starješine, kao i izlaganja, zaključke, žalopojke i pritužbe roditelja.
U toku roditeljskog, zanosna mama koja je sedela ispred mene mi je u povjerenju rekla da današnja škola a pogotovu pojedini profesori nisu ni normalni ni objektivni.
Pitao sam je da li je u njeno vrijeme bilo profesorskog kadra za koje smo pričali da su nenormalni, te da li se sjeća svojih ocjena i da li su one apriori bile objektivni prikaz njenog znanja? Drugim riječima - da li joj se dešavalo da ima nezasluženo visoku ocjenu iz nekog predmeta, odnosno da li je nekad bila tužna i bijesna jer je iz nekog drugog predmeta dobila ocjenu koja je niža od onog što ona zaista zna i koja sasvim sigurno nije vrednovala uloženi trud prilikom učenja gradiva?
Njen odgovor na svako moje pitanje je bio pozitivan...
Poslednje pitanje koje sam joj uputio, prije zaključka, bilo je - Šta se onda danas promijenilo u odnosu na prije?
Nije mi dala odgovor...(odgovor umesto nje sam dao ja, malo kasnije...ne njoj direktno, nego svima, posredno).
Zaključio sam, rekavši joj u povjerenju: Škola nisu samo usvajanje gradiva i ocjene.
Škola je i učenje situacija u kojima smo nekad gornji, a nekad donji...i razvijanje ponašanja i reagovanja u tim situacijama.
Škola je treniranje i navikavanje organizma da vari, nekad ničim izazvane slatke plodove a la jagode, a nekad ničim izazvane gorke, kao što je pelin.
Trebaće im to u budućnosti...jer škola i njeni "gresi" su poput djeve Marije u odnosu na život koji ih čeka.

Po završetku roditeljskog (čitaj - ispiranju mozga od strane kako razredne tako i roditelja), javno i glasno sam konstatovao: Bilo je kroz istoriju raznih kolera, kuga, osvajača, revolucija i prevrata...ali demokratija je ta koja će nam doći glave.

[radostan dan]

edit:

mislim da mi je ovo drugi post na ovom forumu u kojem nisam pomenuo sise.
napredujemo...osjećam se zdraviji.

[radostan dan]

edit:

zanosna mama sa roditeljskog ima dobre guzove.
samo kažem...

[radostan dan]

napisah ovaj post na jednoj drugoj temi (robne rezerve)...

nevjerovatno je kako bh narodima rukovodi genetika i iskustvo...
neću puno u rikverc, dovoljno je samo dvije godine u nazad- najpre korona i pomama za brašnom, kvascem, uljem.
sad ukrajina...

ne kažem, možda su ljudi u pravu...
interesantno mi je i pratiti razmišljanja običnih ljudi koji se boje nekih nepredviđenih događaja, blokada.

opterećen poslovnim obavezama, otupljen nekim porodičnim dešavanjima....nekako mi je ova zadnja kriza - izborni zakon, izborna godina, sukobi tri politike u bih i sukob u ukrajini prošao ispod radara.

i sada kao polualisa u zemlji čuda gledam puk oko sebe kako se tovari brašnom, uz komentare - nikad se ne zna, ne zna se ništa, i sl.

nije da sam iznenađen njima, nego sam iznenađen sobom što sam - poluiznenađen, jer obično takav ne bivam.

a priče običnih ljudi o situaciji, i posebno priče ljudi koji se pomješaju između sebe dok jure za lažnim osjećam kakve takve sigurnosti trpajući kartone ulja i vreće brašna u gepeke i kombije su neka mješavina remarka i top liste nadrealista.

ljudi zalaze čak i u druge entitete u potrazi za pšeničnim i suncokretivim proizvodima...pa dolazi do razmjene priča i iskustava.
ne znaš da li bi se smijao ili plakao šta sve ne čuješ i saznaš...
i spoznaš.
njih...sebe...nas.

jedan potrošen život, ma koliko se lagali da nije...

njihov...naš...moj.

...i onda se prešaltah na temu - zadnji film koji ste gledali.
i pade mi na pamet - šta sam ja ono gledao...ma jel beše gledao ili čitao, kad sam bio mali?

e sad...zbunjujuće, jel da?
kakve veze imaju robne rezerve, brašno, ukrajina, izborna godina, izborni zakon, bih, genetika, iskustvo, MI, VI, ONI, ONAMONAMI itd, sa temom - šta se poslednje gledali. čitali?

jeste, jako je zbunjujuće..meni se sve pobrkalo, iskreno da kažem.
pokušaću da napišem šta sam sve gledao ili čitao...
krećem, pa čega se sjetim:

BOV u snijegu

Dronovi rano lete

Pustolovine Tomme Nikolicha

[grunf]

Nema vise JNA da ispravlja roditeljske greske.

vjerovatno imaš ili bi imao mnogo oponenata u vezi ove tvrdnje, ali što se mene tiče - apsolutno si u pravu.

kao što ću ih ja imati nakon ovoga što ću sad napisati -

Danas sam bio na roditeljskom sastanku. Prvi put nakon godinu i po dana.
Uredno sam saslušao izvještaj razrednog starješine, kao i izlaganja, zaključke, žalopojke i pritužbe roditelja.
U toku roditeljskog, zanosna mama koja je sedela ispred mene mi je u povjerenju rekla da današnja škola a pogotovu pojedini profesori nisu ni normalni ni objektivni.
Pitao sam je da li je u njeno vrijeme bilo profesorskog kadra za koje smo pričali da su nenormalni, te da li se sjeća svojih ocjena i da li su one apriori bile objektivni prikaz njenog znanja? Drugim riječima - da li joj se dešavalo da ima nezasluženo visoku ocjenu iz nekog predmeta, odnosno da li je nekad bila tužna i bijesna jer je iz nekog drugog predmeta dobila ocjenu koja je niža od onog što ona zaista zna i koja sasvim sigurno nije vrednovala uloženi trud prilikom učenja gradiva?
Njen odgovor na svako moje pitanje je bio pozitivan...
Poslednje pitanje koje sam joj uputio, prije zaključka, bilo je - Šta se onda danas promijenilo u odnosu na prije?
Nije mi dala odgovor...(odgovor umesto nje sam dao ja, malo kasnije...ne njoj direktno, nego svima, posredno).
Zaključio sam, rekavši joj u povjerenju: Škola nisu samo usvajanje gradiva i ocjene.
Škola je i učenje situacija u kojima smo nekad gornji, a nekad donji...i razvijanje ponašanja i reagovanja u tim situacijama.
Škola je treniranje i navikavanje organizma da vari, nekad ničim izazvane slatke plodove a la jagode, a nekad ničim izazvane gorke, kao što je pelin.
Trebaće im to u budućnosti...jer škola i njeni "gresi" su poput djeve Marije u odnosu na život koji ih čeka.

Po završetku roditeljskog (čitaj - ispiranju mozga od strane kako razredne tako i roditelja), javno i glasno sam konstatovao: Bilo je kroz istoriju raznih kolera, kuga, osvajača, revolucija i prevrata...ali demokratija je ta koja će nam doći glave.

Mirjana Hrga
10 hrs ·
Što nam još sve neće pasti na glavu, a glava nam je u tolikom kaosu da i kada padne snijeg zimi napravimo dramu :-)
Već mi je pomalo i neugodno u kakvom vremenu papaka živimo.

Nekada su frajeri "znali pušku nositi" ili je se nisu hvatali.
Sad nose Gucci torbice oko struka i perje oko vrata, pa sukladno tome lako je zaključiti da klasično ratovanje više ne dolazi u obzir.
Bolje je svima da miruju i vrate se na pariški tjedan mode inače će još netko dok šeće psa ili igra šah u parku stradati.
Čini mi se da je generacija ratnika hrvatskog Domovinskog rata zadnja generacija alfa mužjaka na ovim prostorima.
Poslije, više manje mamini sinovi.

[storm]

Hrga opet u elementu...
Nije je ezan dovoljno uplašio...

[radostan dan]

[radostan dan]

[radostan dan]

[Danny]

kada smo vec kod grupe Zana, meni je ova Zana bila otrov

[radostan dan]

[grunf]

"Ti ces uvijek biti voljen i zaljubljen, dokle god poklanjas drugima ono sto najvise volis. Taman bio potpuno slijep kao Al Pacino u filmu Miris zene."

~Gojko, portir iz australijskog parlamenta o radosnom danu

[radostan dan]

[radostan dan]

[radostan dan]

Subote je veče, nigdje nikog na forumu,
svi otišli na cajke, a prijavljuju rejv parti.
Rijetki slobodni pojedinci, naklaćeni na šank lokalnog paba
bilduju posrnuli autoritet i samopoštovanje,
ulitmativno zahtjevajući od konobara
da ukine Rozgino meketanje sa zvučnika
i pusti im Duška Kuliša.
Porodični pak blijedo zure u ekran tv prijemnika
ne registrujući ni ton ni sliku,
sa palcima koji neurotično tipkaju dugme na daljinskom,
pretvarajući se da slušaju analizu svog partnera
o bračnom životu njene sestre i poslovnom njenog brata.
Samci i samkinje samozadovoljno se uvlače u svoje pidžame
tražeći na Netfliksu sebe i svoj ljubavni stori.
Kišica rominja, Radosni se sprema da skoči sa zgrade...